Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak V

16. veljače

Siječanj
Veljača
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
Ožujak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Travanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Svibanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Lipanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Kolovoz
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Rujan
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Listopad
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Studeni
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Prosinac
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
  1. O sv. Onezimu apostolu biskupu efeškom, mučeniku
  2. O sv. Šimunu biskupu u Metzu u Galiji
  3. O sv. Honestu svećeniku mučeniku, apostolu Pamplonaca
  4. O svetim mučenicima Prokulu, Efebu, Apoloniju, u Terniju u Umbriji
  5. O sv. Korneliju mučeniku rimskom, u Gentu u Belgiji
  6. O svetim mučenicima Julijanu biskupu, Ivanu đakonu i pet tisuća drugih u Egiptu
  7. O svetim mučenicima afričkim Maksimu, Vincentiju, Pavlu, Honoratu, Mauru, isto Maksimu, Pavlu, Marcijalu, Terapiju, Marku, Marobiju, Marcelinu, Donatu, isto Marku, Sekundu, Makrobiju, Lucili, isto Sekundu, Savlu, Stupuru, Mustaciju, Prezentu, Sekundi, Maksimi, Junili. i o 54, ili 104 druga
  8. O svetim mučenicima Eliji, Jeremiji, Izaiji, Samuelu i Danijelu Egipćanima. isto Porfiriju sluzi sv. Pamfila i Seleuku Kapadokijcu: u Cezareji u Palestini
  9. O svetim mučenicima B Pleziju, Dioniziju, Hierapiju, Marcijalu, Nundijanu, e Pesijanu, Pavlu, Galonu, Honorijusu, Jokundu, Memiju, Vincentiju Fruktuozu, Primu, Fabijanu, Ceciliju, Pavlu, Maksimu
  10. C o sv. Faustinijanu i Juvenciji mučenicima u Britaniji
  11. O sv. Julijani djevici iz Nikomedije i mučenici u Bruxellesu u Belgiji i drugdje
  12. O svetim mučenicima nikomedijskima, odnosno muškarcima, ženama cxxx
  13. O sv. Julijani, djevici i mučenici, u Veroni u Italiji
  14. O sv. Julijani Rimljanki djevici mučenici u bolonji u Italiji
  15. O sv. Faustinu biskupu brescianskom u Italiji
  16. O sv. Flavijanu anahoreti na Istoku
  17. O sv. Tigridiju prezbiteru u Clermontu u Galiji
  18. O sv. Tetradiju biskupu
  19. O sv. Eulaliju biskupu sirakuškom u Siciliji
  20. O sv. Tankonu bisk. verdenskom u donjoj Saksoniji
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana

4 To je Bellini. Budući da se, kako on piše, ne zna koje je godine, mjeseca i dana umro, ovdje smo to pribilježili, kako bi u taj dan ostao spomen na njega, oko kojega se najčešće događa Pepelnica.

Xvi februarii.sancti qui xiv kalendas martii coluntur.

