✠
Acta Sanctorum · Svezak IV
5. veljače
- O sv. Agati, djevici i mučenici, u Katanii na Siciliji
- O svetim mučenicima Teoduli, Boetu, Evagriju, Makariju i drugima, u Anazarbu u Ciliciji
- O svetim mučenicima Legoncijanu i Domicijanu u Teateu u Abruzzu
- O svetim mučenicima pontskim
- O sv. Kalamandi, djevici mučenici u Kataloniji, iz španjolskoga Ant. Vinc. Domenecca
- O sv. Agrikolu, biskupu Maastrichta u Belgiji
- O sv. Avitu, biskupu Vienne u Galiji
- O sv. Ingenuinu, ili Genuinu, biskupu sabionskom, briksenskom
- O sv. Bertulfu u Rentici i Gentu u Belgiji
- O svetim mučenicima Indractu, Dominiki i IX drugova, u Glastonburyju u Engleskoj
- O sv. Vodalu, ili Vodoalu nadimkom Benedikt, u Soissonsu u Galiji
- O sv. Albinu ili Albuinu, biskupu briksenskom u Tirolu
- O sv. Adelhejdi, djevici opatici u Villichu u Donjoj Njemačkoj
- O sv. Agati Hildegardi, palatinki Koruške
Martirologijski popis i izostavljeni sveci toga dana
Sveci koji se štuju 5. siječnja.
SVETA AGATA, djevica i mučenica u Kataniji na Siciliji. Sv. Adelhejda, djevica, u Vilichu u Kölnskoj biskupiji. Sv. Teodula. Sv. Agata Hildegarda, palatinka Koruške. Sv. Boet. Sv. Petar Krstitelj. Sv. Evagrije. Sv. Martin iz Aguirrea. Sv. Makarije i drugi svećenici. Sv. Revokat. Sv. Franjo Blanco. Sv. Satur. Sv. Filip od Isusa. Sv. Feliks. Sv. Gonzalvo Garcia. Sv. Saturnin. Sv. Franjo od sv. Mihaela. Sv. Gelazije. Sv. Pavao Miki. Sv. Legoncijan. Sv. Ivan Soan, zvani Goto. Sv. Domicijan. Sv. Jakov ili Didak Kisai. Sveti mučenici u Pontu. Sv. Kozma Tachegia. Sv. Kalamanda, djevica i mučenica u Kataloniji. Sv. Mihael Cozachi. Sv. Agrikolaj, biskup Maastrichta u Belgiji. Sv. Pavao Ibarchi. Sv. Avit, biskup Viennea u Galiji. Sv. Leon Katasumar. Sv. Ingenuin ili Genuin, biskup Säbena u Tirolu. Sv. Ljudevit. Sv. Bertulf, opat, u Rentiesu u Belgiji. Sv. Antun. Sv. Indrakt. Sv. Matija. Sv. Dominika, njegova sestra, i Sv. Bonaventura, drugovi, njih devetero. Sv. Toma Cozachi. Sv. Vodal, nadimkom Benedikt, u Soissonsu u Galiji. Sv. Joakim Saccachibara. Bl. Domicijan ili Tuitijan, vojvoda, u Millstattu u Koruškoj. Bl. Marija, njegova žena, nepoznati dječak. Sv. Franjo. Sv. Polieukt, carigradski patrijarh. Sv. Toma Danchi. Sv. Albin ili Albuin, biskup Brixena u Tirolu. Sv. Ivan Chimoia. Sv. Gabrijel. Sv. Pavao Suzuchi. Sv. Kaj Franjo. Sv. Petar Suchegir.
Izostavljeni i preneseni na druge dane.
Sveti Teodozije na Hridi ili ὸ ἐν σχοπέλω spominje se na ovaj dan u grčkim menejima. O njemu smo govorili 11. siječnja, zajedno s istim menejima, kako mislimo. Naime, ono što se ondje govori o Teodoziju, isto se naviješta i ovdje: da je potekao od plemenita roda u Antiohiji, ostavio domovinu, nastanio se na gori u maloj ćeliji, odjeven u kostrijet, svezan lancima oko vrata, bokova i ruku; naposljetku se vratio u domovinu iz straha pred neprijateljima, koji se ondje nazivaju Agarenima, a ovdje Izaurijcima, u skladu s onim što piše i Teodoret. Ako je to onaj isti koji je ovdje, ne nagađamo zašto se smješta na dva dana; ako je drugi, ono što je ondje preneseno iz Teodoretova djela Philotheus i Mošhova djela Pratum spirituale treba prenijeti na ovoga, jer su to očito oni o njemu napisali, dok o onome neće iskrsnuti da se kaže ništa drugo osim onoga što isti meneji navode onoga dana, 11. siječnja.
