Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak V

9. veljače

Siječanj
Veljača
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
Ožujak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Travanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Svibanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Lipanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Kolovoz
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Rujan
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Listopad
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Studeni
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Prosinac
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
  1. O sv. Filagriju, biskupu na Cipru, mučeniku
  2. O sv. Apoloniji, djevici i mučenici, u Aleksandriji u Egiptu
  3. O sv. Niceforu, mučeniku u Antiohiji u Siriji
  4. O sv. Atenodoru, biskupu u Pontu, mučeniku
  5. O sv. Aleksandru i Amoniju i drugih XX mučenika na Cipru
  6. O svetim mučenicima Amonu, Emilijanu, Lasi, Didimu, Poemu, drugom Amonu i XXXV. drugih, u Membresi u Africi
  7. O sv. Pavlu i Dioniziju mučenicima u Aleksandriji u Egiptu
  8. O svetim đakonima mučenicima Primu i Donatu, u kaštelu lemelenskom u Africi
  9. O sv. primi mučenici kartaškoj
  10. O sv. Romanu čudotvorcu monahu, u Antiohiji u Siriji
  11. O sv. Atrakti, ili Tarahti djevici u Irskoj
  12. O svetim kanuzijskim biskupima Rufinu i Memoru
  13. O sv. Nebridiju biskupu egarskom u tarakonskoj Hispaniji
  14. O sv. Telliau, ili Eliudu, biskupu landavskom u Wallesu
  15. O sv. Sabinu, biskupu Kanose u Apuliji
  16. O sv. Sabinu biskupu i sv. Romulu đakonu, u Atripaldi u Italiji
  17. O svetim biskupima Sabinu i Eunomiju, u Napulju i Lesini u Apuliji
  18. O sv. Kronanu biskupu u Irskoj
  19. O svetim mosomenskim mučenicima Viktoru mučeniku i Suzani djevici
  20. O sv. Ansbertu, nadbiskupu u Rouenu, u Gentu u Flandriji
  21. O sv. Petru nadbiskupu kanuzijskom u Apuliji
  22. O sv. Altonu, opatu u gornjoj bavarskoj
  23. O bl. Marijanu Škotu, opatu reda sv. Benedikta, i bl. Murheratu Uključeniku, u Regensburgu u bavarskoj
  24. O sv. Rajnoldu biskupu Nocere u Umbriji
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana

Sveci koji se štuju 9. siječnja.

SVETI Filagrije, biskup na Cipru, mučenik. SVETA APOLONIJA, djevica i mučenica, u Aleksandriji u Egiptu. Sv. Nicefor, mučenik, u Antiohiji u Siriji. Sv. Pampir, sv. Dioskod, sv. Herod, sv. Potamon, sv. Petikonid, sv. Kumin, sv. Zotik, sv. Kirijak, sv. Hipija, mučenici u Egiptu. Sv. Atenodor, biskup u Pontu, mučenik. Sv. Pavao, mučenici u Aleksandriji u Egiptu. Sv. Aleksandar, sv. Dionizije, đakoni i mučenici u logoru Lemelenskom u Africi. Sv. Amonije i drugih dvadeset, mučenici na Cipru. Sv. Prim, sv. Amon, sv. Donat, sv. Emilijan, sv. Prima, mučenica, u Karta-gi-ni. Sv. Lasa, sv. Roman Čudotvorac, monah u Antiohiji u Siriji. Sv. Didim, sv. Atrakta ili Tarahata, djevica u Irskoj. Sv. Pem, sv. Rufin, biskupi u Canosi u Apuliji. Sv. drugi Amon i drugih trideset i osam. Sv. Memor, sv. Julije, sv. Nebridije, biskup u Egari u Hispaniji. Sv. Milikut, sv. Telijav ili Elijud, biskup u Llandaffu u Walesu. Sv. Tirz, sv. Sabin, biskup u Canosi u Apuliji. Sv. Ronej, sv. Sabin, biskup, u Atripaldi u Italiji. Sv. Orbaz, sv. Romul, đakon. Sv. Orinion, sv. Sabin, biskupi u Lesini i Napulju u Italiji. Sv. Agat, sv. Eunomije. Sv. Rekumb, sv. Kronan, biskup u Irskoj. Sv. Bastam, sv. Viktor, mučenik, u Mouzonu u Belgijskoj Galiji. Sv. Sermata, sv. Suzana, djevica. Sv. Protirion, mučenici u Egiptu. Sv. Ansbert, nadbiskup u Rouenu, u Gentu u Flandriji. Sv. Kolor, sv. Petar, nadbiskup u Canosi u Apuliji. Sv. Luz, sv. Alto, opat u Bavarskoj. Sv. Arat, bl. Marijan, opat, u Regensburgu. Sv. Teonita, bl. Murherat, uključenik, u Bavarskoj. Sv. Hip, sv. Rajnald, biskup u Noceri u Umbriji. Sv. German, sv. Saturnila, sv. Pektin, sv. Serapion, sv. Liastamon, sv. Papija,

