✠
Acta Sanctorum · Svezak IV
3. veljače
- O sv. Azariji proroku u Simbati, kotaru Judeje
- O sv. Blažu biskupu Oreta, mučeniku, u Centumfontesu u Španjolskoj
- O svetim mučenicima Celerini, Ignaciju, Laurentinu i đakonu Celerinu ispovjedaocu
- O svetim afričkim mučenicima Feliksu, Feliciti i ostalima
- O sv. Fortunatu rimskom mučeniku, u Antwerpenu
- O sv. Kandidu rimskom mučeniku u Volterri u Etruriji
- O sv. Julijanu mučeniku iz Auxerreja u Galiji
- O svetim mučenicima iz Sebaste, Blažu biskupu, dvojici dječaka i sedam žena
- O sv. Blašu pastiru goveda, mučeniku u Cezareji u Kapadociji
- O svetim mučenicima Pavlu i Šimunu
- O sv. Klaudiju ispovjedaocu
- O sv. Simpliciju biskupu u Vienneu u Galiji
- O sv. Anatoliju biskupu, u Salins-les-bainsu u Burgundiji
- O sv. Lupicinu, biskupu Lyona u Galiji
- O sv. Tigridu i Remediju, biskupima Gapa u Galiji
- O svetim sestrama djevicama Oliveriji i Liberati kod Chaumonta u Galiji
- O sv. Lovri Prosvjetitelju, biskupu Spoleta u Umbriji
- O sv. Filipu, biskupu Vienne u Galiji
- O sv. Evanciju, ili Evenciju, biskupu Vienne u Galiji
- O sv. Hadelinu, prezbiteru, u Viséu i Cellesu u Belgiji
- O sv. djevicama Berlendi, Noni, Celsi, u Merbekeu u Brabantu
- O sv. Werburgi, djevici, kćeri kralja Mercijaca u Engleskoj
- O sv. Nithardu svećeniku mučeniku u Švedskoj
- O sv. Anschariju nadbiskupu Hamburga, apostolu Danaca i Šveđana, u Bremenu u Donjoj Saskoj
- O sv. Ljevdagu, biskupu i mučeniku u ribe u Danskoj
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana
3. veljače. Sveci koji se štuju 3. veljače.
Sveti Azarija, prorok, u Judeji. Sv. Blaž, biskup Oretana, mučenik, u Cienfuegosu u Španjolskoj. Sv. Celerinus, đakon i ispovjedalac, sv. Celerina, njegova baka, sv. Laurentinus, stric, mučenici, u Africi. Sv. Ignacije, ujak, sv. Feliks, mučenici u Africi. Sv. Felicita i drugi. Sv. Fortunat, mučenik rimski, u Antwerpenu u Belgiji. Sv. Kandid, mučenik rimski, u Volterri u Etruriji. Sv. Julijan, mučenik, u Auxerreu u Galiji. Sv. Blaž, biskup, mučenici, u Sebasteji u Kapadociji, sedam žena, n. Sv. Blaž pastir, mučenik, u Cezareji u Kapadociji. Sv. Pavao, mučenici. Sv. Šimun, sv. Klaudije ispovjedalac. Sv. Simplicije, biskup Viennea u Galiji. Sv. Anatolije, biskup Salinsa u Burgundiji. Sv. Lupicin, biskup Lyona u Galiji. Sv. Tigrides, sv. Remedije, biskupi Gapa u Galiji. Sv. Oliverija, djevice, u Chaumontu u Galiji, sv. Liberata. Sv. Lovro Prosvjetitelj, biskup Spoleta u Umbriji. Sv. Filip, biskup Viennea u Galiji. Sv. Evancije, odnosno Evencije, biskup ondje. Sv. Hadelin, prezbiter, u Viséu i Cellesu u Belgiji. Sv. Berlenda, sv. Nona, djevice, u Meerbekeu u Belgiji, sv. Celsa. Sv. Wereburga, djevica u Engleskoj. Sv. Nithard, prezbiter i mučenik u Švedskoj. Sv. Ansgar, biskup Hamburga, apostol Danske i Švedske. Sv. Liafdag, biskup i mučenik u Ribeu u Danskoj.
