Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 4. veljače

O sv. Modanu, opatu u Škotskoj

DE S. MODANO ABBATE IN SCOTIA,

O danu rođenja, dobi i stupnju dostojanstva sv. Modana postavlja se pitanje, jer su Djela ili izgubljena ili još uvijek skrivena. Čini se da se njih tek ukratko dotaknuo onaj koji je oko god. 1509. Kristova sastavio Aberdonense Breviarium, osim ako je možda slijedio samo predaju. Druge spomenike imao je David Camerarius, iz samostana u Sconeu na rijeci Tay, kako ih barem navodi. Čini se da je Hector Boethius iznio samo popise imena ili naslove i glavne sažetke pripovijesti. Leslie, Conaeus i drugi prepisivali su od Hectora, svi nemarno. Hectorove su riječi na kraju 8. knjige: Na mjesto Congallovo rođeni brat Conran uz veliko odobravanje svih postavljen je za kralja petstote prve godine djevičanskoga poroda, koja je bila četvrta godina kraljevanja Ambrozijeva i dvanaesta rimskoga vladara Anastazija. Bili su u to vrijeme, ili svakako ne mnogo različito od njega, ljudi snažni svetošću i učenošću: Remigije, biskup Reimsa... Maksimilijan opat, Leodegar, Arnulf... Među našima biskupi Colman Stariji, Medan, Modan i Euchin, pobožni propovjednici Kristova nauka po poljima Škota i Pikta.

De S. Modani die natali, ætate, gradu dignitatis, quæstio est; Actis vel deperditis, vel etiamnum absconsis. I'a strictim delibasse videtur, qui, sub annum MDIX Christi, Aberdonense Breviarium concinnavit: nisi fortassis solam secutus est famam. Alia monumenta habuit David Camerarius, e Sconensi ad Taum flumen cænobio, ut quidem ca citat. Hector Boetius solos nominum indices, aut titulos summaque capita narrationum, expressisse videtur. Leslæus, Conæus, alique ab Hectore descripserunt, omnes incuriose. Hectoris verba sunt, ad calcem libri 8 In Congalli locum Conranus frater germanus, ingenti omnium applausu. Rex est surrogatus, anno virginei partus quingentesimo primo, qui Ambrosio regni fuit quartus, et Anastasio Romanorum Principi duodecimus. Fuere hac tempestate, vel certe haud multum ab ea diversa, viri sanctitate et doctrina pollentes; Remigius Remorum Antistes..... Maxentius Abbas, Leodegarius, Arnulphus..... Inter nostrates Colmannus Priscus, Medanus, Modanus et Euchinus Episcopi, Christi dogmatis per Scotorum et Pictorum agros pii concionatores.

2 To je ovako prenio Leslie u 4. knjizi De gestis Scotorum pod kraljem Conranom: U ovo je vrijeme, osim svetih biskupa i ispovjedaoca Colmana, Priska, Medana, Modana i Euchina, Škotska rodila izvanredna pitomca,

Anu, kojega neki nazivaju Winfredom, koji je bio dostojan tim veće hvale što je bio sin škotskoga kralja itd. Nešto osim toga dodaje George Conaeus o stanju vjere kod Škota u 1. knjizi, str. 30: Svete biskupe Colmana, Priska, Medana, Modana, glasovite pravom pobožnošću i postojanim ispovijedanjem Krista, preporučuje, osim izvanrednih zasluga, i neobiĉan odgoj sv. Winfreda, kraljeva sina, kojega su filozofija, kako sveta tako i svjetovna, toliko duboko prožele da je, ostavivši Škotsku, gdje se kraljevskom podrijetlu iskazivala veća čast nego što je dopuštala njegova umjerenost duha, otišao u tuđinu širiti Evanđelje.

2 Isthæc ita reddidit Leslæus lib. 4 de gestis Scotor. in Conrano R. Hoc tempore præter SS. Colmanum, Priscum, Medanum, Modanum et Euchinum Episcopos et Confessores, Scotia egregium peperit alumenum,

Anum, Winfredum a nonnullis dictum, qui eo majori laude dignus fuerat; quod Regis Scoti erat filius etc. Aliquid præterea adjicit Georgius Conæus de statu religionis apud Scotos lib. 1 pag. 30 Sanctos Colmanum, Priscum Medanum, Modanum, claros vera pietate et constanti Christi confessione Episcopos, commendat præter egregia merita, S. Winfredi, Regis filii, non vulgaris educatio: quem philosophia, cum sacra tum profana, alte adeo imbuerunt; ut is relicta Scotia, ubi regali stemmati major honos habebatur, quam animi ipsius patiebatur moderatio, peregre ad Evangelium propagandum sit profectus.