Sveti Onezim apostol, biskup efeški, mučenik. Sv. Šimun, biskup u Metzu u Galiji. Sv. Honest svećenik mučenik, apostol Pamplonaca. Sv. Proklo, sv. Efeb, sv. Apolonije, sv. Kornelije rimski mučenik, u Gentu u Belgiji. Sv. Julijan biskup, sv. Ivan đakon, vcio sv. Maksim, sv. Vincencije, sv. Pavao, sv. Honorat, sv. Maur, sv. Maksim, sv. Pavao, sv. Marcijal, sv. Terapije, sv. Marko, sv. Marobije, sv. Marcelin, sv. Donat, sv. Marko, sv. Sekund, sv. Makrobije, sv. Lucila, sv. Sekund, sv. Savao, sv. Stupuris, sv. Mustacije, sv. Prezens, sv. Sekunda, sv. Maksima, sv. Junila, drugovi 54 ili CIV, mučenici, u Terniju u Umbriji. Mučenici u Egiptu. Mučenici u Africi. Sv. Ilija, sv. Jeremija, sv. Izaija, sv. Samuel, sv. Daniel, sv. Porfirije sluga sv. Pamfila, sv. Seleuk Kapadočanin, sv. Plezie, sv. Dionizije, sv. Hijerapije, sv. Marcijal, sv. Nundijan, sv. Pesijan, sv. Pavao, sv. Galo, sv. Honorije, sv. Jokund, sv. Memije, sv. Vincencije, sv. Fruktuoz, sv. Primo, sv. Fabijan, sv. Cecilije, sv. Pavao, sv. Maksim, sv. Faustinijan, sv. Juvencija, sv. Julijana, djevica nikomedijska i mučenica, u Bruxellesu u Belgiji. Sv. 10 muževa, sv. cxxx žena, egipatski mučenici, mučenici, mučenici, mučenici u Cezareji u Palestini. Mučenici u Britaniji. Mučenici u Nikomediji. Mučenici u Nikomediji. Mučenici u Nikomediji. Mučenici u Nikomediji. Braća i biskupi u Irskoj: za koje Colgan u Appendice v ad vitam S. Patricii na str. 268, stupac 2. prenosi da se 16. veljače slave u Rath-na-Nespocu, a 5. ožujka u Ad Vitam S. Kierani bilješka 20 uz pogl. 12, na str. 464, stupac 2. Ali isti Colgan uz ovaj 16. veljače

Izostavljeni i preneseni na druge dane.

Rođendan svetog Sebastijana na Apijevoj cesti zabilježen u rukopisnom martirologiju Aachenske crkve. Spomen istoga sveca nalazi se toga dana i kod Hermanna Grevena u dopuni Uzardu. Jedna od sedam rimskih crkava koje se obično pohađaju jest bazilika sv. Sebastijana na Apijevoj cesti. Njegova smo djela dali 20. siječnja. Sv. Adauk i drugi stanovnici čitavog grada u Frigiji koji su podnijeli mučeništvo za Dioklecijana navode se u martirologiju Richarda Witforda. Slave se 7. veljače. Biskup Maron upisan je toga dana u koptskom rukopisnom kalendaru. On je nama nepoznat. O sv. Maronu sirijskom pustinjaku govorili smo 14. veljače. Biskup Sigfrid u Švedskoj navodi se u dopuni Hermanna Grevena. Ali biskup Sifrid u Norveškoj u rukopisnom Florariumu. Jedan te isti je sv. Sigfrid, čija smo djela dali 15. veljače. Zenas i K. Seren iz Samone u Galeciji sastaju se u Rimu s Justinom, te se, iako oženjeni, vrativši u Hispaniju služe službom katehista. Seren je u Samoni u Galeciji na glasu svetosti 165. godine, XIV. ožujskih kalenda, preminuo.

Tako Liutprand u Adversariis br. 176 i 177. Odatle je Tamayo Salazar obojicu upisao uz ovaj dan u španjolski martirologij, priznavši da ih prije njega nije spomenuo nijedan od pisaca koji je sastavljao martirologije, i da on ukratko prilaže djela koja nitko nije napisao. Dovoljno je da smo to upozorili.

Spomen svetih mučenika u Aleksandriji koji su podnijeli muku u Dioklecijanovu progonu upisan je toga dana u martirologiju Richarda Witforda. Razni se nabrajaju kroz čitavo djelo kod nas.

Sv. Pavao pustinjak u Africi. Aachenski rukopisni martirologij i dopuna Hermanna Grevena. Toga dana govorimo o više afričkih mučenika, među kojima se dvojica zovu Pavao: gdje i spominjemo ovoga pustinjaka Pavla.

Aid, Diermitije, Foebarh, Maklasrije, Marchin, Tarkel, Tinije, bruarii dan njih ne spominje, premda samo sv. Tankona, kojega drugi smatraju Škotom, ima pripisanoga ovom danu, a nepoznat je svim irskim martirologijima. U Fasti Tamlactenses i kod Marijana Gormana nabrajaju se Aid, ili Hugo, biskup Enguzije i opat Robnej, koje također ne spominje Colgan.

