Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 4. veljače

O sv. Modanu, opatu u Škotskoj

DE S. MODANO ABBATE IN SCOTIA,

O danu rođenja, dobi i stupnju dostojanstva sv. Modana postavlja se pitanje, jer su Djela ili izgubljena ili još uvijek skrivena. Čini se da se njih tek ukratko dotaknuo onaj koji je oko god. 1509. Kristova sastavio Aberdonense Breviarium, osim ako je možda slijedio samo predaju. Druge spomenike imao je David Camerarius, iz samostana u Sconeu na rijeci Tay, kako ih barem navodi. Čini se da je Hector Boethius iznio samo popise imena ili naslove i glavne sažetke pripovijesti. Leslie, Conaeus i drugi prepisivali su od Hectora, svi nemarno. Hectorove su riječi na kraju 8. knjige: Na mjesto Congallovo rođeni brat Conran uz veliko odobravanje svih postavljen je za kralja petstote prve godine djevičanskoga poroda, koja je bila četvrta godina kraljevanja Ambrozijeva i dvanaesta rimskoga vladara Anastazija. Bili su u to vrijeme, ili svakako ne mnogo različito od njega, ljudi snažni svetošću i učenošću: Remigije, biskup Reimsa... Maksimilijan opat, Leodegar, Arnulf... Među našima biskupi Colman Stariji, Medan, Modan i Euchin, pobožni propovjednici Kristova nauka po poljima Škota i Pikta.

2 To je ovako prenio Leslie u 4. knjizi De gestis Scotorum pod kraljem Conranom: U ovo je vrijeme, osim svetih biskupa i ispovjedaoca Colmana, Priska, Medana, Modana i Euchina, Škotska rodila izvanredna pitomca,

Anu, kojega neki nazivaju Winfredom, koji je bio dostojan tim veće hvale što je bio sin škotskoga kralja itd. Nešto osim toga dodaje George Conaeus o stanju vjere kod Škota u 1. knjizi, str. 30: Svete biskupe Colmana, Priska, Medana, Modana, glasovite pravom pobožnošću i postojanim ispovijedanjem Krista, preporučuje, osim izvanrednih zasluga, i neobiĉan odgoj sv. Winfreda, kraljeva sina, kojega su filozofija, kako sveta tako i svjetovna, toliko duboko prožele da je, ostavivši Škotsku, gdje se kraljevskom podrijetlu iskazivala veća čast nego što je dopuštala njegova umjerenost duha, otišao u tuđinu širiti Evanđelje.

3 Ali oni su nepažljivo procijenili Hectorove riječi, onaj koji je Colmana, za kojega je pisao da je na početku šestoga stoljeća po Kristovu rođenju cvjetao glasom kreposti, nazvao Priskom ili starijim, naime s obzirom na drugoga Colmana za kojega se kaže da je poslije sv. Finnana postavljen biskupom Lindisfarnea godine 661; oni su pak napravili dvojicu biskupa, Colmana i Priska. Isto su učinili s Modocom. Pisao je Hector u 6. knjizi: Među našima gotovo u isto vrijeme (cara Konstancija Klora i kralja Crathlintha, oko godine Kristove 300.) bili su, kaže, snažni u svetom nauku biskup Amfibal, Modocus stariji, Calan, Ferran itd. Priskom naziva ovoga Modoca ako se usporedi s Modocom ili Medocom ili Aidanom, biskupom Ferna, o kojemu 31. siječnja. Ali Leslie u 3. knjizi: Oko ovih vremena cvjetaju kod Škota Amfibal, Modocus stariji, Calan, Ferran; Conaeus je to smjestio u vremena Konstancija, sina Konstantina Velikoga: Njemu su, kaže, kralju Crathlintu, kod naših bili suvremenici Modocus, Prisk, Calan, Ferran. Niti Thomas Dempster ne dvoji da u 13. knjizi Historia ecclesiastica gentis Scotorum, navodeći Hectora i Leslieja, posveti dvojicu svetih Priska i ustvrdi da je obojica znamenit po spisima: jednoga, naime, knjigom izdanom protiv praznovjerja pogana, a onoga mlađega knjigom propovijedi o svecima.

