Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Bernardin Realino

Sveti Bernardin Realino
Klikni za povećanje
×
Sveti Bernardin Realino
Sveti Bernardin Realino. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Bernardin Realino

Spomendan
2. srpnja
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1616.

Život

Sveti Bernardin Realino rođen je 1. prosinca 1530. godine u Carpiju u Italiji u plemićkoj obitelji. Školovao se u Modeni, a na sveučilištu u Bologni postigao je doktorat građanskoga i crkvenoga prava 1556. godine. Bio je ugledan pravnik i sudac, vršeći službu gradonačelnika u Felizzanu i Cassineu te pretora u Castelleoneu, cijenjen zbog pravednosti i nepotkupljivosti. Prešao je u Napulj u službu markiza d'Avalosa kao upravitelj njegovih posjeda.

U Napulju ga je propovijed jednoga isusovca toliko potresla da je obavio duhovne vježbe i 13. listopada 1564. stupio u novicijat Družbe Isusove. Za svećenika je zaređen 24. svibnja 1667. godine. Sveti Franjo Borgia imenovao ga je meštrom novaka u Napulju, a 1574. poslan je u Lecce u Apuliji kako bi utemeljio isusovački kolegij.

U Lecceu je otac Bernardin proveo preostale četrdeset i dvije godine života, postavši poznat kao "apostol Leccea". Cijeli je grad obuhvatio svojom neizmjernom ljubavlju: provodio je sate u ispovjedaonici, tješio bolesnike, posjećivao utamničenike i osuđenike na galijama u napuljskoj luci te poučavao djecu katekizmu. Pokrenuo je bratovštinu za moralno i teološko usavršavanje dijecezanskih svećenika. Bio je toliko voljen da su gradski poglavari Leccea, dok je ležao na samrtnoj postelji, službeno došli k njemu i zamolili ga da postane nebeski zaštitnik grada čim stupi u raj, na što je umirući svetac ponizno klimnuo glavom. Preminuo je u Lecceu 2. srpnja 1616. godine u dobi od osamdeset i šest godina, s imenima Isusa i Marije na usnama.

Čuda

Sveti Bernardin bio je poznat po daru čitanja srdaca i ozdravljivanja bolesnika. Prije njegove smrti liječnici su iz njegove rane uzeli krv u staklene posudice; nakon njegove smrti ta se krv na čudesan način pretvorila u tekuće stanje i godinama ostala tekuća i sjajna. Tijekom prijenosa njegova tijela 1711. godine, čovjek koji je nosio lijes trenutno je i čudesno ozdravio od teške bolesti.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Pio XII. 22. lipnja 1947. godine, nakon što ga je Lav XIII. beatificirao 1896. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 2. srpnja. Njegovo tijelo počiva u isusovačkoj crkvi del Gesù u Lecceu. Glavni je nebeski zaštitnik grada Leccea.

Isti dan, 2. srpnja, slave se i