Fossano je gradić pijemontske pokrajine, osnovan prije otprilike 400 godina, na rijeci Stura, u naše vrijeme urešen naslovom grada i biskupskom stolicom od pape Klementa VII., na molbu Karla Emanuela, vojvode Savojskoga. Katedralna bazilika bogata je uglednim moćima svetaca sv. Juvenala, biskupa Narnija, te tebanskih mučenika Alverija i Sebastijana i drugih. I druge su ondje crkvene zgrade nedavno postale glasovite sličnim uresom i zaštitom. Tri su knjige na talijanskome objavili Giovanni Negro, generalni vikar te biskupije, o podrijetlu toga grada te o svetim zaštitnicima i građanima glasovitim po svetosti. I u drugom poglavlju druge knjige piše da su onamo donesene neke moći koje je, izvađene iz svetih mjesta grada Rima, godine 1637., 28. veljače, pribavio Clemente Ascanio Sandri Trotti, potvrđene zakonitim ispravama i pripravom kakva je dolikovala, te ih je darovao svome stricu po ocu Federicu Sandriju Trottu, biskupu Fossana. Ovaj je, gorljivo prigrlivši ono što je osjećao da služi na ures njegova grada i spasenje puka, povjerio ih trima onim crkvama, sv. Marije Anđeoske, somaske kongregacije, i sv. Katarine, redovnica: u koje je crkve godine 1641., 6. veljače (koji je dan bio obljetnica biskupstva što ga je Federico preuzeo godine 1627.), pobrinuo da budu svečano prenesene uz sjajnu svečanost, pobožnost i pljesak puka.
2 Bile su pak one moći ovih mučenika: polovica glave ili lubanje sv. Teodora, i velik dio tijela te debela kost goljenice sv. Trozima. Također cijela kost goljenice sv. Evelija i slična druga sv. Tarcicija. I to je darovano ocima somascima. Redovnicama pak samostana sv. Katarine, kost nadlaktice sv. Feliksa. Svojoj pak katedralnoj crkvi sačuvao je pobožni biskup polovinu lubanje sv. Teofila te debelu kost goljenice sv. Kandida.
3 Tko su nadalje bili ovi sveci, nije nam pouzdano poznato. Mučenika Teodora bilo je veoma mnogo na raznim mjestima: u Rimu također neki, poput onoga koji je upisan u martirologij 17. ožujka s Aleksandrom; onoga koji 29. srpnja s Lucilom; onoga koji 10. prosinca s Irenejem. Jesu li spomenuti ostaci kojega od njih, ili kojega drugoga, ne znamo. Drugoga Trozima ne poznajemo. Trofima drugdje
Evelija, A drugdje više, ne u Rimu. Evelije, rimski senator, potaknut postojanošću sv. Torpeta, dao je ime Kristu i u Rimu je zadobio mučeničku krunu. U Pisi se čuva tijelo, prenosi Ferrari, i da se njegova godišnja svečanost slavi 11. svibnja, premda se u Aktima sv. Torpeta, koje ćemo dati 17. svibnja, kaže da je dovršio borbu na 27. travnja, odnosno 27. travnja. Sv. Tarcetija (tako ispisanim imenom) nema: ali je glasovit sv. Tarcizije, koji je upisan u martirologije 15. kolovoza. Pokopan je bio na groblju sv. Kalista: moći, kako svjedoči Ottavio Panciroli u Thesauri absconditi almae Urbis, neke su u vatikanskoj bazilici sv. Petra, druge u crkvi sv. Silvestra na Marsovu polju, odnosno u 3. crkvi 4. četvrti. Sv. Feliksa ima vrlo mnogo, niti je dopušteno nagađati kojega je ponajprije bila ona sveta kost koja je darovana crkvi sv. Katarine u Fossanu. Sv. Kandida gore 11. veljače spomenutoga u martirologijima: ali da je na 11. veljače istoga sv. Kandida, ili radije kojega drugoga, papa Urban VIII. darovao supruzi vojvode od Bracciana, a od nje Emiliju de' Fei, vitezu iz Volterre, izvijestili smo na str. 330., i da je tijelo položeno u crkvi sv. Augustina te u vlastitoj kapeli obitelji Fei: glava je prenesena u katedralu i stavljena u srebrnu škrinju. Da je od tijela ovoga Kandida otrgnuta ona kost koja je darovana Clementu Ascaniu, mogao bi netko posumnjati: ja radije držim da je kojega drugoga. Sv. Teofil koji je u Cezareji zadobio palmu nakon sv. Doroteje, na sam ovaj dan se časti: ipak su na drugim mjestima mučenici označeni tim imenom.
5 Nadalje, slavi li se na ovaj dan spomen ovih mučenika u one tri crkve, ili zasebno svakoga u različite dane, izmiče nam. Jedino smo doznali ono što je Giovanni Negro pismeno prenio, da je na ovaj dan, na obljetnicu ustoličenja biskupa Federica, obavljen prijenos svih tih moći uz sjajnu pripravu.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.