Sebasta, grad Kapadocije kod Ptolemeja knj. 5. pogl. 6. i Plinija knj. 6. pogl. 3., te proslavljen u Djelima svetaca i starim martirologijima; Maloj Armeniji pripisuje ga većina novijih: jer su možda poslije bile, nego u doba onih pisaca, ustanovljene granice Kapadocije, koja se, kako Plinije u istoj knjizi pogl. 8. kaže, prelijevajući preko vrlo mnogih naroda, veoma daleko povlačila u unutrašnjost: u Notitia se svakako Crkava grčkoj i latinskoj ona postavlja kao metropola Armenije 1. Samomu je štoviše saboru 1. nicejskom potpisao, kako se kaže, Evlogije iz Sebaste, pokrajine Male Armenije. Mnogi su mučenici proslavili taj grad, osobito za Dioklecijana, a zatim Licinija. Od njega poslani da do temelja iskorijene u Armeniji i Kapadociji kršćansku vjeru Lizija i Agrikola, obojica rodom Grci, obojica čudesno odani praznovjerjima idola, uz to spremni u darovitosti i rječitosti, a po naravi okrutni: kao što u sv. Eustratija, Eugenija i drugova
A Djela se spominju 13. prosinca. I ovdje niže iz Baronijeva kodeksa. I Lizija je doista dobio nalog pánutōn tōn λυμιτανέων ἐπιτροπέων da štiti sve pogranične krajeve; drugi je pak tñn tñs επαρχίας πάσκς ἀργήν δίεπων upravljao vlašću čitave namjesništva: kako se ondje kaže. mnogi mučenici:
2. Mnoge su oni pogubili kršćane, produživši odatle od vremena Dioklecijana sve do Licinija upravu. I za Dioklecijana doista, pod vodstvom Lizije, upravitelja Agrikole, palmu mučeništva ponijeli su, koje smo spomenuli, Eustratije, Eugenije, Auksencije, Orest, Mardarije i drugi: za Licinija pak i istoga upravitelja Agrikole, XL vojnika, o kojima ćemo govoriti 9. ožujka; Karterije, Stirijak i drugovi n studenoga; i tvorac čudesa biskup Blaž, kojega spomen Rimska Crkva slavi m veljače, a Grci xi. I doista m veljače ovo imaju stari rkp. martirologij iz Bruggea, rkp. sv. Lamberta i sv. Lovre u Liègeu, te Sobienški što je Adonovo: Sv. Blaža mučenika. Ali rkp. sv. Martina u Trieru i Tournaiju, iz Létha, sv. Marije u Utrechtu, Zavjetne kuće Družbe Isusove u Antwerpenu: Sv. Blaža bisk. i mučenika. Hraban, Notker, obični Beda te rkp. sv. Maksimina u Trieru: U gradu Sebasti u Kapadociji, Muka svetoga mučenika Kristova Blaža bisk. koji je pod upraviteljem Agrikolom posječen mačem, s dva dječaka, sinovima jedne žene od onih sedam, koje su ohrabrene njegovim propovijedanjem podnijele mučeništvo pod istim upraviteljem. Najstariji primjerak Uzarda, koji je nekoć bio Augustina Hunnea: Kod grada Sebaste u Kapadociji, muka sv. Blaža bisk. koji je, tvorac mnogih čudesa, pod upraviteljem Agrikolom, nakon dugotrajnoga bičevanja i vješanja na drvo, gdje su mu željeznim grebenima razderana mesa; nakon najstrašnije tamnice i uranjanja u jezero, odakle je izašao zdrav; po nalogu gore spomenutoga suca, posječen mačem s dva dječaka. Posljednje pak sedam žena, koje su skupljale kaplje njegove krvi što su curile, uhvaćene jer su kršćanke, nakon strašnih muka udarene su mačem. Isto ima Doctrinale Clericorum i martirologij iz Kölna, oba tiskana godine 1490; i mnogi rkp. naslovljeni imenom Uzarda, u kojima se ipak u nekima izostavlja ime pokrajine. O njemu govore također Kanizije, Maurolico, Galesini, Felicius, Florarium. U Rimskom martirologiju kaže se da je mučen u Sebasti u Armeniji: i ono je ispravno ispravljeno, da one sedam žena nisu posljednje, kao što se nalazi u Uzardu, nego da se kaže da su prije njega udarene mačem.
B 3 Rkp. martirologij samostana sv. Rikarija, koji nosi ime Bede, n veljače ima ovo: U Sebasti odrubljivanje glave sv. Blaža bisk. i muč. Istoga mjeseca dana xi. grčki Menologij. Rođendan svetoga mučenika Blaža biskupa Sebaste, koji je pod carem Maksimijanom podnio mučeništvo. Opširnije Meneji u Čitanju i raznim napjevima. Ali latinski martirologiji ne malobrojni smještaju ga 15. veljače, a neki ga nazivaju Blavije, drugi Blaž. Stari rkp. Uzarda, koji se čuva u samostanu sv. Germana u Parizu, martirologij istoga tiskan u Lübecku god. 1475., rkp. Zavjetne kuće Družbe Isusove u Antwerpenu, rkp. crkve sv. Marije u Utrechtu, Molanus u 1. izdanju istom pohvalom ga slave, koju smo pod br. 2. naveli iz Hunneova Uzarda. Nešto opširnije imaju Adon i Notker, koji ispravno bilježe ono, dok se on još borio u muci, sedam preblaženih žena... davši cijenu krvi, zaslužile vječni život. Rkp. Florarium: Kod Sebaste sv. Blaža bisk. i m. Rkp. sv. Rikarija: Istoga dana sv. Blavija m. sa 7 žena i n dječaka. Stari rimski koji je izdao Rosweyde: Kod Sebaste muka sv. Blavija bisk. Rkp. sv. Martina u Trieru: Kod Sebaste biskupa Blaža koji je pod upraviteljem Agrikulanom obješen na drvo, gdje su mu željeznim grebenima razderana mesa, naposljetku posječen mačem. Navodi ga također Kanizije onoga dana, i piše da su mu u špilji dok se skrivao ptice donosile hranu, što se čini da je preuzeo od Petra de Natalibus, ili starih brevijara, u kojima se to također spominje, kao i u Djelima iz rkp. Baronija niže.
§ II. Doba sv. Blaža. Četverostruka Djela.
Djela sv. Blaža bio je prepisao Rosweyde iz staroga rkp. samostana u Mönchengladbachu: koja smo mi usporedili s rkp. sv. Maksimina i sv. Martina u Trieru, te onim iz Marchiennesa, i izdanjem Bonina Mombrizija: i da se ista nalaze u rkp. crkve sv. Sviberta na Kaiserswerthu doznali smo od Ivana Wilmija, dekana iste crkve, čovjeka najučenijega i najuljudnijega. Ista je imao Metafrast i malo ih dotjerao na svoj način; koja je Lipoman u 5. sv. objavio prevedena na latinski po Gencijanu Hervetu, a po njemu Surije: koje izdanje i grčki primjerak povremeno navodimo u Napomenama.
3 Druga Djela nešto opširnija priložit ćemo iz rkp. crkve sv. Martina u Utrechtu, za koja smo doznali da se nalaze i u Kölnu u rkp. neke kartuzije u Tiringiji, a nekoć nam ih je iz drugoga starog kodeksa ponudio plemeniti muž Stjepan Sekencking, kanonik iz Osnabrücka, po razboritosti i uljudnosti izvanredan, koji je na veliku žalost svih dobrih ljudi prije nekoliko godina preminuo. Iz tih su Djela preuzeta Čitanja koja se nalaze u Brevijaru iz Mindena tiskanom god. 1515.
6 Druga iz znamenitoga rkp. Pasionala samostana u Böddekenu redovnih kanonika u paderbornskoj biskupiji priopćio nam je naš Ivan Gamans. Ispovijeda pisac u Predgovoru da je on, pobožni hvalitelj, prisvojio sebi da razloži muku bl. Blaža, već i prije doduše perom predanu pamćenju, ali manje prikladno: i da nije iz drskosti, nego iz duga prinio ovu ma koliku pohvalu takvomu Zaštitniku, budući da je, istrgnut iz samih ralja smrti, cvao vraćen u život. Ovaj pak pisac ona druga Djela, koja donosimo na drugom mjestu, nije vidio, kao što će razabrati onaj tko usporedi treće poglavlje jednih i drugih. Ne bez razloga možda će netko nagađati da su to ona Djela za koja se kaže da ih je sastavio Reginold xi. biskup Eichstätta.
