Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak V

7. veljače

Siječanj
Veljača
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
Ožujak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Travanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Svibanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Lipanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Kolovoz
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Rujan
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Listopad
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Studeni
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Prosinac
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
  1. O sv. Klaudiju Apolinaru, biskupu Hijerapolskomu u Frigiji
  2. O sv. Amanciju mučeniku u Clermontu u Galiji
  3. O svetim mučenicima biskupu Krisoliju i drugovima, u Cominesu i Werwiku u Flandriji
  4. O svetim mučenicima Anatoliju, Amonu, Statijanu, Nepotijanu, Luciju, Saturninu, Saturnu ili Saturni
  5. O svetim mučenicima Adauku ili Adauktu, glavnom učitelju službi i Kvestoru, i drugovima: upravitelju riznice, vojnom upravitelju, Senatu i Citavom narodu, sa ženama i djecom grada Antandra u Frigiji
  6. O sv. Augulu biskupu mučeniku u gradu Britanije Augusti
  7. O sv. tisuću i tri mučenika iz obitelji i Klikentele četvorice carskih protektora, u Nikomediji
  8. O sv. Maksimu, ili Maksimijanu, nolanskom biskupu u Kampaniji
  9. O sv. Megalomartiru Teodoru, vođi u Herakleji u Pontu
  10. O sv. Parteniju, biskupu Lampsaka na Helespontu
  11. O sv. Mojsiju, biskupu Saracena u Arabiji
  12. O sv. Mojsiju opatu i šestorici redovnika mučenika u Egiptu
  13. O svetoj Julijani, udovici u Bologni u Italiji
  14. O sv. Pavlu III. biskupu brikšijskom u Italiji
  15. O sv. Tresanu svećeniku, u Avenayu u galskoj šampanji
  16. O sv. Lovriju, biskupu sipontskom u Apuliji
  17. O sv. Fidelu, biskupu Emerite u Španjolskoj
  18. O sv. Medanu ili Meldanu, irskom biskupu, u Péronneu u Galiji
  19. O sv. Petru redovniku, u Monobatima
  20. O sv. Kolijanu, biskupu Adrije u Emiliji
  21. O sv. Rikardu, kralju kod Anglosaksonaca u Britaniji
  22. O sv. Amulvinu opatu Lobbiesa i biskupu, u Lobbiesu i Bincheu u Belgiji
  23. O sv. Luci mlađem čudotvorcu u Soteriju u grčkoj
  24. O sv. Romualdu opatu, utemeljitelju kamaldolskoga reda, u Fabrianu u Picenu, [r: J. B.]
  25. O bl. Antunu iz Stronconea, Laiku reda manje braće, iz Asiza
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana

Sveci koji se štuju 7. siječnja.

Sveti Klaudije Apolinar, biskup hijerapolski u Frigiji.Sveti Maksim, ili Maksimijan, biskup, u Noli u Kampaniji.Sveti Amancije, mučenik u Clermontu u Galiji.Sveti Teodor, vojskovođa, Megálomartyr, u Herakleji u Pontu.Sveti Krisolije, biskuMučenici, Kominije i Verkop. i drugovi lengehem u Flandriji.Sveti Partenije, biskup lampsački na Helespontu.Sveti Anatolije,Sveti Mojsije, biskup Saracena u Arabiji.Sveti Amon,Sveti Mojsije, opat Mučenici u Egiptu. i VI. drugovaSveti Stacijan,Sveti Julijana, udovica u Bologni u Italiji.Sveti Nepocijan,Sveti Pavao III., biskup brescijski u Italiji.Sveti Lucije,Sveti Trezan, prezbiter, u Aveniacu u Galskoj Kampaniji.Sveti Saturnin,Sveti Lovro, biskup sipontski u Apuliji.Sveti Saturn, ili Saturna,Sveti Fidel, biskup emeritenski u Hispaniji.Sveti Adauk, ili Adaukt. Vrhovni upravitelj službi i kvestor,Sveti Medan, ili Meldan, irski biskup, u Péronneu u Galiji.Prefekt riznice,Sveti Petar, redovnik u Monobati.Vojni prefekt,Sveti Kolijan, biskup adrijski u Emiliji.Senat i narod, čitave jedne žene i gradska djecaSveti Rikard, anglosaski kralj u Britaniji, u Lucci u Italiji.Sveti Amulvin, opat lobbeski i biskup, u Belgiji.Sveti Augul, biskup i mučenik u britanskom gradu Augusta.Sveti Luka Mlađi Čudotvorac, u Soteriju u Grčkoj.Sveti Teopempt Mučenici. i drugoviSveti Romuald, opat, utemeljitelj kamaldolskoga reda, u Fabrianu u Picenu.Svetih tisuću i tri, sluge četvorice carskih protektora, mučenici u Nikomediji.Blaženi Antun iz Stronconea, laik Manjega reda, u Asizu u Umbriji.

