Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Henrik Morse

Sveti Henrik Morse
Klikni za povećanje
×
Sveti Henrik Morse
Sveti Henrik Morse. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Henrik Morse

Spomendan
1. veljače
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1645.

Život

Sveti Henrik Morse rođen je 1595. godine u protestantskoj obitelji u mjestu Brome u grofoviji Suffolk u istočnoj Engleskoj. Školovao se u Cambridgeu, a potom je u Londonu započeo studij prava. U to je vrijeme izbliza svjedočio nepokolebljivoj vjeri i mučeništvu katoličkih svećenika, a nakon što mu se stariji brat obratio na katoličku vjeru, i Henrik je počeo duboko preispitivati svoj vjerski put. Godine 1614., nakon očeve smrti, otputovao je u Flandriju te je u Engleskom kolegiju u Douaiju 5. lipnja iste godine svečano primljen u krilo Katoličke Crkve.

Ubrzo se morao vratiti u domovinu radi obiteljskih poslova, ali je u Doveru uhićen jer je odbio položiti prisegu kraljevske vjernosti koja se protivila papinskom prvenstvu. U tamnici je proveo četiri godine, a oslobođen je općom amnestijom kralja Jakova Prvoga, koja je uključivala trajno progonstvo iz Engleske. Vratio se u Douai, a potom je krajem 1618. godine upućen u Engleski kolegij u Rim, gdje je nastavio filozofske i teološke studije pod lažnim imenom Henrik Claxon. Za svećenika je zaređen u Rimu 1624. godine te je potom stupio u Družbu Isusovu.

Već u lipnju 1624. godine poslan je u englesko poslanje. Djelovao je u okolici Newcastlea, posjećujući tajno katoličke obitelji i pružajući im sakramentalnu utjehu. Kada je u gradu izbila kuga, požrtvovno je njegovao bolesnike. Uhićen je u travnju 1626. godine kada su vlasti kod njega pronašle krunicu. Budući da je iznova odbio položiti spornu prisegu, zatočen je u dvorcu York. Tamo je proveo tri godine u teškim uvjetima, a u zatvoru je pod vodstvom suslavnog isusovca oca Johna Robinsona dovršio svoj novicijat i položio redovničke zavjete. Iz tamnice je ponovno protjeran iz Engleske te je jedno vrijeme služio kao dušobrižnik engleskih i irskih vojnika u Flandriji.

U domovinu se ponovno vratio potkraj 1633. godine i djelovao u siromašnim predjelima Londona. Kada je London 1635. i 1636. godine pogodila strašna kuga, otac Henrik se s blaženim Ivanom Southworthom dao na herojsko služenje kužnima. Obilazio je na stotine obitelji, dijelio hranu, lijekove i sakramente, a sam se tri puta zarazio i čudesno prebolio bolest. Zbog te požrtvovnosti narod ih je prozvao svećenicima kuge. Ponovno je uhićen u veljači 1636. godine i odveden u Newgate. Na suđenju je proglašen krivim jer je bio zaređeni svećenik, ali je izricanje presude odgođeno. U zatvoru je položio svečane redovničke zavjete, a 1637. godine oslobođen je uz visoku jamčevinu na zagovor kraljice Henriete Marije.

Kada je 1641. godine proglašen novi kraljevski proglas kojim se naređuje izgon svih svećenika, otac Henrik je dragovoljno otišao na kontinent kako bi oslobodio svoje jamce. No ljubav prema povjerenom stadu vratila ga je 1643. godine u sjevernu Englesku usred građanskoga rata. Nakon godinu i pol neumornoga rada u Cumberlandu, uhvatili su ga vojnici parlamenta. Poslan je morem u London i ponovno zatvoren u Newgate. Na obnovljenom suđenju u siječnju 1645. godine osuđen je na smrt na temelju prijašnje presude. Dana 1. veljače 1645. godine odveden je na stratište u Tyburnu. Prije smaknuća izmolio je brojne molitve i posvjedočio da s radošću prolijeva krv za vjeru i rimskoga biskupa. Obješen je, a potom rasječen.

Čuda

Tijekom njegova života i posluživanja bolesnicima mnogi su primili ozdravljenje njegovom molitvom i blagoslovom, a on sam triput je neobjašnjivo ozdravio od smrtonosne kuge. Nakon njegova mučeništva, godine 1647., zabilježeno je da su mnoge osobe opsjednute zlim dusima bile oslobođene i primile duhovno i tjelesno olakšanje kada su na njih položene relikvije svetoga Henrika.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Henrik Morse slavi se u Rimokatoličkoj Crkvi 1. veljače, na dan njegova rođenja za nebo, a zajednički se s ostalim engleskim mučenicima časti i 25. listopada te 4. svibnja. Na dan njegova mučeništva u Tyburnu francuski i portugalski veleposlanici te grof od Egmonta iskazali su mu osobitu počast, a sluge su natapale rubce u njegovoj prolivenoj mučeničkoj krvi. Te su se relikvije pomno čuvale među katolicima. Blaženim ga je proglasio papa Pio Jedanaesti 15. prosinca 1929. godine, a svetim papa Pavao Šesti 25. listopada 1970. godine u sklopu Četrdeset mučenika Engleske i Walesa. U engleskom gradu Dissu posvećena mu je župna crkva. U ikonografiji se prikazuje u isusovačkom habitu s mučeničkom palmom, vješalima ili raspelom, a vjernici ga zazivaju kao zaštitnika u vrijeme zaraznih bolesti i epidemija.

Isti dan, 1. veljače, slave se i