Ivan, nadbiskup salzburški u Njemačkoj, pripisan je monaškom martirologiju Ménarda i Tropaea Benedictinorum Anglorum Edwarda Maihewa, te ga oba nazivaju blaženikom. Wion u 2. knj. Lignum vitae pogl. 31 u Katalogu salzburških nadbiskupa njega zajedno s ostalim biskupima naziva gospodinom: ali u pogl. 53 u Katalogu prvih biskupa istoga grada Salzburga ne piše se D. Joannes, nego S. Joannes, pogreškom, kako smatramo, tiskara, jer ga u 3. knj. nije uvrstio u benediktinski martirologij. Ipak mu naslov sveca dodjeljuje Bucelin u 1. dijelu nedavno objavljene Germania sacra. O istom biskupu Ivanu govore Tritemije u 4. knj. De viris illustribus Ordinis S. Benedicti pogl. 103, Hund u Metropolis Salisburgensis u 1. svesku na str. 3, ali bez naslova sveca ili blaženika. Postavljen je za biskupa po sv. Bonifaciju, nadbiskupu mainzkom, u čijem se Životu naziva mužem velikih kreposti.

Sv. Waldred, biskup trirski, ispovjedalac, čita se toga dana u nekom nedavnom spisu kartuzije u Bruxellesu. Ali nijedan biskup trirski toga imena nije postojao.

Lektor Eustazije navodi se u istom rukopisu, ali je drugdje nepoznat.

Mučenik Hajmo, kojega su ubili Normani kod Verdunaca toga dana, prenosi se u ulomku kod Wassenburga u 3. knj. Antiquitates Galliae-Belgicae kod Dada, 31. verdunskog biskupa, za kojega kaže da je u poslanici ili elegiji opisao nevolje i nesreće koje su nanijeli Normani, ponajviše svećenicima i klericima verdunskih crkava sv. Vitona i Bogorodice Djevice, kojih su mnoge ubili iz mržnje prema vjeri. Riječi ulomka o Hajmonu su ove:

Tvoj brat po krvi Hajmo umire uz pokolj pobožnih, Umire za Gospodina i pridružen je tebi.

I četrnaest dana prije ožujskih kalenda Normani ga kolju, na nebu Mučenik kliče.

Uostalom, dosad nismo pronašli nikakav spomen o njemu u martirologijima, brevijarima i drugim spisima.

Ivan, opat samostana Casamari u Henricima između Verulija i Sore, naziva se blaženikom kod Krizostoma Henriqueza u Menologium Cisterciense i u Fasciculus SS. Ordinis Cisterciensis u 2. knj., razd. 26, pogl. 11. Bio je učenik opata sv. Bernarda iz Clairvauxa i napisao mu je pismo, koje je 333. među pismima sv. Bernarda, kojim ga je utješio zbog neuspješnog ishoda istočnog pohoda i opomenuo o bliskoj smrti koju je odozgo spoznao. O njegovu štovanju nigdje ništa ne čitamo.

Prorok Sifrid, redovnik u Valle-S. Petri. Tako Kalendar cistercitskog reda objavljen u Dijonu 1617. godine. Slijede ga Henriquez u Menologium Cisterciense i Gelenije u Fasti Agrippinenses, te ga nazivaju blaženikom. Valle-S. Petri smještena je u Kölnskoj biskupiji i Vojvodstvu Berg, pučki zvana Heisterbach, gdje je redovnik Cezarije živio s rečeni Sifridom i u 7. knj. pogl. 40 o njemu svjedoči ovo: Nakon smrti opata Geruarda, njegova prethodnika, koji danas upravlja opatijom, bio je kod nas neki svećenik poodmakle dobi, imenom Sifrid, koji je ponekad, kako nam se činilo, imao duh proroštva. On je mnogo dana prije održavanja izbora nekima u tajnosti prorekao da će gospodin Henrik, tada prior, biti budući opat, i da će u Trirskoj crkvi biti posvećen za opata. Upitan odakle to zna, odgovorio je: Vidio sam našu Gospođu pred prezbiterijem iste crkve, to jest bl. Petra, kako mu pruža pastirski štap. Međutim, način nije htio nikomu reći. To ondje, niti što drugo kod starih pisaca o njemu nalazimo.

