Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Maurilije od Angersa

Sveti Maurilije od Angersa
Klikni za povećanje
×
Sveti Maurilije od Angersa
Sveti Maurilije od Angersa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Maurilije od Angersa

Spomendan
13. rujna
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
426.

Život

Sveti Maurilije rodio se u Milanu u uglednoj kršćanskoj obitelji u drugoj polovici četvrtoga stoljeća. Privučen glasom o svetosti i apostolskome radu svetoga Martina, biskupa Toursa, Maurilije je napustio rodnu Italiju i pošao u Galiju kako bi postao Martinov učenik.

Sveti Martin prepoznao je u njemu izvanredne darove duha, kreposni život i duboku poniznost, pa ga je zaredio za prezbitera i postavio na čelo crkve u Chalonnes-sur-Loireu. Ondje je Maurilije dugi niz godina neumorno radio na vinogradu Gospodnjem, poučavajući puk i gradeći zajednicu. Godine 423. izabran je za biskupa grada Angersa u Lugdunskoj Galiji.

Kao biskup Angersa razvio je golem apostolski rad, ulažući sve svoje snage kako bi iskorijenio ukorijenjena poganska praznovjerja koja su još uvijek vladala među seoskim stanovništvom njegove biskupije. Osobno je obilazio najudaljenija sela, rušio poganska svetišta i na njihovu mjestu podizao kršćanske crkve, privodeći nebrojene duše k Spasitelju. Njegova je očinska blagost i molitveni duh ostavio neizbrisiv trag u srcima vjernika. Nakon trideset godina plodnoga biskupskoga služenja, sveti je Maurilije u dubokoj starosti preminuo u miru 13. rujna 453. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Maurilija od Angersa slavi se 13. rujna. Rimski martirologij trajno bilježi spomen na njegovo milansko podrijetlo, svećeničko ređenje po rukama svetoga Martina Turskoga, upravljanje crkvom u Chalonnesu te njegovo biskupsko služenje u Angersu posvećeno iskorjenjivanju seoskih poganskih praznovjerja. Glavni je zaštitnik grada Angersa i tamošnje biskupije, a njegovo je sveto tijelo položeno u katedrali svetoga Mauricija u Angersu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu s mitrom i pastoralnim štapom, često držeći u ruci ključeve ili ribu, prema drevnoj predaji o njegovu povratku u biskupiju, uz oborena poganska božanstva pod nogama.

Isti dan, 13. rujna, slave se i