Izostavljeni i preneseni na druge dane.

Sveti Gunzal, prezbiter Dominikanskoga reda, kod Brage u Hispaniji, spominje se na ovaj dan ovim riječima kod Ferrarija u Catalogo generali Sanctorum: a njegov život za ovaj dan objavio je Frugillo u Thesauro Concionatorum, tvrdeći da se štuje u Braškoj Crkvi i u nekima drugima u Luzitaniji. To je sveti Gonzalvo iz Amarantea, rođen u kotaru Brage, kako prenosi Didacus de Rosario u Vita ejus, 1. poglavlje, koji smo donijeli na njegov rođendan 10. siječnja. Ali drugi Gondisalv iz Dominikanskoga reda spominje se 7. veljače u II. svesku brevijara, u Hagiologio Lusitano Jurja Cardosa, koji je u Guimarãesu u Luzitaniji sveto umro godine 1570.

Četvorica protektora u Nikomediji za Dioklecijana ubijeni zbog vjere spominju se u Menejima s tisuću i tri njihova slugu, čija Djela donosimo niže: a to su ta IV. protektora: sveti Bas, Euzebije, Eutihije, Bazilid, o kojima smo zajedno s istim Menejima govorili 20. siječnja.

Sveta Doroteja Aleksandrijska, djevica posvećena Bogu, upisana je na ovaj dan u Menologio Virginum Franje A Lahierija, našega. O njoj smo govorili 6. veljače. Sveti Amand, biskup maastrichtski, štuje se na ovaj dan u Kambrejskoj Crkvi, kao što se navodi u Officiario Curatorum illius Ecclesiæ tiskanom godine 1562.: u kojem se prethodnoga dana govori o svetom Vedastu. Mi smo donijeli Život obojice 6. veljače. Spomen svetih biskupa Utrechta zabilježen je na ovaj dan u rukopisnom Florario Sanctorum: slavi se u Utrechtskoj Crkvi na dan (kojega smo naveli rođendan svakoga pojedinoga) 6. veljače. Sveti Enije, mučenik, spominje se u istom rukopisnom Florariju. Izostavljamo dok odnekud ne izvučemo nešto pouzdano o njemu. Antioh, Centurioni, spominju se niže u Aktima Patricije, svetog Teodora, vojskovođe i velikomučenika, Vojnici LXXXIII, poslanih od cara Licinija da bace njegovo tijelo u more. Ali kad su ga našli živa i nepovrijeđena, po tom su se čudu obratili Kristu: i u Menejima se doista kaže da su za njega podnijeli smrt. Petar Kanizije u Martyrologio Germanico kaže da su dva centuriona i 48 vojnika okrunjeni mučeništvom. Primaju li pak ikakvo štovanje, nismo saznali, kao što ćemo niže kod Akata svetog Teodora u § 3 reći. Sveti Sekst, ili Kest, ili Kest, prokonzul, niže se u Aktima svetog Teodora Vojskovođe po Bonitu piše da je postao Kristov mučenik. Utvrđeno je da ga je smaknuo neki Hun, pošto je prethodno zaklao Leandra koji je želio zadati smrt svetom Teodoru. Da se pak ubraja među mučenike, nigdje u svetim kalendarima ne čitamo. Neki Derijan spominje se kod Alberta Velikoga iz Morlaixa u Indice Sanctorum Britanniæ Armoricæ, i pripisuje se ovomu danu, bez navedenog ikakvog dokaza javnoga štovanja i bez označenoga mjesta gdje se štuje, bilo ovdje, bilo 12. veljače gdje ga spominje u Vita S. Rioci. Papa Timotej Aleksandrijski spominje se u Koptskom kalendaru XIII. dana mjeseca Mechira, što je 7. veljače. Čini se da je on prvi toga imena, prethodnik Teofila, strica svetoga Ćirila: njegovo ređenje