7 Različita od ovih su Djela koja ovako navodi Baronije u Napomenama uz Rim. martirolog. na ovaj dan: Imamo njihove latinske primjerke vrlo stare, koji se u nekim crkvama običavaju čitati. Njih, donesene k nama iz Rima, smatrali smo da i ovdje treba objaviti, ne samo izrazom različita od triju prijašnjih. Iz njih su uzeta Čitanja za koje Mihael Monah u Sanctuario Capuano str. 458. piše da se mole u Oficiju ovoga dana, koji se dvostrukim obredom vrši u Capui, ovim početkom: Najblaženiji Blaž biskup grada Sebaste u Kapadociji, prestrašen kaznenim udarcima. Ispravno pak zapaža da je to bez sumnje preuzeto iz nekoga duljega starog teksta. Donosi također sažetak Djela sv. Blaža Vincentije iz Beauvaisa u Speculum knj. 12. pogl. 45. i 46. Sv. Antonin dio 1. nasl. 8. pogl. 1. § 10. Petar de Natalibus knj. 3. pogl. 75. i 76. i većina novijih. Posebnu knjižicu o sv. Blažu na talijanskom izdao je god. 1635. Kamilo Tutini Napolitanac, koji je slijedio Baronijeva Djela i možda Petra Equilina. Navodi on u pogl. 12. neki drugi Život koji nismo vidjeli, što ga je napisao Andrija Matej Monah, kanonik crkve u Eboliju.
8 U određivanju vremena mučeništva sv. Blaža ne slažu se svi. Konstantin Felicije kaže da je ovjenčan za Dioklecijana god. Kristove 287., premda drugi to dovode u vezu s vremenima Julijana Apostata. Istu godinu 287. postavlja pisac Florarija. Kanizije i Djela koja navodi Monah, 288. Galesini i Djela koja donosimo iz Baronijeva kodeksa čini se da tvrde da je ubijen za Dioklecijana. Menologij Grka za Maksimijana, Galerija, držim, jer je on držao Istok poslije Dioklecijana. Ali Meneji, druga i treća Djela,
A treća, Gobelin u Cosmodr. dob 6. pogl. 13. Baronije u Annal. sv. 3. pod god. 316. br. 45. za Licinija. za Dioklecijana se skriva:
9 Uistinu je upravljao Sebastejskom Crkvom sv. Blaž u vrijeme Dioklecijana, kada je mučeništvo podnio sv. Eustratije. U njegovim Djelima 12. prosinca ovako se nalazi: Biskup pak grada Sebastejaca u ono je vrijeme bio skriven zbog progonstva, koji je noću došao k njemu, i davši čuvarima novca ušao k sv. Eustratiju: bio je naime čuo za njegovu veliku mudrost i za to da je upravitelja s njegovim bogovima izvrgao sramoti. I kada je bio unutar straže, pao je ničice na lice i poklonio se Svecu, govoreći: Blažen si, sine Eustratije, što ti je Gospodin Bog dao toliku snagu; spomeni se pak i mene, molim te. Odgovorio je pak sv. Eustratije: Nemoj tako činiti, duhovni Oče: nego gledajući na dostojanstvo koje ti je dano, očekuj da se ovo ispuni tebi kao dug od nas. Kada su dakle oni sjeli, rekao je Eustratije itd. povjerava mu svoju oporuku. Biskup prinosi žrtvu i pruža Mučeniku Euharistiju. Čitavu je dakle onu noć ostao biskup kod sv. Eustratija, slušajući ga i nalazeći ugodu u govoru Mučenika. Kad je pak svanulo, otišao je, želeći mu zdravlje i obećavajući da neće propustiti ništa od onoga što je odredio u svojoj oporuci. B
10 Ispripovjedivši zatim Eustratijevu smrt, dodaje: Presveti pak biskup Blaž, primivši relikvije Sveca i pohranivši ih s relikvijama sv. Oresta, ispunio je ono što je bilo naloženo u oporuci sv. Eustratija. Ne navodi se Blaževo ime u grčkom primjerku Djela sv. Eustratija koji imamo. Imao ga je Lipomanov kodeks: i slažu se Meneji, koji 12. prosinca o sv. Eustratiju imaju ovo: knjižicu svoje oporuke tōn τόμον τῆς διατάξως ἀντοῦ predao je biskupu sv. Blažu u tamnici, od kojega je i neokaljana otajstva primio. U pohvali pak samoga sv. Blaža 11. veljače: Ovaj je, kaže se, onaj koji se nakon njegove smrti pobrinuo za oporuku velikoga mučenika Eustratija: kao što je na vrlo starom platnu naslikan sv. Blaž, stojeći u sredini između petorice mučenika, najbliži sv. Eustratiju, te iz njegove ruke primajući svitak oporuke (τὸν τόμον τῆς διατάξως). njegov nasljednik Petar, XI. pokapa mučenike.
11 Ako su iste godine, u kojoj i sv. Blaž, dovršili borbu 40 vojnika dana 9. ožujka, kako želi Baronije, treba da je odmah nakon njegova odlaska izabran nasljednik. Jer kada su njihove relikvije bile bačene u bujicu, nakon nekoliko dana otkrili su ih oni sami biskupu onoga grada; čijega ipak imena ne označavaju latinska Djela, ali Metafrast izričito: nego trećega dana biskupu grada Petru u viđenju otkrili su Mučenici na kojemu se mjestu čuvaju relikvije. Ovaj pak Petar nije dugo držao tu Stolicu, jer je, kao što smo gore rekli, Evlogije (drugima Eulalije) biskup Sebaste u Maloj Armeniji potpisao 1. nicejskom saboru god. 335. § III. Štovanje sv. Blaža. Crkve. S velikim nastojanjima naroda prihvaćeno štovanje prema sv. Blažu, iz toga ponajviše razloga što je od njegova pokroviteljstva najizvrsniji lijek za bolesti djece i životinja: jer osjećaj za njih ponajviše pogađa duše puka (a oni su gotovo promicatelji pobožnosti). Dugo bi bilo nabrajati s kakvom ga svečanošću časte vrlo mnoge Crkve. U Dubrovniku u Dalmaciji kao prvotni Zaštitnik njegove Republike, svečano se časti blagdanom produljenim na četiri dana: i njegov se lik, kaže se, utiskuje na sav novac te Republike. Benevenćani u Italiji, kao što svjedoči Mario Vipera, uvrstili su ga među Zaštitnike svoga grada, i njegov se blagdan po crkvenoj zapovijedi običava obdržavati. Isto je nekoć učinjeno u Mindenu na Weseru, isto u Lübecku, što je očito iz brevijara tih Crkava, ovoga tiskanoga god. 1813., onoga 1515.