Izostavljeni i preneseni na druge dane.
Sveti Spasitelj, biskup Belluna u Treviškoj marki, navodi se na ovaj dan kod Filipa Ferrarija u Catal. SS. Italiae. O njemu smo govorili gore, na koji dan isti Ferrari svjedoči da se slavi njegova svetkovina u Januar. Sv. Gaudencije, biskup Novare: Maurolico, Kanizije, Witford, Herman Greven. O njemu smo govorili xxii Januar. Sv. Ivan Milostivi, aleksandrijski patrijarh, zabilježen je ovdje kod istih Maurolica, Kanizija, Witforda, Grevena. Životopis smo dali xxii Januar. Sv. Radegunda djevica navodi se na ovaj dan kod Hermana Grevena u addit. ad Usuardum. Čini se da je to ona koju je sv. Batilda kraljica primila na krštenju, kada je ona umrla u sedmoj godini, kao što smo rekli uz njezin Životopis § 6 xxvi Januar. Sv. Simfronije, mučenici koji su podnijeli mučeništvo u Africi spominju se u Martyrologio Romano Baronija. Ali kao što ćemo reći niže, kada budemo govorili o sv. Feliksu i Feliciti, čini se da nisu drugi nego Hipolit i Lovro iz Fossombronea, o kojima je bilo riječi n Februar. Sv. Floskulus, biskup Orléansa, čini se da se na ovaj dan ponegdje prenosi zbog blagdana Očišćenja: svakako ga ovdje navodi Saussay. Mi smo o njemu govorili n Februar. Herbert i Gaudbert, (nazvan i Šimun ili Simeon) smatraju se prvim apostolima kraljevstva Švedske kod Ivana Vastovija u Vite Aquilonari, ili knjizi de Vitis SS. Gothorum et Suconum: on pretpostavlja da je Herbert, rodom Belgijanac, nakon postavljenih temelja biskupije Linköping u Švedskoj, bio prvi biskup Mindena u Donjoj Saskoj, kojeg drugi zovu Herimbert i Erkambert, te se smatra svecem zbog javno učinjenih čudesa, a prenosi se da je umro vu ili 9. lipnja. Mi smatramo da je od ovog biskupa Mindena drugi Herbert, onaj isti koji se naziva Gaudbert, nadimkom Šimun: o njemu u Actis S. Anscharii br. 21, a o obojici pomiješanima u Prolegom. § 2. Istoga mi, unatoč neslaganju s Vastovijem, smatramo Gosbertom, trećim biskupom Osnabrücka, kojeg smo zajedno s mučenicima iz Ebstorfa slavili n Februar. Sv. Feliks, mučenik u Africi, slavi se niže na ovaj dan. Drugi istoga imena dodaje se u Martyrol. S. Hieronymi: možda umjesto Felicite, o kojoj također niže. Sv. Lucijan, mučenici u Africi, navode se u Sv. Eufrazije, nekom starom Martyrol. kao što ćemo reći niže, kada budemo o sv. Feliksu i Feliciti: još nam nisu dovoljno istraženi. Sv. Geminijan mučenik u Africi spominje se u nekom rukopisu, kao što ćemo reći niže, kada budemo o sv. Feliksu i Feliciti. Još nam ovdje nije poznat. Sv. Feliks biskup Lyona navodi se u Martyrol. Rom. Baronija. Ne čini nam se da je drugi od Feliksa Afričkog mučenika, o kojem na ovaj isti dan. Sv. Celerinus mučenik u mnogim martirologijima, loše interpunkcijski označenima, čini se da se postavlja kao različit od onog čuvenog ispovjedaoca i pripisuje Lyonu. Jedan i isti nam se čini, iako je zbog neznanja nekih dvaput naveden. Isti je također Celer koji se nalazi u Martyrol. S. Hieronymi i u manjem rukopisu sv. Maksimina. Feliks biskup Belleya ubraja se među svece na ovaj dan kod Saussaya i povezuje se sa sv. Lupicinom Lionskim: na temelju pretpostavke našega Teofila Raynauda u Indiculo SS. Lugdunensium, ne baš čvrste niti iznesene kao sigurne, kao što ćemo pokazati kada niže budemo govorili o sv. Feliksu, Feliciti i Lupicinu. Sv. Hatelmus, biskup Canterburyja godine 721 u Engleskoj, piše se da je preminuo na ovaj dan u rukopisu Florarium. Ali nitko toga imena ne nalazi se u Catal. Epp. Cantuarien. Pretpostavljamo da je to Nothelm, možda nazivan i Nathelm, koji je kao svećenik Londonske Crkve pružio mnoga svjedočanstva monahu sv. Bedi za pisanje povijesti, kao što ovdje spominje u Præf. ad Ceolulphum Regem. On je poslije postao biskup Canterburyja, iste one godine kada je Beda umro, kako piše Malmesburijski: držao je tu Stolicu v godina, a umro je godine 741 17. listopada, kako se nalazi kod Worncesterskog. Njegovo ime ipak ni u jednom drugom martirologiju još nismo pronašli.