3 Ali oni su nepažljivo procijenili Hectorove riječi, onaj koji je Colmana, za kojega je pisao da je na početku šestoga stoljeća po Kristovu rođenju cvjetao glasom kreposti, nazvao Priskom ili starijim, naime s obzirom na drugoga Colmana za kojega se kaže da je poslije sv. Finnana postavljen biskupom Lindisfarnea godine 661; oni su pak napravili dvojicu biskupa, Colmana i Priska. Isto su učinili s Modocom. Pisao je Hector u 6. knjizi: Među našima gotovo u isto vrijeme (cara Konstancija Klora i kralja Crathlintha, oko godine Kristove 300.) bili su, kaže, snažni u svetom nauku biskup Amfibal, Modocus stariji, Calan, Ferran itd. Priskom naziva ovoga Modoca ako se usporedi s Modocom ili Medocom ili Aidanom, biskupom Ferna, o kojemu 31. siječnja. Ali Leslie u 3. knjizi: Oko ovih vremena cvjetaju kod Škota Amfibal, Modocus stariji, Calan, Ferran; Conaeus je to smjestio u vremena Konstancija, sina Konstantina Velikoga: Njemu su, kaže, kralju Crathlintu, kod naših bili suvremenici Modocus, Prisk, Calan, Ferran. Niti Thomas Dempster ne dvoji da u 13. knjizi Historia ecclesiastica gentis Scotorum, navodeći Hectora i Leslieja, posveti dvojicu svetih Priska i ustvrdi da je obojica znamenit po spisima: jednoga, naime, knjigom izdanom protiv praznovjerja pogana, a onoga mlađega knjigom propovijedi o svecima.

3 Verum illi indiligenter Hectoris verba expenderunt, qui Colmanum, quem principio sexti post Christi nativitatem seculi scribebat fama virtutis floruisse, Priscum seu seniorem appellavit, respectu scilicet alterius Colmani, qui post S. Finnanum Lindisfarnensis Episcopus anno DCLXI creatus dicitur: ipsi vero duos fecere Colmanum ac Priscum Episcopos. Idem Modoco ab iis factum. Scripserat Hector lib. 6. Inter nostrates eadem fere tempestate (Constantii-Chlori Cæsaris, et Crathlinthi Regis, circiter annum Christi 300) fuere, inquit, sacra doctrina pollentes Amphibalus Antistes, Modocus priscus, Calanus, Ferranus etc. Priscum hunc vocat Modocum, si cum Modoco, seu Medoco, vel Aidano Fernensi Ep. de quo xxxi Januarii, conferatur. At Leslæus lib. 3. Florere circa hæc tempora apud Scotos Amphibalus, Modocus Priscus, Calanus, Ferranus: Conæus ad tempora Constantii, Constantini Magni F. retulit: Huic, inquit, Crathlinto Regi, apud nostrates æquales fuere Modocus, Priscus, Calanus, Ferranus. Nec dubitat Thomas Dempsterus duos SS. Priscos, lib. 13 histor. Eccles. gentis Scotor. citatis Hectore Leslæoque, consecrare, et scriptis utrumque celebrem astruere; hunc quidem libro contra Ethnicorum superstitiones edito; juniorem illum libro homiliarum de Sanctis.

4 Ovdje ne istražujemo jesu li uopće postojali i u kojem vijeku oni koje osim Modana i Medana na oba mjesta spominje Hector. Isti u 10. knjizi, list 191., pod Achaiem, škotskim kraljem, suvremenikom i prijateljem cara Karla Velikoga, piše da su braća Modan i Medan, posvećeni redovničkom životu, dali potomcima uzore kreposti koje treba nasljedovati. Hectora po običaju slijedi Leslie u 3. knjizi, str. 177. Dempster (koji želi da Winfred, kojega spominje Leslie, bude sv. Fridolin, o kojemu ćemo govoriti 6. ožujka) smatra da su to isti oni koje je Hector prije smjestio u vremena Conrana, a ubrzo zatim u vremena Achaia; sam drži da je neizvjesno u kojem su vremenu živjeli; Kalendarium Scoticum Adama Kinga smješta ih pod Conrana.