Baronije bilježi pod godinom 380. a smrt pod godinom 385. i o njemu često govori. Mi ga, dosad nigdje drugdje u crkvenim popisima pronađenoga, ovdje izostavljamo. Blaženi Feliks, biskup sipontski u Apuliji, koji je potpisao Rimski sabor za pape Hilara, za konzula Flavija Baziliska i Herminerika godine Kristove 465. a ne 467. kako je kod toga sabora zabilježeno kod nekih; čini se da je ponekad kod Siponćana smatran brojem svetih. Jer u Vita S. Laurentii, njegova nasljednika, niže napisanoj po nalogu biskupa Benedikta, 1. poglavlje, broj 3. jednostavno se naziva Blaženi Feliks. I u prijašnjem Životu, napisanom prije mnogo stoljeća, dok je Sipont još bio neoštećen, broj 3. o njemu se kaže ovo: Grad Sipont, naseljen nebrojenim narodom, lišen je svoga Prvosvećenika, imenom Feliksa: to ime blaženstva dobro mu pristaje, budući da je bio od onih o kojima Gospodin u Evanđelju kaže: Blago mirotvorcima, blago čistima srcem, jer će oni Boga gledati. Ali ovoga blaženoga naslijedio je blaženiji Lovro. Nakon što je dakle taj isti blaženi biskup Feliks odložio zemaljski teret tijela, zadobio je nebesko boravište itd. Ali kojega je dana preminuo, i je li uistinu crkvenom vlašću, ili samo pobožnošću pisca, ubrojen među svece, nama je skriveno. Ono što se ipak o toj stvari nametalo, smatrali smo da ovdje treba naznačiti. Sveti Sanisimo, ispovjedalac, spominje se na ovaj dan kod Ferrarija. To je sveti Trezan, kod čijega ćemo Života niže na ovaj isti dan naznačiti povod pogreške. Svetog Aida Sleptenskoga u Leinsteru kod Iraca piše Ivan Colgan u dodatku uz Vita S. Ædani Medoci 31. siječnja da se štuje 7. veljače, na koji ga dan ja ne pamtim. Sveti Krittan, sinovi Darijevi u Irskoj spominju se kod Sveti Lonan, istoga Colgana 12. siječnja, bilješka 8. Sveti Melan, uz Vita S. Laidgenni, gdje kaže da se štuju u samostanu svetoga Luana 7. veljače. I o svetom Lonanu opet isto prenosi 17. veljače, bilješka 13. uz Vita S. Fintani. Ipak ih kod 7. veljače nimalo ne spominje. Nama su dosad nepoznati. Govorimo niže o svetom Meldanu, kojega neki nazivaju i Melan, ali je različit od onoga Darijeva sina. Tijelo nekoga sveca, pokopano u Ampelu, otoku kod Atike, spominje se niže u Vita S. Lucæ Thaumaturgi, 10. poglavlje, broj 33. gdje se kaže da je on zazvao njegovu pomoć i osjetio je. Je li njegovo ime drugdje u crkvenim popisima navedeno, ali ga pisac ovoga Života ili nije znao, ili ga zato nije naveo jer je smatrao da to nije toliko potrebno; ili je pak riječ o svecu nepoznata imena, pučki nazvanom Zaštitnikom Ampeljana, kod kojih je bio pokopan; nije nam lako nagađati. Da je njegov grob bio pučki poznat, i pobožnost proslavljena velikim narodnim štovanjem, jasno je iz čina svetoga Luke: jer se ne kaže da je potaknut božanskom objavom da ga zazove, nego kao da je samoinicijativno utekao kao poznatomu. Za biskupa svetoga Ronana u Aberdeenskom brevijaru kaže se da se štuje kod Kilmanora u pokrajini Lennox u Škotskoj. Istoga navodi u Kalendariju škotskom Adamus Regius i