Heridak svećenik (koji je, uz dopuštenje Karla Velikoga, prvi upravljao Hamburškom Crkvom i bio bi ondje zaređen za biskupa da je caru pripao dulji život) naziva se svecem kod Mermanna u Theatro conversionis Gentium i postavlja se kao prvi apostol Danaca. O njemu govorimo u Vita S. Anscharii na ovaj dan, br. 18 i u Proleg. br. 39, u Diplomate Ludovici Pii, br. 37. Drugdje u svetim kalendarima njegovo ime ne nalazimo.
Witmar, Erimbert, svećenici i apostolski ljudi, Hartgarije pustinjak, radili su u prvom obraćenju Šveđana. Ansfrid, Rembert, Danci.
Witmar, prvi drug sv. Anscharija godine 829, još je živio nakon njegove smrti u galskoj Corbie, kao što se kaže niže u njegovim Actis br. 16: ipak nije bio biskup, što u njegovu pohvalnom spisu piše Ivan Vastovije u Vite Aquilonia. U istoj Vite ima pohvalne spise o Hartgariju pustinjaku i Erimbertu, rođaku biskupa Gaudberta, koji je bio pratilac sv. Anschariju na drugom pohodu k Šveđanima oko godine 853, a kada je on odatle odlazio, upravljao je ondje osnovanom Crkvom, kao što se kaže u istim Actis br. 49. Ondje se br. 35 govori o Ansfridu i Rembertu Dancima, koji su zatim upravljali tom istom Crkvom. O svima njima nema nikakva spomena u drugim kalendarima.
Herigarije, upravitelj grada Birke u Švedskoj, kojeg je sv. Anscharije obratio na Kristovu vjeru, poslije se istaknuo čudesima koja se spominju u actis S. Anscharii pogl. 7. Među svece i znamenite Šveđane s pravom ga ubraja Ivan Vastovije.
Teodorik I, xlvii biskup Metza, navodi se na ovaj dan i naziva se svecem kod Konstantina Glinija u Natalib. SS. Canonicorum: kod Saussaya 17. srpnja. Bio je čovjek iznimne pobožnosti i razboritosti. Meurisse, biskup Madaure, u hist. Epp. Metens. knj. 3 str. 329 prenosi da se svake godine vu rujna za njega služi godišnja služba u samostanu sv. Vincencija, koji je osnovao i sjajno uresio.
