Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak V

8. veljače

Siječanj
Veljača
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
Ožujak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Travanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Svibanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Lipanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Kolovoz
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Rujan
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Listopad
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Studeni
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Prosinac
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
  1. O sv. Juvenciju, ili Evenciju, biskupu Pavije u Italiji
  2. O svetoj Kointoj, odnosno Kvinti, mučenici, u Aleksandriji u Egiptu
  3. O svetim mučenicima Marti i Mariji, djevicama, i Likarijonu ili Bikarijonu, dječaku
  4. O svetim mučenicima Niceforu i Stjepanu
  5. O svetim mučenicima Dioniziju, Emilijanu, Sebastijanu, u Maloj Armeniji
  6. O sv. Komunu mučeniku u Toskaniji u Etruriji
  7. O svetim mučenicima za perzijskoga kralja Kavada
  8. O sv. Nikeciju, biskupu Besançona
  9. O sv. Pavlu, biskupu Verduna
  10. O sv. Elfledi, djevici, opatici Streneashalæ u Engleskoj
  11. O sv. Mengoldu mučeniku u Huyu u Belgiji
  12. O sv. Kutmanu ispovjedaocu u Steyningu
  13. O sv. Stjepanu utemeljitelju grandmontskog reda kod Limogesa u Galiii
  14. O bl. Izaiji Boneru, reda pustinjaka sv. Augustina, u Kazimierzu kod Krakova u poljskoj
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana

Sveci koji se štuju 8. siječnja.

Sveti Juvencije, ili Evencije, biskup Pavije u Italiji. Sveti redovnici samostana sv. Dija u Carigradu, mučenici. Sv. Kointa, ili Kvinta, mučenica u Aleksandriji. Sveti mučenici za kralja Kabada, u Perziji. Sv. Pavao, biskup. Sv. Honorat, biskup Milana. Sv. Lucije. Sv. Nicetije, biskup Besançona u Burgundiji. Sv. Kirijak. Sv. Pavao, biskup Verduna u Belgijskoj Galiji. Sv. Marta. Sv. Elflleda, djevica, opatica u Whitbyju u Engleskoj. Sv. Marija. Sv. Mengold, mučenik, u Huyu u Belgiji. Sv. Likarion, ili Bikarion, dječak. Sv. Kutman, ispovjedalac, u Steyningu u Engleskoj. Sv. Nicefor. Sv. Stjepan, utemeljitelj Reda iz Grandmonta u Francuskoj. Sv. Stjepan. Bl. Izaija Boner, iz Reda pustinjaka sv. Augustina, u Kazimierzu kod Krakova u Poljskoj. Sv. Dionizije. Časni Jeronim Emilijani, utemeljitelj Družbe somaska, u Italiji. Sv. Emilijan. Sv. Sebastijan. Sv. Komunije, mučenik, u Toskani u Etruriji.

Izostavljeni i preneseni na druge dane.

Rukopisna Djela svete Zatijane nalaze se na ovaj dan u arhivu crkve sv. Petra u Rimu, s ovim početkom: Dok u zemaljskome krugu vlada Gospodin naš Isus Krist, a đavao se protivi kršćanima, za kralja Aleksandra, četvrte godine njegova kraljevanja itd. Ta smo Djela pod imenom sv. Tatijane (jer je to ista) dali 12. siječnja. Polaganje relikvija sv. Euberta, biskupa, u Lilleu u Flandriji slavi se na ovaj dan, kao što je rečeno uz njegov Život 1. veljače. Glavu sv. Vedasta, biskupa Arrasskoga, primio je od carice Marije, supruge Maksimilijana ii; Ivan Borgia, ugledan muž, i darovao zajedno s vrlo mnogim drugim relikvijama Svetaca Zavjetnoj kući Družbe Isusove kod sv. Roka u Lisabonu, gdje se na ovaj dan slavi svečanim bogoslužjem, budući da su prethodna dva dana bila spriječena Oficijem od IX. lekcija, kako se kaže. Opširno smo o njegovim