Neki prijenos sv. Maura, opata, navodi na ovaj dan Saussay, koji nam nije poznat, kao što smo rekli u predgovoru povijesti prijenosa pod br. 3, 15. siječnja.
Preminuće sv. Liberate, djevice, na Calvu Monsu bilježi na ovaj dan Saussay u djelu Martyrologium Gallicum. O njoj i njezinoj sestri sv. Oliveriji govorili smo 3. veljače.
Sveti Fortunat, mučenik, u dvama izdanjima Bede pridružuje se svetim mučenicima Feliksu, Saturninu itd., o kojima niže, ali nedostaje u dvama bavarskim rukopisnim primjercima Bede, pa smo ga stoga ovdje mi izostavili.
Svetu Feliciju, djevicu iz Cagliaria i mučenicu, navodi Dionizije Bonfant u djelu Triumphus SS. Sardiniae, knj. 7, pogl. 10, koji svjedoči da je njezino tijelo pronađeno godine 1227., 13. ožujka, položeno u opečenu grobnicu koja je, pokrivena mramornom pločom, pokazivala uklesan ovaj natpis: „Ovdje počiva blažena mučenica Felicija, koja je živjela više manje osam godina, počivat će u miru 5. veljače †.” Ali budući da još nismo doznali kakvo je stajalište Apostolske Stolice o onim brojnim relikvijama svetaca pronađenima u naše doba kod Sardinaca, nju i ostale zasad izostavljamo.
Sveti Pupakvije iz Cagliaria tvrdi se da je na ovaj dan ovjenčan mučeništvom pod Dioklecijanom u djelu Dionizija Bonfanta, knj. 12 djela Triumphus SS. Sardiniae, pogl. 18, a da je tijelo pronađeno 7. listopada godine 1221. s ovim natpisom: „Ovdje počiva blaženi mučenik Pupakvije: živio je više od četrdeset i jedne godine. Počivat će u miru pod G. N. N.” (ili - ostavljamo kako piše: pod G. N. N. NONS FENRS.). Očekujemo, kao što smo već rekli, sud Apostolske Stolice o većini tih relikvija nedavno pronađenih na Sardiniji.
Svetoga Adžuta, biskupa Viennea, spominju Petar de Natalibus, knj. 3, pogl. 86, i Maurolyco. To je Avit, o kojem ćemo opširno govoriti niže na ovaj isti dan.
Audencija, majka sv. Avita, odvojena od postelje svoga muža sv. Izicija uzajamnim pristankom, živjela je uzdržljivo i sveto mnogo godina. Je li, poput sina i muža, uvrštena u popise svetaca, još nismo doznali.
A Fuskina, sestra sv. Avita, biskupa, bile su redovnice, znamenite po kreposti, od njega obilno pohvaljene. Jesu li igdje štovane javnim štovanjem, ne znamo. O njima ćemo govoriti niže uz njegov život, § 1.
Sveti Gamin, biskup Nizibisa, navodi se kod Konstantina Ghinija u djelu Natalis SS. Canonicorum, prema Ivanu iz Nigravallea, premonstratu. Nama je nepoznat, osim ako nije možda sv. Genuin ili Ingenuin, biskup Säbena, jer se i taj čita nazvan Geminus kod nekih.
Agnel Tridentski, biskupi, nazivaju se svecima kod Petra de Natalibusa, knj. 3, pogl. 85, te se zatim u kazalu cijeloga djela navode pojedinačno, ali nije naznačen ničiji rođendan. Ali prvi šestorica čitaju se da su potpisali pismo lažnog sinoda u Marianu i da su raskolom bili odvojeni od Rimske Crkve. Međutim, Petar je taj sinod, slijedeći Pavla Warnefrida, akvilejskoga đakona, smatrao zakonitim, te je dodao četvoricu kasnijih, od kojih je dvojicu imenovao sam Pavao. Filip Ferrari u djelu Catalogus SS. Italiae navodi Agnela Tridentskog 5. veljače zajedno sa sv. Ingenuinom. Kao što mu je bio drug u raskolu, tako možda i u pokajanju. Janus Pirho Pincius u knj. 2 djela De Vitis Pontificum Tridentinorum, gdje ih nabraja dvadeset i četiri, ništa ne spominje o njegovoj javno posvjedočenoj svetosti. I sam Ferrari u općem djelu Catalogus SS. gdje piše Angel, priznaje da se on niti štuje niti se čita zapisan u popisima Tridentske Crkve. Postoji sjajan katalog svetaca Veronske Crkve koji je sastavio Augustin Valerio, biskup Verone: u njemu nema nikakva Juniora. Spomenut je on doduše u katalogu koji je sastavio Baptista o veronskim biskupima, ali bez naslova sveca, i kaže se da je bio prethodnik sv. Senatora, o kojem smo govorili 7. siječnja. O raskolu pak ovih biskupa opširno ćemo govoriti niže u Životu sv. Ingenuina, biskupa Säbena.
