Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV

6. veljače

Siječanj
Veljača
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
Ožujak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Travanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Svibanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Lipanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Kolovoz
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Rujan
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Listopad
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
Studeni
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Prosinac
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
  1. O sv. Bukolu, biskupu Smirne
  2. O sv. Antolijanu, mučeniku, u Clermontu u Galiji
  3. O svetim mučenicima Saturninu, Teofilu, Revokati
  4. O svetim mučenicima Doroteji, djevici, Teofilu Skolastiku, Kristi i Kalisti, u Cezareji u Kapadociji
  5. O sv. Doroteji djevici Bogu posvećenoj, u Aleksandriji u Egiptu
  6. O svetim mučenicima emeskim, Silvanu biskupu, Luki đakonu, Muciju ili Mociju, lektoru
  7. O sv. Julijanu liječniku mučeniku u Emezi u Feniciji
  8. O svetim irskim biskupima Melu, Melhu, Munu, Rioku
  9. O sv. Vedastu, biskupu atrebatskom u Belgiji II.
  10. O sv. Amandu biskupu maastrichtskom u Elnonu ili Amandopolu u Belgiji
  11. O bl. Andriji opatu samostana elnonskoga, u Amandopolu u Belgiji
  12. O sv. Finijanu, opatu u Mellifontu u Irskoj
  13. O sv. Ineu, kralju Zapadnih Saksonaca u Britaniji
  14. O sv. Guarinu kardinalu biskupu Palestrine rimske crkve
  15. O bl. Hildegundi grofici, utemeljiteljici samostana u Meeru premonstratskoga reda
  16. O sv. Alderiku svinjaru, u Fusniacu u kölnskoj biskupiji
  17. O sv. Brinolfu, biskupu Skare u Švedskoj
  18. O bl. Anđelu iz Furcia, reda pustinjaka sv. Augustina, u Vastu u Abruzzu
  19. O bl. Franciski, trećoredici sv. Franje, u Gubbiju u Umbriji
  20. Prijenos moći svetih mučenika Teodora, Trozima, Evelija, Tarcicija, Feliksa, Kandida, Teofila u Fossanu na pijemontskom području
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana

Sveci koji se štuju 6. siječnja.

Sveti Bukol, biskup smirnski u Aziji. Sv. Vital, mučenik u Ávili u Španjolskoj. Sv. Antolijan, mučenik u Clermontu u Galiji. Sv. Saturnin, sv. Teofil, sv. Revokata, sv. Doroteja, djevica, sv. Teofil Školastik, sv. Krista, sv. Kalista, sv. Doroteja, djevica, u Aleksandriji u Egiptu. Sv. Silvan, biskup, sv. Luka, đakon, sv. Mucije, čitač, sv. Julijan, liječnik, mučenik u Emesi u Feniciji. Mučenici. Mučenici u Cezareji u Kapadociji. Mučenici u Emesi u Feniciji.

Sv. Mel, sv. Melho, sv. Munis, iz Ardagha, sv. Riok, iz Inishbofina, sv. Vedast, biskup arraski u Belgiji. Sv. Amand, biskup maastrichtski, u Elnonu u Belgiji. Bl. Andrija, opat elnonski u Belgiji. Sv. Finijan, opat u Mellifontu u Irskoj. Sv. Ina, kralj Zapadnih Saksonaca u Britaniji. Sv. Gvarin, kardinal Svete Rimske Crkve, biskup palestrinski. Bl. Hildegunda, grofica od Meerena, premonstratskoga reda. Sv. Alderik, svinjar iz Fussignyja. Sv. Brynjólfur, biskup skárski u Švedskoj. Bl. Anđeo iz Furcia, reda pustinjaka sv. Augustina, iz Vasta u Abruzzu. Bl. Frančiška, trećega reda sv. Franje, iz Gubbija. OPASKA. STR. 92. BILJ. 47. E

Izostavljeni i preneseni na druge dane.