13 Grci ga časte obredom najraskošnijega oficija: Rimska Crkva oficijem od 3 Čitanja. Slijede sve latinske, osim ako su koje sebi propisale nešto veće; kao Capuanska, koja moli dvostruki Oficij, po svjedočanstvu Monaha, i Spoletinska: napuljska biskupija i redovni kanonici sv. Spasitelja, poludvostruki. Poludvostrukim obredom slavi se također u biskupijama Salamanci, Pamploni, Coimbri; dvostrukim u Palenciji, Segoviji, Valladolidu, Composteli, Évori; te u stolnoj crkvi u Sigüenzi i gradu Astorgi. Poludvostruki mu oficij, odnosno od IX. Čitanja, određuju brevijari iz Séesa, Évreuxa, Coutancesa u Normandiji, Angersa, Verduna, Limogesa, samostana sv. Viktora u Marseilleu, dvostruki iz Noyona, Reimsa i suvremeni pariški. Niti pobožnosti Francuza zaostaju Belgijci: oficij od IX. Čitanja propisuje se u brevijaru iz Bruggea tiskanom god. 1320., iz Thérouannea god. 1341., vlastitom iz Arrasa god. 1632. Dvostruki u Saint-Omeru god. 1518., Antwerpenu 1496., Utrechtu 1318. Sada je u Utrechtu od 3 Čitanja, u Antwerpenu poludvostruki, dvostruki u Tournaiju. Dodajmo i njemačke. Münstenski god. 1489. određuje da se mole vi Čitanja, kao i onaj iz Constanza god. 1361.: ali god. 1375. IX. Čitanja, kao i onaj iz Ratzeburga, wormski god. 1376., hildesheimski god. 1316. Pasavski stari i novi, würzburški također stari i novi, bečki, augsburški, olomučki. U erfurtskom god. 1318. bio je dvostruk. O mindenskom i lübečkom prije smo rekli. Nemamo pri ruci brevijare svih Crkava; niti one koje imamo prelazimo sve, nego one koje su bile pri ruci. Dovoljno je to prikladan dokaz javne pobožnosti prema Svecu. kao što je očito iz stare slike:
14 Što da kažemo o crkvama posvećenima njegovu imenu? Da izostavimo ono što su na samom mjestu mučeništva podigli Sebastejci, i ono što je poslije osnovano u Aziji; o crkvi njegovoj sagrađenoj u Carigradu ovako imaju Meneji: τελείται δὲ ἡ ἀντοῦ σύναξις ἐν τῷ ἀγιωτάτω ἀντοῦ μαρτυρίω τῷ ἐντι πλήσιον τοῦ ἀγιον Ἀποστέλου Φιλίππου ἐν τοῖς Μιλτιάδου Slavi se njegova svečanost u njegovoj najsvetijoj mučeničkoj crkvi, koja je blizu crkve svetoga apostola Filipa u Miltijadovu selu, ili četvrti, ili možda kući. Samo u gradu Rimu pet njemu posvećenih crkava nabraja Oktavije Pancirolo. Dvije su nekoć bile u Beneventu, po svjedočanstvu Marija Vipere; jedna župna unutar zidina, ali propala od starosti, druga vani. Ima u Capui kapelu posvećenu sebi, više crkava u biskupiji posjeduje, kao što Monah dokazuje iz starih spomenika. Redovni kanonici Kongregacije sv. Spasitelja Reda sv. Augustina u svojim Oficijima kažu da imaju njima posvećene župne crkve. Više ih se nalazi u ostalom Napuljskom Kraljevstvu, kaže Kamilo Tutini: dvije navodi, jednu u Maratei, drugu u Aversi; i ovu kaže da su je osnovali normanski knezovi u samim počecima grada i dali je redovnicama benediktinskoga reda, koje je još i sada drže. njegov nasljednik Petar, XI. pokapa mučenike. u Rimu, Beneventu, Catis onoga; čijega ipak imena ne označavaju latinska Djela, ali Metafrast izričito: nego trećega dana biskupu grada Petru u viđenju otkrili su Mučenici na kojemu se mjestu čuvaju relikvije. Ovaj pak Petar nije dugo držao tu Stolicu, jer je, kao što smo gore rekli, Evlogije (drugima Eulalije) biskup Sebaste u Maloj Armeniji potpisao 1. nicejskom saboru god. 335. Na drugom mjestu u Napuljskom Kraljevstvu blagdan sv. Blaža na drugom mjestu svečan u puku; 13 U Napulju da su bile dvije njemu posvećene kapele pišu Cezar Eugenije Caracciolo i isti Tutini, koji za drugu kaže da se u puku naziva sv. Jaso ili Jassio: ali o čemu su se gotovo stotinu godina vodile rasprave, nedavno (kada je pošast angine, koja je harala čitavim kraljevstvom, učinila velik pokolj i u samom gradu, najprije mlađe dobi, a ubrzo i odraslih, nadmašujući svaku vještinu liječnika, usmrćujući one koje bi zahvatila drugoga ili najviše trećega dana, te se grad, obrativši se da izmoli pomoć sv. Blaža, najprije počeo smanjivati, ubrzo i prihvaćati lijekove, i napokon se sasvim smirila) nove crkve, uistinu veličanstvene, uz iznimnu velikodušnost puka koji je dao troškove, položeni su po kardinalu Boncompagnu, napuljskom nadbiskupu, temelji: i na prvom kamenu ondje položenom da je bilo urezano ovo: u Napulju, zbog ugašene epidemije angine, nova započeta,
ISUS KRIST KUTNI KAMEN. SVETOMU BLAŽU BISKUPU I MUČENIKU, ZA VRHOVNOGA SVEĆENIKA URBANA VIII., KRALJA FILIPA IV., POTKRALJA EMANUELA FONSECE, GODINE SPASENJA 1632. DANA 19. MJESECA TRAVNJA. na drugoj njezinoj strani: FRANJO KARDINAL BONCOMPAGNO NADBISKUP NAPULJSKI POLOŽIO JE PRVI KAMEN.
U taj je pak kamen, kaže, položena olovna škrinjica, u kojoj su bila pohranjena tri novčića, kojima je jedno lice bilo označeno likom sv. Blaža, a drugo obiteljskim znakovima kardinala. Dodan je i olovni svitak, a unutar njega ovo napisano na papiru:
Svetomu Blažu biskupu i mučeniku Crkva posvećena, ekonomima Franji Fontani, Ivanu Antoniju Constantinu I. V. D; Jakovu Antoniju Saviju I. V. D; Franji Noli doktoru umjetnosti i medicine.
Nabraja zatim Tutini kolika je svota u ime najvjernijega puka, kolika privatnom velikodušnošću nekih knezova priložena za započinjanje djela.
16 Najstarija u Erfurtu u Tiringiji bila je crkva sv. Blaža, kao što se može zaključiti iz Nastavljača Lamberta iz Schaffenhausena: on naime pri kraju ovako piše: Godine 706. najkršćanskiji kralj Dagobert sagradio je samostan u Erffortu na gori... i razorivši kaštel, sagradio je samostan sv. Petra, na molbu Adeodata, ili Trutmanna, uključenika (koji je uistinu u vrijeme istoga kralja uz crkvu sv. Blaža, koja je bila smještena pokraj gore spomenutoga grada, po Kygibertu mainzkom biskupu bio uključen), te je sve što je imao u Tiringiji po majčinu nasljedstvu predao sv. Petru i braći koji ondje služe Bogu. Isto ima sam Schaffenhausenski pod god. 706., osim što ne spominje crkvu sv. Blaža niti imenuje biskupa po kojemu je bio uključen Trutman. Niti ima ičega što ne bi odgovaralo, osim godine, jer je tada vladao Hildebert, Dagobertov roditelj, koji je preminuo godine 621. Njegova supruga, Dagobertova majka, tko je ili čija je bila priznaju da ne znaju braća Sainte-Marthe: odavde imamo da je ona imala posjede u Tiringiji i možda odatle potjecala. Richbert, ili Rigbert, ili Sigebert, koji je ovdje Kigibert, držao je mainzku Stolicu oko tih vremena, kao što je očito iz našega Serarija.
17 Ugledan se još i sada u Njemačkoj nalazi samostan posvećen sv. Blažu, kojega početke gotovo od samoga Svečeva doba izvodi bazelski liječnik Henrik Pantaleon, koji u 3. dijelu Prosopographiae illustrium virorum Germaniae, gdje govori o Kasparu Molitoru, opatu toga samostana, ovako piše: Smješten je on u Hercinskoj šumi, jednu milju od gradića Waldshuta. Na tom su se mjestu odmah nakon Dioklecijanovih vremena, oko godine 300., okupili neki kršćani umakli u bijegu, te vodeći život anahoreta, slavili su Boga hvalospjevima. Njima kada se učinilo da se ukazao sv. Blaž, poglavar Kapadocije, i mučenik za cara Licinija godine 312., te ih opomenuo da postojano nastave i prezru prijetnje svijeta: prihvatili su njegove opomene, i priznajući ga za Zaštitnika, svoje su boravište po njemu nazvali. Na taj su način više-manje šest stotina godina živjeli u najvećoj poniznosti i ručnom radu: te zavjetovavši benediktinski red, izabrali su priora, pod čijim su vodstvom u tim krajevima nadaleko i naširoko proširili redovnički život. Kada je pak poslije, za cara Otona I., godine Gospodnje 845. Reginbert, baron u Seldenburenu kod područja Züričana, najmiliji caru i prvi od savjetnika, u nekoj bitki protiv Ugara kod Augsburga izgubio ruku i za ovakve sukobe od tada bio manje koristan, odlučio je svega sebe predati Bogu i redovničkomu životu. Stoga je pristupio samostanu sv. Blaža, te podijelivši sva dobra s bratom Konradom, svoj je dio, uz carevu volju, darovao braći na dar i primio njihov habit, te je s njima živio kroz XIX. godina na velikom glasu svetosti. Tako je došlo do toga da je pridobivanjem mnogih dobara od priorata postala opatija, te je Bering, pobožan i učen čovjek, po Reginbertovoj volji bio postavljen za prvoga opata.
