Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV

4. veljače

Siječanj
Veljača
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
Ožujak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Travanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Svibanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Lipanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Kolovoz
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Rujan
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Listopad
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Studeni
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Prosinac
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
  1. O sv. Veroniki, Matroni jeruzalemskoj
  2. O sv. Eutihiju, rimskom mučeniku
  3. O svetim mučenicima iz Fossombronea Akvilinu, Geminu, Gelaziju, Magnu, Donatu, drugom Gelaziju, drugom Geminu, Donati
  4. O sv. Fileji, biskupu Tmuita, i sv. Filoromu, vojnom tribunu, te mnogim drugim mučenicima u Aleksandriji u Egiptu
  5. O sv. Gelaziju dječaku, u Piacenzi u Italiji
  6. O sv. Teoktistu mučeniku
  7. O sv. Ivanu biskupu Irenopola u Ciliciji
  8. O sv. Abramiju ili Abrahamiju, biskupu Arbelskomu u Perziji, mučeniku
  9. O sv. Izidoru Peluziotu, redovniku i svećeniku u Egiptu
  10. O sv. Aventinu, prezbiteru u Troyesu u Galiji
  11. O sv. Aventinu, biskupu u Châteaudunu u Galiji
  12. O sv. Vincenciju, biskupu Troyesa u Galiji
  13. O sv. Teofilu pokorniku, vicedominu ili ekonomu crkve u Adani u Ciliciji
  14. O sv. Jazimu čudotvorcu
  15. O sv. Lietfardu, biskupu i mučeniku, u Honnecourtu u Drugoj Belgiji
  16. O sv. Modanu, opatu u Škotskoj
  17. O sv. Ulgisu ili Wlgisu, biskupu i opatu Lobbesa u Belgiji
  18. O blaženom Rabanu Mauru, nadbiskupu Mainza u Njemačkoj
  19. O sv. Nikoli ispovjedaocu, arhimandritu Studita, iz reda akemeta u Carigradu
  20. O sv. Probatiju prezbiteru, u Nogentu u Galiji
  21. O sv. Rembertu nadbiskupu hamburškom, u Bremenu u Donjoj Saskoj
  22. O sv. Gemulu mučeniku, u Ganni na milanskom području
  23. O sv. Gilbertu, utemeljitelju reda iz Sempringhama u Engleskoj
  24. O sv. Obiciju ispovijedniku u Bresciji u Italiji
  25. O bl. Ivani Valois, kraljici Francuske, utemeljiteljici Reda Navještenja Blažene Djevice Marije
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana

Sveci koji se štuju 4. siječnja.

Sveta Veronika, matrona, Jeruzalemka, u Rimu. Sv. Eutihije, mučenik u Rimu. Sv. Aventin, biskup u Châteaudunu u Galiji. Sv. Vincent, biskup u Troyesu u Galiji. Sv. Teofil Pokornik, vicedomin u Adani u Ciliciji. Sv. Jasim Čudotvorac. Sv. Ljetfard, biskup i mučenik u Honnecourtu u Belgiji. Sv. Modan, opat u Škotskoj. Sv. Ulgis, ili Wlgis, biskup i opat u Lobbesu u Belgiji. Bl. Raban Mauro, nadbiskup u Mainzu. Sv. Nikola Ispovjedalac, arhimandrit studita. PAPEBROCH. PRIMJ. 52. Sv. Akvilin, sv. Gemin, sv. Gelazije, sv. Magnus, sv. Donat, drugi sv. Gelazije, drugi sv. Gemin, sv. Donata, sv. Fileja, biskup Tmuisa, sv. Filorom, vojni tribun, i mnogi drugi, sv. Gelazije, dječak, u Piacenzi. Sv. Teoktist, mučenik. Sv. Ivan, biskup u Irenopolu u Ciliciji. Sv. Abrahamije, biskup Arbele, mučenik. Bl. Izidor Peluziot, monah i svećenik u Egiptu. Sv. Aventin, svećenik, u Troyesu u Galiji. Mučenici u Fossombroneu, mučenici u Aleksandriji u Egiptu. Sv. Probacije, svećenik, u Nogentu u Galiji. Sv. Rembert, nadbiskup hamburški, u Bremenu u Donjoj Saskoj. Sv. Gemul, mučenik u Ganni na milanskom području. Sv. Gilbert, utemeljitelj reda iz Sempringhama u Engleskoj. Sv. Obicije, ispovjedalac, u Brescii u Italiji. Bl. Ivana Valois, kraljica Francuske, utemeljiteljica reda Anuncijata. E

Izostavljeni i preneseni na druge dane.