kaže da je cvao za kralja Malduina, za kojega se kaže da je vladao od godine 464. do 484. I Ferrari, navodeći istoga na ovaj dan, prenosi da je cvao oko godine 603. a te se oznake ne podudaraju: iako je oboje neuko dodao onaj koji je prepisao Aberdeenski brevijar koji imamo. Dempster ima Ronnana 17. veljače kao biskupa Škota, za kojega kaže da je živio iste godine 603. Ferrari 11. prosinca prezbiteru Ronnanu pripisuje istu godinu, kao što Aberdeenski brevijar biskupu Ronanu koji se štuje 22. svibnja. Želimo veće svjetlo. Irmgarda, ili Irmgert, u Magdeburgu u Saskoj, u vrijeme svetoga cara Henrika, sa sestrom Alwred vodila je veoma hvalevrijedan život, ne družeći se s ostalim redovnicama, ili, kako tumači naš Lahierije, boraveći u samostanu, nego je na osobit način u crkvi koja se naziva Rotunda iskazivala marljivo štovanje Kristu i njegovoj dragoj Majci. Izgubivši svjetlo vanjskih očiju, unutarnjim pogledom uživa vječni sjaj, i nedugo zatim prešla je u uvijek željenu domovinu 7. veljače. Slijedila ju je sestra 23. svibnja. Tako biskup merseburški Ditmar, ozbiljan pisac i pobožan, i, što je glavno, suvremenik, u 7. knjizi Chronici; koji zatim dodaje: Da je to istina, braćo u Kristu, vjerujte mi i znajte za sigurno da su ove pomoćnice Crkve nama veoma korisne. U svoje svete molitve mene grešnika one su primile, i nikada nikakva dobra s moje strane (nažalost) nisu primile. Je li im poslije određeno ili je javno držano kakvo štovanje, budući da je ondje poslije uništena katolička vjera, nismo mogli istražiti. Nivard, brat svetoga Bernarda, utemeljitelj samostana de Spina Cistercitskoga reda u Hispaniji, spominje se na ovaj dan u Cistercitskom kalendaru tiskanom u Dijonu, i naziva se Blaženim u Menologio Cisterciensi Krizostoma Henriqueza i u Martyrologio Hispanico Ivana Tamaya de Salazara, koji je dodao njegova Djela prikupljena iz različitih pisaca. Ne vjerujemo da mu se iskazuje ikakvo javno štovanje, budući da mu se u Annalibus Cisterciensibus Manriqueza ne pripisuje naslov Blaženoga. O njemu ćemo govoriti 20. kolovoza uz Vita S. Bernardi. Rajner, koji je nakon smrti žene postao konverz Cistercitskoga reda u samostanu Villers u Brabantu, ondje je, kako se čita u Chronico istoga samostana, umro svet i sretan. Njega je na ovaj dan upisao u Menologio Cisterciensi Krizostom Henriquez i nazvao ga Blaženim. Pobožnim ga muževima samo pribraja Saussay u Martyrologio Gallicano.

A. Rizerik iz Modene, drug svetoga Franje, naziva se Blaženim kod Gonzage, 1. dio Histor. Seraphicæ, kod Petra Rodulfija iz Tossignana, 1. knjiga, kod Artura od Samostana u Martyrologio Franciscano i kod Masina u Bononia illustrata na ovaj dan. Wadding ga naziva Ricerijem, Rodulfije Rigerijem, sveti Antonin Richerijem. Još nismo saznali da mu je naslov Blaženoga određen crkvenom vlašću. Jer ono što Artur piše da ga sveti Antonin u 3. dijelu, naslov 24., 2. poglavlje, § 3. naziva Blaženim, vara se; ima samo: Neki brat, imenom Richerije, plemenit kako ponašanjem tako i rodom.
