Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 18. stoljeće › Životopisi › Blaženi Januarije Marija Sarnelli

Blaženi Januarije Marija Sarnelli
Klikni za povećanje
×
Blaženi Januarije Marija Sarnelli
Blaženi Januarije Marija Sarnelli. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Januarije Marija Sarnelli

Spomendan
30. lipnja
Razdoblje
18. stoljeće
Smrt
1744.

Život

Blaženi Januarije Marija Sarnelli rodio se 12. rujna 1702. godine u Napulju u palači Zapata na trgu Trieste e Trento. Bio je četvrto od osmero djece baruna Angela Sarnellija od Cioranija i barunice Caterine Scoppe. Od djetinjstva se odlikovao iznimnom čednošću, poslušnošću roditeljima, marljivošću u učenju i pobožnošću prema svetom Franji Ksaverskom. U četrnaestoj godini želio je stupiti u Družbu Isusovu, no otac se tome usprotivio te ga je usmjerio na studij prava. Godine 1722. stekao je doktorat obaju prava na Sveučilištu u Napulju te je uspješno obavljao odvjetničku službu. U to je vrijeme prijateljevao s mladim odvjetnikom Alfonsom Marijom de Liguorijem. Obojica su svoje slobodno vrijeme provodila poslužujući teške bolesnike u bolnici Santa Maria del Popolo, poznatoj kao Bolnica neizlječivih. Upravo je uz bolesničke postelje u Januariju sazrio konačni poziv na svećeništvo.

Krajem 1728. godine napustio je odvjetništvo i stupio u sjemenište u Napulju. Za prezbitera je zaređen 8. srpnja 1732. godine te je postao član Kongregacije apostolskih misija. Kardinal Francesco Pignatelli povjerio mu je vjersku pouku u župi svetih Franje i Mateja u španjolskoj četvrti, gdje se Januarije suočio s teškim siromaštvom i moralnim rasulom. Svoju je očevinu razdijelio siromasima. Kada je sveti Alfonso Liguori 1732. godine utemeljio Kongregaciju Presvetoga Otkupitelja (redemptoriste), njezina je prva kuća matica otvorena upravo u obiteljskoj palači Sarnellijevih u Cioraniju, koju je barun darovao na nagovor sina Januarija. U lipnju 1733. godine Januarije je pošao u Scalu pomoći Alfonsu te je postao jedan od prvih i najodanijih suputnika u osnivanju redemptorista. Zajedno su neumorno propovijedali pučke misije duž obale Amalfija i Salerna.

Zbog teškoga narušavanja zdravlja morao se 1736. godine vratiti u Napulj, gdje je živio u skromnom stanu s jednim redovničkim bratom. Ondje je započeo odvažan križarski pohod protiv nemorala, prostitucije i trgovine mladim ženama. Hrabro je u svojim spisima i propovijedima prozivao ministre i svjetovne vlasti da zaustave to zlo, a istodobno je pokretao ustanove za pomoć djeci iskorištavanoj za teški rad (takozvanim facchinellima) te vodio trajne pučke misije u siromašnim predgrađima. Zbog obrane djevojaka primao je prijetnje smrću od onih koji su se bogatili na tuđoj propasti, no Gospodin ga je očito štitio. Napisao je brojna duhovna i teološka djela, objavljena u trinaest svezaka, među kojima se osobito ističe »Il mondo santificato«. U svojim je spisima neprestano naglašavao važnost svakodnevne misaone molitve kao nužnoga sredstva za ustrajnost u milosti, pokazujući kako je razmatranje dostupno svakom čovjeku. Njegovi su spisi potaknuli papu Benedikta XIV. na izdavanje apostolskoga pisma o povlasticama razmatranja. Iscrpljen bolestima i neumornim radom za siromahe, blaženi Januarije preminuo je u Napulju 30. lipnja 1744. godine, u četrdeset i drugoj godini života.

Čuda

Sveti Alfonso Liguori, njegov prvi životopisac, zabilježio je da je u trenutku Januarijeva preminuća njegovo lice iznenada postalo neizrecivo lijepo, a iz tijela se proširio ugodan i sladak miomiris koji je dugo ispunjavao sobu i nakon njegova pokopa. U postupku za beatifikaciju temeljito je ispitan i potvrđen čudesan događaj ozdravljenja koji se dogodio po njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Januarija Marije Sarnellija počivalo je u župi Santa Maria dell'Aiuto u Napulju, a 25. listopada 1994. godine svečano je preneseno u crkvu Presvetoga Trojstva u Cioraniju. Papa Pio X. proglasio ga je časnim slugom Božjim 2. prosinca 1906. godine, a papa Ivan Pavao II. svečano ga je beatificirao 12. svibnja 1996. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 30. lipnja. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u redemptorističkom habitu s raspelom u ruci, krunicom i knjigom duhovnih pouka.

Isti dan, 30. lipnja, slave se i