C 3 Isti Kalendarium, kao i Aberdonense Breviarium, bilježe rođendan sv. Modana 4. veljače; Medana ili Middana 14. studenoga, kao i David Camerarius. Hermann Greven u dodacima Usuardu ima opata Modana na oba dana. Colgan 4. veljače ubraja opata Modana među Irce, premda osim riječi Leslieja, Boethiusa i Camerariusa o njemu ne iznosi ništa. John Wilson u ranijem izdanju Martyrologium Anglicanum navodi obojicu 26. travnja i kaže da su bili glasoviti u Škotskoj i Irskoj dok je ondje cvjetala katolička vjera i da su im bili posvećeni mnogi oltari; u kasnijem izdanju obojicu ima 14. svibnja. Ali Ferrari je u općem katalogu svetaca pod 14. travnja upisao Medana, a braću Modana i Midana pod 26.

4 Non quærimus hic, extiterintque, et quo xvo, quos, præter Modanum ac Medanum, utroque loco Hector commemorat. Idem lib. 10 fol. 191 sub Achaio, Caroli Magni Imperatoris æquali et amico Rege Scotorum, Modanum Medanumque germanos, monasticæ vitæ addictos, imitandæ virtutis se ad posteros præbuisse exemplaria scribit. Hectorem de more sequitur Leslæus lib. 3 pag. 177. Dempsterus (qui Winfredum, a Leslæo memoratum, vult S. Fridolinum esse, de quo vi Martii agemus) eosdem esse putat ab Hectore antea ad Conrâni tempora, mox ad Achaii relatos: censet ipse, quo tempore vixerint in ambiguo esse; Adami Regii Kalendarium Scoticum sub Conrano locat.

C 3 Idem Kalendarium, uti et Aberdonense Breviarium, natalem S. Modani pridie Nonas Februarii consignant; Medanum, sive Middanum xiv Novembris, uti et David Camerarius. Hermannus Greven. in Addit. ad Usuard. utroque die Modanum Abbatem habet. Colganus iv Febr. Modanum Abbatem Hibernis accenset, licet præter Leslæi, Boetii, Camerarii verba de eo nihil proferat. Joannes Wilsonus in priori editione Martyrologii Anglicani xxvi Aprilis ambos refert; aitque celebres in Scotia Hiberniaque fuisse, cum isthic Catholica vigeret religio, ac multa iis dicata altaria: in posteriori editione, utrumque xiv Maii habet. At Ferrarius generali Catal. SS. ad xiv Aprilis Medanum; Modanum Midanumque fratres, ad xxvi inscripsit.

6 Imamo dakle rođendan sv. Modana. O dobi nije jasno. Jer ono što Camerarius piše da je pod godinu 522. u Dryburghu (kod rijeke Tweed, nedaleko od staroga samostana Melrose, na samim granicama Engleske) postao redovnik, zatim opat, bojimo se da može dokazati da je ondje tada bio samostan, budući da su ta mjesta bila podložna Englezima, ili ako Piktima, zasigurno su i jedni i drugi tada još bili pogani. Mnogo je vjerojatnije ono što se kaže u navedenomu Breviarium: da je svetim naukom poučio škotski narod koji je nastanjivao zapadnu stranu rijeke Forth ili Škotskoga mora; jer su zapadni pojas današnje Škotske najprije zauzeli Škoti i tada ga držali. Govorili smo o Forthu, plemenitom ušću ili Škotskome moru, 13. siječnja uz Vita S. Kentigerni, pogl. 4., napom. f, gdje se naziva rijekom Fordense. Slaže se Camerarius i kaže da je u pokrajini Stirling i u Falkirku (koje mjesto nije daleko od Fortha) još uvijek živ spomen na njega. Napokon je oko Dumbartona, slomljen starošću i naporima, preminuo. Rekli smo uz navedeni Život sv. Kentigerna, pogl. 6., napom. a, da je pretvorbom glasova od Dunbritton nazvana Dunbarton veoma utvrđena tvrđava koja se nekoć zvala Alcluid, to jest iznad rijeke Clyde, a kod Bede i Adamnana u Vita S. Columbae nazvana Petra Cluidae ili Cloithae, jer leži na ušću rijeka Glotte ili Clyde i Levena. O Alcluti smo govorili i 29. siječnja uz Vita S. Gildae, odatle rodom, § 3., br. 27. Iza Levena, okružen raznim rukavcima, nalazi se Rosneath, gdje su nekoć bili crkva i moći sv. Modana. Dempster prenosi da je u Brechinu, biskupskom gradu u pokrajini Angus, njegovo ime bilo glasovito.

