✠
Acta Sanctorum · Svezak V
13. veljače
- O sv. Agabu Proroku u Antiohiji u Siriji
- O sv. Policetu đakonu mučeniku u Karavi u Hispaniji
- O svetim mučenicima fuski djevici i Mauri njezinoj Odgojiteljici, u Raveni i Torcellu u Italiji
- O sv. Polijeuktu mučeniku, u Meliteni u Armeniji
- O sv. Julijanu mučeniku
- O svetim aleksandrijskim mučenicima Tulijanu, Antiju, Kirijaku, Amoniju
- O sv. Benignu, prezbiteru i mučeniku, u Todiju u Umbriji
- O sv. Paladiju, rimskom mučeniku, u Antwerpenu
- O sv. Julijani, gospođi, u Torinu u Pijemontu
- O sv. Domninu, prvom biskupu Dignea u Galiji
- O sv. Kastoru, prezbiteru, u Koblenzu u Njemačkoj
- O sv. Martinijanu pustinjaku u Palestini
- O sv. Guimerri biskupu Carcassonnea u narbonskoj Galiji
- O sv. Stjepanu biskupu Lyona u Galiji
- O sv. Modomnoku, odnosno Dominiku osorskom, u Irskoj
- O sv. Stjepanu opatu u Rietiju u Italiji
- O sv. Liciniju biskupu angerskom
- O sv. Ermenildi, kraljici Mercije u Engleskoj i opatici u Elyju
- O sv. Grguru II., Vrhovnom svećeniku, u Rimu
- O sv. Hajmonu i Veremundu u Medi u milanskoj biskupiji
- O sv. Fulkranu, biskupu Lodeva u Galiji
- O sv. Gilbertu, odnosno Gislebertu, biskupu Meauxa u Galiji
- O sv. Petru, biskupu Vercellija u Italiji
- O bl. Jordanu, II. generalu propovjedničkog reda
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana
Sveci koji se štuju 13. siječnja.
SVETI Agab prorok, u Antiohiji u Siriji. Sv. Policet đakon mučenik, u Karavi u Hispaniji. Sv. Fuska djevica, mučenici, u Raveni u Italiji. Sv. Maura sveti dvojica raspetih, otac i sin. Sv. Polieukt mučenik, u Meliteni u Armeniji. Sv. Julijan mučenik. Sv. Tulijan, sv. Ancije, mučenici, u Aleksandriji u Egiptu. Sv. Kirijak, sv. Amonije, sv. Benign, svećenik mučenik, u Todiju u Umbriji. Sv. Paladije, rimski mučenik, u Antwerpenu u Belgiji. Sv. Julijana uglednica, u Torinu u Pijemontu. Sv. Domnin, biskup u Digneu u Galiji. Sv. Kastor svećenik, u Koblenzu u Germaniji. Sv. Martinijan pustinjak u Palestini. Sv. Gvimera, biskup u Carcassonneu u Narbonskoj Galiji. Sv. Stjepan, biskup u Lyonu u Galiji. Sv. Modomnok ili Dominik, bisk. u Ossoryju u Irskoj. Sv. Stjepan opat, u Rietiju u Italiji. Sv. Licinije ili Lucinije, bisk. u Angersu u Galiji. Sv. Ermenilda, kraljica Mercije u Engleskoj. Sv. Grgur II. papa, u Rimu. Sv. Hajmon, ispovjedaoci u Medi na području sv. Veremund Milana. Sv. Fulkrann, biskup u Lodèveu u Galiji. Sv. Gilbert, biskup u Meauxu u Galiji. Sv. Petar, biskup u Vercelliju u Italiji. Bl. Jordan, II. general Reda propovjednika.
Izostavljeni i preneseni na druge dane.