18 To Pantaleon. Münster također u 3. knj. Cosmogr. piše da je samostan osnovao Reginbert, dok su ondje prije stanovali eremiti. Je li pak vjerojatno da su još od Dioklecijanovih vremena to mjesto nastanjivali anahoreti, neka istraže drugi. Mogli su u osmom ili devetom stoljeću pobožni ljudi, bilo izagnani iz kojega samostana toga kraja, bilo neposredno mijenjajući svjetovni život za samotnički, uzeti sebi za Zaštitnika sv. Blaža, za kojega su čuli da je na sličan način nekoć živio, te se njegovim ukazanjem i poticanjem na postojanost ohrabriti. Posumnjali smo nekoć da se onim što se kaže u Životu sv. Findana iz Rheinaua 15. studenoga (i niže u § S. br. 40. navest ćemo) da su relikvije sv. Blaža iz samostana u Rheinauu bile prenesene u susjedni šumarak, označuje Ćelija sv. Blaža, koja je poslije postala znamenit samostan, smještena u biskupiji Konstanzu, uz rijeku Alb, ili Albu, koja se nekoliko milja iznad Basela ulijeva u Rajnu s njemačke ili desne strane.
19 Tko bi već nabrojio kapelice i žrtvenike posvećene sv. Blažu, u raznim gradovima Njemačke i Belgije? Nalazi se ovdje u Antwerpenu starački dom s kapelicom sv. Blaža, nasuprot samostanu Beginâ, u ulici, kako se zove, Crvenoj. Spominje ga Karlo Scribani u Origin. Antuerp. pogl. 13., gdje nabraja ubožnice i utočišta siromaha. Stajao je nekoć u četvrti Claddorp: ovamo je prenesen god. 1545. Ondje se uzdržavaju xv starica sa sluškinjom. Vidjeli smo ispravu izdanu u Rimu god. 1475., kojom kardinali, Filip biskup Porta, Bartolomej naslova sv. Klementa, Oliverije nasl. sv. Euzebija, Marko nasl. sv. Marka, Baptista nasl. sv. Anastazije, Ausias nasl. sv. Vitala, Stjepan nasl. sv. Adrijana, Antun nasl. sv. Ivana Krstitelja i sv. Balbine, prezbiteri, i Teodor nasl. Teodora đakon, u određene dane podjeljuju oproste od stotinu dana onima koji pohode žrtvenik sv. Egidija i Marije Magdalene, u kapeli Infirmerije sela Clapdor. Svjedoči Scribani da je ime Infirmerije bilo tomu mjestu. Sada se zove sv. Blaža, zbog relikvija Sveca ondje pohranjenih, kako smatramo; o njima niže.
§ IV. Relikvije sv. Blaža.
Ono što se u Djelima svetaca često događa onima koji nose isto ime, da se onome tko ima najveći glas svetosti njegova djela pripisuju ostalima od strane neukih, u Relikvijama se najčešće događa suprotno: ono što pripada mnogima, ponajprije se pripisuje onome tko nosi to ime, pa čak i onima kojima su crkveni poglavari nadjenuli ime nekog uglednog sveca (jer su im imena bila nepoznata, a štovanje nepoznatih je slabije), ne radi smišljanja prijevare, nego radi poticanja jasnijeg štovanja, jer se s vremenom vjeruje da su sva ta zalog-svetinja onoga čije je ime preuzeto. Čini se da je to razlog zašto se kaže da se na raznim mjestima nalaze tako mnogostruke relikvije jednoga sveca, a osobito Blaža. U Martyrologium Romanum navode se dvojica Blaža: ovaj naš, ovjenčan mučeništvom u Sebasteji, a drugi u Veruliju u Laciju XXIX Novembris. Trećega, iz Cezareje, dodaju Grci na ovaj isti dan u veljači, a četvrtoga Španjolci, o kojem je bilo govora gore. Možda ih je bilo i više. Uistinu, gotovo nebrojene crkve diljem Europe ponose se Blaževim ostacima. Neke ćemo navesti prema malobrojnim piscima. Jer nije bilo potrebno brižno istraživati sve one koje ne možemo razlučiti.
21 Oktavije Pancirolo u Thesauris absconditis velečasnog A velečasnog grada Rima, kaže da se ondje čuvaju ove: grlenu kost u Vatikanskoj crkvi sv. Petra, zub u crkvi sv. Praksede, u 2. četvrti ili Monti, dio ruke u crkvi sv. Marije Loretske, u istoj gradskoj četvrti, dio lopatice u crkvi Svetih apostola, kao i u onoj zvanoj Sanctæ Crucis in Jerusalem, dio goljenice u crkvi Isusa, odnosno zavjetne kuće Družbe. Mihael Monah svjedoči da se zalog njegove svete ruke nalazi u katedrali u Kapui. U metropolitanskoj crkvi u Brindisiju nalaze se neke njegove relikvije, kao što je očito iz crkvenih časoslova tiskanih u Rimu 1583. godine. Kamilo Tutino kaže da se veliki dio tijela čuva u gradiću Maratei u Napuljskom Kraljevstvu, i da odatle teče tekućina koja se prihvaća u srebrnoj posudi i dijeli pobožnim ljudima, kao lijek protiv mnogih bolesti.
22 Isti piše da se dio glave nalazi u Napulju u samostanu sv. Ligorija, odnosno sv. Grgura Armenca, pohranjen u srebrnom kipu, a i u samoj crkvi sv. Blaža, nasuprot već spomenutom samostanu, druge njegove relikvije unutar srebrne ruke. U Catalogo Sanctorum, kojih je spomendan 1619. godine kardinal Decio Carafa, napuljski nadbiskup, naredio da se po cijeloj biskupiji slavi crkvenim časoslovom, kaže se da se trećega dana veljače prema objema tim crkvama slijeva veliko mnoštvo naroda kako bi častilo blaženog mučenika i njegove svete relikvije. Isti Kamilo kaže da se u Napulju u crkvi sv. Martina biskupa, koja pripada kartuzijancima, nalazi veliki dio ruke koji je darovala kraljica Ivana, grlena kost i zub u crkvi sv. Eligija biskupa, u Barletti lopatica, a u Bariju i u Dubrovniku (za koji smo prije napisali da ga smatra svojim glavnim zaštitnikom) neke relikvije. Eboli, gradić Kneževine Citerior, s ove strane rijeke Sele, u župnoj crkvi sv. Eustahija u kristalnoj posudi čuva prst sv. Blaža, a u jednoj bočici i njegovu mast: oboje je proslavljeno trajnim čudom, kakvo se pripovijeda o glavi i krvi sv. Januarija. Jer ako se ta bočica stavi pred prst, mast se odmah rastapa, a zgrušava se čim se razdvoje. To je čudo potvrđeno mnogim, pa i nedavnim i pouzdanim ispitivanjima.
