SVECI · PREZBITERI I MUČENICI
Sveta dva Evalda (Crni i Bijeli)
- Spomendan
- 3. listopada
- Razdoblje
- 7. stoljeće
Život
Sveta dva Evalda, u kršćanskoj predaji poznati kao Evald Crni i Evald Bijeli prema boji svoje kose, bili su braća po vjeri i engleski prezbiteri u sedmom stoljeću. Potekli su iz Northumbrije te su dugi niz godina proveli u irskim samostanima, napose u Rathmelsigeu, gdje su se pod vodstvom svetoga Egberta usavršavali u teološkim znanostima, askezi i molitvi. Potaknuti primjerom svetoga Vilibrorda i njegovih drugova koji su neumorno naviještali radosnu vijest na kontinentu, braća su odlučila poći među srodna saska plemena u Njemačkoj kako bi im navijestili Krista.
Oko 690. godine prešli su more i došli među Saksonce, tražeći susret s mjesnim poglavarom kako bi zatražili dopuštenje za naviještanje evanđelja. Dok su boravili u selu jednoga seoskoga starješine, provodili su dane u neprestanoj molitvi, pjevanju psalama i svakodnevnom slavlju svete mise. Kada su poganski stanovnici vidjeli njihovu revnost i shvatili da namjeravaju obratiti njihova poglavara i uništiti njihove kumire, obuzela ih je žestoka mržnja. Pogani su iznenada napali dvojicu svećenika. Evalda Bijeloga smjesta su usmrtili mačem, dok su Evalda Crnoga, koji se odlikovao velikom rječitošću i biblijskim znanjem, podvrgnuli okrutnim mukama i raskomadali mu tijelo. Svoje su mučeništvo dovršili u svetom miru oko 695. godine, položivši živote za Krista.
Čuda
Sveti Beda Časni bilježi da su pogani nakon ubojstva bacili tijela svetih mučenika u rijeku Rajnu kako bi sakrili svoj zločin. No tijela su čudesno plovila uzvodno protiv snažne riječne struje gotovo četrdeset milja, sve do mjesta gdje su boravili njihovi kršćanski drugovi. Iznad tijela mučenika na nebu je noću sjao blistavi zrak svjetlosti poput ognjenoga stupa koji je dopirao do samih nebesa, pokazujući vjernicima gdje se nalaze njihovi sveti posmrtni ostaci.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetih Evalda slavi se 3. listopada. Rimski martirologij slavi ih među Sasima kao engleske prezbitere koji su pošli propovijedati Krista po uzoru na svetoga Vilibrorda te su podnijeli mučeništvo od poganskih ruku. Franački vladar Pipin Heristalski prenio je njihova tijela u Köln, gdje i danas počivaju u veličanstvenom relikvijaru u crkvi svete Kunagunde (Sankt Kunibert). U sakralnoj umjetnosti prikazuju se zajedno u misnom ruhu sa svećeničkim štolama, držeći u ruci knjigu Evanđelja i mučeničke palme, pri čemu Evald Crni nosi mač ili toljagu. Glavni su zaštitnici Westfalije, Kölna i katoličkih misionara.
Isti dan, 3. listopada, slave se i
- Blaženi Adalgot od Chura, biskup 12. stoljeće
- Blaženi Ambrozije Franjo Ferro, prezbiter, i drugovi, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Krescencije García Pobo, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Kandida Rimska, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Ciprijan od Toulona, biskup 6. stoljeće
- Sveti Dionizije Areopagit, biskup 1. stoljeće
- Sveti Gerard od Brognea, opat 10. stoljeće
- Sveti Hezihije iz Majume, redovnik 4. stoljeće
- Blaženi Uto od Mettena, opat 9. stoljeće
- Sveti Faust, Gaj, Petar, Pavao, Euzebije, Heremon, Lucije i dva druga, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Maksimijan Bagajski, biskup 4. stoljeće