Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Celestin I.

Sveti Celestin I.
Klikni za povećanje
×
Sveti Celestin I.
Sveti Celestin I.. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA

Sveti Celestin I.

Spomendan
27. srpnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
432.

Život

Sveti Celestin I. rodio se u Rimu u obitelji plemića Priska te je od rane mladosti rastao u krilu Rimske Crkve, posvetivši sav svoj život Bogu. Prema drevnoj predaji jedno je vrijeme proveo u Milanu uz svetoga Ambrozija, upijajući duh nepokolebljivoga pravovjerja. U dokumentima svetoga pape Inocenta I. iz 416. godine spominje se kao đakon rimske biskupije, a 418. godine sveti Augustin uputio mu je pismo puno najdubljega poštovanja. Nakon smrti pape Bonifacija I., Celestin je 422. godine jednodušno izabran za Petrova nasljednika na rimskoj stolici. Njegov je pontifikat trajao gotovo deset godina, a odvijao se u iznimno burnom dobu kada su provale barbarskih plemena i opasna krivovjerja prijetili jedinstvu i miru Crkve.

Kao rimski prvosvećenik, sveti je Celestin pokazao izvanrednu čvrstoću i blagost duha. Odlučno je branio crkvenu stegu i stare kanone, upućujući poslanice biskupima Ilirika, Galije i južne Italije. Učvrstio je ovlasti papinskoga vikara u Solunu, opominjao biskupe da ne uskraćuju sakramentalno pomirenje umirućima te snažno istaknuo načelo da puk u vjeri valja poučavati, a ne povoditi se za njim. Kada je 430. godine preminuo sveti Augustin, Celestin je uputio glasovito pismo galskim biskupima u kojemu je veličao svetost, mudrost i bogoslovni nauk nepogrješivoga učitelja milosti te zabranio svaki napad na njegovu uspomenu. Iz Italije je prognao pelagijanca Celestija, a uz pomoć galskih biskupa svetoga Germana od Auxerrea i svetoga Lupa od Troyesa iskorijenio je pelagijanstvo na tlu Britanije.

Najveća i najsudbonosnija borba njegova pontifikata bila je obrana pravovjerja protiv carigradskoga patrijarha Nestorija, koji je nijekao božansko materinstvo Presvete Djevice Marije. Na rimskome saboru 430. godine Celestin je svečano osudio Nestorijeve zablude i povjerio svetomu Ćirilu Aleksandrijskomu da u ime Apostolske Stolice izvrši tu presudu. Kada je 431. godine sazvan Treći ekumenski sabor u Efezu, Celestin je poslao svoje legate koji su, u jedinstvu sa svetim Ćirilom i saborskim ocima, potvrdili osudu krivovjerja i svečano proglasili Blaženu Djevicu Mariju Bogorodicom, Bogoroditeljicom (Theotokos). Jedan od posljednjih povijesnih činova pape Celestina bilo je slanje svetoga Patrika kao biskupa i blagovjesnika u Irsku 432. godine, čime je postavio temelje kršćanskoga preporoda toga naroda. Sveti je Celestin preminuo u Rimu 26. srpnja 432. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Celestina I. u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 27. srpnja, dok se u nekim latinskim kalendarima spominje 6. travnja, a u Istočnim Crkvama 8. travnja. Njegovo je sveto tijelo najprije bilo položeno u Priscilinim katakombama na Salarijskoj cesti, koje je za života dao ukrasiti freskama Efeškoga sabora, a 820. godine papa sveti Paskal I. prenio je njegove relikvije u rimsku baziliku svete Praksede. Dio njegovih moći časti se i u katedrali u Mantovi. Crkva ga časti kao neustrašivoga branitelja bogočovještva Isusa Krista, promicatelja štovanja Bogorodice i začetnika evangelizacije Irske. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ruhu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci knjigu saborskih odluka i sliku Bogorodice s Djetetom Isusom.

Isti dan, 27. srpnja, slave se i