23 Orbetello je gradić španjolskoga kralja u Etruriji, nedavno proslavljen za potomstvo opsadom Francuza: Tutino prenosi da se ondje u glavnoj crkvi čuva glava sv. Blaža, osim brade, i da se s velikom pobožnošću časti, a da je bila pronađena u ruševinama grada Ansedonije, za koji učeni ljudi smatraju da je bio drevna Koza, uništena ne jednim razaranjem. Taj je gradić udaljen od Orbetella pet milja, smješten na visokom brijegu, blizu Porto Ercolea. Ondje se nalazi crkva posvećena sv. Blažu. Tutino piše da se u Orbetellu slavi spomen Nalaza 12. svibnja, a sutradan da stanovnici u velikom broju hrle u Ansedoniju, koju on naziva Lancedonijom. Taj sveti zalog neki su Francuzi, kako navodi isti pisac, naopako shvaćenom pobožnošću pokupili i unijeli na lađu, namjeravajući ga odnijeti u domovinu. Razvili su jedra usred noći, i kad im se činilo da su već prevalili dug put, čim je svanulo primijetili su da su zapeli u Orbetellskom zaljevu, kod luke sv. Stjepana, te nisu mogli otploviti odatle prije nego što su vratili relikvije stanovnicima Orbetella; tek tada su, uz povoljan vjetar, nastavili sretnu plovidbu. Iste su relikvije poslije potajno odnijeli Sijenci i uz svečani ih ophod položili u neku crkvu svoga grada, postavivši i stražare, ali su sutradan pronađene u Orbetellu u kapeli glavne crkve, odakle su bile odnesene, na veliko čuđenje obaju naroda. Ondje se, zagovorom sv. Blaža, događaju nebrojena čudesa. Zato sve od Rima i iz cijele Etrurije ondje mnogi hrle i u mjesecu svibnju na slavlje Nalaza i u veljači na dan njegova nebeskog rođendana. I u Volterri u istoj Etruriji (o čijoj je pobožnosti i uljudnosti građana bilo rečeno gore na ovaj isti dan, kad smo govorili o sv. Kandidu) katedralna crkva čuva djelić relikvija sv. Blaža u relikvijaru na kojem je urezan lik Uzašašća. Treba dodati i to, prije nego što napustimo Italiju, da se ruka sv. Blaža čuva u Milanu u samostanu sv. Marije od Mira, Manjega reda, kako piše Gonzaga u 2. dijelu provincije Milana, samostan 2.
24 Nije bez udjela u ovom nebeskom blagu ni Španjolska. Naime, u Officiis propriis diæcesis Compostellanæ, izdanima 1396. godine, kaže se da se blagdan sv. Blaža u veljači slavi dvostrukim časoslovom, prema starom običaju Crkve u Composteli, jer se njegova ruka čuva u samostanu sv. Marije od Sara. I u Plasenciji, biskupskom gradu pokrajine Ekstremadure, pod nadbiskupom Compostele, nalaze se neke relikvije sv. Blaža, biskupa i mučenika, kako piše Ivan Tamayo Salazar, koji prenosi i da se časti vlastitim časoslovom, čiju molitvu i ulaznu pjesmu navodi. I u Lisabonu se nalaze neke njegove relikvije, koje je zavjetnoj kući Družbe Isusove kod sv. Roka darovao Ivan Borgia, a izvijestili smo 25. siječnja i drugdje da je njihov prijenos, izvršen 1588. godine, opisao Manuel de Campos. I na Siciliji ih ima nekih. Tako naš Oktavije Kajetan u Idea operis de SS. Siculis, uz veljaču: U Palermu, u prvostolnici Prijenos relikvija sv. Blaža, biskupa i mučenika.
25 I Galija ima dio njih, ugledan i pouzdan. Svjedoči Saussay u supplemento Martyrol. Gallicani na ovaj dan: U Montpellieru, kaže, biskupskom gradu Narbonske Galije, prihvat čašćenja vrijedne glave sv. Blaža, biskupa i mučenika, koji na ovaj dan slavi pobjedu u slavnoj borbi u Sebasteji u Armeniji, koju je papa Urban v, utemeljitelj ondješnje crkve sv. Benedikta, u njoj danas položio da se časno čuva, uz veliko očitovanje pobožne naklonosti prema istom Kristovu mučeniku. Da bi proširio njegovo štovanje, Crkvi u Mendeu kod Gabala, čiji je bio pitomac, pobožnim je darom podijelio druge relikvije istoga svetog borca. I u Melunu se čuvaju neke, piše isti Saussay uz veljaču: U Melunu na Seini, čašćenje relikvija sv. Blaža, biskupa i mučenika, koji je danas slavnom borbom pobijedio u Sebasteji u Armeniji, odakle su neki njegovi dragocjeni zalozi, što su ih u Galiju donijeli Franci, Kristovi ratnici, ondje u samostanu sv. Petra položeni da se čuvaju u trajnom štovanju. Isti Saussay uz 22. rujna piše da se u nedjelju nakon blagdana sv. Mateja dogodilo čudesno nalaženje relikvija sv. Grgura pape, Aspazija i Blaža biskupa, Marije Magdalene, Agneze djevice i mučenice, koje su bile položene u samostanu sv. Petra.
26 Sada siđimo u Belgiju. Niti se itko treba čuditi što se ovdje nalazi toliko zaloga istočnih svetaca. Jer u ono vrijeme kad su Palestinu držali Belgijci i Franci, sve ono što je od tih stvari preostalo nakon što su te pokrajine toliko puta i toliko godina pustošili Saraceni, ovamo je natjecateljski preneseno. Ono pak što je iz cijeloga Istoka bilo dopremljeno u Carigrad kao u utočište, kad su to carstvo zauzeli grofovi Flandrije, i oni su sami poslali ovamo da ukrase gradove svoje vlasti i iskažu čast prijateljima, a ponešto je možda dano i biskupima kako bi se ishodila novčana pomoć za rat, dok su mnogi drugi ili sami donijeli vraćajući se u domovinu ili poslali svojima odande. Svakako, sv. Blaža, o kojem govorimo, ovdje ima veoma mnogo relikvija, ali su prilično mnoge od njih neznatne. Prva od pokrajina, Brabant, ponajviše se raduje ovoj zaštiti. Naime, u Antwerpenu u onoj kapeli koju smo spomenuli u prethodnom odjeljku, smještenoj u Crvenoj ulici, unutar srebrne škrinje nalazi se dio, kako se čini, goljenice, dug gotovo kao prst, i drugi sitniji komadići; čijim je darom, nije jasno. Mnogi ondje svecu vješaju zavjetne darove, kao svjedočanstvo otklonjene bolesti ili drugoga primljenog dobročinstva. Među relikvijama zavjetne kuće Družbe Isusove nalazi se zub sv. Blaža i drugi dijelovi pretvoreni u prah. U Dilbeeku, glasovitom samostanu premonstratskoga reda nedaleko od Bruxellesa, njegova ruka, koju je prije gotovo tristo i pedeset godina darovala Margareta, supruga Ivana III., vojvode Brabanta, kći engleskoga kralja Edvarda (za koju kažu da je njezino djelo prostrana dvorana u Veurneu),
I u Melunu, NOT. 25 Composteli.
Lisabonu,
NOT. 26 na Siciliji,
Montpellieru u Galiji, E Mendeu,
Melunu.
u Belgiji mnogi;
F odakle su donesene?
Antwerpenu,
ANIMADVER. PAN. 39 drugdje u Belgiji;
A godina darovana, čuva se još i sada, proslavljena mnogim čudesima, kao što uz ostale svjedoči Augustin Wichman u Brabantia Mariana, 3. knj., 38. pogl. U Parku, samostanu istoga reda kod Leuvena, također postoje neke relikvije istoga sveca. Neka kost u Mechelenu u novicijatu Družbe Isusove, u relikvijaru oblikovanom u piramidu i urešenom mnogim drugim relikvijama svetaca. U istom gradu drugotni zaštitnik župne i zborne crkve jest sv. Blaž, i svečano se slavi časoslovom kroz osam dana, u koje vrijeme odasvud pritječe veliko mnoštvo ljudi da bi častilo relikvije sveca, naime kost ruke koju podupire anđeo izliven od srebra. Te su relikvije bile čuvane u starom hramu prije nego što je sagrađena glasovita bazilika koja se sada pohodi; odakle su donesene, nije poznato, jer su isprave propale. Dodan je na mjestu gdje se sada čuvaju natpis: Relikvije najpobožnijega poglavara i nepobjedivoga mučenika Blaža, zaštitnika ovoga mjesta i ondje čuvenoga po čestim čudesima. Ta se čudesa osobito očituju u liječenju oteknuća i grlobolja. U tu se svrhu blagoslivlja voda, u koju se umoče relikvije sveca. Ondje je radi promicanja njegova štovanja osnovana bratovština, urešena oprostima grijeha od Vrhovnoga svećenika, kojoj je lako upisalo tri tisuće imena. Odavde su neke relikvije prenesene u Flandriju, kao što ćemo reći niže pod br. 30.