Izostavljeni i preneseni na druge dane.

SVETI Erhard, ispovjedalac, spominje se na ovaj dan kod Davida Camerarija. Njegov smo život iznijeli 7. siječnja.

Sv. Furzej, ispovjedalac, kod Ivana Colgana 16. siječnja, ispravno, a ponovno kao promijenjena mišljenja bilježi se 9. veljače, dok je Život izdan na oba mjesta, ovdje doduše onaj koji je na francuskom izdao Jakov Desmay, u kojemu donosi da je preminuo i na ovaj dan. Njega, bez potpore ikojega martirologija, radije slijedi Colgan, jer je posjetio mjesto gdje je Svetac umro, naime Péronne; ali gotovo tisuću godina nakon smrti sv. Furzeja: dok se izričito kaže da je 16. siječnja prešao u vječna kraljevstva u najstarijem Životu, koji smo dali 16. siječnja.

Sv. Sulpicije, biskup u Utrechtu, upisan na ovaj dan u nekom novijem rukopisnom martirologiju. O njemu smo govorili 18. siječnja.

Sv. Sena, djevica, spominje se na ovaj dan u rukopisu samostana sv. Kirijaka u Rimu. Je li to Ksena ili ksena, koja je i Euzebija, rimska djevica, umrla u Milasi u Kariji? Njezin smo život dali 24. siječnja.

Je li sv. Serena, čije su moći prenesene u Metz? Kao što je rečeno 30. siječnja. Osmina Očišćenja slavne Djevice u Le Mansu ponovno se slavi kod raznih Crkava; a u Saintesu doduše s osobitom svečanošću, zbog čudesa ondje učinjenoga, kao što smo iznijeli u raspravi De Purificatione § 3 br. 13 u veljači.

Sv. Gilbert, utemeljitelj Reda gilbertinaca, spominje se u Kalendaru svetoga Cistercitskog reda izdanom u Dijonu godine 1317. O njemu smo govorili 4. veljače.

Bl. Alderik, svinjar u Fuscenichu, bilježi se na ovaj dan kod Egidija Gelenija u Fasti Agrippinenses, Ivana Pagija u Bibliotheca Præmonstrat; Krizostoma vander Sterrea u Natalib. SS. Ord. Præmonstrat. I u Ordo recitandi Divini Officii tiskanom u Madridu godine 1335. Život smo dali 6. veljače.

Sv. Pavao, biskup u Verdunu, ovdje se navodi kod Maurolica, u Martyrol. izdanom u Kölnu godine 1490. i nekim rukopisima. Život smo dali 7. veljače.

Sv. Maingold, vojvoda i mučenik, na ovaj se dan navodi kod Molanusa u Addit. ad Usuardum, Saussaya u Martyrol. Gallicano; Wilsona u Anglicano. O njemu smo govorili 8. veljače.

