Njih je prvi u rimske kalendare upisao kardinal Baronije, nepoznate ni u kakvim prijašnjim martirologijima, i dodao taj pohvalni zapis: U Pontu spomen vrlo mnogih svetih mučenika, od kojih su jedni u Maksimijanovu progonstvu zaliveni rastaljenim olovom, drugi mučeni oštrim trskama pod noktima i zlostavljani mnogim strašnim mukama, te su istima više puta ponavljanima zaslužili od Gospodina palme i vijence slavnim mučeništvom.
Preuzeto je ovo iz Euzebijeve Hist. Eccles., 8. knjiga, 24. poglavlje. Ondje sažeto spominjući koje su muke u raznim pokrajinama pretrpjeli sveti mučenici, za vrijeme progonstva Dioklecijana i Maksimijana, među ostalim ovako piše: Strašno je i čuti što su podnijeli u Pontu. Drugima su u prste od vrhova noktiju zabijane oštre trske: drugima su leđa zalijevana kipućom i užarenom tvari rastaljene mjedi, te su spaljeni dijelovi tijela koji služe nuždi. Drugi su na udovima i utrobi koji se ne smiju imenovati podnosili sramotne i oštre muke, takve kakve se govor ustručava izreći: koje su oni plemeniti i pravedni suci, da bi pokazali svoju dovitljivost, smišljali kao neki izvanredan primjer mudrosti, te su se u pronalaženju novih vrsta muka, kao da će u natjecanju odnijeti nagrade, nadmetali jedni s drugima.
3 Ovo malo drukčije ili tumači ili objašnjava Rufin, 8. knjiga, 13. poglavlje. U krajevima Ponta, kaže, događala su se okrutnija djela. Oštre trske nekima su zabijane pod nokte prstiju. Drugima je olovo rastaljeno na vatri i izlijevano na leđa sve do stidnih mjesta kojima se obavlja prirodno pražnjenje. Ženama su također užarene mjedene šipke, bez ikakva obzira na čovječnost i sažaljenje, gurane kroz stidna mjesta utrobe i skrovitih tjelesnih udova. Ali što da učinim što mi nedostaju sami nazivi za počinjena zlodjela, i za počinjena nedjela ne mogu se naći ni riječi kojima bi se mogla nabrojiti? Podnosili su ipak sve najhrabriji i najpobožniji mučenici, dok su najbolji i najslavniji suci smatrali da će jedino u tome njihova mudrost svima biti na divljenje ako izmisle kakvu muku nove okrutnosti i nove vrste.
4 Skrivena su nam imena najhrabrijih boraca, koja su zapisana u knjizi života. Baronije kaže da su se te borbe dogodile devete godine progonstva careva Dioklecijana i Maksimijana, što je dakako bila peta Konstantinova godina, kad su bili konzuli Galerije Maksimijan VIII. i Licinije August, godine uobičajene ere 311. Ali premda Euzebije neka mučeništva svetaca, koja spominje u toj knjizi, pripisuje određenim godinama, većinu ipak prelazi tako da sažeto skuplja ono što je od 19. godine Dioklecijana, koju je postavio kao prvu godinu progonstva, učinjeno u raznim pokrajinama.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.