SVETAC · BISKUP
Sveti Cuthbert od Lindisfarnea
- Spomendan
- 20. ožujka
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 687.
Život
Sveti Cuthbert od Lindisfarnea, nazvan Čudotvorcem Engleske, bio je pastir, pustinjak i biskup koji je posvetio tlo Nortumbrije u sedmom stoljeću. Rođen je oko 635. godine u blizini Melrosea u skromnoj obitelji te je kao dječak čuvao ovce po planinskim obroncima. Godine 651., dok je bdio nad stadom, imao je nebesko viđenje u kojemu je gledao anđele kako uznose dušu svetoga Aidana na nebo, što ga je potaknulo da napusti vojničku službu i stupi u samostan Melrose kod opata svetoga Eate. Ondje se istaknuo iznimnim postom, bdjenjem i ljubavlju prema Božjoj riječi.
Nakon što je 664. godine na Saboru u Whitbyju donesena odluka o prihvaćanju rimskih liturgijskih običaja, Cuthbert je s dubokom poslušnošću prihvatio crkveno jedinstvo te ga je opat Eata poslao za priora u Lindisfarne. Svojom iznimnom blagošću, strpljenjem i suznom pobožnošću pri slavljenju svete mise, Cuthbert je uspio uvesti rimsku stegu među keltske monahe, pomirivši keltsku strogost s rimskim običajima. Neumorno je obilazio nepristupačna gorska sela, propovijedajući Evanđelje i privodeći grešnike Bogu.
Godine 676., žudeći za potpunim motrenjem Boga, povukao se na samotni i olujni otok Farne u Sjevernom moru, gdje je živio u najstrožoj pustinjačkoj pokori. No na saboru u Twyfordu 684. godine, pod predsjedanjem nadbiskupa Teodora, jednoglasno je izabran za biskupa Lindisfarnea. Nakon dugoga opiranja popustio je molbama kralja i biskupa te je posvećen na Uskrs 685. godine u Yorku. Dvije je godine neumorno upravljao biskupijom, tješeći nevoljne i dijeleći sakramente, a predosjetivši skori kraj, vratio se u svoju ćeliju na otoku Farne. Primivši svete sakramente od opata Herefrida i pozvavši monahe na vjernost katoličkomu jedinstvu, sveti je Cuthbert preminuo u Gospodinu u noći 20. ožujka 687. godine, u isti sat kada i njegov prijatelj pustinjak sveti Herbert, kako je sam prorekao.
Čuda
Tijekom njegova života i nakon smrti zabilježena su nebrojena čudesa po kojima je prozvan Čudotvorcem Engleske. Dok je molio na obali mora, morske su vidre izlazile iz vode i svojim krznom grijale njegova promrzla stopala. Kada je 698. godine, jedanaest godina nakon njegova ukopa u Lindisfarneu, otvoren njegov grob, njegovo je sveto tijelo pronađeno posve neraspadnuto, gipko i mirisno, a tkanine u koje je bio povijen bile su posve svježe. Prigodom ponovnoga pregleda 1104. godine u katedrali u Durhamu, njegovo je tijelo ponovno pronađeno netaknuto, zajedno s časnom glavom kralja i mučenika svetoga Osvalda.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen preminuća svetoga Cuthberta biskupa 20. ožujka, ističući njegovu pastoralnu marljivost i skladno povezivanje keltske strogosti s rimskim duhom. Njegov grob u velebnoj katedrali u Durhamu bio je stoljećima najveće hodočasničko svetište sjeverne Engleske. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, noseći u rukama odrubljenu glavu svetoga Osvalda. Glavni je nebeski zaštitnik biskupije Hexham i Newcastle, grada Durhama, pastira, mornara i ptica plovuša, a po njemu su prozvane i glasovite Cuthbertove patke na otoku Farne.
Isti dan, 20. ožujka, slave se i
- Blaženi Ambrozije Sansedoni, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Josip Bilczewski, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan), prezbiter 16. stoljeće
- Sveta Marija Josipa od Srca Isusova Sancho de Guerra, djevica 20. stoljeće
- Sveti Arhip, apostolski suborac 1. stoljeće
- Sveti Ivan Nepomuk, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Sveti Martin od Brage, biskup 6. stoljeće
- Sveti Niceta od Apolonije, biskup 9. stoljeće
- Sveti Vulfran od Sensa, biskup 8. stoljeće
- Blažena Ivana Véron, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Blaženi Franjo od Isusa Marije Josipa Palau y Quer, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Hipolit Galantini, laik 17. stoljeće
- Sveti dvadeset monaha samostana Svetog Sabe, mučenici 8. stoljeće
- Sveti Pavao, Ćiril i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Urbicij od Metza, biskup 5. stoljeće