Sveti Fulgenzije, biskup Kartage Spartarijske u Hispaniji, navodi se na ovaj dan kod Filipa Ferrarija. O njemu smo govorili 14. siječnja. Ime sv. Avita, biskupa, upisano na ovaj dan u Aquisgranskom martirologiju, ovamo je preneseno s 5. veljače. Spomen duša rođaka i dobročinitelja na ovaj dan u svom martirologiju određuje Franjo Maurolico. Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne (osobito dobročinitelje), da budu oslobođeni od grijeha. 2 Machab. 12,43. Ustanovljeno i svečano štovanje Svetoga Križa, potvrđeno vlašću vrhovnoga svećenika, na ovaj je dan u Cervariji, koja je gradić Celsonske biskupije u Kataloniji, pučki Cervera. O njemu govori Antun Vinko Domenecco i pripovijeda čudesa ondje učinjena. Sv. Sijagrije, Sagerik, Sangerik ili Gangerik, učenik sv. Dionizija, apostola Parižana, po nekima se postavlja za biskupa Cambraija, navodno za cara Trajana, te brat sv. Taurina, biskupa Évreuxa. On se časti 11. kolovoza zajedno sa sv. Gaugerikom, biskupom Cambraija, koji je živio u vi. stoljeću. Odatle je nastala prilika da se izmisli onaj stariji Gangerik ili Sangerik, koji je navodno bio suvremenik Taurina, kao što ćemo niže, na ovaj isti dan, pokazati uz Život sv. Vedasta, biskupa, § 1. Sv. Feliks, u Rimu. Tako Aquisgranski martirologij. Mnogo je bilo mučenika toga imena, četiri vrhovna svećenika. Je li među njima jedan od njih ili tko drugi, nama je skriveno. Sv. Saturnin, sv. Teofil, sv. Revokata, djevica. Sv. Diogen ili Giogen, rodom Grk, poslan od rimskoga prvosvećenika u Galije, zaređen od sv. Nikazija, biskupa Reimsa, za biskupa Atrébata i Cambraija, ubijen od Vandala ili Huna te mučenik, predaje se kod Massea, Locrija, Miraeusa, Molanusa, Rayssija i drugih. O njemu ćemo, zbog šutnje svih martirologija i starijih pisaca, reći da ništa sigurno ne možemo utvrditi uz Život sv. Vedasta, § 1. Mnogi sluge Božji, dok je pod kraljem Huna Atilom u godini col pustošio Atrébat mačem i ognjem, prolili su krv oko žrtvenika Svevišnjega Kralja, kako se kaže u Vita S. Vedasti, br. 14. Biskup Balderik u Chronico Cameracensi et Atrebatensi, knj. 1, pogl. 3, oplakuje što je spomen na njih izbrisan zbog neke tame starine. Stoga još ni u jednom martirologiju ne čitamo zabilježen njihov rođendan za nebo. Dominik (koji je sv. Vedastu u biskupiji Atrébata Vedulphis) i Cambraija neposredno naslijedio, kod Massea u Chronico mundi i kod Rayssija u Belgica Christiana nazivaju se svecima: Colvenerije u katalogu pred Balderikovom kronikom samo Hedulsu daje naslov blaženika. O obojici govori Balderik, knj. 1, pogl. 12, gdje kaže da se u djelima sv. Gaugerika predaje kako je Vedulf, oslobođen ljudskih prilika, prešao na bolje, čemu on sam zasluženo dodaje nagrade uzvraćene za nevinost. Ako naiđe što sigurnije, iznijet ćemo 11. kolovoza uz Život sv. Gaugerika ili na drugom mjestu. Nadalje, Veldulphis je biskupsko sjedište iz Atrébata prenio u Cambrai: što držimo da se dogodilo kada je, nakon što su kod Austrazijaca umrli kraljevi Teoderik, Teodebert i Teodebald, Klotar Austraziju, u kojoj je bio Cambrai, pripojio svome kraljevstvu, poslije godine Kristove 555. Nikazije, redovnik iz Élnona, koji je svecima Amandu, biskupu Maastrichta, i Humbertu, opatu Maroillesa, bio pratilac na rimskom putovanju godine 650. u vrijeme sv. pape Martina, u starim ispravama samostana Élnona ili Amandina naziva se blaženikom. O njemu se niže govori uz Život sv. Amanda. Ipak ne smatramo da mu se iskazuje javno štovanje. Krodobald, učenik sv. Amanda i prepošt Marchiennesa, pogođen uzetošću zbog neposlušnosti, ozdravljen od sv. Amanda, smatran svetim čovjekom i čuven po čudesima, naziva se blaženikom kod Raissija. O njemu govorimo niže u Vita S. Amandi, gdje je više toga u bilješkama uz pogl. 14 Života po opatu Filipu. Sv. Ronan Škot, koji je na sinodi u Phari ili u Streneshealhu, sada Whitbyju, održanoj godine 664., snažno branio katoličko slavljenje Uskrsa protiv biskupa Finana, kako spominje Beda, knj. 3, Histor. Anglic; pogl. 25, navodi se na ovaj dan kod Davida Camerarija,