Sveti Julijan mučenik, zaručnik sv. Bazilise, spominje se na ovaj dan kod Wandelberta, kao što će se reći niže, kad budemo govorili o sv. Julijanu mučeniku, bilo lionskom bilo nikomedijskom. Njegova smo Akta dali 9. siječnja. Sv. Polijant, u rukopisnom martirologiju sv. Jeronima ovdje upisani, mogu se činiti Polieukt, sv. Kandid Kandidijan, Filorom, o kojima smo, slijedeći druga martirologija, govorili 11. siječnja. Sv. Enogat, biskup u Saint-Malo u Armorikanskoj Britaniji, ovdje se navodi kod Ferrarija (ali pod imenom Evigot) i kod Saussaya u Supplementum Martyrologii Gallicani, koji usput spominje prethodnike Kolafina i Armagila, te nasljednike Malmona i Gofreda. Njih Saussay, Albertus Magnus de Morlaix, Claude Robert, Jean Chenu nazivaju svecima: ali se u vlastitim tiskanim časoslovima Crkve u Saint-Malo nigdje ne naznačuje nikakvo štovanje. O sv. Enogatu, zajedno s časoslovima iste Crkve, govorili smo 13. siječnja. Sv. Stjepan, nadbiskup u Bourgesu, upisan je u Natales Sanct. Canonic. kod Konstantina Ghinija na ovaj dan: kod drugih, koje smo slijedili, na xiiin. siječnja. Sv. Julijan Gostoljubac običava se štovati igdje danas, i to pod naslovom mučenika, kao što ćemo reći niže uz drugoga Julijana mučenika. Život Gostoljupca dali smo 29. siječnja. Sv. Stjepan, utemeljitelj Reda iz Grandmonta u Galiji, navodi se kod mnogih na ovaj dan, kao što smo rekli uz njegov Život 8. veljače. Ime Viktora mučenika upisano je na ovaj dan u nekakvu kalendaru. Čini se da je to Viktor iz Mouzona, o kojem smo govorili 9. veljače. Sv. Eulalija, djevica i mučenica iz Barcelone, upisana je u kalendarima nekih Crkava na ovaj dan, na koji se običavala štovati i u Crkvi u Utrechtu. Akta smo dali 12. veljače. Sv. Bonifacije mučenik iz Cagliarija spominje se kod Dionizija Bonfanta u 7. knjizi Triumphi SS. Sardiniae, u 41. i 13. poglavlju, koji svjedoči da je njegovo tijelo godine 1627., 27. siječnja, pronađeno s ovim natpisom: Hic jacet B. M. Bonifatius, qui bisxit annos plus minus quinquaginta, requiebit in pace. Sv. DS. IDS. veljače. Relikvije su prenesene u novo svetište: ali što je o njima i o drugim ondje pronađenim relikvijama sud Svete Stolice, još nismo saznali. Bastemon i Eudaemon navode se ovdje u koptskom kalendaru. Govorimo niže o ocu i sinu pribijenima na križ, čija su imena nepoznata, ali se ne usuđujemo nagađati da su to isti oni. Bastama, Bastamonija i drugih mučenika u Egiptu dali smo imena 17. siječnja, ali se ne pridružuje nikakav Eudaemon. Fotonija, prelijepa djevojka, pripovijeda se niže u Životu sv. Martinijana pustinjaka da ju je on spasio od brodoloma i da je, u stijeni u kojoj je i sam boravio, više godina živjela vrlo uzdržljivo, te napokon sveto umrla i bila časno pokopana u Cezareji Palestinskoj. Nju Benedikt Gonon u Indice ad Vitas insignium Eremitarum Orientis naziva sv. Fotonijom. Metafrast Τὴν παχαρίαν naziva Blaženom, a njezino beživotno tijelo αὐτὴ τὸ τίμιον λείψαν, njezine časne relikvije. Franjo Lahierius upisao ju je na ovaj dan u Menologium Virginum i protumačio kao sv. Lucinu djevicu. Nama nije jasno ni je li uvrštena u popise svetaca ni kojega dana. Zoja bludnica, koja je istoga sv. Martinijana pokušala namamiti na grijeh, vidjevši njegovo pokajanje, popravila se i sveto provela život u betlehemskom samostanu, čuvena po čudesima. Tako niže u Životu sv. Martinijana. Drevni pisac nije naveo ni ime Zoje ni ime Fotoine. Sv. Stjepan iz Rate blizu Brage ovim točnim riječima spominje se u Chronicon M. Maximi uz god. 358. Juraj Cardoso u Hagiologio Lusitanico i drugi smatraju da je to onaj koji je živio u Rietiju u Italiji i štovi se na ovaj dan. Ivan Tamayo de Salazar u Martyrologium Hispan. ustanovljuje drugoga; koji je nama nepoznat i ne iznose se nikakva Akta. Ime Amulrika, biskupa u Münsteru, upisano je na ovaj dan u rukopisnom Florariju i u Ferrarijevu katalogu s naslovom sveca, naslovom koji mu pridaje i Werner Rolevinck u De moribus Westphalorum, u 3. knjizi, u 8. poglavlju, Hermann Greven u dopuni Usuardu i Kanizije u njemačkom martirologiju nazivaju ga samo blaženoga spomena. Molanus se suzdržava od svakoga naslova i napominje da još nije kanoniziran. Nema ga u katalozima biskupa u Münsteru Alberta Krantza i Cratepolija.