djelima, prijenosima i čudesima govorili uz 6. veljače. Sv. Krisolije, mučenik, apostol Cominesa u Flandriji, upisan na ovaj dan u dodacima uz Usuarda kod Molanusa u prvome izdanju i kod Kanizija u Njemačkome martirologiju. Djela smo dali 7. veljače. Sv. Maksim, biskup Nole, štuje se na ovaj dan u Beneventskoj crkvi: čiji se sveti pepeo ondje čuva pod glavnim oltarom, kako prenosi Mario Vipera, kao što smo rekli uz njegov Život 7. veljače. Sv. Teodor, vojskovođa i mučenik, kod novijih Grka, kao što je očito iz Meneja, štuje se na ovaj dan, na koji ga spominju i Molano i Galesini. O njemu smo govorili 7. veljače. Sv. Julijan, mučenik u Armeniji, sa sv. Sebastijanom i drugovima o kojima niže, navodi se u nekome prilično starom rukopisu koji je kod naših: drugima nepoznat. Spominje se neki sv. Jakut kod Alberta Velikoga iz Morlaixa u Vitis SS. Britanniæ Armoricæ, drug sv. Gvenolaeja: kojega u kazalu bilježi da se štuje 7. veljače. Nikakva njegova spomena nema u mnogim Životopisima sv. Gvenolaeja, ili Winwaloeja, koje imamo i koje ćemo dati u ožujku, niti mu ime nalazimo ni u jednome dosadašnjem martirologiju. Papa Pelagije ii; koji je iz redovnika uzdignut na vrhovno svećeništvo, riječju i primjerom pasao povjereno mu stado, te, pokošeni preminuvši od preponske bolesti koja je tada u Rimu osobito harala, uzletio na nebesa 8. veljače: tim istim riječima upisan u Benediktinski martirologij kod Arnolda Wiona, kojega slijede Ménard i Dorgani i nazivaju ga Svecem: kojim ga naslovom resi i Alfons Ciacconio u de Vitis Pontificum: a njegov lik ovjenčan zrakama prikazuje Andrija Victorelli. Ferrari u Catalogo SS. Italiæ ne spominje ga: u općem Katalogu uz 29. siječnja ovako piše: Sv. Pelagije, papa ii. u Clunyju u Francuskoj. Ali to je Gelazije ii; koji je ondje umro godine 1119. Pelagije ii. je pak umro godine 590., tri stoljeća i nešto više prije nego što je osnovan Cluny: o čijemu smo osnutku govorili 13. siječnja uz Život sv. Bernona. Oktavije Pancirolo u novo theatro urbis Romæ, u 3. četvrti, 3. crkvi, prenosi da se Crkveni oficij slavi o sv. Pelagiju 1. papi, 2. ožujka, ali njemu Ciacconio ne pridaje naslov Sveca: tako da je lako moglo doći do kakve zbrke i pomutnje između prvoga i drugoga Pelagija. O Pelagiju ii. govori u 7. svesku Annalium Baronije, ali bez ikakva spomena javnoga štovanja, kao i ostali crkveni pisci redom. Sv. Onchuo, osebujan pjesnik, podrijetlom iz Connachta, počiva u Clonmoreu u Leinsteru. Tako Kalendar iz Cashela na ovaj dan kod Colgana, koji dvoji nije li to onaj koji se pod drugim imenom Conall sin Aengussijev, pjesnik ili antikvar, naziva u Tamlaghtskome martirologiju 9. rujna: uz koji će dan možda pružiti veće svjetlo. Nepoznat je neirskim piscima. Herminfrid, ili Ermenfred, biskup Verduna, ovdje se naziva Svecem kod Ferrarija, koji ga ponovno navodi 7. siječnja: Ghini 7. prosinca. Svecem ga naziva i Wion u 2. knjizi Ligni vitæ, 55. poglavlju: ali ne Franjo Rosieres, koji ga u 3. svesku, historia capitali 47., spominje: niti Rikard Wassebourg, koji ipak pokazuje da je bio vrlo pobožan muž: kao što ćemo na ovaj sam dan reći uz Život sv. Pavla, čiji je on bio prethodnik. Tiatgrim, kod drugih Thithgrim, Thyadgerm, Tyadern, Thiadgrin, Thiadgrim, Tiagrin, drugi biskup Halberstadta, postavljen oko godine 817. nakon smrti sv. Hildegrina, preminuo je 811. ili sljedeće godine, 7. veljače, pokopan u samostanu Werden u Kölnskoj biskupiji na rijeci Ruhr.