A od Camerarija, i kaže se da se nakon te sinode vratio u Škotsku, te da je na jednom od Hebridskih otoka, koji već po sv. Ronanu nosi ime, sveto preminuo oko godine 778. Tko bi povjerovao da je bio tako dugovječan? Otok je doista po sv. Ronanu dobio ime, koje nam nije poznato, niti je li taj Ronan, branitelj zakonitoga Uskrsa, uvršten među svece. Jer ono što Colgan 8. siječnja, uz Život sv. Finana, kaže da se u Armorici u Galiji časti 1. lipnja i dokazuje iz Života koji je na francuskom Albert Veliki izdao u Morlaixu, nas nimalo ne uvjerava, budući da taj Život ne donosi ništa slično. Camerarius navodi Kalendar kraljevski i Brevijar aberdonski, u kojem je neki Ronan 7. veljače: je li isti, nije jasno.

Spomen se danas čini u Maastrichtu na Meuseu svih svetaca biskupa toga grada, i to, kako se vidi iz staroga brevijara Crkve sv. Servacija, dvostrukim obredom. Njega su u svoje martirologije unijeli Galesini, Kanizije, Ferrari, Molanus u dodacima uz Usuarda i u Natalibus SS. Belgii, te i redovnički pisci Wion i Dorganije, zbog toga što se neki od njih u puku smatraju benediktinskim redovnicima. O svima se moli ova molitva, koja se nalazi i kod Molanusa: Budi nam milostiv, molimo te, Gospodine, nama slugama svojim, po slavnim zaslugama svetih ispovjedalaca svojih Servacija, Monulfa, Gondulfa, Martina, Valentina, Kandida i Amanda i ostalih koji počivaju u ovoj crkvi, da po njihovu pobožnom zagovoru uvijek budemo zaštićeni od svih nedaća. Ta Crkva nabraja 31 svetoga biskupa, sve koliko ih je ondje, a prije toga u Tongerenu, sjalo biskupskim dostojanstvom. I u Tongerenu ih je, predaje se, IX naviještalo vjeru, upravljalo svetim činima i imalo biskupsku katedru. XXI ih je stolovalo u Maastrichtu, od sv. Servacija (koji je bio biskup Atuatuke Tungra i odatle prenio sjedište u Maastricht) sve do sv. Floriberta, čiji je prethodnik sv. Hubert preselio u Liège. Za sv. Kandida priznaju da je u Maastrichtu radio na širenju vjere i pobožnosti, ali da je bio biskup druge stolice. Naš Bartol Fisen u Floribus Ecclesiae Leodiensis piše da je ovaj šesti dan veljače svima zajedno posvetila ta Crkva zato što se ne zna kojega je dana većina preminula. Taj nam se razlog ne sviđa. Jer Tungercima (za koje on sam drži da su bili trierski biskupi) sam dodjeljuje pojedinima godišnji dan iz Trierskoga brevijara, a mi ćemo i ostalima, većini po svjedočanstvu brevijara, a drugima po svjedočanstvu nekih martirologija, kako će biti očito na svojim mjestima. Dalje, oni raniji nabrajaju se ovim redom iz Trierskih tablica kod Browera i Fisena: I. Sv. Matern, 14. rujna. II. Sv. Navit, 7. srpnja. III. Sv. Marcel, 4. rujna. IV. Sv. Metropol, 8. listopada. V. Sv. Severin, XXIV. VI. Sv. Florencije, 16. listopada. VII. Sv. Martin, XXIV. VIII. Sv. Maksimije, 20. lipnja. IX. Sv. Valentin, 16. srpnja. Ali čudno je, ako su svi oni ujedno bili biskupi Triera, zašto oni koji su između sv. Materna, trećega od sv. Euharija, i sv. Navita, devetnaestoga, upravljali Trierskom Crkvom, nisu također dodijeljeni Tungercima, bilo kao vlastiti biskupi bilo kao apostoli, osim ako se kaže da je onih devetero s osobitom revnošću skrbilo o svetim stvarima u Tongerenu više od ostalih. Također bi se čovjek začudio što se mnogi od njih slave od Trierske Crkve okićeni mučeničkim vijencem u dane koje smo naveli, a u Maastrichtske se ubrajaju među ispovjedaoce i gotovo u druge dane, kao što ćemo reći na njihovim mjestima. Poslije njih je u Tongerenu, ali nikako u Trieru, bio biskup: x. Sv. Servacije, koji je prenio sjedište u Maastricht i časti se 13. svibnja. Sv. Kandid, biskup, pripovijeda se da je odnekud došao u Maastricht da iskaže poštovanje relikvijama sv. Servacija i da je ondje neko vrijeme vršio biskupske službe, a preminuo 7. lipnja. XI. Sv. Agrikola, 5. veljače. XII. Sv. Urzicin, 1. listopada. XIII. Sv. Designat, 13. siječnja. XIV. Sv. Rezignat (kod Fisena Renat), 1. prosinca. XV. Sv. Sulpicije (kod Fisena i nekih drugih Suplikije), 18. siječnja. XVI. Sv. Kiril, 30. travnja. XVII. Sv. Euharije. XVIII. Sv. Falko ili Fulko, ili Fulko, 20. veljače. XIX. Sv. Euharije, XXVII. XX. Sv. Domicijan, 7. svibnja. XXI. Sv. Monulf, XXII. Sv. Gondulf, 16. srpnja. XXIII. Sv. Perpetu, 4. studenoga. XXIV. Sv. Evergiz ili Ebregiz, 28. ožujka. XXV. Sv. Ivan Janje, 25. srpnja. XXVI. Sv. Amand, 6. veljače. XXVII. Sv. Remakl, III. XXVIII. Sv. Teodard, mučenik, 10. rujna. XXIX. Sv. Lambert, mučenik, XVII. XXX. Sv. Hubert, koji je, napustivši Maastricht, prenio sjedište u Liège, 3. studenoga.

