SVETAC · PAPA
Sveti Pio V.
- Spomendan
- 30. travnja
- Razdoblje
- 16. stoljeće
Među najštovanijima: Najštovaniji na talijanskom području
Život
Sveti Pio V., rođen kao Antonio Ghislieri 17. siječnja 1504. godine u mjestu Bosco blizu Alessandrije u Pijemontu, potjecao je iz siromašne obitelji pastira. U četrnaestoj godini stupio je u Red propovjednika svetoga Dominika u Vogheri, uzevši redovničko ime Michele. Novicijat je položio u Vigevanu, a filozofsku i strogu tomističku teološku izobrazbu stekao je na sveučilištu u Bologni. Za svećenika je zaređen 1528. godine u Genovi. Punih šesnaest godina predavao je teologiju i filozofiju u Paviji i Bologni, obnašajući ujedno službe magistra novaka i priora u više dominikanskih samostana, gdje je prednjačio strogim redovničkim opsluživanjem, noćnim molitvama, dugim postovima i siromaštvom.
Zbog nepokolebljive revnosti za čistoću katoličkoga nauka, 1551. godine imenovan je generalnim komesarom Rimske inkvizicije. Papa Pavao IV. imenovao ga je 1556. godine biskupom Sutrija i Nepija, a 1557. uzdignuo ga na kardinalsku čast s naslovom crkve Santa Maria sopra Minerva te ga proglasio vrhovnim inkvizitorom za cijelo kršćanstvo. Godine 1560. premješten je u biskupiju Mondovì, gdje je zatekao vjeru i crkvenu stegu opustošene ratovima te ih neumorno obnavljao. U Rimu se odlučno protivio svakom obliku nepotizma i pokušajima dokidanja svećeničkoga celibata. Nakon smrti Pija IV., pod snažnim zalaganjem svetoga Karla Boromejskoga, izabran je za rimskoga prvosvećenika 7. siječnja 1566. godine, uzevši ime Pio V..
Kao Petrov nasljednik, Pio V. nastavio je živjeti u skromnosti i strogosti dominikanskoga redovnika. Odmah po izboru novac namijenjen raskošnim slavljima razdijelio je siromasima. Provodio je cjelovitu obnovu Crkve u duhu odluka Tridentskoga sabora: objavio je Tridentski katekizam (1566.), obnovljeni Rimski brevijar (1568.) i Rimski misal (1570.), uveo obvezu boravka biskupa u njihovim biskupijama, te potaknuo reviziju Vulgate. Osobno je posjećivao rimske bolnice, tješio bolesnike na samrti, prao noge siromasima i grlio gubavce. Bulom »In Coena Domini« branio je prava i slobodu Crkve. Zbog obrane progonjenih katolika u Engleskoj izopćio je kraljicu Elizabetu I. i pružio utjehu zatočenoj Mariji Stuart.
Kada je osmanska opasnost zaprijetila cijelom kršćanskom Zapadu padom Cipra 1570. godine, papa Pio V. uložio je goleme napore kako bi ujedinio kršćanske vladare u Svetu ligu. Pozvao je sav kršćanski puk na molitvu svete krunice, post i pokoru za pobjedu kršćanske mornarice. Nakon što je kršćanska flota pod vodstvom don Ivana Austrijskoga izvojevala povijesnu pobjedu kod Lepanta 7. listopada 1571. godine, papa je u znak zahvalnosti ustanovio blagdan Gospe od Krunice i dodao u Lauretanske litanije zaziv »Pomoćnice kršćana«. Iscrpljen teškom bolešću kamenaca, sveti je papa preminuo u Gospodinu 1. svibnja 1572. godine u Rimu, ponavljajući molitvu: »Gospodine, umnoži moje patnje i moju strpljivost!«
Čuda
Na sam dan slavne pomorske bitke kod Lepanta, 7. listopada 1571. godine, dok je papa Pio V. u Rimu radio s kardinalima na crkvenim poslovima, iznenada se zaustavio, ustao i prišao prozoru. U duhu je primio nadnaravno viđenje bitke koja se odvijala stotinama milja daleko na moru. Obratio se prisutnima suznih očiju rekavši: »Ostavimo poslove; naša je velika zadaća sada zahvaliti Bogu na pobjedi koju je upravo darovao kršćanskoj vojsci«. Vijest o pobjedi stigla je u Rim tek mnogo dana kasnije, potvrdivši papino proročko viđenje. Također, predaja bilježi da se jedan engleski plemić, promatrajući svetoga papu kako s dubokom poniznošću i ljubavlju ljubi rane i čireve na nogama jednoga prosjaka, u tom času obratio na katoličku vjeru.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Pija V. slavi se 30. travnja. Papa Klement X. proglasio ga je blaženim 1672. godine, a papa Klement XI. svetim 22. svibnja 1712. godine. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u raskošnoj grobnici u rimskoj bazilici svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore). U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu ili bijelom dominikanskom habitu, s krunicom u ruci, s križem ili raspećem, te često s prikazom pomorske bitke kod Lepanta u pozadini. Zaštitnik je svoga rodnog mjesta Bosco Marengo.
Isti dan, 30. travnja, slave se i
- Blažena Marija od Utjelovljenja Guyart Martin, redovnica 17. stoljeće
- Blažena Paulina von Mallinckrodt, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Benedikt iz Urbina, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Adjutator (Adjutor), vitez i pokornik 12. stoljeće
- Sveti Augul od Viviersa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Donat iz Eureje, biskup 4. stoljeće
- Sveti Erkenwald od Londona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Eutropije od Saintesa, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Gvalfard iz Verone, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Josip Benedikt Cottolengo, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Kvirin iz Neussa, vojni tribun i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Lovro od Novare, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Merkurijal od Forlìja, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pomponije od Napulja, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Petar Đakon (Levit), đakon 6. stoljeće
- Blaženi Vilim Southerne, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveta Sofija iz Ferma, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveti Amator, prezbiter, Petar, redovnik, i Ludovik, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Diodor i Rodopijan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Josip Tuân, prezbiter i mučenik 19. stoljeće