B
27 U Luksemburgu u samostanu Münster benediktinskoga reda, koji je nekoć bio izvan gradskih zidina, nalazi se jedan zub sv. Blaža. Najpobožniji asketi iz Liègea, među veoma mnogim relikvijama svetaca koje čuvaju vrlo otmjeno urešene, posjeduju također zub, te rebro i još jednu prilično uglednu kost, a dio kosti kanonice iz Maubeugea. Najviši dio glave, rastrgan željeznim češljevima, pokazuje se u samostanu sv. Dionizija benediktinskoga reda kod Monsa u Hainautu; zub u samostanu Saint-Ghislain istoga ustroja, udaljenom dva sata hoda od Valenciennesa; u samostanu Vicogne, veoma otmjenu, premonstratskoga reda, neke relikvije pohranjene u srebrnoj škrinji, kao i zlatni prsten; ondje se zbivaju velika okupljanja i kaže se da se ondje čine čudesa. U selu Raulecourt u istom kraju, pučki zvanom Roucourt, smještenom između Atha, Tournaija i Valenciennesa, vide se relikvije sv. Blaža unutar srebrnog relikvijara. U Marchiennesu, benediktinskom samostanu na rijeci Scarpe, nalaze se neke koje je ondje poslao prior iz Canterburyja 1239. godine. Nedaleko od Marchiennesa je Anchin, samostan istoga ustroja, gdje je također neki zalog ovoga sveca. Djelić čeljusti u Cambraiuju u samostanu Svetoga groba; u Blangyju, benediktinskom samostanu u Artoisu, grlena kost; u najstarijem samostanu sv. Bertina u Saint-Omeru, jedno rebro i dva zuba.
C
28 U Douaiju, gradu u Flandriji, u glasovitoj zbornoj crkvi sv. Amata čuva se donja čeljust sv. Blaža, biskupa i mučenika, pohranjena u srebrnoj glavi, s pozlaćenom mjedenom mitrom, i druge njegove relikvije, zajedno s mnogim drugima pohranjene u jednoj nosiljci 1. travnja 1225. godine. A zborna crkva sv. Petra u istom gradu, među ostalim mnogim relikvijama, ima veliki dio jednoga rebra sv. Blaža. U Tournaiju u katedralnoj crkvi nalazi se znamenita kost sv. Blaža. Ondje u samostanu sv. Nikole od Livada redovničkih kanonika nalaze se neke relikvije istoga sveca. U Geraardsbergenu, gradiću u Flandriji, u benediktinskom samostanu sv. Hadrijana brada; u Bourbourgu u crkvi plemenitih djevica benediktinskoga ustroja neke njegove relikvije; neke u Gentu kod propovjednika; žličica u ženskom samostanu Doorzele cistercitskoga reda u istom gradu; dio ruke u Brugesu u zbornoj crkvi sv. Marije, a da je ova iz Carigrada s drugim relikvijama poslana po prepoštu Valteru 1230. godine, očito je iz same Valterove isprave.
29 To smo uglavnom preuzeli iz Hierogazophylacium Belgicum Arnolda Raissija, kanonika iz Douaija, koji ipak nije mogao obići sva mjesta, jer je Belgija gorjela u ratu, niti je mogao pribaviti točne opise iz udaljenijih krajeva. U Utrechtu je zasigurno, osim onih relikvija za koje on sam prema povijesti Vilima Hede navodi da ih je sv. Bernulf, XX biskup, položio u crkvi sv. Ivana, a pronašao Fridrik Badenski, LVI biskup, bilo nekih i u katedrali sv. Martina, što nam je poznato, ali što se dogodilo s njima i s drugima nakon što su odatle zabranjeni drevni bogoslužni obredi, ne znamo.
30 Kruibeke je selo u Waaslandu, na udaljenosti dva sata hoda od Antwerpena, na lijevoj obali Šelde. Ondje se nalaze neke relikvije sv. Blaža, primljene od crkve sv. Marije u Mechelenu. Dan prijenosa svečano se slavi 2. nedjelje u mjesecu svibnju i uživa veliko štovanje kod mještana. Za taj je dan isposlovan potpuni oprost od rimskoga prvosvećenika. Ima ih i u Beverenu u istom Waaslandu, a i one su također dobivene iz Mechelena.
31 U Kölnu se nalaze gotovo nebrojene relikvije i drugih svetaca, a osobito ove sv. Blaža, kako nabraja Egidije Gelenije u knjigama o veličini Kölna: ruka u župnoj crkvi sv. Jakova; velika kost iz ruke u kartuziji; dio čeljusti u župnoj crkvi sv. Martina, zvanoj Manja; čeljust u zbornoj crkvi sv. Marije na Stupama, relikvijar xiv; rebro u kanoničkoj kući bolnice sv. Antuna, škrinja iv; prst u samostanu sv. Klare; kost u zbornoj crkvi sv. Marije na Kapitolu; dvije koščice u prvostolnici, relikvijar v, kao i u samostanu sv. Bonifacija samostanskih djevica reda sv. Franje. Naposljetku, neke njegove relikvije čuvaju se u zbornoj crkvi sv. Gereona, relikvijari v, xv, xxvi, u zbornoj crkvi sv. Severina, relikvijar xiv, u samostanu sv. Pantaleona, relikvijar xvii, u crkvi sv. Ivana i Kordule, kod otaca propovjednika, u Nizozemskom kolegiju. O onima koje su iz Rima donesene u Rheinau govorit ćemo niže u § 5.
§ V. Dobročinstva sv. Blaža ljudima.
Što je, već spreman pružiti vrat krvniku, sv. Blaž molio Krista da svatko tko zazove njegovo pokroviteljstvo ili zbog spomena na njega učini nešto na slavu Božjega imena, osobito ako mu zapne kakva koščica ili riblja kost u grlu ili ga muči kakva druga nevolja ili pritisne potreba, iskusi neposrednu pomoć milostivoga Božanstva: to mu je obećao glas poslan s neba da će se dogoditi, a potvrđuju česta čudesa. Niti je ta pobožnost novotarija, kako naklapaju neki isprazni ljudi. Grčki liječnik Aecije, čiji latinski prijevod Ivana Cornarija postoji među prvacima liječničkoga umijeća, izdan u nakladi Henrika Stephanusa godine 1367., u 4. govoru druge Tetrabiblos, 30. pogl., o progutanim kostima i onima zabodenima u krajnike te onima koje skliznu u dušnik, nakon raznih lijekova propisanih prema pravilima liječničkoga umijeća, dodaje: Drugo, za vađenje onoga što je progutano u krajnike: Odmah se okreni bolesniku koji sjedi, zapovjedi mu da te prati i reci: Iziđi, kosti, ako si ipak kost, ili što god već jesi, kao što je Isus Krist izveo Lazara iz groba i kao što je izveo Jonu iz kitove utrobe. I uhvativši bolesnika za grlo, reci: Blaž, mučenik i sluga Kristov, kaže: Ili siđi ili iziđi. Ono što je ovdje uhvativši bolesnika za grlo, Kamilo Tutino ima kao da je nad grlom utisnut znak križa. Ta se pobožnost prema sv. Blažu u takvoj potrebi proširila do nakraj svijeta. U kraljevstvu Arima kod Japanaca, godine 1589., nekoj je ženi poprečna riblja kost tako zapriječila grlo da nije mogla ni uzimati hranu ni gotovo disati. Pozvan je svećenik iz Družbe Isusove, koji joj je, nakon što je ispovjedila grijehe (ne bez velike teškoće), naložio da zazove pomoć sv. Blaža, rekavši da će joj poslati njegove relikvije: ona ih je, pobožno ih poljubivši tri puta, prislonila na grlo, i odmah je slobodno progovorila te je, uzevši hranu, uklonila zapreku disanju.