Sv. Amand, ili Marko Amand, biskup Kastelona ili Kastulona u Kataloniji ili Betici, spominje se u Kronici Julijana Petra i u Španjolskom martirologiju, a časti se dvostrukim časoslovom u Jaénskoj biskupiji. Također se svete relikvije sv. Amanda čuvaju blizu Perpignana, piše Domenecco u De Sanctis Cataloniae na ovaj dan. Ali ovi smatraju da je to onaj koji je za nas biskup Maastrichta, što ćemo niže uz njegov Život, § XXII., opovrgnuti.

Kraljica Etelburga, supruga sv. Inea, napustivši brak i kraljevstvo, postala je redovnica, zatim opatica samostana Barkinga u grofoviji Essex blizu rijeke Temze, i ondje je blaženo preminula, kao što se kaže niže u § 7. uz Život sv. Inea.

Sv. Matilda, djevica i opatica u Njemačkoj, spominje se na ovaj dan kod Franje Lahierija u Magno Menologio Virginum, bez ikakva spomena djela ili svjedočanstva ljetopisa ili pisaca. O različitim djevicama toga imena govorit ćemo na drugom mjestu.

Sv. Gerviz, djevica u Silvodeu, navodi se u rukopisnom Florariju i u dodacima Hermana Grevena uz Usuarda. Još ništa sigurno nismo saznali o njoj.