Vulfrid Englez, cistercitski redovnik u Strata Floridi, čuven po proročkom duhu i objavama, upisan je u cistercitskom menologiju Krizostoma Henriqueza i naziva se blaženim.
Anđeo Tancredi iz Rietija, od vojnika drug sv. Franje, naziva se blaženim kod Tossiniana, Gonzage i drugih koje slijedi Arturo u franjevačkom martirologiju na ovaj dan, te kod Lodovica Jacobillija u 1. svesku De SS. Umbriae. Pokopan je u Asizu u crkvi sv. Franje, nedaleko od njegova groba. Ne tvrde da je išta učinjeno javnom vlašću Crkve u vezi s njim.
Alejdida Pokornica u samostanu Langwade kod Neussa pripisuje se cistercitskom redu kod Krizostoma Henriqueza u cistercitskom menologiju na ovaj dan i naziva se blaženom: za koju, kao i za sam samostan, Egidije Gelenije u Fasti Agrippinenses poučava da je bila premonstratskoga reda i naziva je časnom.
Blaženoga spomena Beatrika, djevica kartuzijanskoga reda, koja je bila nošena tako žarkom ljubavlju prema ranama Kristovim da je mogla misliti samo na rane, žudjeti samo za ranama. Tako Herman Greven kartuzijanac u dopuni Usuardu, i po njemu Kanizije u njemačkom martirologiju. Nju istu Saussay u francuskom martirologiju ubraja među pobožne i kaže da je cvala u lionskoj biskupiji. Lahierius je u Menologium Virginum naziva časnom.
Stjepan, od cistercitskoga redovnika kardinal biskup u Palestrini, navodi se u tiskanom cistercitskom kalendaru na ovaj trinaesti dan veljače, na koji tvrdi da je preminuo Ughelli. Njega smo na prethodni dan rekli da je upisan u kalendarima drugih, ondje smo o njemu među propuštenima napisali ono što ovdje nije potrebno ponavljati.
Henrik, prior dominikanaca samostana u Kölnu, spominje se na ovaj dan kod Gelenija u Fasti Colonienses, zajedno s bl. Jordanom, II. generalom istoga reda. Obojicu je u Parizu u Red primio Reginaldus, i ušli su u njega nakon njegove smrti godine 1220. na Čistu srijedu, kao što se kaže niže uz Život bl. Jordana u § 1. br. 3. Predaje se da je bl. Jordan napisao čudesne stvari o Henrikovim pohvalama. Mnogo je o njemu prikupio Malvenda u Annales Praedicatorum uz god. 1220. i zajedno s Gelenijem naziva ga blaženim. U Vitae Fratrum Ord. Praedicat; u 4. knjizi, u 14. poglavlju, naziva se svetoga spomena brat Henrik, prvi prior u Kölnu, gdje se njegov poziv u Red pripisuje nebeskomu viđenju. Njega spominje Cezarije u 6. knjizi Dial; u 37. poglavlju.