Sveti Evencije, biskup bečki, smješta se na ovaj dan u predrevnom rukopisu djela Martyrologium S. Mariæ ad Gradus Colon. O njemu smo govorili u veljači. Sv. Ansgar, biskup, u nekim se starim brevijarima štuje na ovaj dan dvostrukim oficijem, možda zbog slavnije svetkovine sv. Blaža, s kojim pada na 3. veljače. Kristov bijeg u Egipat, što ga na ovaj dan bilježi Herman Greven u djelu Additiones ad Usuardum i naš Lahier u djelu Menologium Virginum. Blagdan deset kreposti Bogorodice Djevice slavi se dvostrukim oficijem u Redu Anuncijata bl. Ivane, kako na ovaj dan prenose isti Lahier i Colvener u djelu Kalendarium Marianum. A te su kreposti: čistoća, razboritost, poniznost, vjera, pobožnost, poslušnost, siromaštvo, strpljivost, milosrđe ili ljubav, suosjećanje s trpećim Sinom; o njima niže na ovaj isti dan u djelu Regula B. Joannæ. Sv. Simforijan, mučenik, upisan ovdje u rukom pisane martirologije, bruxelleski i liègeki. Pogrešku pisara i uzrok pogreške navodimo niže kad budemo govorili o mučenicima iz Fossombronea. Sv. Temoje, ili Temije, čita se pogrešno upisan u martirologije aachenski, Rabanov, Bedin i Hermana Grevena, kako ćemo niže pokazati kad bude riječ o mučenicima iz Fossombronea. Sv. Viktorija, udovica, ubijena u vandalskom progonu zajedno s drugima, ovdje se navodi kod Galesinija iz rukopisnoga kodeksa; nama je još nepoznata. Sv. Andrija, sveti otac, pobožni mudri naučitelj, u djelu Martyrologium Copticum maronitskoga kolegija u Rimu, kaže se da je počinuo na ovaj dan: čini se da je to sv. Izidor Peluziot, kako ćemo niže reći uz njegov životopis. Životopis sv. Kuane, ili Kuone, ili Kuanaha, opata, imamo, ali okrnjen, iz rukopisa Irskoga sjemeništa u Salamanki: njega je, pošto smo ga nekoć priopćili Hugonu Wardu iz Reda manje braće, iz njegovih bilježaka objavio Ivan Colgan u 1. svesku djela De SS. majoris Scotiæ, gdje iz djela Fasti Hibernienses prenosi da se štuje 4. veljače, da je potekao iz kraljevskoga roda Nialla Velikoga, da je bio brat po majci i učenik sv. Kartaga, ili Mohude, te njegov nasljednik u lismorskoj biskupiji. No budući da se ono što piše ne slaže dovoljno jedno s drugim, ovdje taj životopis izostavljamo. Kaže naime da je rođen u šestom stoljeću na izmaku; oko godine 620. da ga je sv. Kartag iz samostana u Rahanu u Meathu poslao u Munster; zatim od lismorskoga monaha ili opata postao je opatom samostana Kilchuanna u Connachtu, a naposljetku nakon smrti sv. Kartaga (za koju kaže da se dogodila godine 636.) postao je lismorskim biskupom: ipak je prije toga, dok je još bio u Kilchuanni, oko godine 650. sklopio zajedništvo sa sv. Furzejem, koji je tada boravio u Péronneu u Galiji. A 15. veljače u djelu Vita S. Farannani kaže da je isti s još četvoricom svetih muževa, poteklih iz iste obitelji Nialla, oko godine 580. bio poslan na otok Ionu da pozovu sv. Kolumbu na sinodu u Irsku: i među tim poslanicima, ozbiljnim muževima, istaknutima sjajem roda i glasom svetosti, na prvom mjestu nabraja Kuana, prije sv. Bajtena, koji je umro godine 617. kao drugi opat Ione; dodaje da je sv. Kolumba postavio Kuanu, ili Kuana, nad mjestom koje je poslije nazvano Kilchuanna. Štoviše, za sv. Kartaga se u životopisu koji ćemo