A mulatus. Pokazuje se njegov mramorni grob na ulazu u kriptu slijeva. Više smo se puta kroz više godina raspitivali kod različitih učenih muževa ima li kakvo štovanje od davnine, časti li se obješenim zavjetnim darovima, likovima sa zrakama ili trajnim nazivom Svetac ili Blaženik, primljenim od predaka. Ništa drugo nismo mogli doznati osim da ga noviji nazivaju Blaženikom, kao što se i drugi slični drevne i poštovanja dostojne uspomene obično nazivaju Blaženicima. Ipak je ime upisano u martirologije. Jer Herman Greven u dopuni uz Usuarda, izdanom prije sto četrdeset godina, ovako ga spominje: Thyadhgherma, drugoga biskupa Halberstadta i ispovjedaoca, koji počiva u Werdenu. Isto ima Kanizije, ali ga izričito naziva sv. Thyadgermom. Rukopisni Florarium: Također Thindegerina, biskupa Halberstadta i ispovjedaoca. Ferrari u općem Katal. SV. U Saskoj sv. Thyaderna, biskupa Halberstat. i bilježi da ga drugi nazivaju Tigrinom i Tyagrinom. Štoviše, naziva se i Nagrijem kod Democharesa u 2. svesku de Divino sacrificio, 33. poglavlju, i Dietgrinom kod Bruschija u Katal. biskupa Halberstadta. Egidije Gelenije, ugledan muž, u Fastis Agrippinensibus piše bl. Tietgrin i donosi epitaf uklesan u njegov sarkofag, u kojem se dan smrti izražava ovako: B Idibus in Februi senis obit assecla Christi. Arnold Wion u Ligni Vitæ, 2. knjizi, 44. poglavlju, naziva ga sv. Tiagrinom. Trithemije u de viris illustrib. Ord. S. Benedicti, 4. knjizi, 194. poglavlju, ima samo to da je čvrsto upravljao povjerenom mu Crkvom četrnaest godina, ne bez glasa svetosti. Sjajnije o njemu govori Krantz u Metrop; 1. knjizi, 26. poglavlju. Halberstadtska je Crkva nakon svoga Hildegrina, u kojem je dugo i sretno uživala, zaslužila da pod carem Ludovikom ima ne manjeg biskupa u svetosti i pravednosti, Tiagrina, nekada opata svoje braće: nije sigurno je li iz Corbeia: jer je stvar ostala u tami. Ali ono što je bilo osobito u kreposti ne prešućuje se. Smije se naslutiti da su kroz ratne meteže, strašne i česte, te možda i kakav nemar, propali Tiadgrinovi spisi i Djela, i da se ugasio kult. Oni iz Werdena poriču da mu se iskazuje ikakvo štovanje ili da je prije iskazivano, i da kod njih postoji ikakav trag toga.
Bl. Petar Igneus, iz redovnika Vallombrose kardinal Svete Rimske Crkve, biskup Albana, zato nazvan Igneus jer je neozlijeđen prošao kroz oganj da razobliči krivnju simonijskoga biskupa: njega smo mi prebacili na ovaj dan s 8. siječnja, jer smo se nadali da ćemo u međuvremenu naći čvršće dokaze o njegovu javnom štovanju. Blaženim ga doduše naziva najučeniji Ferdinand Ughelli u 1. svesku Italiæ sacræ, među biskupima Albana: ali kaže da je umro 8. siječnja. Još ćemo ga neko vrijeme odgoditi. Kad saznamo pouzdanije stvari, bit će lako smjestiti ga u dodatak onoga mjeseca kojemu je pripadao.