Leon ili Leonije, najprije opat Lobbesa, zatim XLIII. opat Saint-Berta, iz plemenitijih obitelji kraja oko Furnesa, kako u Bertinijanskoj kronici piše Ivan Iperije, umro na ovaj dan godine 1162., naziva se blaženikom kod Ferreola Locrija u Chronico Belgico, kod Vilima Gazaeusa u Histor. Ecclesiast. Belgii, kod Huga Ménarda u Martyrol. Benedictino, a svecem kod Andrije Saussaya u Martyrol. Gallicano. Blaženikom ga čini i Arnold Rayssius, ali ga stavlja na 26. veljače i piše da se odrekao svijeta kada je navršavao dvadesetu godinu te da je bio XL. po redu opat. To pobija Iperije, i sam opat, koji piše da je on, prešavši dvadeset i jednu godinu života, ostavivši dvorske službe i svijet, postao redovnik u samostanu Anchin, zatim godine 1138. časno ustoličen za XLIII. opata Saint-Berta, te prema njegovu epitafu označuje dan smrti: Veljače šesti, posljednji tvoj. U njegovu pohvalu dodaje ono: Čiji spomen moraju imati stanovnici Sithiuja u vijeke, uzvraćajući mu pobožnu pomoć molitava. Jer mnogo im je iskazao dobročinstava stječući, proširujući i braneći slobode i posjede, knjigama, uresima i na mnogo drugih načina. Ali mu se ne iskazuje nikakvo javno A štovanje u samostanu Sithiu ili Saint-Bert. Godfrid, od grofa palatina redovnik Hirsaua, nekoć u svijetu neustrašiv i ugledan čovjek, a u redovništvu gorljiv i pobožan, nakon mnogih dobrih djela preminuo je u Gospodinu 6. veljače godine 1086., pokopan ne bez glasa o svetosti usred svoje braće. Tako Tritemije u Kronici toga samostana. Njega su Wion, Dorganije, Ferrari i Ménard upisali u svoje martirologije jednostavno kao sv. Godfrida (Wion kao Godofrida). Da se ubrajao među svece, to Tritemije zasigurno ne bi prešutio.

Fra Šimun, ministar Toursa, na čijim se ustima Duh Sveti ukazao u liku golubice (kako ga slavi Bartol Pizanski u knj. 1, Conformitatum, plod 8., dio 2., u provinciji Toursa), nabraja se kod Franje Gonzage među blaženicima Serafskoga reda s istim pohvalnim riječima, a njegov rođendan za nebo Arturo u Martyrol. Franciscano određuje na 6. veljače. Ali se o njemu nigdje ne spominje u Gallicano Martyrol. Saussaya, premda vrlo opširnom, niti smo od drugdje išta doznali o njegovu štovanju.

Sv. Alto, ispovjedalac. Rukopisni Florarij. O njemu mi 11. veljače.

Bl. sv. Sotera, djevica i mučenica, u Rimu. Martirologij sv. Jeronima, Beda, Raban, Notker, Maurolico i drugi, od kojih neki pišu da je podnijela mučeništvo na Istoku. O njoj ćemo govoriti 10. veljače.

Sv. Zotik, mučenici u Rimu, navode se na ovaj dan u uobičajenu Bedinu martirologiju. O njima ćemo govoriti zajedno s Rimskim martirologijem i drugima 10. veljače.
Sv. Hijacint,
Sv. Amancije,

Polaganje tijela sv. Skolastike, djevice, zabilježeno je na ovaj dan u Aquisgranskom martirologiju. O njoj ćemo govoriti 10. veljače.

Sv. Relinda, koja i Renula, djevica, časti se na ovaj dan u Maaseiku. Bila je nakon sestre sv. Harlinde druga opatica samostana Aldeneyk (kako ga sada zovu). Nadalje, sv. Harlinda, koja se ovdje također kod mnogih navodi sa sestrom, ima poseban blagdan 11. listopada. Ali glavna se svečanost oboje slavi 22. ožujka.

Blagdan relikvija Crkve u Atrébatu bilježi se na ovaj dan (povodom, držim, sv. Vedasta) kod Molanusa u Natalibus SS. Belgii, koji ipak pokazuje da se taj blagdan slavi u 2. nedjelju po Uskrsu i u nedjelju unutar osmine Tijelova, kao što ćemo pokazati uz 5. travnja i 24. svibnja.

Sv. Kvirin, mučenik. Da su mu relikvije donesene u Köln na ovaj dan, pokazuje u Fastis Agrippinensibus Gelenije. Drugi taj Prijenos smještaju u dan uoči, kako smo rekli. O njemu ćemo govoriti uz 30. travnja.

Bl. Ladislav Gielnovski iz Reda manje braće navodi se na ovaj dan kod Artura u Martyrol. Franciscano. Ali Fincentije Morawskius u njegovu Životu prenosi da je umro 4. svibnja.

Sv. Odo, nadbiskup Canterburyja, navodi se na ovaj dan kod Ferrarija. Život ćemo dati 4. srpnja.

