SVETAC · KRALJ
Sveti Edvard Ispovjedalac
- Spomendan
- 5. siječnja
- Razdoblje
- 11. stoljeće
- Smrt
- 1066.
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području
Život
Sveti Edvard Ispovjednik, engleski kralj, rođen je početkom jedanaestoga stoljeća u vremenu teških ratnih sukoba i političkih previranja. Mladost je proveo u dugom progonstvu u Normandiji, gdje je u tišini i skromnosti naučio koliko su nestalna i isprazna zemaljska prijestolja. U tom se razdoblju posvetio molitvi, redovitom sudjelovanju na svetoj misi i prijateljstvu s redovnicima, rastući u kršćanskoj kreposti i nedužnosti.
Nakon iznenadne smrti kralja Hardikanuta, Edvard je 1042. godine pozvan na englesko prijestolje, na koje je stupio s aklamacijom naroda. Njegova vladavina donijela je dugotrajni mir zemlji koja je desetljećima bila razdirana unutarnjim sukobima i provalama neprijatelja. Nije gajio osobnu vlastohlepnost, već je jedini cilj njegova kraljevanja bilo duhovno i vremenito dobro povjerenoga puka. Ukinuo je težak i nepravedan porez na puk te je sve potrebe kraljevstva podmirivao iz vlastitih prihoda, ne namećući nove terete narodu. Bio je iznimno darežljiv prema siromasima i crkvenim potrebama. Njegovi su zakoni bili toliko pravedni i blagi da su ih kasniji naraštaji uvijek iznova tražili kao mjerilo pravedne vlasti.
Na nagovor velikaša oženio se plemenitom Editom, kćeri grofa Godwina. No, kako se prije zavjetovao Bogu na trajno djevičanstvo, živio je sa svojom suprugom u potpunoj čistoći, gledajući u njoj sestru pred Kristom. Kralj se također zavjetovao na hodočašće na grob svetoga Petra u Rim, ali budući da bi njegov odlazak ostavio zemlju bez zaštite, papa mu je zavjet zamijenio obnovom samostana svetoga Petra u Westminsteru. Posvećenje te veličanstvene opatije dogodilo se samo tjedan dana prije njegove smrti. Preminuo je sveto 5. siječnja 1066. godine.
Čuda
Sveti Edvard bio je obdaren osobitim darom čudesnih ozdravljenja. Predaja bilježi da je bio prvi engleski vladar koji je polaganjem ruku i molitvom liječio ljude od teških kožnih i limfnih bolesti. Mnogi bolesnici i patnici primili su potpuno zdravlje po njegovoj vjeri i zagovornoj molitvi. Kada je njegovo tijelo svečano preneseno 1163. godine u prisutnosti svetoga Tome Becketa, pronađeno je potpuno neraspadnuto, šireći ugodan miris.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Aleksandar III. 1161. godine. Njegov se spomendan u općem kalendaru nalazi 5. siječnja, na dan preminuća, a spomen njegova prijenosa slavi se 13. listopada. Glavno mjesto njegova štovanja jest Westminsterska opatija u Londonu, gdje njegove svete relikvije počivaju i danas. Štuje se kao zaštitnik engleskih kraljeva, kraljevskih obitelji i pravednih vladara, a prikazuje se u kraljevskom ornatu s krunom, žezlom i prstenom.
Isti dan, 5. siječnja, slave se i
- Blažena Marcelina Darowska, redovnica 20. stoljeće
- Blažena Marija Repetto, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Karlo od svetog Andrije Houben, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Rogerije iz Todija, prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Emilijana, djevica 6. stoljeće
- Sveta Genoveva Torres Morales, djevica 20. stoljeće
- Sveta Sinkletika, djevica 4. stoljeće
- Sveti Deogracijas Kartaški, biskup 5. stoljeće
- Sveti Gerlah iz Valkenburga, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Ivan Nepomuk Neumann, biskup 19. stoljeće
- Sveti Konvoion, opat 9. stoljeće
- Blaženi Franjo Peltier, Jakov Ledoyen i Petar Tessier, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Bonilli, prezbiter 20. stoljeće