Sveti Barbacijan bio je prezbiter koji je živio u petom stoljeću u Ravenni u Flaminiji, tadašnjem sjedištu Zapadnoga Rimskoga Carstva. Potekao je iz Antiohije, odakle je došao u Rim, a potom u Ravennu, privučen željom da služi Kristu u molitvi i askezi. Zbog svoje iznimne mudrosti, duboke pobožnosti i kreposnoga života, carica Gala Placidija izabrala ga je za svoga duhovnika i savjetnika. Barbacijan je na carskom dvoru ostao uzor poniznosti i skromnosti, odbijajući sve svjetovne časti i bogatstva te potičući carsku obitelj na djela pokore, post i darežljivost prema siromasima. Pod njegovim je utjecajem podignuto više crkava i samostana u Ravenni. Unatoč boravku u blizini carske vlasti, često se povlačio u samoću kako bi se posvetio razmatranju Božjih tajni i molitvenom bdjenju. Kao prezbiter ravenske Crkve vjerno je dijelio svete sakramente i tješio nevoljnike sve do svoga mirnog preminuća u Gospodinu krajem petoga stoljeća.
Čuda
Crkvena predaja u Ravenni bilježi da je Barbacijan bio obdaren darom proricanja i ozdravljanja bolesnih. Svojom je molitvom i polaganjem ruku vraćao zdravlje onima kojima liječnici nisu mogli pomoći te izgonio zle duhove. Zabilježeno je da su se u trenucima njegovih noćnih molitava u crkvi vidjela nebeska svjetla i osjećao neizreciv miomiris, što je svjedočilo o prisutnosti Božjoj u njegovu skromnom životu.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Barbacijana 31. prosinca, kako stoji u Rimskom martirologiju. Njegovo posvećeno tijelo počiva u katedrali u Ravenni, u raskošnom mramornom sarkofagu iz kasne antike. Njemu u čast u Ravenni je bila podignuta i drevna crkva. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao prezbiter u liturgijskom ruhu s križem i knjigom u ruci, ponekad uz caricu Galu Placidiju koja kleči pred njim tražeći duhovni savjet. Zaštitnik je duhovnika, ispovjednika i savjetnika.