Sv. Pantaleon, mučenik. Da su mu relikvije prenesene u Köln na ovaj dan, bilježe martirologij tiskan u Kölnu godine 1490., Herman Greven, Gelenije, Florarije, Doctrinale Clericorum, a drugi stavljaju dan uoči. Mi ćemo o tome prijenosu govoriti uz rođendan istoga sveca, 27. srpnja.

Sv. Helena, carica, navodi se na ovaj dan u rukopisu samostana sv. Martina u Trieru i u rukopisu sv. Marije u Utrechtu. Njezin rođendan za nebo slavi se 18. kolovoza. Prijenos mnogi stavljaju na 7. veljače.

Spominje se neki Merin kod Hektora Boecea u knj. 6, Histor. Scotorum, da je bio redovnik, čovjek izvanredne pobožnosti, u ono vrijeme kada se kaže da je opat sv. Regul donio iz Ahaje u Britaniju relikvije apostola sv. Andrije. Merin (kaže Juraj Conaeus u knj. 1, De statu religionis apud Scotos) ili je slijedio onoga koji je dolazio ili je, zatečen u redovničkom životu, nasljedovao. Regula predaju Adam Regius, David Camerarius i drugi da se časti 17. listopada, a Aberdonski brevijar 30. ožujka. Ferrari na 6. veljače navodi sv. Merina, kako kaže, iz Škotskoga martirologija, zasigurno ne Regijeva, niti smo vidjeli kakav drugi. Ono što dodaje, da Boece svjedoči da je Merin bio redovnik sv. Bazilija i da je donio u Škotsku relikvije oca sv. Andrije, to o njemu Boece ne prenosi, kao što ćemo reći kada bude govora o Regulu. Dempster u knj. 12, Hist. Eccl. Scot; pogl. 909, kaže da je napisao homilije o svecima. Drugi Merin, opat i biskup (kod Dempstera na istom mjestu, pogl. 889, Mirin), časti se, kako se vidi iz Aberdonskoga brevijara, 15. rujna.

Sv. Fausta, mučenici u Kiziku u Propontidi. Meneji i Menologij Grka, Galesini i drugi. O njima ćemo govoriti zajedno s Rimskim martirologijem 20. rujna.
Sv. Evilazije,
Sv. Maksim,

Garin, opat Hautcombea, biskup Siona, navodi se na ovaj dan u Cistercitskom kalendaru tiskanom u Dijonu, kod Krizostoma Henriqueza 6. siječnja s naslovom blaženika, kod Huga Ménarda u drugom dodatku uz Martyrol. Benedictinum, a nabraja se u Catalogo SS. et BB. Ord. Cistercien. prema starom misalu tiskanom u Parizu godine 1526., bez upisana dana. Henrik Murer u Helvetia sancta među XII svetaca Valaisa ubraja na x. mjestu Garina ili Gvarina, ali čini se da je drukčiji od onoga suvremenika sv. Bernarda, jer ga čini dvjesto godina starijim od sv. Bernarda. O njemu ćemo govoriti uz xxxii. rujna.

Sv. Urzicin, biskup Maastrichta, u Kalendaru svetaca provincije Liègea navodi se na ovaj dan i zajedno s ostalim biskupima Maastrichta, kako smo rekli, i ponovno zasebno. O njemu ćemo govoriti 1. listopada.

Sv. Lubencije, prezbiter, učenik sv. Maksimina,u biskupa Triera, navodi se na ovaj dan kod Kanizija, Hermana Grevena, u rukopisu sv. Maksimina i u nekim kalendarima. Časti se 13. listopada.

Sv. Amand, biskup Strasbourga, sudjelovao je na Kölnskom saboru godine 346. Njegova djela i djela sv. Amanda, biskupa Maastrichta, miješaju se, kao što ćemo niže uz njegov Život usput reći, a opširnije ćemo o njemu govoriti onoga dana kada Crkva u Strasbourgu slavi svoga Amanda, 26. listopada.

