SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija Ana od Isusa de Paredes
- Spomendan
- 26. svibnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1645.
Život
Sveta Marija Ana od Isusa de Paredes, prozvana Ljiljanom iz Quita, rođena je 31. listopada 1618. godine u gradu Quitu, u današnjem Ekvadoru. Potjecala je iz ugledne i plemenite obitelji, od oca don Jeronima Floresa Zenela de Paredesa i majke doñe Marijane Cranobles de Xaramillo. Rano je ostala bez roditelja, pa su brigu o njoj preuzeli starija sestra Jeronima i njezin suprug Cosme de Caso. Već od najranijega djetinjstva Marija Ana je pokazivala izvanredan dar za molitvu, razmatranje Isusove muke i goruću ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji.
U dobi od samo deset godina položila je privatne zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. U njezinu je srcu plamtjela želja da ponese svjetlo evanđelja među domorodačke narode ili da uđe u samostan strogoga reda. No prepoznavši u molitvi da Bog od nje traži drukčiji put, u potpunosti se predala Božjoj volji. Unutar obiteljske kuće uredila je skrovito prebivalište, pravu pustinjačku ćeliju, gdje je živjela povučeno od svih svjetovnih zbivanja, provodeći dane i noći u neprestanoj molitvi i najstrožoj pokori. Duhovno se vezala uz oce Družbe Isusove u obližnjoj crkvi, gdje je svakodnevno sudjelovala na svetoj misi i primala svetu pričest, a godine 1639., po savjetu svoga duhovnika, stupila je u Treći red svetoga Franje, uzevši ime Marija Ana od Isusa.
Njezin je život bio trajna žrtva ljubavi. Iako je živjela u strogoj klauzuri vlastitoga doma, njezino srce nije bilo zatvoreno za nevolje bližnjih. Pomagala je siromašnim Indijancima i crncima, poučavala ih kršćanskom nauku, dijelila milostinju i tješila sve koji su se nalazili u patnji. Njezina pokora nadilazila je ljudske snage: hranila se gotovo isključivo nebeskim kruhom euharistije, a spavala je svega nekoliko sati na dan.
Godine 1645. grad Quito pogodili su razorni potresi praćeni smrtonosnim epidemijama koje su odnosile mnoštvo života. Suosjećajući s patnjom svoga naroda, Marija Ana je tijekom propovijedi u crkvi javno prinijela svoj nevini život Bogu kao žrtvu pomirnicu za spasenje grada i prestanak pošasti. Gospodin je primio njezinu velikodušnu žrtvu. Ubrzo se teško razboljela, dok su potresi i epidemija u gradu potpuno prestali. Preminula je u Quitu 26. svibnja 1645. godine, u dvadeset i sedmoj godini života, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag svetosti.
Čuda
Život svete Marije Ane bio je protkan mnogim nebeskim zahvatima. Prilikom njezina rođenja na nebu su zabilježeni neobični svjetlosni znakovi, a kao djevojčica više je puta čudesno izbjegla smrtnu opasnost. Posjedovala je dar proroštva, motrenja dalekih događaja, prodiranja u tajne ljudskih srdaca i viđenja. Po njezinoj molitvi i znaku križa ili škropljenjem blagoslovljenom vodom mnogi su bolesnici trenutno ozdravljali, a predaja bilježi da je njezinim zagovorom i jedna preminula osoba vraćena u život.
Posebno je čudo vezano uz njezinu smrt. Iz krvi koja je potekla iz njezina tijela tijekom bolesti i nakon preminuća izniknuo je i procvjetao predivan, posve bijeli ljiljan, premda na tom tlu ništa nije bilo posijano. Taj je čudesni znak potvrdio njezinu djevičansku čistoću i priskrbio joj naziv Ljiljan iz Quita. Nakon smrti njezino je tijelo ostalo neraspadnuto i širilo je ugodan miris, a na njezinu su se grobu dogodila brojna čudesna ozdravljenja.
Štovanje i zaštitništvo
Sveta Marija Ana od Isusa slavi se 26. svibnja. Njezini posmrtni ostaci počivaju u crkvi Družbe Isusove u Quitu, kamo hodočaste brojni vjernici. Blaženom ju je proglasio papa Pio Deveti 10. studenoga 1853. godine, a svetom papa Pio Dvanaesti 9. srpnja 1950. godine, kao prvu kanoniziranu sveticu s područja današnjeg Ekvadora. Republika Ekvador proglasila ju je svojom nacionalnom junakinjom i nebeskom zaštitnicom. Zaštitnica je grada Quita, Ekvadora, bolesnika i osoba koje trpe od zaraznih bolesti. U umjetnosti se prikazuje kao mlada djevojka u franjevačkom ili pokorničkom odijelu, s ljiljanom u ruci, trnovom krunom, lubanjom ili raspelom, često uronjena u euharistijsko klanjanje.
Isti dan, 26. svibnja, slave se i
- Sveti Augustin od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Berengar od Saint-Papoula, redovnik 11. stoljeće
- Sveti Eleuterije, papa 2. stoljeće
- Sveti Filip Neri, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Josip Chang Sŏng-jib, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lambert od Vencea, biskup 12. stoljeće
- Blaženi Andrija Franchi, biskup 15. stoljeće
- Blaženi Franjo Patrizi, prezbiter 14. stoljeće
- Sveta Felicissima iz Todija, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Andrija Kaggwa, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Deziderije od Viennea, biskup i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Ivan Đoàn Trinh Hoan, prezbiter, i Matej Nguyễn Văn Phượng, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Petar Sanz Jordà, biskup i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Poncijan Ngondwe, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Prisko i drugovi, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Simetrij, mučenik 2. stoljeće