Sveti Konstancije, od nekih nazvan Konstantin, biskup Säbena, nasljednik sv. Ingenuina, prenosi se da se na ovaj dan slavi njegov godišnji spomen kod Ghinija u djelu Natalis SS. Canonicorum. Rader poriče da je, iako se naziva svecem, upisan u svete faste Briksenske Crkve, kao što ćemo opširnije reći niže u Životu sv. Ingenuina na ovaj dan, § 5, br. 39 i 40.
Babilonije, đakon i ispovjedalac u Poitiersu, nalazi se upisan u dodacima Uzardu kod kartuzijanca Hermana Grevena i u rukopisnom Florariju. Nepoznat je nama, kao i samome Andriji Saussayu, najmarljivijem sakupljaču galskih svetaca, te Henriku Luju Castanxu, biskupu Poitiersa, u Litaniis Pictonicis i u napomenama na njih.
Sveti Ivan Mlađi, asket, navodi se na ovaj dan kod Oktavija Cajetana u djelu Idea operis de SS. Siciliae. Budući da o njemu još nigdje nismo ništa pročitali, njega ovdje zasad izostavljamo dok ne iziđu ona Cajetanova djela.
Buo se neki spominje kod Dempstera, knj. 2 djela Historia Ecclesiastica gentis Scotorum, da je pošao na Island radi širenja kršćanske vjere ondje zajedno sa sv. Erlulfom, i on ga naziva svecem. Colgan, navodeći riječi Ivana Arngrimova, tvrdi da je Irac i naziva ga blaženim na ovaj dan, na koji ga navodi i Škot David Camerarius i naziva svecem. Ništa više o Buonu nama nije poznato osim onoga što je gore izneseno o Erlulfu, premda njegov žar duha u rušenju idola hvali već citirani Arngrim, pisac islandskih stvari, ali nekatolik.
Neki Fingenije kod Meurissija u povijesti biskupa Metza, podrijetlom Irac, postavljen je od Adalberona II. za upravitelja samostana Sv. Simforijana, koji je isti biskup obnovio. Colgan ovoga označava kao blaženoga i navodi na ovaj dan te ga zove Fingen, dok je kod Meurissija i u povelji Otona III. koju on navodi Fingenije. Međutim, Colgan nikakvim dokazom ne dokazuje da ga treba ubrojiti među svece ili blaženike, osim što se netko toga imena spominje u irskim rukopisima na ovaj dan i naziva krepostnim. Stoga ovoga s pravom izostavljamo.
Bertrada, djevica, prva sestra, druga majka Gerberga, njezina majka, sv. Adelhejda, zajedno s njom ubrajaju se među svece kod kartuzijanca Hermana Grevena iz Kölna. I Gerbergu doista (tako se naime češće piše) i drugi nazivaju blaženom, kao što ćemo reći niže uz Život sv. Adelhejda u predgovoru, br. 3. O svetosti obiju u pogl. 1, br. 3 i pogl. 2, br. 5. Ali ni to da im se ovdje javno iskazuje čast ni kojega dana, još nismo doznali.
Ingela, djevica, spominje se kod Hermana Grevena u dodacima Uzardu i u rukopisnom Florariju. Nama je nepoznata. Znači Anđela na našem njemačkom jeziku.
Benevenut, laik Reda sv. Franje, naziva se blaženim kod Gonzage, 1. dio povijesti serafske (povijesti) među blaženicima Reda, kod Petra Rodulfija iz Tossignana i Artura od Samostana u martirologiju na ovaj dan, te se kaže da se proslavio čudesima, od kojih neka spominje Pisano u knj. 1 djela Conformitates, plod II. 2. dio. Počiva u Recanatiju u Picenu. Ne znamo iskazuju li mu se nebeske počasti po sudu Apostolske Stolice.