Prijenos Gospodnjega čavla da se ponovno slavi na ovaj dan u Cataniji kod A Sicilianaca, u samostanu sv. Nikole Reda sv. Benedikta, prenosi naš Oktavije Gaetano. Spomen sv. Feliksa, biskupa u Bragi, koji je upravljao Crkvom godine 225., da je u Galiciji bio glasovit, prenosi Julijan Perez u Chronico pod godinom 288., kojega je zbog njegova autoriteta u Hagiologio Lusitano pod ovaj 9. veljače upisao Curdosus: mi očekujemo pouzdanije spomenike. Sv. Aleksandar, biskup u Pontu, brat sv. Grgura, biskupa u Neocezariji, ovdje se navodi kod Ferrarija. To je Atenodor, o kojemu mi niže. Sv. Aleksandar, mučenik u Rimu s trideset i osam drugova, upisan je u Rimski martirologij kod Baronija i u Catalogo SS. Italiæ kod Ferrarija. Nama se čini da je to onaj Aleksandar koji se na ovaj isti dan štuje, okrunjen mučeništvom na Cipru; a mučenici, trideset i osam drugova sv. Amonija i Emilijana, ubijenih u Africi također na ovaj dan. Sv. Amonije, ispovjedalac na Cipru, spominje se kod Maurolica, Petra de Natalibus i u rukopisu iz Utrechta. Ali čini se da je mučenik, drug sv. Aleksandra, ovdje naveden kod više njih. Sv. Apolonija, rimska djevica, koja je pod Julijanom Otpadnikom s ocem Apolonijem zadobila lovoriku mučeništva, spominje se u dodatku Hermana Grevena uz Uzarda i u rukopisu Florarium, te kod Ferrarija i u Kanizijevu njemačkom martirologiju. Ali je li ona ikada postojala, s pravom sumnjamo: a o mukama i smrti njezinoj i oca govorit ćemo ovdje uz život sv. Apolonije Aleksandrijske. Ferrari navodi Ant. Gallonija, u kojemu ne nalazimo nikakva spomena ove Apolonije. Ermenfrid, biskup u Verdunu, na ovaj se dan navodi kod Saussaya u Supplemento Martyrologii Gallicani i naziva se Svetim, kao i kod Ferrarija dan prije; gdje smo o njemu govorili među Izostavljenima i uz Život sv. Pavla, njegova nasljednika. Sv. Ausbert, opat u Moissacu u kraju Quercy u vrijeme biskupa sv. Deziderija, na ovaj se dan navodi kod Saussaya u Suppl. i čini se da se brka sa sv. Ansbertom, nadbiskupom u Rouenu, kao što ćemo niže reći uz njegov Život. Magilmunen, monah koji je, poduzevši hodočašće, išao u Rim, skrenuvši s puta susreo je Alfreda, kralja Engleske, kojega je učinio diviteljem svojih kreposti: bio je naime cvatući u umijećima, učen u pismu, znamenit učitelj Škota. Tako, iz 4. knjige Chronici Ethelwerdi gl. 3., Dempster u Historia Eccl. gentis Scot. gl. 929. kaže da se štuje 9. veljače i da je napisao Sermones de Sanctis ad Regem Ælfredum knj. 1. i De peregrinatione ad loca sancta knj. 1. Odakle je to preuzeo Dempster, ne navodi. Prešućuje također da o njemu i dvojici drugova piše Ethelwerd, o tri odabrana muža irskoga roda, dovezena u krajeve Cornwalla u čunu sašivenom od volujskih koža. Erik, učenik sv. Ivana Gualberta, četvrti opat samostana Vallombrosa, umro je 9. veljače, kao što prenosi Eodozije Loccatelli u 2. knjizi Vitæ S. Joannis Gualberti gl. 4., gdje ukratko opisuje njegova djela i naziva ga Blaženim; a u svojim ga martirologijima nabrajaju Wion, Ménard, Dorgan, Ferrari. Javno štovanje koje bi mu odredila Crkva još nismo pronašli. Nikola, monah u Ignyju, Cistercitskoga reda, u biskupiji Reims, slavljen po objavama i znakovima čudesa, hvali se kod Filipa Sequina u De viris illustr. Ord. Cisterc; kako ovoga navodi Krizostom Henriques, koji je Nikolu upisao u Menologio Cisterciensi nazvavši ga Blaženim. Saussay ga ubraja samo među Pobožne. Julijan Nijemac ili Aleman, Reda manje braće, preminuo u Parizu, navodi se na ovaj dan kod Artura