A
33 Sv. se Blaž uistinu zaziva ne samo da se odagnaju ta zla, nego i da se uklone upale grla i rasprše ostale tegobe grla, kao i da se ublaže zubobolje. Za te je lijekove dopušteno primjenjivati blagoslove raznih stvari kojima se služimo: kruha, vina, plodova, sjemenja. Obraske tih blagoslova iz najstarijega Benedikcionara pisanoga na pergameni, koji se čuva u crkvi sv. Stjepana u Napulju, navodi Kamilo, a mi ćemo ih ovdje prepisati od njega.
34 Blagoslov kruha jest ovaj: Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje. Odg. Od sada i dovijeka. Pomoć je naša u imenu Gospodnjem. O. Koji je stvorio nebo i zemlju. Gospodine, usliši molitvu moju. O. I vapaj moj k tebi neka dođe. Gospodin s vama itd. Spasitelju svijeta, Bože, Gospodine Isuse Kriste, koji si današnji dan posvetio mučeništvom blažena Blaža i stvorio razna stvorenja na spasenje ljudi, koji si od pet kruhova i dvije ribe nasitio pet tisuća ljudi i čudesno nahranio židovski narod u pustinji, ponizno molimo tvoje neizrecivo milosrđe i prosimo da se udostojiš svojom dobrotom † blagosloviti i † posvetiti ove kruhove, koje ti je vjerni puk pobožno danas donio na posvećenje: da oni koji od njih budu jeli ili ih okusili, po zaslugama i zagovoru bl. Blaža, mučenika tvoga, prime potpuno zdravlje od svake bolesti grla i nemoći cijeloga tijela, a nas, sluge svoje, sačuvaš zdrave od svake bolesti tijela i duše. Ti koji živiš itd.
35 Blagoslov vina: Sveti Gospodine, svemogući Oče, vječni Bože, koji zapovijedaš da se u žrtvi prinosi vino koje razveseljuje srce čovječje, i u Kani Galilejskoj učinio si vino od vode, ti koji si pravi trs, po zagovoru bl. Blaža, mučenika tvoga, umnoži nad nama, slugama svojim, milosrđe svoje dobrote, kao što si učinio s našim ocima koji su se uzdali u tvoje neizrecivo milosrđe, dobrotu: udostoji se svojom dobrotom blagosloviti † i posvetiti † ovo stvorenje vina koje si dao na pomoć svojim slugama: da se, gdje god bude izliveno ili ga tko god popije, ispune tvojim božanskim blagoslovom i da se sa zahvaljivanjem posveti u njihovoj nutrini; po tebi, Spasitelju svijeta, koji živiš i kraljuješ itd.
36 Blagoslov plodova: Gospodine Isuse Kriste, koji si slugu svoga Blaža današnjega dana posvetio mučeništvom, udostoji se blagosloviti † i posvetiti † ove plodove stabala koje smo nedostojni prinijeli, po zazivu tvoga imena i zagovoru slavne Djevice Marije i preslavnoga mučenika i biskupa tvoga Blaža, blagosloviti † i daj da budu na napredak nazočne obitelji i svih odsutnih vjernika: da, u koje god mjesto budu preneseni, budu sačuvani i da svaka opačina ili obmana odstupi od njihovih prebivališta, i da se svi koji ih budu držali ili kušali ispune tvojom milošću i blagoslovom; ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova itd.
37 Blagoslov sjemenja: Stvoritelju svega, Bože, koji činiš da sjemenje položeno pod zemlju donosi plod i množi se te ga milosrdno daješ na naše potrebe, po zagovoru bl. Blaža, mučenika tvoga, blagonaklono saslušaj naše prošnje da se svojom dobrotom udostojiš blagosloviti † i posvetiti † ove vrste sjemenja: da tegleća stoka koja od njih bude jela ili ih okusila, od koje god bolesti da bude zadržavana, primi potpuno ozdravljenje; po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
38 Obrazac za blagoslov vode u koju je uronjen djelić relikvija sv. Blaža navodi Augustin Wichman u Brabantia Mariana, 3. knj., 38. pogl., kao onaj koji se uobičajeno rabi u Dilbeeku, i to ovaj: R. Pomoć je naša u imenu Gospodnjem. O. Koji je stvorio nebo i zemlju. Pomolimo se. Daj, molimo, Gospodine, po doticaju relikvija D svetoga i slavnoga mučenika i biskupa Blaža snagu ovoj vodi, da se svatko tko se njome dostojno služi, na spomen i čast svetoga i slavnoga mučenika Blaža, raduje što je sve postigao. Po Kristu itd.
39 Drago nam je proslaviti i duhovna dobročinstva što ih sveti mučenik izlijeva na smrtnike, to jest nebesku utjehu ulivenu u njihove duše zajedno s ugodnim predosjećajem da mu treba iskazati čast. U Vita S. Findani, rekluza iz Rheinaua, koji je živio u devetom stoljeću Kristovu, nalazi se ovo: Također, smješten izvana, prethodne godine prije nego što je trebao ući u klauzuru, svake je noći stojeći u crkvi probdio u molitvi. Stoga je prethodne noći prije nego što su relikvije sv. Blaža ondje donesene iz Rima, moleći u bazilici prema uobičajenu načinu, iznenada tjelesnim očima vidio da je golubica sjela iznad oltara i postupno odatle odletjevši u kriptu nestala. Sutradan su stoga iznad samoga oltara položili te iste relikvije, iznad kojega se, kako se prije ukazalo sluzi Božjemu, zaustavila ova ptica.
40 Smješten izvana i u prethodno vrijeme, dok je na isti način noću bio sam unutar bazilike i riječima zazivao zagovor spomenutoga mučenika govoreći: Sv. Blaže, koji si u ovim krajevima, kao i ja, poznat kao hodočasnik, zagovaraj kod Boga za moje grijehe. Kad je ponavljajući to prolio suze prema svome običaju, stojeći pred oltarom na koji su bile položene svete relikvije, ne pognut nego uspravan, ali ipak (kako je obično pripovijedao) pomalo zamagljena pogleda, začuo je ovakav glas: Tvoje je mjesto na nebu već postavljeno, pošto su ti oprošteni grijesi.
41 Ponovno smješten na najtješnje mjesto (o kojem ćemo, kad bude prikladno, pokušati opširno objasniti), kad je ujutro sljedećega dana trebalo prenijeti relikvije često spominjanoga mučenika s toga mjesta u susjedni šumski kraj, spomenuti sluga Božji usplamtje od velike želje i žudio je da zasluži iznijeti relikvije samoga mučenika na vlastitim ramenima, premda se, već odavno smješten na istom mjestu, vezao zavjetom da odatle nikada neće izići. A da bi Gospodin, uslišavši želju siromaha, kako kaže Prorok, ispunio i dopustio da budu valjani zavjeti najpobožnijega sluge, iste mu se noći učinilo da je prešao most rijeke Rajne, kojim se izlazi iz samoga samostana, s velikim mnoštvom, te da je i golubica sjela na njegova ramena i da ju je on, kako je želio, ponio na ramenima, a odatle da traže druge i da mu ponovno doleti. Istu pripovijest u Helvetia sacra donosi Henrik Murer. Sv. Blaž jedan je od xiv svetaca koje nazivaju Pomoćnicima.
Prva djela
iz najstarijih rukopisa i Bonina Mombrizija.
Uhićenje sv. Blaža. Liječenja ljudi i nerazumnih životinja.
U gradu Sebastejib u Kapadociji predao je Bog na opomenu one koji su po milosti njegova Sina bili sinovi i baštinici: iz Sebasteje je uistinu izabrao sebi mučenike sve do krvi da pokažu ljubav, vjeru i ispovijest koja je u njemu. I što je bolje, nije izabrao samo muškarce, nego i žene koje će pokazati borbu natjecanja i do kraja u Kristu, po uzoru Križa, zadobiti vijenac.