Ivan Danac, xix. nadbiskup u Uppsali u Švedskoj, jer se govorilo da je s Erikom Pomeranskim, kraljem Danaca, urotio protiv švedskoga plemstva, svrgnut je s nadbiskupske stolice i prognan na Island: gdje je, kako tvrdi Ivan Magnus u Metropoli Upsalensi, u 4. knjizi, prijašnje prijestupe okajao pokorom, a napokon bio ubijen od bezbožnika godine 1432. i proslavljen sjajem čudesa. I Ivan Fastovius u Vite Aquilonia ubraja ga među svece velike Skandinavije i u Kazalu na ovaj dan navodi njegov rođendan za nebo. Želimo pouzdanije podatke.
Eustohija djevica, koja je iz svetogrdnoga poroda redovnice, poput ruže iz trnja, procvjetala, i mučena od najopasnijega zloduha sve do kraja života, nepokolebljivom pokorom duha sve je svladala. Tako Molanus u dopuni Usuardu na ovaj dan, na koji je preminula godine 1449. Za Molanusom su išli Wion, Ménard, Dorgan, Kanizije, Ferrari, koji je nazivaju blaženoga spomena, blaženom djevicom ili jednostavno blaženom. Lahierius je u Menologium Virginum naziva svetom. U samostanu sv. Prozdokima kod Padove, gdje je živjela i pokopana je, nalazi se, po svjedočanstvu Scardeonija u 2. knjizi Antiquitatis Patavinae, u 2. razredu, na str. 123., knjiga gotovo nebrojenih čudesa, koju on tvrdi da je pročitao s najvećim divljenjem i radošću duha. Dodaje da je mnogo o njoj na latinskom i pučkom jeziku napisao Hijeronim Saligerij, tada ispovjedalac toga samostana, svećenik, pobožan čovjek: da postoji i knjižica o njezinu životu i pohvalama koju je napisao Petar Barozzi, biskup u Padovi. Premješten sa stolice u Bellunu Barozzi je u padovansku godine 1488., umro godine 1507. Taj je život na talijanski preveo Danijel Villa iz Padove, a objavio ga je Silvano Razzi među Vitas faeminarum sanctitate illustrium na 13. veljače: na kraju navodi učen Govor o istoj Eustohiji, koji je napisao Ivan Marija iz Padove iz Kongregacije Monte Oliveta. Ugledan sažetak njezinih djela ima spomenuti Scardeonius. Da joj je od Apostolske Stolice dosad određeno kakvo štovanje, još nismo saznali.
Sv. Valentin svećenik, nakon mnogih kreposti odrubljene glave pod carem Klaudijem, ima spomen u rukopisnom martirologiju iz Triera o njemu i drugovima na xiv. velj.
Sv. Faust redovnik, učenik sv. Benedikta i drug sv. Maura. Tako rukopisni kalendar Reda sv. Benedikta na ovaj dan. Drugi xv. velj.
Sv. Julijana djevica, podnijela mučeništvo u Nikomediji, stavlja se na ovaj dan u Martirologiju sv. Jeronima; umjesto nje u drugim se martirologijima čita Julijan. Sv. Julijana se časti xvi. velj.
Sv. Tanko, biskup u Verdenu, upisan je u škotskom menologiju Dempsterovu, gdje kaže da je i preminuo u 18. knjizi Hist. Eccl. gentis Scotorum. O njemu većina govori xvi. velj.
Sv. Edvard, kralj Engleske i mučenik, prijenos je zabilježen u rukopisnom briselskom martirologiju i u rukopisnom Florariju: časti se 18. ožujka.
Sv. Rufina, podizanje svetih tijela u Soissonsu
Sv. Valerija učinjeno ponovno se spominje ovdje kod Saussaya. Dan rođenja za nebo je 14. lipnja.
Sv. Potamiena, djevica u Aziji, ili čuvena po sveto provedenom životu ili po slavi mučeništva, zabilježena je na ovaj dan u Menologium Virginum Lahierija. Naslućujemo da je to ona čije mučeništvo pripovijeda Paladije u 3. poglavlju Hist. Lausiacae, ali kaže da je podnijela mučeništvo u Aleksandriji. Njezina i druge, starije Potamiene, također aleksandrijske djevice i mučenice, djela neki brkaju. O objema ćemo govoriti 28. lipnja.