Adolf od Schauenburga, od grofa Holsteina, manje braće i svećenik, upisan je u franjevački martirologij Artura od Monasterija uz ovaj dan: i kaže se da je na samrti bio pozvan u nebesku slavu ukazanjem Bogorodice Djevice. O njemu govore Albert iz Stadea u Chronicon pod god. 1239., Krantz u 7. knj. Vandalia pogl. 18 i u 8. knj. Saxonia pogl. 7, Bzovije pod god. 1234. br. 14, a nakon više pisaca manje braće Wadding pod god. 1239., 1244., 1249. i 1233. 16 braće Reda manje braće, kada je Petar, kralj Cipra, zauzeo Aleksandriju, zarobljeni su i nakon tamnica i raznih mučenja podnesenih u Damasku kroz pet godina, zaklani. Petar je postao kraljem Cipra 1366. godine, a Aleksandrija je zauzeta 1365. godine. Što se točno prenosi u Vita S. Petri Thomasii koju smo mi objavili 29. siječnja, ponajviše pogl. 8 i 16. O ovoj 16 braće govore Pisanac, Marko Lisabonski, Tossinianus, Bosio, Wadding i drugi, koje uz ovaj dan u franjevačkom martirologiju navodi Artur od Monasterija.

Henrik de Flore, ili von der Bloom, utemeljitelj samostana trećeg reda sv. Franje kod Neussa u Kölnskoj biskupiji, svet muž, umro je u Aachenu u dobi većoj od osamdeset godina, 1466. godine. Glava je 1571. godine vraćena u njegov samostan i, položena u škrinjicu, smještena u molitvenici groblja pod noge Raspetoga. Nju su poslije batavski heretici, razbivši škrinjicu, bacili na hrpu kostiju ostale braće. Namjeravao je nju Ivan Gelenije, generalni vikar kölnskog nadbiskupa, ako se mogne razlučiti od ostalih, ponovno smjestiti na časno mjesto. Egidije Gelenije, Ivanov brat i sada pomoćni biskup osnabrüčki, u Fasti Agrippinenses naziva ga bl. Henrikom. Dosad mu ni taj naslov nije odredila Crkva, niti mu je iskazana druga čast osim one koju smo spomenuli. Franjo iz Gatte, laik Serafskog reda, muž čudesne uzdržljivosti i savršenosti, kaže se da je činio čudesa za života i nakon smrti, zbog čega je uz ovaj dan upisan u franjevački martirologij. O njemu govore Bosio u De signis Ecclesiae, Marko Lisabonski, Gonzaga i drugi ondje navedeni. Isticao se oko 1620. godine.

Ivan Raulin, iz pariškog profesora svete teologije klinijevski redovnik, zbog duha u propovijedima i predavanjima nazvan živom trubljom Duha Svetoga, umro je toga dana u Parizu, pripisan Corollarium martyrologii Gallicani Saussaya.

Sv. Teodul, mučenici u Cezareji u Palestini, sv. Julijan, s drugim mučenicima istoga mjesta, koji se slave toga dana, navode se u menejima i antologiju Grka kod Kiterejca ἐν βίοις ἐχτῶν, kao i kod Galezinija i Kanizija. Mi s Rimskim martirologijem o njima govorimo 17. veljače.

Sv. Viktora u Rimu spominje aachenski rukopisni martirologij. Farii Victores. S Romulom (jer tako se možda treba čitati) ali bez mjesta, upisani u rukopisni martirologij sv. Jeronima dva su dana kasnije, 17. veljače.

