Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Spomen › Sveti Ladislav

SVETAC · KRALJ

Sveti Ladislav

Spomendan
30. lipnja
Razdoblje
11. stoljeće

Život

Sveti Ladislav rodio se u jedanaestom stoljeću u vladarskoj kući Arpadovića te je 1077. godine stupio na ugarsko prijestolje. Kao pobožan i pravedan kralj, neumorno je radio na duhovnoj i moralnoj obnovi svoga kraljevstva. Ponovno je uspostavio kršćanske zakone i crkveni red koje je u Ugarskoj uveo njegov predšasnik sveti Stjepan Kralj, štiteći pravednost i strogo suzbijajući pljačke i bezakonje. Svojim je osobnim životom, postom i molitvom pružao stalan primjer istinskih kršćanskih vrlina cijelome puku.

Kada je Hrvatska ušla u tješnju vezu s ugarskom krunom, kralj Ladislav se s velikim žarom posvetio širenju i učvršćenju kršćanske vjere u tim krajevima. Najsjajniji spomenik njegova kršćanskog djelovanja u hrvatskom narodu bilo je utemeljenje Zagrebačke biskupije oko 1094. godine, čime je postavio čvrste temelje crkvene organizacije u sjevernoj Hrvatskoj. Pred kraj života krenuo je u vojni pohod prema Češkoj, no na putu se razbolio i predao dušu Bogu na rijeci Váh kod Nitre 29. srpnja 1095. godine. Njegovo je tijelo kasnije preneseno u Veliki Varadin (Oradea) u Transilvaniji.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Celestin III. 1192. godine. Liturgijski spomendan svetoga Ladislava slavi se 30. lipnja. Njegov grob u katedrali u Velikom Varadinu bio je jedno od najvažnijih hodočasničkih središta srednje Europe. Osobito se časti u Zagrebačkoj nadbiskupiji, čiji je suzaštitnik i utemeljitelj. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao pravedan kralj u viteškom oklopu s krunom, bojnom sjekirom ili helebardom te vladarskom jabukom u ruci.

Isti dan, 30. lipnja, slave se i