Sv. Trankvilin, propovijedanjem sv. Sebastijana obraćen na Krista, kršten od svećenika Polikarpa, zaređen za svećenika od pape Kaja, te od pogana, kad je pristupio k Ispovijesti sv. Pavla radi molitve, kamenovan, spominje se istim ovim riječima u martirologijima Belinija, Maurolica, Galesinija, Kanizija. Stavlja se u Rimski martirologij i druge 6. srpnja.
Sv. Akvila, supružnici, o kojima se govori u Djelima apostolskim, štuju se na ovaj dan kod Grka, kao što se može vidjeti u njihovim menejima, kod Citerija i Galesinija. Latini ih s Rimskim martirologijem štuju 8. srpnja.
Sv. Kilijan, biskup u Würzburgu i mučenik, upisan je u Galesinijevu martirologiju s dugom pohvalom iz Života, u škotskom menologiju Dempsterovu, u redovničkom martirologiju Wionovu. Ovaj nagađa, jer nije rođendan za nebo, da se slavi Prijenos tijela: to je nagađanje slijedio Wilson i unio u engleski martirologij. Nema nikakva spomena sv. Kilijana na ovaj dan u brevijarima iz Würzburga, kojih imamo raznih, a on se časti 8. srpnja.
Sv. Eulogije, biskup u Aleksandriji, časti se na ovaj dan kod Grka A kod Grka, o kojemu njihovi meneji i Citerij. Latini ga s Rimskim martirologijem slave 13. rujna. BILJ. 30. Ime sv. Dicencija donose rukopisni martirologiji sv. Jeronima i samostana sv. Kirijaka u Rimu. Nepoznat drugim kalendarima, osim ako nije sv. Decencije, biskup koji je s bratom đakonom sv. Germanom ovjenčan mučeništvom, a časti se u Pesarou 28. listopada. Prijenos sv. Livina, biskupa i mučenika, u Gentu zabilježen je na ovaj dan u nekim bilješkicama koje se novijom rukom pisane nalaze u kartuziji u Bruxellesu. Život ćemo dati 12. studenoga. Pokop sv. Hermakula zabilježen je u navedenim rukopisnim bilješkama kartuzije u Bruxellesu, a nama je nepoznat. Možda je to svećenik Hermolaj, koji je krstio sv. Fusku i Mauru, i niže se u njihovim ranijim Aktima naziva svecem, gdje se o njemu nalazi više toga. Možda se također misli na Hermahara ili Hermakara, šezdesetoga biskupa u Utrechtu, za kojega se, iako se prenosi da je bio pobožan čovjek, ipak ne čini da se časti kao Svetac. Beka kaže da je umro 28. kolovoza. Heda 28. listopada. Ime sv. Kolumbana, opata u Sutriju, nadimkom Rekluza, upisano je u škotskom menologiju Dempsterovu. Velika je zbrka u malo riječi. Saussay u Supplementum Martyrologii Gallicani uz 13. rujna ima ovo: U Maloj Britaniji sv. Kolumbina, opata u Sutriju, učenika i nasljednika sv. Deikola. Bio je sv. Deikol ili Deikola, opat u Lureu u Burgundiji, kojega također opatom u Sutriju naziva Wion uz 18. siječnja, na koji smo dan dali njegova Akta, u kojima se često spominje sv. Kolumban ili Kolumbin. Ali različit je od njega Kolumban Rekluz, koji se na ovaj dan navodi u Calendarium Sanctorum Hiberniae, i na kojega aludira Dempster dok navodi Molanusa. Ovaj navodi njegovo zatvaranje kod stanovnika Genta u veljači i tvrdi da je preminuo xv. istoga mjeseca. Ali mlađega sv. Kolumbana ili Kolumbina iz Lurea drugi navode xxi. ili 22. studenoga.
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1864. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.