Sv. Fotad, škotski biskup, navodi se na ovaj dan kod Davida Camerarija knj. 3 de Scotorum pietate: te ponovno 4. lipnja, kada ga iznosi i Filip Ferrari. Pripovijeda se da je izmirio Grima i Malcolma ii, kraljeve Škotske, a Hektor Boetije knj. 2 naziva ga tada najvećim biskupom Škota, čovjekom obdarenim najvećom vrlinom i blagošću, a Juraj Buchanan knj. 6 velikim tada kod sviju ugledom zbog glasa o svetosti. Leslie ga također knj. 5 kod Grima spominje. Nitko od njih ne potvrđuje da je uvršten među svece, a još manje da se na ovaj dan časti. Toma Dempster knj. 6 histor. Ecclesiast. Scotor. br. 345 zaboravio je samoga sebe, kada želi da je on sv. Fotad, za kojeg se u Sinodi u Calneu spominje da je zastupao stvar svećenika konkubinara protiv sv. Dunstana, biskupa Canterburyja, te da ga je pogodila božanska osveta: za kojeg on sam kaže da je poginuo opakom prijevarom, dok Osbern u Vita S. Dunstani 19. svibnja braniteljem nepravde naziva Heornelma, čovjeka gotovo nesavladiva kako duhom tako i rječitošću, a Surije Berneline. Vincencije knj. 24 pogl. 80 i sv. Antonin dio 2 nasl. 16 pogl. 7 § 5 slažu se s Osbernom, a Dempster ih je lažno naveo u suprotnom smislu. Mi ćemo, odbacivši ovog Beornelma ili Heornelma, sv. Fotada ipak zasad izostaviti, dok ne dođemo do pouzdanijih podataka.
Helniand, redovnik cistercitskog reda, u biskupiji Beauvais, u samostanu Froidmont, na ovaj se dan navodi kod Saussaya i Krizostoma Henriqueza: i ovoga se doduše časti naslovom blaženika, a onaj ga ubraja samo među pobožne. Hugo Ménard svjedoči u Ca- veljače sv. i. tal. SS. et BB. Ordinis Cister. koji postoji u Misalu izdanom godine 1526 u Parizu, da se i ondje čita njegovo ime. Bio je čovjek iznimne kreposti i znanosti. Svoje obraćenje od ispraznosti svijeta opisuje on sam kod Vincenta iz Beauvaisa knj. 29 pogl. 137. Još nam nije dovoljno jasno smatra li se javno blaženikom.
Zaharija, drug sv. Franje i od njega poslan u Portugal, umro je u Alenqueru (koji je gradić Lisabonske biskupije) na velikom glasu svetosti: poslije je izvađen iz groba i položen pod oltar, zajedno s drugom, čija se čistoća u analeima Reda čudesno hvali. Zaharijine su moći ponovno prenesene na časnije mjesto, unutar zida veće kapele, kako svjedoči Wadding. Njegov rođendan bilježi Artur 20. siječnja, a druga na ovaj dan. I tijelo ovoga, svjedoči Gonzaga u 3. dijelu de orig. Seraph. relig. u 2. samostanu Portugalske provincije, uživa najveće štovanje kod svih svjetovnjaka. Jesu li zakonito ubrojeni među blaženike ili ne, još nam nije jasno.
Petar Sys, prior samostana Les Dunes cistercitskog reda u Flandriji, navodi se kod Krizostoma Henriqueza u Menolog. s naslovom blaženika i znamenitim pohvalnim zapisom: u kojem, prema kronici mjesta, prenosi da je on božanski unaprijed znao sat svoje smrti. Saussay ga ubraja među pobožne.
Bl. Gundanus. Među spisima Heriberta Rosweydea nalazimo ovo prepisano iz nekoga ne odveć starog rukopisa kartuzije u Briselu: Isto tako bl. Gundana, koji je u životu povezivao bačve.
Opat Neuhal navodi se na ovaj dan kod Ferrarija u gener. Catal. SS. ovim riječima: U Škotskoj sv. Neuhala opata i mučenika. U bilješkama navodi Wiona. Ovaj u dodatku uz Martyrol. monasticon, pod slovom A, ovako piše: Neki sveti opat iz Neuhala, Škot, dao je glavu za Kristovu vjeru. Navodi Nikolu Sandera, kao i Dempster hist. Eccles. gent. Scotor. knj. 13 br. 951 gdje ima ovo: Neki sveti opat, kako mislim, nepoznata imena, iz samostana Neuhal, dao je glavu za Krista, kaže Nikola Sander knj. 7 de visibili monarchia. Na koji se dan ovaj mučenik časti nisam našao. Jer među one svece kojima su rođendani neizvjesni smješta ga Arnold Wion knj. 3 str. 408. Svi su spisi propali. U koje je vrijeme cvjetao nisam otkrio, jer oni šute. Tko su oni? To znači nepromišljeno i nemarno navoditi neviđene pisce. Svakako Sander ne šuti da je cvjetao u vrijeme kraljice Elizabete: ali ne kaže da je dao glavu. Nego u knj. 7 str. 666, nabrajajući arhimandrite i priore redovničkih redova, kako Engleze tako i Škote, prognane sa svojih sjedišta zbog vjere, svjedočanstvom iz 1637 ovako ima: Opat također iz Neuhalla, Škot.