Otac Antun Criminalis, prvi iz Družbe ISUSOVE, zadobio je lovoriku mučeništva u Istočnoj Indiji godine 1549; nije sigurno kojega dana, ali budući da je 7. veljače u Sissi u parmanskom kraju ugledao svjetlo, zato je i na ovaj dan pripisan Hagiologio Lusitano po Jurju Cardosu: koji svjedoči da je po nalogu Ivana III., kralja Luzitanije, sve zapisano i potvrđeno zakonitim svjedočanstvima što se tiče poznavanja njegova života i pogibije, i poslano Rimskoj kuriji da bi se mogao pokrenuti postupak za njegovu kanonizaciju. Ipak, koliko znamo, ništa još nije određeno od Vrhovnoga Svećenika. Osim ako nije ponajviše na njega smjerao Pio V. kada u Konstituciji Dum indefessæ, izdanoj godine 1549., kaže da su se svećenici Družbe ISUSOVE... toliko posvetili svome Spasitelju da... nezadovoljni granicama zemalja, prodrli sve do Istočnih i Zapadnih Indija: i da je neke od njih toliko obuzela ljubav Gospodnja da su, i rasipni vlastitom krvlju kako bi ondje djelotvornije zasadili riječ Božju, podvrgli sebe dragovoljnom mučeništvu. O Criminalu govore Orlandino, Maffeio, Tursellino i vrlo mnogi drugi.
Sveti Alto, opat samostana u Bavarskoj koji se po njemu pučki naziva Altomünster, spominje se na ovaj dan u Catalogo Sanctorum Hiberniæ; na koji dan prenosi da se isti štuje Dempster u 1. knjizi Historiæ Eccles. gentis Scotorum, 11. poglavlje. O njemu ćemo govoriti 9. veljače.
Blagdan svetoga Matije apostola svečano se slavi na ovaj dan s bdijenjem u Milanskoj Crkvi, u kojoj se u vrijeme korizme ne obavlja nikakav službeni čas o svecima. Život ćemo dati 24. veljače.
Sveti Sergije, mučenik, spominje se na ovaj dan u Koptskom kalendaru. Možda je to slavni mučenik Sergije iz Cezareje u Kapadociji, čija ćemo Djela dati na dan kada se ne spominje u onom martirologiju, nego u ostalima drugima, 24. veljače.
Apolonije, senator i mučenik, otac svete Apolonije, spominje se kod Hermanna Grevena u Auctario ad Usuardum u drugom izdanju godine 1121. O svetoj Apoloniji Aleksandrijskoj, djevici i mučenici, govorit ćemo 9. veljače, gdje ćemo i istražiti je li postojala kakva druga Apolonija za Julijana Otpadnika, okrunjena mučeništvom zajedno s ocem Apolonijem. Inače se mnogo stariji štovi sveti Apolonije, senator i mučenik, 18. travnja.
Uznesenje svete Riktrude i kćeri dogodilo se na ovaj dan, što spominje Molanus u Natalib. SS. Belgii kod 12. svibnja i u Auctario Usuardi ovdje 7. veljače, na koji dan o istoj govore Wion, Ménard i Dorgan u benediktinskim martirologijima, Ferrari u Catalogo, Saussay u Martyrol. Gallicano, koji od kćeri navodi svete Klotsendu i Adalsendu. Govorili smo 2. veljače o njima uz Vitam S. Adalbaldi; a posebno ćemo govoriti o svetoj Riktrudi 12. svibnja, o svetoj Klotsendi 30. lipnja, o svetoj Adalsendi 25. prosinca, o svetoj Euzebiji, ovdje neiskazanoj, 16. ožujka.
Sveti Vilim, biskup u Engleskoj, spominje se na ovaj dan kod Hermanna Grevena, Kanizija, Ferrarija: i u rukopisnom Florariju naziva se kanterberijskim biskupom. Ali tu posljednju riječ, jer se neposredno prije u istom Florariju govorilo o svetom Odonu, kanterberijskom biskupu, vjerujemo da su je greškom prepisivači dodali ili prenijeli od Odona na Vilima; budući da se ne nalazi nikakav trag svetoga štovanja iskazanoga bilo kojem Vilimu kanterberijskom. Smatramo stoga zajedno s Ferrarijem da se ovdje radi o svetom Vilimu, biskupu jorčkom, kojega su bila različita prijenosa, kao što ćemo reći kod njegova rođendana 8. lipnja.