donijeti 14. svibnja kaže da ga je Bletmak, sin Eda Slanea, kralj Irske, protjerao iz Rahana te da je sagradio lismorski samostan, premda je Bletmak postao kraljem tek godine 658.! No i sam Kartagov životopis trebat će ondje ispitati. Bl. Onastancije, biskup londonski, brat sv. Ljetfarda, spominje se niže u njegovu životopisu pod br. 2, te ga Englezi časte najvećim poštovanjem. Vilim Gazet u djelu Historia Ecclesiastica Belgii prenosi da je upisan u popis svetaca. Ništa drugo o njemu nismo pronašli. Niže ćemo pak raspraviti kako je u sedmom stoljeću Kristovu, premda je živio s Britima u Kambriji, nazvan biskupom londonskim. Sv. Eldad navodi se na ovaj dan u djelu Martyrologium Sarisburiense Rikarda A. Rikarda Whitforda, i prenosi se da je ili živio ili da se štuje u Gloucesteru. Nama je još nepoznat.
Sv. Ancirad, pustinjak i mučenik, kod Henrika Murera u djelu Helvetia Sancta ubraja se među svece konstančke biskupije, premda priznaje da su mjesto pogibije i pokopa nepoznati. Nikola Crusenius u djelu De monachismo S. Augustini, 2. dio, pogl. 14, Toma de Herrera u djelu Alphabetum Augustinianum i Ivan Marquez u djelu Origines Eremitarum S. Augustini, pogl. 17, ubrajaju ga među redovnike pustinjačkoga Pravila sv. Augustina, premda Herrera priznaje da je to teško dokazati. Crusenius to ne dokazuje nijednim drugim razlogom osim time što su oko grada Santaréma u Portugalu, gdje je navodno živio, nekoć postojali neki samostani koji su pripadali pravu augustinskih pustinjaka, što je Marquez najpomnije ispitao na navedenom mjestu. Inače sve što oni iznose o Anciradu uzeto je iz djela Luitprandi Chronicon, u kojem se pod godinom Kristovom 850. čita ovo: „Sv. Anacirard, pustinjak, došao je iz Njemačke u Portugal i sveto živio na obali rijeke Tajo, blizu grada Santaréma; a vrativši se u Italiju, nedaleko od Züriškoga jezera, izmučen ranama, podnosi mučeništvo 4. veljače.” Isto, ali s ponešto drukčijim riječima, donosi Julijan: „Sv. Hankarard, pustinjak, došao je iz Njemačke u luzitansku Španjolsku i na obali rijeke Tajo, blizu grada Santaréma, sveto živio nekoliko godina; vrativši se pak u Alpe, nedaleko od Züriškoga jezera, proboden ranama od razbojnika, biva ovjenčan mučeništvom. Njegov se rođendan za nebo slavi 4. veljače.” Ostaju neki tragovi dolaska ovoga svetog opata u Portugal u gradićima iste pokrajine Atougiji i Meinardu. Naš Jeronim de Higuera smatra da je sv. Ancirad isti onaj koji se zove Ljetfard, čiji ćemo životopis dati na ovaj dan, premda se nikako ne slaže s onim što Luitprand piše o Ancirardu ili Anciradu. Ivan Tamayo de Salazar u djelu Martyrologium Hispanicum pod 4. veljače opširno tvrdi da je to sv. Meinard, čiji smo životopis donijeli 21. siječnja. Taj je doista ubijen u isto doba, kod istih Helvećana, od razbojnika, ali se nigdje u njegovim djelima ne spominje njegov odlazak u Portugal. A uistinu, komu bi moglo biti vjerojatno da je Nijemac u jeku najžešćega maurskog progona ne samo prodro u najudaljeniji Portugal nego ondje i osnovao više samostana?
Sv. Sanazola, svećenik, navodi se u starom rukopisu djela Martyrologium Ecclesiæ Aquisgranensis i u djelu Additiones ad Usuardum Hermana Grevena. Tko je on bio, još istražujemo.