4 Ovdje ne istražujemo jesu li uopće postojali i u kojem vijeku oni koje osim Modana i Medana na oba mjesta spominje Hector. Isti u 10. knjizi, list 191., pod Achaiem, škotskim kraljem, suvremenikom i prijateljem cara Karla Velikoga, piše da su braća Modan i Medan, posvećeni redovničkom životu, dali potomcima uzore kreposti koje treba nasljedovati. Hectora po običaju slijedi Leslie u 3. knjizi, str. 177. Dempster (koji želi da Winfred, kojega spominje Leslie, bude sv. Fridolin, o kojemu ćemo govoriti 6. ožujka) smatra da su to isti oni koje je Hector prije smjestio u vremena Conrana, a ubrzo zatim u vremena Achaia; sam drži da je neizvjesno u kojem su vremenu živjeli; Kalendarium Scoticum Adama Kinga smješta ih pod Conrana.

C 3 Isti Kalendarium, kao i Aberdonense Breviarium, bilježe rođendan sv. Modana 4. veljače; Medana ili Middana 14. studenoga, kao i David Camerarius. Hermann Greven u dodacima Usuardu ima opata Modana na oba dana. Colgan 4. veljače ubraja opata Modana među Irce, premda osim riječi Leslieja, Boethiusa i Camerariusa o njemu ne iznosi ništa. John Wilson u ranijem izdanju Martyrologium Anglicanum navodi obojicu 26. travnja i kaže da su bili glasoviti u Škotskoj i Irskoj dok je ondje cvjetala katolička vjera i da su im bili posvećeni mnogi oltari; u kasnijem izdanju obojicu ima 14. svibnja. Ali Ferrari je u općem katalogu svetaca pod 14. travnja upisao Medana, a braću Modana i Midana pod 26.

6 Imamo dakle rođendan sv. Modana. O dobi nije jasno. Jer ono što Camerarius piše da je pod godinu 522. u Dryburghu (kod rijeke Tweed, nedaleko od staroga samostana Melrose, na samim granicama Engleske) postao redovnik, zatim opat, bojimo se da može dokazati da je ondje tada bio samostan, budući da su ta mjesta bila podložna Englezima, ili ako Piktima, zasigurno su i jedni i drugi tada još bili pogani. Mnogo je vjerojatnije ono što se kaže u navedenomu Breviarium: da je svetim naukom poučio škotski narod koji je nastanjivao zapadnu stranu rijeke Forth ili Škotskoga mora; jer su zapadni pojas današnje Škotske najprije zauzeli Škoti i tada ga držali. Govorili smo o Forthu, plemenitom ušću ili Škotskome moru, 13. siječnja uz Vita S. Kentigerni, pogl. 4., napom. f, gdje se naziva rijekom Fordense. Slaže se Camerarius i kaže da je u pokrajini Stirling i u Falkirku (koje mjesto nije daleko od Fortha) još uvijek živ spomen na njega. Napokon je oko Dumbartona, slomljen starošću i naporima, preminuo. Rekli smo uz navedeni Život sv. Kentigerna, pogl. 6., napom. a, da je pretvorbom glasova od Dunbritton nazvana Dunbarton veoma utvrđena tvrđava koja se nekoć zvala Alcluid, to jest iznad rijeke Clyde, a kod Bede i Adamnana u Vita S. Columbae nazvana Petra Cluidae ili Cloithae, jer leži na ušću rijeka Glotte ili Clyde i Levena. O Alcluti smo govorili i 29. siječnja uz Vita S. Gildae, odatle rodom, § 3., br. 27. Iza Levena, okružen raznim rukavcima, nalazi se Rosneath, gdje su nekoć bili crkva i moći sv. Modana. Dempster prenosi da je u Brechinu, biskupskom gradu u pokrajini Angus, njegovo ime bilo glasovito.

7 Njega neki nazivaju biskupom, drugi redovnikom, a mi opatom, na temelju pouzdanosti onoga staroga Breviarium; je li bio benediktinskoga reda, kako žele Wion i Wilson, nama nije lako izreći. Ako je živio na početku šestoga stoljeća, kako su pisali Hector, Leslie i Dempster, premda na neki način neodlučni u mišljenju, i izričitije Adam King, bio je redovnik prije ustanovljenja ili svakako prije širenja Reda sv. Benedikta izvan Italije, odgojen naime onom stegom kojom su u ono vrijeme mnogi bili odgojeni kod Škota i Brita, a osobito Iraca. A ako je cvjetao oko godine 800., kad su ne samo Englezi i Škoti nego i Pikti štovali Krista i kad se štovanje sv. Benedikta bilo široko proširilo po Britanijama, sasvim je vjerojatno da se on priključio njemu, bilo u Dryburghu, kako želi Camerarius, ako je ondje bio samostan, bilo u Melroseu ili drugdje.