Kristofor iz Pavije, laik Manje braće, bio je najveći ljubitelj siromaštva, poniznosti, strpljivosti, napora i uzdržljivosti, kao što prenosi Franjo Gonzaga u djelu De origine Seraphicae religionis, 2. dio, samostan 12. provincije Sv. Franje. Ludovik Jacobillus u 1. sv. djela De SS. Umbriae navodi ga na ovaj dan i naziva blaženim, slijedeći Artura u franjevačkom martirologiju i Danijela iz Perugie u djelu Catalogus SS. et BB. Ord. Minorum, objavljenom godine 1609. Njega mi nismo vidjeli. Artur dovoljno ne dokazuje da se javno smatra blaženim, niti bi to bilo dovoljno bez dopuštenja Apostolske Stolice, budući da je preminuo tek oko godine 1540. u Borgo San Sepolcru. Gonzaga ga zasigurno ne naziva blaženim, nego samo bratom.
Sveti Andrija, opat iz Elnona, spominje se na ovaj dan u benediktinskom martirologiju Huga Ménarda i u galskom kod Saussaya. O njemu ćemo govoriti 6. veljače.
Sveti Drauz, biskup i ispovjedalac, navodi se na ovaj dan u nekome rukopisnom kodeksu pisanom novijom rukom. Drauzije je biskup Soissonsa, koji se štuje 5. ožujka.
Nalazak relikvija sv. Martina, biskupa Dumija, dogodio se godine 1611. 5. veljače. O njemu ćemo govoriti uz 20. ožujka.
Prijenos mučenika, sv. Kvirina, zabilježen je na ovaj dan u rukopisnom martirologiju crkve Sv. Marije na Stupama u Kölnu, a kod drugih 6. veljače. Tijelo sv. Pantaleona donio je u Köln Hadamar, opat Fulde, kada ga je sv. Bruno poslao u Rim da ishodi palij.
Neke relikvije sv. Kvirina ondje se čuvaju u samostanu Sv. Pantaleona u Deutz, slavne po čudesima. O sv. Kvirinu govorit ćemo 30. travnja. O sv. Pantaleonu 27. srpnja.
Sveti Izidor Aleksandrijski, mučenik, upisan je od kardinala Baronija na ovaj dan u Rimski martirologij, iako je to onaj isti čije se ime već davno i u Rimskome i u svim drugim martirologijima čitalo 15. svibnja, a u grčkim menejima dan ranije. Stoga ga i mi prebacujemo na 15. svibnja.
Sveti Remaklo, redovnik samostana Sv. Eligija, navodi se na ovaj dan u nekome monaškom rukopisnom martirologiju, ne baš starom. Nama nije poznat nijedan drugi Remaklo osim biskupa Maastrichta, nasljednika sv. Amarda,
A nasljednika, prije toga redovnika u samostanu Sv. Eligija u Solignacu, čiji ćemo život dati u rujnu. Tijelo jedne djevice iz družbe sv. Uršule primljeno na ovaj dan u samostanu u Marchiennesu pišu Gelenije i Saussay, ali ovdje pogrešno naziva djevičanski samostan. Ako podrazumijevaju Marchiennes, nedaleko od gradića Landreciesa, to je samostan muškaraca Benediktinskoga reda. Ako pak Marchiennes kod Arrása, to je redovnika regularnih kanonika. I da je to tijelo ondje preneseno godine 1261. 5. veljače, prenosi Raissius u djelu Hierogazophylacium Belgicum i naš Crombach u djelu Historia Ursulana, knj. 8, pogl. 23, koji ipak pogrešno piše Marcolense umjesto Marecolense. O ovim svetim djevicama govorit ćemo 21. listopada.
Ređenje za biskupstvo sv. Andrije apostola u gradu Patrasu u Ahaji bilježi se na ovaj dan u starim martirologijima, rukopisu sv. Jeronima ili starome rimskome, trevirskom rukopisu, općem Bedinu, Rabanovu i Notkerovu. Spominje ga i Saussay na ovaj dan. Mi uz 30. studenoga.
Brat Ivan, nazvan Dobri Kuhar samostana Zelene doline u Zonijskoj šumi, pripisan je na ovaj dan rukopisnom martirologiju, ali ne starom. To je Ivan iz Leeuwa, kojega također ovome danu pripisuje Rosweyde u djelu Fasti SS. i Ferrari u općem katalogu. Preminuo je, kako prenose Miraeus i Molanus, 22. siječnja, kojega ga dana navodi Raissius. O njemu ćemo govoriti kada i o Ivanu Ruysbroecku, prioru istoga samostana, u prosincu.