od Samostana i naziva se Blaženim, kao i kod Tossiniana u 1. knjizi Hist. Seraphicæ Religionis: i prenosi se da je bio glasovit po čudesima. Pisanac u 1. knjizi Conform. plod 8., 2. dio, naslov De provin. Franc. kaže da je bio muž čudesne svetosti. Napokon, poslije mnogih drugih, Wadding pod godinom 1278. br. 31. samo kaže da je u to vrijeme počinuo svetim svršetkom, bez naslova Blaženoga i bez ikakva spomena čudesa. Monasi Nove Ćelije Cistercitskoga reda u Lužici, ubijeni iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Taj je samostan Nove Ćelije u Lužici utemeljen godine 1230. od Henrika, markgrofa Meissena i Lužice i landgrofa Tirinške, i njegove žene Katarine, kćeri nadvojvode Leopolda Austrijskoga, kao što prenosi Jongelin u 3. knjizi Notitia Abbatiarum Cisterciensis instituti; razoren od husita godine 1429. Tako prenosi Petar Lang, monah iz Bossaua, u Chronico Citizensi ovim riječima: Česi, uzdignuti čestim pobjedama i pohlepni za plijenom, ponovno su s neprijateljskom vojskom počeli pustošiti susjedne zemlje, osobito Lužicu i djelomice Meissen: među ostalim štetama razorili su samostane Nove Ćelije i Grünhaina Cistercitskoga reda, pobili monahe i odveli opljačkavši sva njihova dobra. Albert Krantz u 11. knjizi Wandaliæ gl. 20. to prenosi pod sljedeću godinu: Husiti, kaže, godine tisuću četiristo tridesete, potaknuti uobičajenom bjesnoćom, prodiru u Lužicu, samostan koji se zove Ćelija ruše do temelja, a monahe, pošto su im najprije odsjekli ruke i noge osobitom vrstom mučenja, odbacuju. Isto je iz Krantza prepisao Cochlaeus u 6. knjizi Historiæ Hussitarum. Pošto je naveo Cochlaeusa, Krizostom ih je u Menologio Cisterciensi upisao pod 9. veljače, tvrdeći da su blaženim monasi zaslužili krunu mučeništva zbog ispovijedanja vjere. Nadalje je smatrao da se ta Ćelija nalazi u biskupiji Regensburg, uzalud nabrajajući više samostana kojima je bilo ime Ćelija, dok je ona lužička Ćelija, o kojoj je njemu ponajviše bio govor, izostavljena. Nama još nije istraženo da ih je Crkva uvrstila u popis priznatih Mučenika. Bernardin Caimo, Reda manje braće, istaknut pobožnošću, razboritošću i krepošću, hvali se kod Artura u Martyrologio Franciscano i časti se naslovom Blaženoga, kao i kod drugih. Dodaje isti Artur da se njegova sveta glava s poštovanjem čuva u kapeli Kristova groba, koju je podigao na brdu Varallo u biskupiji Novara. O njemu govore, osim autora koje je naveo Artur, Karlo, biskup Novare, u 1. knjizi Novariæ; Ivan Petar Jussano u 3. knjizi Vitæ S. Caroli Borromæi gl. 6; i Luka Wadding u 7. svesku Annalium Minorum pod godinama 1477., 1483., 1484., 1485., 1486., kada je umro; ali ga nigdje ovdje ni ondje ne rese nazivom Svetoga ili Blaženoga: i dok isti Wadding u Kazalu nabraja dvadeset Blaženika iz Reda manje braće, ne spominje Bernardina. Sv. Orion i drugi navodi se da su pisali u prastarom manjem martirologiju samostana sv. Maksimina blizu Triera. Je li to možda onaj koji se u Martyrol. S. Hieronymi naziva Orinion, podnio muku s više drugova u Egiptu? Inače ćemo o drugom Orionu govoriti 10. veljače. Polaganje moći sv. Protadija, biskupa u Besançonu, ovdje je zabilježio Saussay. Sv. Protadije se štuje sutradan, 10. veljače. Sv. Trumvin, biskup, na ovaj dan upisan u Benediktinski martirologij kod Huga Ménarda, navodi se kod nas 10. veljače. Sv. Simplicid, biskup i ispovjedalac, navodi se u rukopisu Florarium. Simplicid je biskup u Vienneu, o kojemu 11. veljače. Sv. Petar Damaščanin, hijeromučenik, ubijen