C Pavao, konvertit samostana Luke Cistercitskoga reda u Saskoj, rodom Frižanin, naziva se Blaženim kod Krizostoma Henriqueza i navodi se na ovaj dan: kao i u Cistercitskome kalendaru, ali u ovome bez naslova Blaženoga. Bio je uistinu mladić tako iznimne svetosti da mu se na samrti ukazala Presveta Djevica, Majka Božja, da primi njegovu dušu: a on je najblažim smiješkom posvjedočio najsvetiju radost nevine duše i najsretnije preminuo: kao što piše Cezarije u 7. knjizi, 53. poglavlju, koji na njega primjenjuje onaj pjesnikov stih: Incipe, parve puer, risu cognoscere Matrem. Ivan od Salinea, konvertit iz Villersa u Brabantu, na ovaj dan se navodi kod istoga Krizostoma Henriqueza u Menologio Cisterciensi i naziva se Blaženim. Ne držimo da mu se ikada iskazivao javni kult. Spominje se u Proslovu knjige de gestis virorum illustrium monasterii Villariensis: gdje se među nekoć glasovitim vitezovima, koji su ondje, ostavivši svjetovnu vojnu službu, uzeli redovnički habit, nabrajaju poslije drugih: g. Henrik od Weysa, gospodar Berema, g. Ivan od Salinka, g. Ivan od Rosta iz Grofovije Loon i g. Walter od Rikelama prema Mechelenu. I dodaje se: Ova četvorica posljednjih, nekoć vrli vitezovi, obukli su se u konvertite. I ne držimo da je Krizostom igdje drugdje čitao išta drugo o Ivanu. Saussay ga svrstava među Pios.
Jakoba od Septenfolija, rimska gospođa, najznamenitija po plemenitosti roda, bogobojaznosti prema Bogu i pobožnosti prema sv. Franji i za života i nakon smrti, slavi se u anale Reda manje braće: te kod Petra Rodolphija u 2. knjizi, gdje govori o relikvijama koje se nalaze u Asizu u crkvi sv. Franje: kao i kod Waddinga u 1. svesku pod god. 1233., § 24. i 1239., § 14.: i kod Artura u Martyrol. na ovaj dan se naziva Blaženom, ali je li to po javnoj crkvenoj vlasti, još nismo saznali.
Herman, primljen u Red manje braće od sv. Franje, na ovaj dan u Folignu u Italiji umro je s velikim glasom svetosti god. 1256., znamenit po čudesima za života i nakon smrti. Njegov Život donosi Jacobilli u de SS. Fulginatibus. O njemu govore Pisanus, Marko Lisabonski, Rodolphi, Wadding i drugi koje navodi Arturo u Martyrol. Franciscano.
Jodok Palmerije, iz Reda Monte Vergine, znamenit po svetosti, spominje se na ovaj dan kod Ménarda, Wiona i Dorganija i naziva se Blaženim. Wion prenosi da je umro god. 1552. i da se od drugih zove Jordan Dodo Palmerije.
Sv. Martin, svećenik iz Leóna. Ferrar. O njemu ćemo govoriti 11. veljače.
Spomen sv. Gaudina, biskupa Soissonsa i mučenika, da se slavi na ovaj dan prenosi Klaudije Robert u Gallia Christiana. Njegov rođendan za nebo navodi Saussay xi. velj.
Sv. Salomon, mučenik iz Córdobe, čiju borbu na kraju Apologetika opisuje sv. Eulogije, na ovaj dan se navodi u najstarijim primjercima Usuarda i u drugim rukopisnim martirologijima, kao i kod Bellina, Maurolyca, Galesinija i drugih. Martyrol. Romanum i naš Martin Roa u knjizi de SS. Cordubensibus smještaju ga zajedno sa sv. Roderikom 13. ožujka.
Rođendan sv. Venancija, biskupa i ispovjedaoca, stavlja se na prvo mjesto na ovaj dan u rukopisnome Martyrol. samostana sv. Kirijaka: za koji Martirologij Baronije svjedoči uz 19. veljače da je stariji od drugih koje je vidio: ali sam nije unio ovoga sv. Venancija u svoj Rimski martirologij, kao ostale. Treba li ga možda smatrati istim onim koji se kao sv. Venancije, biskup i mučenik, 1. travnja navodi kod drugih, a kojega se u ovome Martirologiju sv. Kirijaka ni na koji način ne spominje? Ni na jednome mjestu nije iskazano čije je bio biskup Sjedalo niti pod kojim je podnio mučeništvo, i je li u njemu umro ili je preživio, pa ga stoga drugi nazivaju Ispovjedaocem. To ćemo raspraviti 1. travnja.
