SVETAC · REDOVNIK
Sveti Ignacije iz Laconija
- Spomendan
- 11. svibnja
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1781.
Život
Sveti Ignacije iz Laconija, rođen kao Vincenzo Peis, ugledao je svjetlo dana 18. prosinca 1701. godine u mjestu Laconi na otoku Sardiniji. Potjecao je iz siromašne i pobožne težačke obitelji Mattije Peisa Cadella i Anne Marije Sanne Casu, kao drugo od devetero djece. Budući da mu je majka imala težak porod, preporučila se zagovoru svetoga Franje Asiškoga, pa je dječak na krštenju dobio imena Francesco Ignazio Vincenzo. Odrastajući u siromaštvu, nikada nije polazio školu te je cijeloga života ostao nepismen, no od malih je nogu pokazivao izvanrednu privrženost crkvi, postu i molitvi, svakodnevno poslužujući kod svete mise i radeći naporno u polju kako bi pomogao roditeljima.
U dobi od osamnaest godina teško je obolio te se zavjetovao Bogu da će stupiti među Manju braću kapucine ako ozdravi. Nakon što je čudesno ozdravio, na nagovor oca odgodio je izvršenje zavjeta, no dvije godine kasnije, 1721. godine, preživio je pogibeljan pad s pomahnitaloga konja na rubu provalije, što ga je potaknulo da bez oklijevanja ispuni svoje obećanje. U studenome 1721. godine stupio je u kapucinski novicijat pri crkvi svetoga Benedikta u Cagliariju, uzevši redovničko ime brat Ignacije. Svečane redovničke zavjete položio je 10. studenoga 1722. godine.
Prvih petnaestak godina služio je u raznim samostanima na Sardiniji, u Iglesiasu, Domusnovasu, Sanluriju i Oristanu, radeći kao predionik vune i tkalac samostanskoga sukna. Godine 1741. poglavari su ga premjestili u samostan svetoga Antuna u Cagliariju i povjerili mu službu sakupljača milostinje. Punih četrdeset godina brat Ignacije svakodnevno je obilazio strme ulice i luku Cagliarija, proseći kruh za siromahe i samostan. Sa svojom torbom o ramenu i krunicom u ruci, pognut i tih, postao je najomiljeniji lik grada. Iako je malo govorio, njegova je blagost bila trajna propovijed: tješio je bolesnike, mirio zavađene, poučavao djecu vjeronauku i poticao grešnike na obraćenje. Kada je 1779. godine posve oslijepio, oslobođen je vanjskih poslova, no nastavio je živjeti u savršenoj redovničkoj stegi i neprestanoj molitvi sve do svoje smrti 11. svibnja 1781. godine u Cagliariju, u osamdesetoj godini života.
Čuda
Sveti Ignacije bio je obdaren mnogim karizmama i čudesnim moćima, pa je još za života zabilježeno više od stotinu čudesnih događaja koji su se pripisivali njegovoj molitvi. Među njima je najpoznatije čudo s vrećom lihvara: brat Ignacije izbjegavao je prositi od jednoga bogatoga izrabljivača kako ne bi dijelio krivnju njegove nepravde, no kada mu je gvardijan po poslušnosti zapovjedio da uzme dar, brat Ignacije je donio vreću hrane u samostan. Čim su vreću odriješili, iz nje je potekla krv, a Ignacije je rekao zapanjenoj braći: „Ovo je krv siromaha koju je iz njih iscijedilo lihvarstvo“.
Poznato je i čudo ozdravljenja jedne teško bolesne žene koja je godinama bila nepokretna te je na njegov zagovor smjesta prohodala, što je poslužilo kao temelj za pokretanje postupka njegove beatifikacije. Nakon njegove smrti njegovo je tijelo ostalo posve neraspadnuto, a na njegovu su se grobu događala nebrojena ozdravljenja slijepih, gluhih i hromih.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Ignacije iz Laconija slavi se 11. svibnja, na dan svojega preminuća. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva izloženo u staklenoj urni u crkvi kapucina u Cagliariju, kamo hodočaste tisuće vjernika iz cijeloga svijeta. Papa Pio Dvanaesti proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1940. godine, a istoga ga je papa proglasio svetim 21. listopada 1951. godine. U umjetnosti se redovito prikazuje u skromnom kapucinskom habitu, pognute glave, s prosjačkom torbom preko ramena, štapom i krunicom u rukama.
Isti dan, 11. svibnja, slave se i
- Blaženi Grgur Celli, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Antim Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Franjo de Geronimo, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Gangulf (Gengulf), mučenik 8. stoljeće
- Sveti Gualterije od Esterpa, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Majol Klunijski, opat 10. stoljeće
- Sveti Majul Hadrumetski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Mamerto od Viennea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Mocije, prezbiter i mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Ivan Rochester i Jakov Walworth, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Matej Lê Văn Gẫm, mučenik 19. stoljeće