Sveti Ivan, ispovjedalac Reda regularnih kanonika, upisan je na ovaj dan u engleski martirologij kod Ivana Wilsona, koji citira faste našega Rosweydea. Ali nadimak de Leeuw spomenutoga Ivana, Dobroga Kuhara, prevario je Wilsona, tako da je povjerovao da je podrijetlom iz grada Lewesa u Sussexu ili svakako iz Rapea u Lewesu ili okolnoga kotara, ili da je ondje boravio te je stoga dobio nadimak. Njega i Ferrari navodi kao različitoga od našega Ivana iz Leeuwa ovim riječima: „U Engleskoj sv. Ivan, ispovjedalac.” Citira engleski martirologij i (što je smiješno) Rosweydea u djelu Catalogus SS. Britanniae, kakav Rosweyde uopće nije objavio.
Sveti Placijan ili (kako smatra da treba čitati naš Atanazije Kircher) Felicijan, rimski papa pod Klaudijem, navodi se u koptskom rukopisnom martirologiju maronitskoga kolegija u Rimu. Čini se da je to sv. Eutihijan ili sv. Feliks I. I ovaj je doduše za konzulstva Klaudija i Paterna, godine opće ere 269. zadobio papinstvo, ali je za cara Aurelijana i konzulstva Kapitolina, godine Kristove 274. podnio mučeništvo, a njega je naslijedio sv. Eutihijan, koji se štuje 7. prosinca.
C Sv. Feliks
Spomen nekih svetaca Staroga zavjeta:
Sv. Abrahama, patrijarha i svećenika, kojemu je prvo izričito dano obećanje o Kristu Spasitelju.
Sv. Sare, njegove žene.
Sv. Melkisedeka, svećenika i kralja jeruzalemskoga, po čijemu je redu, kako svjedoči David, Krist postao svećenikom zauvijek.
Sv. Lota, sina brata sv. Abrahama.
Sv. Izaka, patrijarha, sina i baštinika sv. Abrahama, koji se rodio kada je otac imao stotinu godina, a majka Sara osamdeset godina.
Sv. Rebeke, njegove žene.
Sv. Jakova, njihova sina.
Sv. Rahele, njegove žene.
Sv. Lee i Sv. Rubena i Sv. Levija i Sv. Jude i Sv. Efrajima i Sv. Manašea, dvanaest patrijarha, njihovih sinova, od kojih potječu dvanaest plemena sinova Izraelovih. Ponajprije se spominje sv. Josip, koji je, poslan unaprijed u Egipat, upravljao kraljevim domom i cijeloj obitelji pozvanoj u Egipat pružio spasenje. sinova sv. Josipa.
nazvanoga Bogom Izraelovim, jer se protiv Boga borio, čijim se nazivom, kao i Abrahamovim već odavno umrlih, Bog ponosi govoreći češće: „Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev”, a Krist dodaje: „Nije Bog mrtvih, nego živih.” A ostali patrijarsi su vođe označenih, od kojih se za svakoga navodi da ih je po dvanaest tisuća označenih iz svakoga plemena sinova Izraelovih u Otkrivenju. O svima njima, ako u međuvremenu ne naiđe prikladniji dan, valjat će govoriti s Grcima 19. prosinca.
Sv. Trop, biskup i ispovjedalac, stavlja se u nekome rukopisnom martirologiju na ovaj dan uz dodane ove riječi: u gradu Farelatenskom, odakle zaključujemo da je to sv. Trofim, koji se štuje 29. prosinca.
Tako iz knj. u katalogu D
Svetaca Petra de Natalibusa, sarisburijski martirologij Richarda Witforda na ovaj dan. O gotovo svima njima govori se u grčkim menejima na nedjelju prije Kristova rođenja, a navode se 19. prosinca. Zasebno se spominje sv. Abraham 9. listopada, gdje će se moći govoriti i o ženi sv. Sari, pa čak i o sv. Melkisedeku, ako ne naiđe drugi dan. Sv. Lota stricu pridružuju Grci u menejima, dana 9. listopada. Ali ono čemu se više čudimo jest da se ostali zasebno ne spominju u grčkim fastima niti igdje u crkvenim popisima Latina, ne Izak nekoć poput Krista poslušan Post 32, 28.
Izl 3, itd.
Mt 22, 32
Otk 7
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.