Sv. Justin ili Just, biskupi Strasbourga, poslije sv. Amanda, kao što ćemo reći uz Život sv. Amanda, biskupa Maastrichta, na ovaj dan. Sv. Justina ubrajaju među apostolske muževe i zaštitnike Strasbouržana Acta S. Deicoli, koja smo dali 18. siječnja. Njega također, te Maksimina i Valentina, nazivaju svecima Wimpheling i Guillimann, a dodaju Solarija Bruschius i Demochares. Ako ne naiđe neki drugi vlastiti dan na koji se časte, moći će se navesti zajedno sa sv. Amandom iz Strasbourga 26. listopada.
Sv. Maksim,
Sv. Valentin,
Sv. Solarije,

Sv. Amand, biskup Wormsa, drugi toga imena, cvjetao je u vrijeme Dagoberta I., čije se svete relikvije čuvaju u prvostolnici, i njemu je posvećena župna crkva u predgrađu, ali se čitanja za jutarnju molitvu čitaju iz Života sv. Amanda, biskupa Maastrichta, o kojem govorimo na ovaj dan, kada i oni iz Wormsa čine spomen sv. Amanda, a svečanim ga štovanjem slave 26. listopada.

Bl. Didak, biskup Osme u Hispaniji, na 6. siječnja, kojega je dana bio upisan u Cistercitskom kalendaru tiskanom u Dijonu, na 6. veljače bio je od nas odbačen jer ga je ovdje smjestio Cistercitski menologij Krizostoma Henriqueza. Svecem se doduše naziva kod Petra de Natalibus, knj. 2, pogl. 72, kojemu je naslov D. S. Didaco Ep., kao i kod Ivana Marijete, knj. 6, De SS. Hispaniae, pogl. 83, te kod Konstantina Ghinija u Natal. SS. Canonicor. uz dan 12. studenoga. Blaženikom se pak naziva kod Huga Ménarda u drugom dodatku uz Martyrol. Benedictinum. I bio je očito svet i apostolski muž, kao što se vidi iz navedenih pisaca i svih onih koji su pisali o djelima protiv albigenza i o životu sv. Dominika, a osobito iz Annales Ord. Praedicatorum Tome Malvende i Annal. Cistercien; sv. 3., Anđela Manriquea, koji ipak dvojica posljednjih pisaca, osobito točni, ne nazivaju ga blaženikom, premda inače nisu nimalo škrti u dodjeljivanju dostojanstva toga naslova. Ivan Tamayo de Salazar u Martyrol. Hispan. na ovaj dan navodi njegov Život iz vrlo staroga legendarja Crkve u Osmi, na čijem se kraju nalazi ono: Njegovo presveto tijelo, pokopano u kapelici Raspetoga, otada je zasjalo čudesima, i toliki ga poštovanjem časte sugrađani njegove Crkve i okolni žitelji da se bez njegova zagovora nitko ne usuđuje poduzeti ni najmanji posao, kako bi od Boga postigao najbolji uspjeh svoga pothvata. Ali se čini da to ne označuje nikakvo javno štovanje, bilo potvrđeno crkvenom vlašću bilo posvjedočeno kakvim javnim spomenikom, niti se spominje ikakvo uzdignuće ili Prijenos. Zato ga ovdje toliko dugo izostavljamo dok ne steknemo sigurnije podatke. I doista, budući da je, kao što se vidi iz njegova epitafa, umro u eri 1245., odnosno godine Kristove 1207., Malvenda smatra da je mogao preminuti tek pred kraj te godine, premda navedeni Život iz Tamaya stavlja da je umro 6. veljače. Ako nam poslije bude što sigurnije poznato o kakvu javnom štovanju ili naslovu blaženika, bit će dopušteno da ga zajedno s Ghinijem iznesemo 12. studenoga. Relikvije sv. Ansana, mučenika, na ovaj su dan u Sienu s mjesta mučeništva svečano prenesene, kao što prenosi u Vitis SS. Etruriae Serafin Razzi, a taj je prijenos ovdje zabilježio Ferrari. Život ćemo dati 1. prosinca. Sv. Lucija, djevica i mučenica, u Sirakuzi. Martirologij sv. Jeronima, rukopisi sv. Lamberta u Liègeu, Aquisgranski, sv. Maksimina. O njoj ćemo govoriti 13. prosinca. Sv. Gelazije, ispovjedalac, spominje se u Koptskom martirologiju na ovaj dan. Je li možda sveti papa Gelazije, o kojem ćemo govoriti 21. studenoga, ne znamo, ili radije opat Gelazije, koji se nalazi nazvan i Anastazije u Vitis PP. i čini se da se navodi u Menejima Grka 31. prosinca.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.