8 Dempster prenosi da je napisao veoma mnogo djela, od kojih su prije 150 godina preostale tri knjige De episcopi officio. Gdje su one ili tko ih je tada čitao? Čini se da bi bilo bezbožno da taj pisac smatra da itko od onih starih svetaca ne bude urešen i pohvalom učenosti, pa i objavljenih knjiga. iz Breviarium Aberdonense.

Sveti Modan, časni otac, i mnogih redovnika veoma strahopoštovanja dostojan i najpobožniji Otac. Ovaj je od samih početaka svoga djetinjstva pod pravilom i redovničkim ruhom u sve dane svoga života živio u siromaštvu, čistoći i poslušnosti, kao čvrst i ratoboran vojnik Kristov, neprestano vojujući protiv đavla, tijela i nestalnoga svijeta, naoružan oklopom vjere, kreposti i pravednosti te primjerom života, nadvladavajući ih time što je sve ostavljao, slijedeći Krista i apostole u propovijedanju i očitovanju čudesa; odbacivši bogatstva, kraljevsko podrijetlo i zemaljsku baštinu, obukao se u poniznu kukuljicu da samoga sebe učini baštinikom Kristovim.

2 U štedljivosti i umjerenosti jela posvuda je iscrpljivao tijelo, ponekad zadovoljan kruhom i vodom, a nije rabio ni vino, kao ni jedenje mesa. Ponekad je travčicama i vodom vrela nastojao svladati glad i žeđ, obuzdavajući narav tijela i učinio ga mršavim da bi ukroćivanjem tijela nadvladao mane tijela, tako da se među svima svoga reda nazivao zrcalom i uzorom na putu istine, kreposti i svetosti života.

3 O koliko je njih ovaj blaženi Modan također vratio izgubljeni vid onima koji su lutali od svjetla vjere, i obnovio onaj pogled kojim je vratio Krista! Ušima gluhima i osuđenima zbog otvrdnuća nevjere da prime glas nebeskih zapovijedi, ulio je riječju istine dragocjeni sluh, da bi, kad Gospodin pozove na milosrđe,

A na milosrđe odgovorili poslušnošću. One pak koji su zbog duga nemara bili svezani ljagom grijeha, čisteći ih pokorama i opomenama, Božjom je silom koja je u njima djelovala odvezao i oslobodio.

4 Stoga se zasluženo ovome svetomu i Bogu milomu čovjeku Modanu nadijeva ono uzvišeno ime, kao da mrzi isprazne načine, ili isprazne pokrete, ili da ima anđeoske običaje; njemu, koji je tražio prema želji, nije nedostajalo ništa od nebeske milosti. Naime, ozbiljnost običaja i strogost njegova života očitovala je svima da je taj čovjek svet, čist i čedan. Uši, oči i ostalih pet vanjskih osjetila, koje je običavao nazivati prozorima smrti, tako je ukrotio da nipošto nisu osjećali nikakve nedopuštene stvari ili poticaje na grijeh. Naime, te je prozore zatvorio zasunima božanskoga straha i ljubavi.

5 Iz srdaca mnogih sinova razvrak bezakonja izagnao je čistoćom, srdžbu oborio strpljivošću, zavist ugasio ljubavlju, oholost srušio poniznošću, duhovnu mlitavost svladao marljivošću, bdjenjima i molitvama, i svaku drugu manu suzbio ovim suprotnim krepostima, toliko da je sav škotski narod, koji je nastanjivao zapadnu stranu rijeke Forth ili Škotskoga mora, i kod Falkirka, bio prožet njegovim naukom.

6 Kad je pak spomenuti narod Škota, zaslugama, čudesima i propovijedanjem blaženoga Modana i njegovih učenika koji su ga pratili, bio obraćen na neokaljanu Kristovu vjeru, kao gore, blaženi Modan, umoren prekomjernim naporima, bdjenjima i zauzetošću u božanskim proučavanjima za spomenuti narod i svoje spasenje, iscrpljen mnoštvom godina i slabošću, tako da se zbog slabljenja naravne snage jedva mogao kretati hodom nogu s mjesta na mjesto, ali uvijek imajući duh spreman i okretan za propovijedanje, premjestio se u skrivenije krajeve i kod Škotskoga oceana, nedaleko od Dumbartona i Loch Garela, na mjestu odijeljenom od svih ljudi, okruženom morima i visokim planinama, slavan po mnogim čudesima usnuo je u Gospodinu. Na tom mjestu stoji župna crkva u Rosneathu posvećena njegovoj časti, gdje u nekoj kapeli groblja iste crkve njegove najsvetije moći počivaju i štuju se uz najveće štovanje.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

4. veljače Kalendar godine