Šimun, opat, najprije u Auchyju, a zatim godine 1131.
C. u Saint-Omeru, odnosno sv. Bertina: ali budući da je, dok još nije bila riješena parnica koju su protiv bertinaca pokrenuli klinijevci, bio izabran bez njihova pristanka, odlukom je vrhovnoga svećenika svrgnut; pokoravajući se s poštovanjem toj odluci, kako piše Iperije u djelu Chronicon Bertinianum, odstupio je od tereta zajedno s čašću godine Gospodnje 1136. i povukao se u svoj rodni grad Gent, gdje je gotovo dvanaest godina živio najpobožnije. Napokon je godine 1148. preminuo 4. veljače, kako je očito iz ovoga njegova nadgrobnog natpisa:
Posvećeni opat, snažan u kreposti redovništva, prenesen na nebo, Šimun leži ovdje pokopan. Četvrti dan veljače pogoduje miru počinka.
Hugo Ménard u djelu Martyrologium Benedictinum naziva ga blaženim, a Saussay u djelu Martyrologium Gallicanum svetim, koji mu naslov ne pridaju ni Iperije ni drugi belgijski pisci.
Hugo, svećenik, ovdje je pripisan djelu Martyrologium Usuardi od Hermana Grevena bez ikakva drugoga pohvalnog zapisa. Drugdje ima više svetaca toga imena; tko je ovaj, ne nagađamo.
Kristijan, monah iz Heisterbacha, odnosno Doline sv. Petra, cistercitskoga reda u kölnskoj biskupiji, u noći
sv. Agate predao je duh, kaže Cezarije,
D pitomac iste ustanove i samostana, u 4. knjizi djela Illustria miracula, pogl. 30. Njega na ovaj dan bez ograda nazivaju sv. Kristijanom Wion, Ménard, Dorgan i Ferrari. Ali Egidije Gelenije, kölnski kanonik i nadbiskupski povjesničar, koji je najpomnije istražio crkvene starine, osobito te biskupije, i spomenike svetaca, i koji ne običava škrto dijeliti naslove svetosti ili blaženosti onima kojima pripadaju, naziva ga samo časnim Kristijanom. Krizostom Henriquez upisao ga je u svoje djelo Menologium pod 7. rujna i nazvao blaženim. U djelu Kalendarium Ordinis Cisterciensis, izdanom u Dijonu godine 1617., za koje Krizostom tvrdi da ga slijedi, nije mu dodan nikakav naslov.
Drugi Kristijan, svećenik iste ustanove iz samostana Himmerod, odnosno Claustrum, u trierskoj biskupiji, ovako se navodi u spomenutom djelu Kalendarium Ordinis Cisterciensis na ovaj dan: Kristijan, monah u Himmerodu. Krizostom i Gašpar Jongelin nazivaju ga blaženim, a Gelenije samo časnim. Neki ga ne razlikuju dovoljno od prethodnoga. Izvrsno je ono što o njemu piše Cezarije u 5. knjizi, pogl. 6, i u 7. knjizi, pogl. 16.
Elizabeta, trećoretkinja Reda manje braće, divna djevojka koja je umrla u dvanaestoj godini svoga života, ne bez glasa svetosti, i počiva u samostanu u Palermu na Siciliji, kako u 1. svesku djela Annales pod godinom 1224., br. 43, piše Wadding: navodi se na ovaj dan i resi naslovom blažene kod Oktavija Cajetana u djelu Idea Operis de SS. Siciliæ i kod Franje Lahiera u djelu Menologium Virginum, a kod Artura u djelu Martyrologium Franciscanum 16. ožujka. Ipak dvojimo je li joj Crkva odredila tu čast, premda se čini da Ferrari tvrdi kako se o njoj odavno moli oficij, ali sumnja nije li ona ista osoba kao Elizabeta Amerinska; no ono što isti prenosi o Amerinskoj nije dovoljno pouzdano. Cajetan svjedoči da je u Palermu na njezinu grobu u crkvi sv. Franje obješen pohvalni natpis.