Djevica Frindrudis spominje se kod Hermanna Grevena. Ali u rukopisnom Florariju kaže se Frindudis, djevica i mučenica: nama dosad nepoznata. Sumnjamo da je zbog sličnosti imena možda riječ o svetoj Erendrudi, djevici i opatici, rođakinji svetoga Ruperta, biskupa formacijskoga i salzburškoga, čiji ćemo Život dati 30. lipnja.
Sveti Odo, nadbiskup kanterberijski, spominje se ovdje kod Molanusa, Hermanna Grevena, Saussaya u Supplemento Martyrologii Gallicani, Huga Ménarda, rukopisnom Florariju; ali se u ovome naziva opatom. Umro je ne na ovaj dan, kako je napisao Karlo Saussay u 4. knjizi Annal. Ecclesiæ Aurelianensis, 8. poglavlje, nego na onaj kada ćemo dati i njegov Život, 4. srpnja.
Sveti Hermolaj, prezbiter i mučenik, štuje se od Beneventske Crkve u Italiji 7. veljače: na koji se naime dan smatra da su ondje donesene njegove relikvije koje se i sada čuvaju; premda je povijest prijenosa propala. Smatra se da je to onaj o kojemu Rimski martirologij govori 27. srpnja.
Sveta Lubecija Elekta, sluškinja carice svete Helene, spominje se na ovaj dan kod Andrije Saussaya u Martyrol. Gallicano i Franje Lahtierija u Menologio Virginum, kojima je pripisuje i naziva Lubecijom. Je li to ona koju drugi nazivaju Libanija, i za koju se kaže da je uskrišena pri Nalasku svetoga Križa? Pouzdanije ćemo istražiti uz Vitam S. Helenæ 18. kolovoza.
Sveti Mojsije Etiopljanin spominje se kod Maurolyca i Kanizija, koji brkaju istoga sa svetim Mojsijem, biskupom Saracena, o kojemu niže na ovaj dan govorimo: što čine i Petar od Natalisa i Alegreo. O svetom Mojsiju Etiopljaninu zajedno s Grcima i Rimskim martirologijem govorit ćemo 28. kolovoza.
Spomen ispovjedalaca Ingoberta i Wendelina, biskupa trierskih, nalazi se u rukopisnom Auctario kartuzije u Bruxellesu uz Usuarda. Nijedan se ne nalazi među trierskim biskupima. Možda je prvi Egbert kojega spominju Hermann Greven i Kanizije kod 18. rujna, ali je umro prema rukopisnim Aktima dan nakon Bezgrješnog začeća Blažene Marije 9. prosinca. Drugi je možda sveti Wendelin, koji je cvao u trierskoj biskupiji i štuje se 21. listopada.
Sveti Amandin, ispovjedalac u Clermontu u Galiji, spominje se na ovaj dan kod Ferrarija i Saussaya u Supplemento, i da se njegov spomen obavlja u Clermonstkoj Crkvi zapaža iz Ordine i Breviario Claromontano Savaro kod stare knjižice o crkvama u Clermontu koju je sam objavio, 1. knjiga, broj 22. Ali dodaje iz rukopisnoga martirologija da se slavi njegov rođendan, na koji ćemo dan zajedno sa Saussayeom, Molanusom i prvostolnom Clermonstkom Crkvom o njemu govoriti 7. studenoga.
Sveti Andrija spominje se u starom rukopisnom Reichenauskom martirologiju kod Konstanze. Možda je to onaj koji je ubijen u Betlehemu i štuje se 10. veljače: ili Andrija apostol, prenesen ovamo s petoga veljače, čije se ređenje za biskupa u gradu Patrasu u Ahaji bilježi u raznim martirologijima, pa i u najstarijemu svetoga Jeronima. O djelima samoga apostola potpunije će se reći 30. studenoga.
Sveti Sir, biskup pavski, pripisuje se ovomu danu kod Richarda Witforda u Martyrol. Sarisburiensi: štuje se 9. prosinca.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1864. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.