Sv. Barsanufije, ili Barsan, iz Orie, grada Salentinaca između Tarenta i Brindisija, štuje se na ovaj dan i 30. kolovoza kao Zaštitnik, po svjedočanstvu Ferrarija. Mi ćemo o njemu govoriti uz Martyrol. Rom. 11. travnja.
Papa sv. Julije na ovaj dan se navodi kod Rabanus, Notkera, općeg Bede, Hermana Grevena i drugih, kao što ćemo reći kad budemo govorili o sv. Pavlu, Luciju i Kirijaku, mučenicima. Sv. Julije se štuje 12. travnja.
Sv. Salomon, kralj Male Britanije, navodi se na ovaj dan kod Ferrarija i naziva se Mučenikom. Njegov Život prikupljen iz britanskih anala donosi Albert Veliki iz Morlaixa uz 25. lipnja.
Sv. Ampelije, biskup Milana, navodi se na ovaj dan kod Filipa Ferrarija u Catal. SS. Italiæ i općem. Štuje se, kako je očito iz Milanskoga brevijara, 8. srpnja.
Sv. Marina, ili Marija, zvana Marin, sa sv. Eugenijem A nionom, redovnikom, svojim roditeljem, upisuje se među Svece na ovaj dan kod Molanusa u Addit. ad Usuardum i kod Ferrarija: i u Životu, koji se nalazi kod Surija prema Metafrastu, kaže se da je umrla na ovaj dan. Grčki meneji je navode 12. veljače. U Rimskome martirologiju zabilježena je (jer su tada relikvije prenesene u Veneciju) kada ćemo dati i Život, 17. srpnja.
Prijenos sv. Helene, carice, u Adonovu dodatku, općem Bedinu martirologiju i nekim drugima zabilježen na ovaj dan, kao i 7. veljače. Povijest toga Prijenosa, zajedno sa Životom, dat ćemo 18. kolovoza.
Sv. Zaharija, prorok, jedanaesti među Malima, štuju Grci na ovaj dan, kao što je očito iz njihovih Meneja i Menologija: a Latini 6. rujna.
Eudoald, biskup Lyona. Florar. Naslućujemo da je to Chagnoald, ali biskup Lugduni Clavati, ili Laona, o kojemu ćemo govoriti 6. rujna.
Sv. Gislarije, svećenik, drugovi sv. Ruperta, biskupa Salzburga, spominju se na ovaj dan kod Hermana Grevena u addit. ad Usuardum ovim riječima: Chunibaldi ispovjedaoca. Gislarija svećenika. Kao i u rukopisnome Florariumu: Cunibaldi ispovjedaoca i Gislarija biskupa. Naš Rader u 3. svesku Bavariæ sanctæ ovoga naziva Cunialdom, Cunibaldom i Chunobaldom, a onoga Gisilarijem i Gislarijem: i prenosi da se na dan Prijenosa sv. Ruperta i njih samih, jer je rođendan nepoznat, slave 24. rujna.
Sv. Burhard, biskup Würzburga, navodi se na ovaj dan kod Davida Camerarija, koji ipak priznaje da se slavi na drugi dan nego kod drugih, niti navodi razlog zašto se ne slaže. O njemu ćemo govoriti uz Crkvu u Würzburgu 14. listopada.
Sv. Serapion, mučenik u Aleksandriji u onome istom progonu u kojem je ubijena sv. Kointa o kojoj govorimo na ovaj dan, to jest cara Decija, navodi se u Sarisburyskome martirologiju, u Rimu: 14. studenoga.
Sv. Sir, prvi biskup Pavije, u nekim se kalendarima nabraja na ovaj dan: jer je naime njegov drug i učenik bio onaj koji se na ovaj dan štuje, sv. Invencije. Zajednička Djela obojice dat ćemo ix. pros.
Polaganje sv. Tome zabilježeno na ovaj dan u rukopisnome Martirologiju samostana sv. Kirijaka u Rimu, kao što ćemo niže reći kad budemo govorili o sv. Pavlu, biskupu, Luciju i Kirijaku. Ali tko je taj Toma, nije iskazano. Spominje se 9. veljače u nekim martirologijima Polaganje sv. Tome apostola koje je izvršila sv. Helena carica, tako da se ovdje čini da je riječ o istome. O njemu uz xxi. pros.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1864. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.