Sv. Tarahata djevica navodi se na ovaj dan u Catalogo præcipiorum SS. Hiberniæ koji je izdao naš Henrik Fitzsimon: kod mnogih drugih 9. veljače.
Sv. Adrijan, mučenici iz Cezareje, navode se na ovaj dan Sv. Eubul, u grčkim menejima kod Galesinija i također kod Ferrarija. Rimski martirologij ima Adrijana 5. ožujka. Eubula vu
Prijenos sv. Valdetrude udovice slavi se dvostrukim oficijem kod crkve u Monsu u Hainautu na ovaj dan, a spomenuli su je mnogi martirologiji. Opširnije ćemo o njoj govoriti na njezin rođendan 9. travnja.
Da se sv. Germana, carigradskog patrijarha, na ovaj dan u Bortu u Akvitaniji slavi svečani spomen piše Saussay u Supplem. Martyrol. Gallicani. Životopis ćemo dati 12. svibnja.
Sv. Deodat biskup navodi se na ovaj dan u dvama vrlo starim Usuardovim martirologijima samostana sv. Germana u Parizu, ovim riječima: U Lagnyju rođendan sv. Deodata biskupa. Lagny je gradić u Galiji i nekoć vrlo čuven samostan, na rijeci Marne,
A između Meauxa i Pariza, pučki Lagny. Da su ovamo prenesene relikvije sv. Deodata biskupa, Maldegara, Fulberta, Amsilija, Lamberta i jednoga od Nevine dječice, spominje Molanus u addit. ad Usuard. 2. lipnja. Tko je ovaj biskup Deodat još nismo saznali: jer je bilo više biskupa toga imena: najpoznatiji je onaj koji je, napustivši biskupiju Nevers, živio u pustinji Vosgesa, čiji ćemo Životopis dati 19. lipnja.
Sv. Ana proročica, kći Fanuelova, časti se na ovaj dan kod Grka, kao što je očito iz meneja: a kod Latina pak i rujna.
Sv. Remaklije, biskup Maastrichta, ređenje se bilježi ovdje kod Saussaya, Gelenija i Wiona: rođendan se slavi 3. rujna.
Sv. Šimun starac. Meneji pišu. Ferrari da se u Zadru u Iliriku časti na ovaj dan: to jest po grčkom obredu. Mi ćemo ga dati s Rimskom Crkvom vni listopada.
Sv. Kolman, ili Macduach, prvi biskup Kilmacduagha u Irskoj, navodi se na ovaj dan kod Colgana, prema svjedočanstvu irskih martirologija. Priznaje ipak da se u Kilmacduaghskoj biskupiji kao zaštitnik časti (kamo ga i mi stoga prebacujemo) 27. listopada. Neki spomen pokojnih čine Grci na ovaj dan, kao što je očito iz meneja. Latini svečanije 2. studenoga.
Sv. Trifun, nicejski mučenik, navodi se na ovaj dan u pariškom rukopisu Usuarda, kod Hermana Grevena godine 1521 i kod Kanizija u Martyrol. Colon. godine 1490. Ferrari u gener. Catal. SS. svjedoči da se u Kotoru, pučki Cattaru, gradu mletačke vlasti u Dalmaciji, danas Trifun mučenik časti javnom svečanošću kao zaštitnik grada, te da se tijelo ondje najpobožnije čuva. Je li ovdje riječ o drugome, ne znamo i stoga ga prebacujemo na 10. studenoga.
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.