Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 3. stoljeće › Životopisi › Sveti Serapion Aleksandrijski

SVETAC · MUČENIK

Sveti Serapion Aleksandrijski

Spomendan
20. veljače
Razdoblje
3. stoljeće
Smrt
248.

Život

Sveti Serapion Aleksandrijski bio je kreposni građanin i slavni Kristov mučenik koji je posvetio tlo Egipta svojim uzvišenim svjedočanstvom za Spasitelja sredinom trećega stoljeća. Živio je u drevnoj metropoli Aleksandriji, gdje se kršćanska zajednica odlikovala dubokom vjerom i učenošću. Serapion je proveo dugi život u besprijekornom poštenju, postu, molitvi i činjenju djela kršćanskoga milosrđa prema siromasima i bolesnima.

Kada je rimski car Decije 250. godine pokrenuo sveopći i okrutni progon s ciljem prisiljavanja svih građana na sudjelovanje u poganskim žrtvama, u Aleksandriji je podjarmljena i razuzdana poganska svjetina nasrnula na kršćanske domove. Rulja je provalila u Serapionovu kuću, uhvatila ovoga svetoga starca i počela zahtijevati da smjesta pohuli na Krista i prinese žrtvu carskim idolima. Serapion je to s nesalomljivom postojanošću odbio, posvjedočivši da se klanja samo živomu Bogu, Stvoritelju neba i zemlje.

Razjareni pogani podvrgnuli su ga najokrutnijim mukama u njegovu vlastitom domu. Nemilosrdno su ga tukli i lomili mu sve zglobove i kosti na tijelu, nanoseći mu strahovite tjelesne boli. No Serapionovo je srce ostalo nepokolebljivo ujedinjeno s raspetim Spasiteljem. Vidjevši da ga nikakva patnja ne može pokolebati, mučitelji su ga odvukli na najviši kat njegove vlastite kuće i strmoglavili ga naglavce na kameni pločnik ulice. Tako je sveti Serapion predao svoj pobjednički duh Bogu u Aleksandriji, primivši neprolazni vijenac mučeništva u trećem stoljeću.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Serapiona mučenika 20. veljače, podsjećajući na njegova okrutna mučenja u kojima su mu slomljeni svi zglobovi prije nego što je strmoglavljen s vrha svoje kuće pod carem Decijem. Njegovo je junačko svjedočanstvo zabilježio njegov suvremenik, sveti Dionizije Aleksandrijski, u pismu Fabiju Antiohijskomu, slaveći njegovu postojanost. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao ranokršćanski starac s mučeničkom palmom u ruci, svezanih ruku i nogu, često s prikazom kuće s koje je bačen. Zaštitnik je staraca, onih koji trpe od teških lomova i zglobnih bolesti, te žrtava nasilja u vlastitom domu.

Isti dan, 20. veljače, slave se i