Elizabetu, koludricu Reda manje braće u Ameliji u Umbriji, naziva blaženom Ferrari u djelu Generalis Catalogus SS. i bilježi je na ovaj dan, a po njemu i Artur od Monasterija u djelu Additiones ad Martyrologium Franciscanum. Ferrari dodaje u djelu Annotationes iz knjige, kako kaže, Kongregacije obreda: „Njezin je oficij s vlastitim čitanjima odobren godine 1603. za Klementa VIII.” No preuzvišeni gospodin Augustin Carleno, kanonik iz Amelije, uloživši svu marljivost, nije mogao o njoj pronaći ništa ni u Ameliji, čak ni kod samih redovnika Reda sv. Franje od kojih su neki još godine 1603. živjeli u Ameliji, ni u Rimu u knjigama Kongregacije obreda koje je dao pregledati. Odatle je očito da je Ferrari ili pogrešno stanovnicima Amelije pripisao onu blaženu Elizabetu, ili ga je inače pamćenje prevarilo.
Dominik, redovnik Reda propovjednika, koji je sveto umro od vodene bolesti na ovaj dan (pošto mu se prethodno ukazala sv. Agata), spominje se kod Ivana Mariete u 12. knjizi djela Historia SS. Hispaniæ, pogl. 61. Ali ne kaže da mu se iskazuje javno štovanje.
A Paskvalina je bila družica bl. Anđele Folinjske, upućena u sve njezine tajne i marljiva nasljedovateljica njezine svetosti, kako se može vidjeti u njezinu životopisu 4. siječnja, br. 33 i 87, a ponajviše 57. Blaženom je također naziva Ljudevit Jacobilli u 1. svesku djela De SS. Umbriæ pod 4. veljače, kao i Gonzaga u djelu Catalogus BB. tertii Ordinis, Artur u djelu Martyrologium i Franjo Lahier u djelu Menologium Virginum. Prenosi se da je umrla na ovaj dan godine 1313. te da je nakon smrti s neba proslavljena čudesima. Nama pak nije pouzdano poznato iskazuju li joj se javne počasti vlašću Apostolske Stolice.
Sv. Vodal, ispovjedalac, kod Kanizija i Ferrarija navodi se na ovaj dan, a kod drugih 5. veljače.
Sv. Rikard, kralj Engleske, na ovaj se dan navodi, i to ukrašen lovorom mučeništva, kod Hermana Grevena u djelu Additiones A ad Usuardum te kod Molanusa u 1. izdanju i kod Kanizija. Štuje se 7. veljače. Sv. Taraghta, djevica u Engleskoj. Ferrari, Lahier. Čini se da je to ona koju drugi zovu Atrakta, o kojoj je riječ 9. veljače. Sv. Kastor, svećenik i ispovjedalac, navodi se na ovaj dan u rukopisnom djelu SS. Florarium. O njemu ćemo govoriti 13. veljače. Sv. Gilbert, biskup i ispovjedalac. Bellin. Ovdje govorimo o sv. Gilbertu iz Sempringhama, koji nije bio biskup. O biskupu Meauxa Gilbertu, ili Gizelbertu, ili Gislebertu, 13. veljače. Sv. Valburga, djevica, spominje se na ovaj dan u djelu Martyrologium Sarisburiense Rikarda Whitforda tiskanom u Londonu godine 1526. Njezin ćemo životopis donijeti 25. veljače. Sv. Papija, mučenici u Ataliji u Pamfiliji, sv. Diodor, spaljeni spominju se kod Galesinija sv. Klaudijan, na ovaj dan. O njima se govori u djelu Acta S. Nestoris 26. veljače. Sv. Hadrijan, mučenik, ubijen u Cezareji Palestinskoj, navodi se na ovaj dan u djelu Menologium Græcorum koje je izdao Henrik Kanizije; u minejima dan prije; u djelu Martyrologium Romanum 5. ožujka. Sv. Valdetruda spominje se na ovaj dan u nekim rukopisnim kalendarima, možda zato što njezin prijenos (za koji smo rekli da se u Monsu slavi u veljači) ometa blagdan sv. Blaža. Životopis ćemo dati 9. travnja. B Sv. Abdala, monah, na ovaj se dan kod Filipa Ferrarija u djelu Generalis Catalogus SS. pridružuje sv. Abramiju, biskupu; iz