SVETAC · PROROK
Sveti Jona
- Spomendan
- 21. rujna
- Razdoblje
- Stari zavjet
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na francuskom području
Život
Sveti Jona, sin Amitajev, potjecao je iz Gat-Hefera u plemenu Zebulunovu. Živio je u osmom stoljeću prije Krista, a djelovao je u vrijeme izraelskoga kralja Jeroboama II., kojemu je prorekao obnovu granica kraljevstva (2 Kr 14,25On je dobio natrag izraelsko područje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.). Bog mu je povjerio nalog da pođe u Ninivu, prijestolnicu moćnoga i neprijateljskoga Asirskoga Carstva, i ondje javno navijesti propast grada zbog velikih zlodjela njegovih stanovnika. Uplašen tim teškim zadatkom i ne želeći spasenje poganima, Jona je odlučio pobjeći od lica Gospodnjega. U Jafi se ukrcao na lađu koja je plovila za Taršiš na krajnjem zapadu. No Gospodin je podigao silan vihor na moru, pa je lađi zaprijetio brodolom. Dok su se mornari prestrašeno molili svojim bogovima, Jona je mirno spavao na dnu lađe. Kada su bacili kocku da vide tko je skrivio nesreću, kocka je pala na Jonu. Priznao je da služi Bogu nebeskome i da bježi od njegova naloga, zatraživši od mornara da ga bace u more kako bi se bura stišala. Čim su ga bacili u valove, more se smirilo. Bog je zapovijedio velikoj ribi da proguta Jonu, te je on proveo tri dana i tri noći u njezinoj utrobi moleći hvalospjev zahvalnosti, nakon čega ga je neman izbacila na suho tlo. Primivši ponovno Božji poziv, Jona je bez oklijevanja pošao u Ninivu. Hodio je gradom vičući da će Niniva za četrdeset dana biti razorena. Čuvši tu riječ, ninivski kralj i svi građani povjerovali su Bogu, obukli se u kostrijet, posuli pepelom i proglasili strogi post za ljude i stoku, odvrativši se od svojih zlih puteva. Vidjevši njihovo iskreno pokajanje, Bog im se smilovao i poštedio grad. Jona se zbog toga ražalostio i naljutio jer je želio uništenje bezbožnoga grada, te je izvan zidina čekao rasplet u sjeni kolibe. Bog je učinio da izraste bršljan koji mu je stvarao ugodnu sjenu, ali je sutradan poslao crva koji je podgrizao biljku pa se ona osušila. Kada je sunce pripeklo i Jona stao jadikovati želeći umrijeti, Gospodin ga je blago poučio o svom beskrajnom milosrđu: ako je njemu bilo žao jedne obične biljke oko koje se nije trudio, kako Gospodinu ne bi bilo žao velikoga grada Ninive u kojem živi više od sto i dvadeset tisuća nevinih bića i mnogo stoke.
Čuda
Čudesno Jonino spasenje iz utrobe morske nemani nakon tri dana i tri noći najvažnije je znamenje njegova života. Sam Gospodin Isus Krist uzeo je to povijesno čudo kao proročki pralik i najavu svoga vlastitoga slavnog uskrsnuća, govoreći nevjernom naraštaju da mu se neće dati drugo znamenje osim znamenja proroka Jone: kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u krilu zemlje tri dana i tri noći prije nego što slavno ustane od mrtvih (Mt 12,39-41A on im odgovori: “Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.; Lk 11,29-32Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: “Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.).
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Jona slavi se 21. rujna. Rimski martirologij navodi njegov spomen kao proroka čiji je čudesni izlazak iz riblje utrobe u Evanđelju naviješten kao znamenje Gospodinova uskrsnuća. Njegov grob se od davnina pokazivao u njegovu rodnom mjestu Gat-Heferu. U ranokršćanskoj umjetnosti i na zidovima rimskih katakombi Jona je jedan od najčešćih motiva: prikazuje se kako ga mornari bacaju u more, kako izlazi iz usta morske nemani ili kako počiva pod sjenom bršljana, kao slika uskrsnuća i nade u vječni život.
Isti dan, 21. rujna, slave se i
- Blaženi Marko Scalabrini iz Modene, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Maura od Troyesa, djevica 9. stoljeće
- Sveti Franjo Jaccard, prezbiter, i Toma Trần Văn Thiện, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Kastor od Apta, biskup 5. stoljeće
- Sveti Kvadrat Atenski, biskup i učenik apostolski 2. stoljeće
- Sveti Laurencije Imbert, biskup, Petar Maubant i Jakov Chastan, prezbiteri, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Matej, apostol i evanđelist 1. stoljeće
- Blaženi Vincent Galbis Gironés, otac obitelji, i Emanuel Torró García, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Aleksandar iz Baccana, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Euzebije, Nestab, Zenon i Nestor, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Gerulf, mučenik 8. stoljeće
- Sveti Kadok, opat 6. stoljeće
- Sveti Landelin iz Ettenheima, redovnik i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Pamfil Rimski, mučenik 4. stoljeće