6 Habemus igitur S. Modani natalem. De xtate non liquet. Nam quod Camerarius scribit sub annum DXXII Driburgi, (fuxta Twedam amnem, haud procul Melrosa vetusto cænobio, ad ipsos Angliæ fines;) monachum esse factum, deinde Abbatem; veremur ut probare possit, isthic tunc monasterium fuisse; cum ea loca Anglis parerent, aut si Pictis, certe utrique Gentiles adhuc essent. Longe verisimilius est, quod in citato Breviario dicitur: Scoticam gentem ad Occidentalem plagam fluminis de Forth, seu maris Scoticam incolentem, sacra doctrina imbuisse: nam occiduum modernæ Scotiæ tractum primo occupavere Scoti, ac tunc tenebant. Egimus de Fortha nobili æstuario, sive mari Scotico, xiii Januarii ad Vitam S Kentigerni cap. 4 Not. f. ubi flumen Fordense appellatur. Consentit Camerarius, aitque in Stirlingensi agro, et in Falkirk, (qui locus non longe a Fortha distat) celebrem etiamnum ejus esse memoriam. Demum circa Dunbarton, senio ac laboribus fractus obiit. Diximus ad citatam S. Kentigerni Vitam cap. 6. Not. a Dunbritton, et per metathesim Dunbarton dictam esse arcem munitissimam, quæ olim Arcluid vocabatur, id est, supra Cluidam flumen, Bedæ et Adamnano in Vita S. Columbæ Petra Cluidæ, aut Cloithæ appellata, quia ad Glottæ, seu Cludæ ac Levini amnium confluentes jacet. De Arcluta egimus quoque XXIX Januarii ad Vitam S. Gildæ, inde oriundi, § 3 nu. 27. Ultra Levinum, variis cinctum æstuariis Rosnethum visitur, ubi S. Modani ædes ac reliquiæ olim fuere. Dempsterus tradit Brechinæ, urbe episcopali in Angusia provincia, celebre ejus fuisse nomen.

7 Njega neki nazivaju biskupom, drugi redovnikom, a mi opatom, na temelju pouzdanosti onoga staroga Breviarium; je li bio benediktinskoga reda, kako žele Wion i Wilson, nama nije lako izreći. Ako je živio na početku šestoga stoljeća, kako su pisali Hector, Leslie i Dempster, premda na neki način neodlučni u mišljenju, i izričitije Adam King, bio je redovnik prije ustanovljenja ili svakako prije širenja Reda sv. Benedikta izvan Italije, odgojen naime onom stegom kojom su u ono vrijeme mnogi bili odgojeni kod Škota i Brita, a osobito Iraca. A ako je cvjetao oko godine 800., kad su ne samo Englezi i Škoti nego i Pikti štovali Krista i kad se štovanje sv. Benedikta bilo široko proširilo po Britanijama, sasvim je vjerojatno da se on priključio njemu, bilo u Dryburghu, kako želi Camerarius, ako je ondje bio samostan, bilo u Melroseu ili drugdje.

7 Quem quidam Episcopum, alii monachum, nos Abbatem, ex veteris illius Breviarii fide, nuncupamus: an Ordinis fuerit Benedictini ut Wion ac Wilsonus volunt, haud nobis expeditum est pronunciare. Si sexti seculi initio vixit, ut Hector, Leslæus, Dempsterus, licet sententiæ utcumque dubii, et expressius Adamus Regius, scripsere; ante institutum, aut certe extra Italiam propagatum S. Benedicti Ordinem, monachus fuit: ea nimirum eruditus disciplina, qua plurimi illa tempestate apud Scotos Britonesque et præsertim Hibernos. Et si sub annum DCCC floruit, cum non Angli modo scotique sed et Picti Christum colebant, ac late per Britannias propagata S. Benedicti religio erat, plane credibile est eum illi se mancipasse, seu Driburgi, ut vult Camerarius, si isthic cænobium fuit, seu Melrosæ, sive alibi.