2 Jedan od njih bio je naš ovjenčani i pobjedonosni Blaž: taj je svetac, naime, kroz cijelo vrijeme svoga života živio blago, kao što čitamo i u Jobu, čist, nevin, bogobojazan, istinoljubiv, krotak, kloneći se svakoga zlog djela
A od zla djela. Vidjevši, dakle, njegov besprijekoran život oni koji su u gradu Sebasteji u Kapadociji bili vjernici, izabraše ga sebi za biskupa. A on,c uputivši se na goru koja se zoved Argei, nastani se ondje u nekoj spilji, i k njemu su dotrčavale divlje zvijeri. I ako bi se slučajno dogodiloe da bilo koja od njih bude zahvaćena kakvom boli, kao da su obdarene razumom dotrčavale su k istom svecu u spilju i sve dok im ne bi položio ruke, blagoslivljajući ih, nisu odlazile od njega.c
3 U te je, dakle, dane upravitelj Agrikolaj zapovjedio da se skupe divlje zvijerif. Izišavši pak hvatači zvijeri, dođoše na goru na kojoj je boravio sv. Blaž biskup. I vidjevši spilju i mnoštvo zvijeri koje su stajale pred njim, zbuniše se međusobno i začuđeni rekoše: Što ovo znači? Približivši se pak ti ljudi spilji, nađoše bl. Blažag gdje obavlja svoju molitvu. I vrativši se, javiše upravitelju ono što su vidjeli. Čuvši to, upravitelj zapovjedi da s njima pođe više vojnika kako bi mu priveli onoliko kršćana koliko ih ondje nađu skrivenih. Pošavši pak oni na spomenutu goru, koja se zove Argei, i ušavši u spilju, nađoše sv. Blaža gdje moli, i rekoše mu: Iziđi, zove te upravitelj. Vidjevši pak njih, svetac se obradova i reče: Dječice moja, pođimo zajedno. Jer me se danas sjeća Gospodin. U ovoj mi se, naime, noći treći put ukazao govoreći: Ustani, prinesi mi žrtve, kao što obično činiš. I sada, dječice moja, dobro došli. Gospodin moj Isus Krist jest s nama.
a U rukopisu Crkve otoka Césara prvi se redci iznose ovako: U gradu Sebasteji u Kapadociji predani su na opomenu oni koji su se po milosti Božjoj smatrali sinovima i baštinicima. A rukopis iz Gladbacha ovako glasi: Budući da je Gospodin uvijek ljubio one koji su po milosti njegova Sina bili baštinici, iz Sebasteje itd.
b Tako svi rukopisi i Metafrast.
c U grčkom rukopisu navodi se razlog bijega: φοβητες τῶν τότε χρετούτων τῆν ἀστειας αλι παρανομας, pobojavši se bezbožnosti i bezakonja onih koji su tada držali vlast. Toga nema u izdanju Surija i Lipomana.
d Na grčkom je: τε τῆ ἄρετῆ λεγορετυ 'Δργιας, na gori zvanoj Arges. Felicije je zove Argeum, Piolemar Δργιαν.
e Metafrast: da jedna od njih naiđe na njegovo razmatranje, kao da su obdarene razumom očekivale su itd.
f Razlog dodaje Metafrast: τις θηριομαχιαν αλι ἐνάλωσιν τῆ τότε μαρτυρόντων ἀγιων, da se prirede prizori borbe sa zvijerima i da ih one proždru, svetce koji su tada podnosili mučeništvo. Druga djela imaju: za prizore puku.
g Metafrast: gdje sjedi kao u ložnici i svakome dijeli ono što mu je potrebno, blagoslovom i ozdravljenjima, i Bogu izlijeva molitve.
h Na grčkom Eliaphias παρας, poganske dječake. Lipoman: pogane, Mombricije: mnoge. i Metafrast: i ostao nijem. k Mombricije: ruku. Metafrast: položivši ruku na dječakovo grlo, ovako se pomoli. l Dodaje se u grčkom: ondje netko. m Dodaje Metafrast: ustima koja nikad ne šute hvaleći i slaveći Boga.
Pitanje I. I II. Uzvraćanje dobročinstva.
Bio je taj svetac poznat i ua Nikopolju, jer je bio upućen i u liječničko umijeće. Dok je, dakle, putem dolazio sam sv. Blaž, bila je neka siromašna ženab koja je imala jednu svinju i nije posjedovala ništa drugo osim samo nju, i iznenada je nasrnuo vuk i odnio je. Ona je pak zamolila sv. Blaža protiv te iste zvijeri. A sam svetac čuvši to, smiješeći se reče joj: Ženo, ne žalosti se, vratit će ti se tvoje prase, i išao je putem. A sam vuk,c žureći na svome putu i sačuvavši prase neozlijeđeno, vratio ga je udovici.
6 Kad je pak bl. Blaž ušao u grad, metropolu Sebasteju, Agrikolaj je zapovjedio da se baci u tamnicu. I drugoga dana upravitelj, sjedeći na sudilištu, zapovjedi da mu se privede bl. Blaž. Vidjevši ga, onaj bezbožnik poče ga najprije laskavim govorima kao nagovarati i započeti s njim riječ spasenja, govoreći: Zdravo, Blaže, prijatelju bogova. A sveti Blaž odgovarajući reče: Zdravo i ti, vrli upravitelju. Ali nemoj ih nazivati bogovima, nego zlim dusima, koji se predaju vječnom ognju zajedno s onima koji ih časte. Razgnjevljen pak upravitelj zapovjedi da ga šibaju toljagama. I dok su gad dugo šibali, kaže upravitelju: Bezumni zavodniče duša, nadaš li se da ćeš me ovim mukama otuđiti od ljubavi Boga moga i Spasitelja Isusa Krista? Ali ne možeš, jer imam kao svoga okrepitelja i Spasitelja samoga Gospodina Isusa Krista, Sina Boga živoga. Budući da ga, dakle, onaj nepravednik nije mogao otuđiti od Kristove vjere, zapovjedi da ga ponovno vrate u tamnicu. Čuvši pak ona vjerna starica i udovicae postojanost svetoga mučenika i borca Kristova Blaža i ustrajnost njegove vjere, zapovjedi da se zakolje prase koje je dobila natrag od one zvijeri po zapovijedi sv. Blaža, pa stavivši kuhanu njegovu glavu i noge u neku posudicu i zapalivši svjetlo od plodova zemlje, prinese svetom mučeniku Kristovu u tamnicu i zamoli ga da to uzme. Zahvalivši pak on, kušajući blagoslovi je i reče: Ženo, po ovom primjeru vrši spomen na mene, i neće se umanjiti kuća tvoja dobrima koja su Božja. Pa i ako tko, oponašajući tebe, po ovom primjeru bude činio spomen na mene, neprestano će imati od Boga mojega nebeski dar i blagoslov u sve dane. I blažena ona starica, primivši nalog svetoga mučenika, ode radosna u svoju kuću, slaveći i blagoslivljajući Boga. I ispunilo se na ovoj vjernoj udovici ono što se pripovijeda posvuda i što je ona učinila na spomen na njega.
8 A onaj tiraninf u drugom saslušanju zapovjedi da mu se privede sveti mučenik Kristov Blaž. I kad su ga doveli, reče mu: Blaže, klanjaš li se bogovima ili želiš propasti? Sv. Blaž odgovori: Bogovi koji nisu stvorili nebo i zemlju neka propadnu, a one muke koje mi ti kao prijeteći obećavaš, postaju mi priskrbiteljima vječnoga života. Vidjevši pak onaj nepravednik njegov nepokolebljivi duh, zapovjedi da ga objese na drvo i da mu se željeznim češljevimag razdire meso. Dok su mu se, dakle, rezali dijelovi tijela, najblaženiji mučenik Kristov Blaž reče bezbožnom suče: O najokrutniji, zar misliš da sam prestrašen mukama? Ali imam Gospodina svoga Isusa Krista, koji me krijepi, i neću se pokolebati kad budem gledao ove muke, iščekujući ona željena dobra koja su obećana onima koji ga traže.
I tako zapovjedi bezbožni upravitelj da ga skinu s drveta i bace u tamnicu.
a Kamilo Tutino piše u 3. pogl. da je Blaž prošao kroz Nikopolj, što jedva da je dovoljno vjerojatno, ako ne varaju zemljopisni zapisi.
b Dodaje Metafrast da mu je bila vjerna i pobožna.
c Mombricije: natrag.
d Metafrast: kroz mnoge sate.
e Rukopisi imaju: uzdržavanje.
f Mombricije: u drugi dan, zapovjedi u saslušalištu. Na grčkom je ev δεντερς προσδος, u drugom postupku.
g Na grčkom ετεβαι ινεθνος, oštro strugati. Rukopisi iz Marchiennesa i sv. Maksimina: grebenati.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.