Sv. Finan biskup u Engleskoj spominje se kod Dempstera u Menologium Scoticum i kod Ferrarija, koji navodi i engleski martirologij, u kojem se i drugdje navodi 17. veljače.

Sv. Leon redovnik, mučenici smješteni su ovdje kod Felicija.

Sv. Paragorije, o njima ćemo govoriti 17. veljače.

Sv. Flavijan, carigradski patrijarh, od heretika Dioskora protjeran u progonstvo i u njemu umro, slavi se toga dana kod Grka u menejima i kod Kiterejca: a kod Latina s Rimskim martirologijem 17. veljače.

Sv. Ulrik pustinjak haselburijski u Winchesteru pripisan je ovome danu u engleskom martirologiju Wilsona u drugom izdanju, a u prvome i u drugim kalendarima 20. veljače. Sv. Baroha, poslužitelj sv. Porfirija, biskupa gazejskoga u Palestini. Ferrari iz grčkog menologija, ali koji je to ne znamo. O njemu ćemo govoriti uz Vita S. Porphyrii 26. veljače. Sv. Aponokul, biskup trirski, ispovjedalac, spominje se u gore navedenom spisu kartuzije u Bruxellesu uz ovaj dan. Nepoznat je on, osim ako je Aprunkul ili Abrunkul koji se slavi 22. travnja. Sv. Pamfil prezbiter, mučenici u Cezareji u sv. Valens đakon, Palestini toga su dana podnijeli sv. Pavao, muku: kojima su drugovi bili Ilija, Jeremija i još petorica koje smo toga dana naveli, kojima Grci pridodaju tu trojicu u menejima, antologiji, Vitis Sanctorum Metafrašta i Kiterejca, kao i u martirologijima sv. Jeronima, Galezinija, Kanizija. Ali drugi ih Latini štuju u lipnju. Sv. Babolen, opat samostana Fosses, navodi se toga dana u rukopisnom kalendaru Reda sv. Benedikta: a drugi 26. lipnja. Sv. Marte, sestara, rođendan u Jeruzalemu. Aachenski rukopisni martirologij. Sv. Marije, Slave se sv. Lazar, sv. Marta 29. srpnja. Sv. Marija Magdalena 22. srpnja. Sv. Lazar 17. prosinca.

Rođendan sv. Kukufata u Barceloni u Hispaniji navodi se u rukopisnim martirologijima sv. Jeronima i Reichenaua, te kod Notkera. Istoga se dana slavi Spomen prijenosa njegova tijela u Alzas, koji je izvršio opat sv. Fulrad, o čemu govorimo 17. veljače, ali glavna svečanost sv. Kukufata biva onoga dana kada se u Aktima kaže da je podnio muku, 15. srpnja. Sv. Julijana djevica i mučenica, jedna od drugarica sv. Uršule, slavi se toga dana u Osnabrücku u Vestfaliji, gdje u katedralnoj crkvi počiva njezino sveto tijelo. O njoj postoji vlastiti oficij, i ime je upisano u martirologij iste crkve. O njoj i drugim drugaricama sv. Uršule govorit ćemo uz rođendan ove 21. listopada. Spomen sv. perzijskih mučenika koji počivaju u Martiropolu. Isto. Sv. Maruta biskup, kojega je Teodozije Veliki poslao perzijskom kralju, oslobodio je kraljevu kćer opsjednutu zlim duhom, te zatraživši relikvije svetih mučenika koji su podnijeli muku u Perziji, u njihovu je čast grad koji je sam osnovao nazvao Martiropolom. Tako Grci u menejima i Kiterejac ev ßioiæ æziow toga dana. O perzijskim mučenicima često govorimo kroz čitavo ovo djelo. O spomenutom Prijenosu relikvija moći će se prikladnije govoriti kada budemo govorili o sv. Maruti, koji je u Rimski martirologij upisan 4. prosinca.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1864. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.