8 Dempster prenosi da je napisao veoma mnogo djela, od kojih su prije 150 godina preostale tri knjige De episcopi officio. Gdje su one ili tko ih je tada čitao? Čini se da bi bilo bezbožno da taj pisac smatra da itko od onih starih svetaca ne bude urešen i pohvalom učenosti, pa i objavljenih knjiga. iz Breviarium Aberdonense.

Sveti Modan, časni otac, i mnogih redovnika veoma strahopoštovanja dostojan i najpobožniji Otac. Ovaj je od samih početaka svoga djetinjstva pod pravilom i redovničkim ruhom u sve dane svoga života živio u siromaštvu, čistoći i poslušnosti, kao čvrst i ratoboran vojnik Kristov, neprestano vojujući protiv đavla, tijela i nestalnoga svijeta, naoružan oklopom vjere, kreposti i pravednosti te primjerom života, nadvladavajući ih time što je sve ostavljao, slijedeći Krista i apostole u propovijedanju i očitovanju čudesa; odbacivši bogatstva, kraljevsko podrijetlo i zemaljsku baštinu, obukao se u poniznu kukuljicu da samoga sebe učini baštinikom Kristovim.

8 Dempsterus scripsisse eum plurima tradit, e quibus ante 150 annos superfuerint de Episcopi officio libri tres. Ubi illi, aut cui tunc lecti? Nefas videtur existimare ille auctor, si quisquam veterum illorum Sanctorum non etiam doctrinæ, adeoque editorum librorum, laude decoretur. ex Breviario Aberdonen.

Sanctus Modanus, pater venerabilis, et plurimorum monachorum Pater metuendissimus, religiosissimusque. Hic ab infantiæ suæ primordiis sub regula et monachali habitu cunctis vitæ suæ diebus vivebat in paupertate, castitate et obedientia, sicuti miles Christi strenuus et bellicosus, adversus diabolum, carnem et mundum instabilem continue militando, lorica fidei, virtutis et justitiæ et vitæ exemplo armatus, eisdem superando, omnia relinquens, Christum sequendo et Apostolos in prædicando, miraculorum ostensione; abjectis divitiis, stemmate regio, et hæreditate terrena, cucullo humili se induit, ut Christo seipsum hæredem faceret.

2 U štedljivosti i umjerenosti jela posvuda je iscrpljivao tijelo, ponekad zadovoljan kruhom i vodom, a nije rabio ni vino, kao ni jedenje mesa. Ponekad je travčicama i vodom vrela nastojao svladati glad i žeđ, obuzdavajući narav tijela i učinio ga mršavim da bi ukroćivanjem tijela nadvladao mane tijela, tako da se među svima svoga reda nazivao zrcalom i uzorom na putu istine, kreposti i svetosti života.

2 In ciborum frugalitate et parcimonia corpus ubique macerabat, pane et aqua interdum contentus: neque vino usus est, sicut nec carnis comestione. Nonnumquam herbisculis et fontis latice subigere famem et sitim, satisfaciendo, carnis naturam coercebat, et macilentam reddidit, ut castigatione corporis vitia carnis, eam domando, superaret, ut inter cunctos suæ religionis speculum et forma diceretur, in via veritatis, virtutis et vitæ sanctitatis.

3 O koliko je njih ovaj blaženi Modan također vratio izgubljeni vid onima koji su lutali od svjetla vjere, i obnovio onaj pogled kojim je vratio Krista! Ušima gluhima i osuđenima zbog otvrdnuća nevjere da prime glas nebeskih zapovijedi, ulio je riječju istine dragocjeni sluh, da bi, kad Gospodin pozove na milosrđe,

A na milosrđe odgovorili poslušnošću. One pak koji su zbog duga nemara bili svezani ljagom grijeha, čisteći ih pokorama i opomenama, Božjom je silom koja je u njima djelovala odvezao i oslobodio.

3 O quantis B. Modanus hic etiam a fidei luce errantibus amissum reddidit visum, et illum quo Christum reddidit, reparavit intuitum! Auribus surdis et infidelitatis obduratione damnatis ad percipiendam vocem cælestium mandatorum, pretiosum infudit verbo veritatis auditum, ut vocante Domino ad misericordiam A misericordiam responderint per obedientiam. Vinctos vero per longam incuriam labe peccati, castigationibus et exhortationibus expiando, Dei virtute in se operante, solvit et liberavit.