mačem, spominje se na ovaj dan u Minejima i u Βιō Λ'γων Maksima Kiteranskog. Iz distiha dodanog u Minejima očito je da je to onaj Majumenac, o kojemu ćemo s Rimskim martirologijem govoriti 21. veljače. Sv. četrdeset mučenika iz Sebaste u Koptskom kalendaru navode se na ovaj dan, a u Rimskom martirologiju 9. ožujka. Posvećenje sv. Benedikta, opata, zabilježeno je u rukopisnom martirologiju samostana sv. Kirijaka u Rimu. Ništa o tome u drugima. Život sv. Benedikta dat ćemo 21. ožujka. Sv. Marcel, biskup Sicilije, mučenici, kažu. Neki učen muž smatra da je to Vid ili Gvido, te da se sv. Gvido, koji se štuje u Anderlechtu kod Bruxellesa, pučki zove Wyn ili Wyen. Pa ipak se i Vinandi diljem područja oko Rajne zovu Win ili Wyn: Kölnerani izgovaraju Wing, dodavši G paragogom, ne znam je li radi zvučnosti. Ali sv. Gvido Anderlechtski nije bio biskup, kao što će biti jasno iz njegova Života 12. rujna. Sv. Šimun starac na ovaj se dan običavao štovati u Švedskoj i drugim sjevernim krajevima, kao što se može razabrati iz staroga Misala koji je u nas, gdje je i posebna misa o njemu. Upisan je u Rimski martirologij pod 8. listopada. Kosti bl. Uga, biskupa Volterre, položene iz drvene u doličniju škrinjicu na ovaj dan godine 1631. i postavljene na glavni oltar na javno štovanje, kad su u Volterri već četvrti mjesec trpjeli od kuge, kao što ćemo potpunije reći uz njegov Život 8. listopada. Sv. Andragizina, djevica, u rukopisu Florarium i nekim drugim rukopisima pripisana ovom danu, možda da bi se pridružila sv. Ansbertu, kojemu je nekoć bila zaručena; ali ona sama ima poseban blagdan 14. listopada. Eada, svećenik, navodi se na ovaj dan u Kalendaru dodanom na kraju rukopisnog martirologija sv. Jeronima, napisanoga prije godine 1641. Nepoznat nam je ovaj Eada, osim ako je to Eata koji je od opata postao biskupom u Hexhamu u Engleskoj, čiji se rođendan za nebo događa 26. listopada. Polaganje sv. Tome zabilježeno je na ovaj dan u starom Rimskom martirologiju koji pučki nazivamo martirologijem sv. Jeronima. Dodaje se u kraćem martirologiju sv. Maksimina, u Aleksandriji. Kod Hermana Grevena i u Aachenskom martirologiju pridružuje se afričkim mučenicima Amoniju, Emilijanu itd. Ali u rukopisu sv. Lamberta u Liègeu izričito stoji: Polaganje sv. Tome apostola, o kojemu mi 21. prosinca, a nije dodana nikakva druga napomena po kojoj bi se mogao raspoznati. Jer bilo je više Svetaca toga imena. Onaj koji je bio biskup i ispovjedalac štuje se 11. rujna, a drugi u druge dane. Sv. Vinand, biskup, spominje se na ovaj dan u nekom kodeksu napisanom novijom rukom, ovim riječima: U gradu Canosi svetih biskupa Sabina i Wynanda. Nema nikakva Vinanda u katalogu biskupa Canose kod Beatilla; niti uopće dokučujemo tko je to. Ipak je često ime Vinand u području oko Meuse i Rajne. Čuo sam da bi neki htjeli da to bude Viktor, što otprilike zvuči kao germanska riječ Winant. Drugi smatraju da je to Venancije, jer Germani latinsko v gotovo prenose u W; tako za vinum kažu Wyn. Neki učen muž smatra da je to Vid ili Gvido, te da se sv. Gvido, koji se štuje u Anderlechtu kod Bruxellesa, pučki zove Wyn ili Wyen. Pa ipak se i Vinandi diljem područja oko Rajne zovu Win ili Wyn: Kölnerani izgovaraju Wing, dodavši G paragogom, ne znam je li radi zvučnosti. Ali sv. Gvido Anderlechtski nije bio biskup, kao što će biti jasno iz njegova Života 12. rujna.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1864. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.