grčkoga menologija, kako kaže, ne znamo kojega. U onome koji je tiskan 17. travnja navodi se sv. Abidel, ili Abdel, svećenik i mučenik, o kojemu ćemo govoriti 21. ili 22. travnja. Sv. Jakov Apostol, sin Alfejev, danas trpi mučeništvo, kaže koptski kalendar desetoga dana mjeseca amšira, što je 4. veljače. Latini ga štuju 1. svibnja. Trideset i devet mučenika u Palestini osuđenih na rudnike, a zatim pogubljenih, navode se na ovaj dan u francuskom izdanju martirologija tiskanom u Liègeu godine 1624; u rimskom i drugima 4. svibnja. Za sv. Gilberta, koji se štuje na ovaj dan, smatrali su Petar de Natalibus u 3. knjizi, pogl. 83, Galesini, Felicio, Baronije u djelu Notæ ad Martyrologium Romanum i Aubert Miraeus u djelu Notitia Ecclesiarum Belgii, pogl. 56, da je sv. Guibert, ili Wibert, utemeljitelj samostana u Gemblouxu u Brabantu, koji se štuje 23. svibnja. Za sv. Gilberta, utemeljitelja i opata samostana Neufmoustier, premonstratskoga reda, piše Miraeus u djelu Chronicon istoga reda da je umro na ovaj dan, zaveden možda imenom drugoga sv. Gilberta. On se inače štuje 7. lipnja. Da se spomendan sv. Advina, biskupa i ispovjedalca u samostanu Eysses uz rijeku Lot kod Agena, slavi na ovaj dan, piše Saussay u dodatku martirologija. On je dosad nepoznat našim kalendarima. Sam priznaje da njegov slavni prijelaz koji treba slaviti pada na dan 16. kolovoza. Sv. Hipolit, pridružuju se mučenicima iz Fossombronea kod Galesinija; njegovu ćemo pogrešku niže pobiti. Bostrenski je oznaka zavičaja, a ne osobno ime čovjeka. Štuje se pak sv. Hipolit Bostrenski, metropolit, a zatim biskup Porta i mučenik, 22. kolovoza. Sv. Šimun starac, koji je primio Krista u hramu, upisan je pod ovim danom u martirologije Galesinija, Kanizija, Ferrarija, Whitforda, Felicija i u djelo Catalogus Petra Equilina, 3. knjiga, pogl. 80, a u rimskom 8. listopada. Sv. Valerija, W. ovdje se sa sv. Ljetfardom, biskupom i mučenikom, navode kod Saussaya: štuju se 7. listopada. Sv. Gilberta opata spominje Saussay na ovaj dan i kaže da tijelom počiva u Toulouseu u crkvi sv. Saturnina. A 26. ožujka stavlja uzdignuće njegovih moći i moći drugih svetaca. Ništa drugo o njemu nismo doznali. Ako je to Gilbert, osmi opat Cîteauxa, za kojega se prenosi da je umro u Toulouseu, njega (ako je doista pribrojen blaženima) valja uvrstiti pod 17. listopada. Sv. Gelazije, papa, navodi se na ovaj dan u rukopisnom djelu Florarium; štuje se 21. studenoga. Izgon iz Raja praroditelja sv. Adama i sv. Eve pobožnim naricanjem prate Grci u minejima na ovaj dan. A ovdje se javlja prvi dan u koji se (ako naime Uskrs padne na 22. ožujka) uz svečano pepeljanje kršćanima utiskuje ono: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”, istu onu osudu koju je Bog zapisanu izrekao protiv Adama u Post 3, 19. U nedjelju pak prije Kristova rođenja isti Grci obavljaju spomen na Adama i Evu te ostale pravednike, kako ćemo reći pod 19. prosinca. Sv. Grgur, svećenik iz Spoleta i mučenik, na ovaj se dan navodi u djelu Sanctuarium Cremonense Peregrina Merule, koji kaže da se njegova glava i dio tijela čuvaju u Cremoni, kamo su preneseni oko godine 970; s njime se slaže i Ljudevit Cavitelli u djelu Annales Cremonenses. O njemu ćemo govoriti s djelom Martyrologium Romanum 24. prosinca.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.