4 Stoga se zasluženo ovome svetomu i Bogu milomu čovjeku Modanu nadijeva ono uzvišeno ime, kao da mrzi isprazne načine, ili isprazne pokrete, ili da ima anđeoske običaje; njemu, koji je tražio prema želji, nije nedostajalo ništa od nebeske milosti. Naime, ozbiljnost običaja i strogost njegova života očitovala je svima da je taj čovjek svet, čist i čedan. Uši, oči i ostalih pet vanjskih osjetila, koje je običavao nazivati prozorima smrti, tako je ukrotio da nipošto nisu osjećali nikakve nedopuštene stvari ili poticaje na grijeh. Naime, te je prozore zatvorio zasunima božanskoga straha i ljubavi.

4 Merito igitur huic viro saneto et Deo caro Modano præcelsum et illud imponitur nomen, quasi Modos odiens vanos, seu Motus vacuos, vel Mores angelicos habens; cui nihil coelestis defuit gratiæ, pro voto petenti. Gravitas namque morum, et vitæ ejus austeritas, ipsum virum sanctum, castum et pudicum cunctis palam fecit. Aures, oculos aliosque sensus exteriores quinque, quos Mortis fenestras appellare solebat, ita domuit, ut illicita quæcumque seu peccati fomenta nullatenus sentirent. Etenim fenestras illas quinque seris divini timoris et amoris obstruxit.

5 Iz srdaca mnogih sinova razvrak bezakonja izagnao je čistoćom, srdžbu oborio strpljivošću, zavist ugasio ljubavlju, oholost srušio poniznošću, duhovnu mlitavost svladao marljivošću, bdjenjima i molitvama, i svaku drugu manu suzbio ovim suprotnim krepostima, toliko da je sav škotski narod, koji je nastanjivao zapadnu stranu rijeke Forth ili Škotskoga mora, i kod Falkirka, bio prožet njegovim naukom.

5 De multorum cordibus fliorum iniquitatum luxuriam castitate fugavit, iram patientia dejecit, invidiam dilectione extinxit, superbiam humilitate prostravit, acediam diligentia, vigiliis et orationibus superavit, atque singula alia vitia virtutibus his adversis compescuit; intantum ut universa Scotica gens, quæ per Occidentalem plagam fluminis de Forth, seu maris Scoticani incolebat, et apud Falkirk, sua doctrina imbuta existeret.

6 Kad je pak spomenuti narod Škota, zaslugama, čudesima i propovijedanjem blaženoga Modana i njegovih učenika koji su ga pratili, bio obraćen na neokaljanu Kristovu vjeru, kao gore, blaženi Modan, umoren prekomjernim naporima, bdjenjima i zauzetošću u božanskim proučavanjima za spomenuti narod i svoje spasenje, iscrpljen mnoštvom godina i slabošću, tako da se zbog slabljenja naravne snage jedva mogao kretati hodom nogu s mjesta na mjesto, ali uvijek imajući duh spreman i okretan za propovijedanje, premjestio se u skrivenije krajeve i kod Škotskoga oceana, nedaleko od Dumbartona i Loch Garela, na mjestu odijeljenom od svih ljudi, okruženom morima i visokim planinama, slavan po mnogim čudesima usnuo je u Gospodinu. Na tom mjestu stoji župna crkva u Rosneathu posvećena njegovoj časti, gdje u nekoj kapeli groblja iste crkve njegove najsvetije moći počivaju i štuju se uz najveće štovanje.

6 Prædicta vero Scotorum gente, meritis, miraculisque et prædicatione, B. Modani et suorum discipulorum, qui eum commitabantur, ad inviolatam Christi fidem, ut supra, conversa; B. Modanus nimiis laboribus, vigiliis et divinorum studiorum occupationibus, pro dicta gente et sui salute, annorum multitudine fatigatus, sique deficiente virtute naturali, vix se pedum incessu movere localiter poterat: animum tamen ad prædicandum promptum et expeditum semper habens, ad secretiora loca se transitulit, et ad Oceanum Scotiæ, non longe a Dunbarton et Lochgarloch, in loco omnium hominum sequestrato, per maria et montes excelsos circumdato, multis clarus miraculis obdormivit in Domino. Quo in loco parochialis ecclesia de Rosneth ejus honori dedicata extat: ubi sanctissimæ hujus reliquiæ, in quadam capella coemeterii ejusdem ecclesiæ, maxima in veneratione requiescunt et venerantur.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

4. veljače Kalendar godine