Njih je prvi u rimske kalendare upisao kardinal Baronije, nepoznate ni u kakvim prijašnjim martirologijima, i dodao taj pohvalni zapis: U Pontu spomen vrlo mnogih svetih mučenika, od kojih su jedni u Maksimijanovu progonstvu zaliveni rastaljenim olovom, drugi mučeni oštrim trskama pod noktima i zlostavljani mnogim strašnim mukama, te su istima više puta ponavljanima zaslužili od Gospodina palme i vijence slavnim mučeništvom.
Hos primus Fastis Romanis inscripsit Cardinalis Baronius, in nullis antea notos martyrologiis, istudque addidit elogium: In Ponto commemoratio plurimorum sanctorum Martyrum, quorum alii in persecutione Maximiani plumbo liquenti perfusi, alii acutis arundinibus in unguibus cruciati, ac multis horrendis tormentis vexati, iisdemque sæpius iteratis, palmas a Domino et coronas illustri passione meruerunt.
Preuzeto je ovo iz Euzebijeve Hist. Eccles., 8. knjiga, 24. poglavlje. Ondje sažeto spominjući koje su muke u raznim pokrajinama pretrpjeli sveti mučenici, za vrijeme progonstva Dioklecijana i Maksimijana, među ostalim ovako piše: Strašno je i čuti što su podnijeli u Pontu. Drugima su u prste od vrhova noktiju zabijane oštre trske: drugima su leđa zalijevana kipućom i užarenom tvari rastaljene mjedi, te su spaljeni dijelovi tijela koji služe nuždi. Drugi su na udovima i utrobi koji se ne smiju imenovati podnosili sramotne i oštre muke, takve kakve se govor ustručava izreći: koje su oni plemeniti i pravedni suci, da bi pokazali svoju dovitljivost, smišljali kao neki izvanredan primjer mudrosti, te su se u pronalaženju novih vrsta muka, kao da će u natjecanju odnijeti nagrade, nadmetali jedni s drugima.
C Sumpta sunt hæc ex Eusebii hist. Eccles. lib. 8 cap. 24. ibi summatim commemorans, quæ in variis provinciis perpessi sint supplicia sancti Martyres, Diocletiani et Maximiani persecutione, inter cetera ita scribit: Auditu horrenda sunt, quæ in Ponto tolerarunt. Aliorum digitis ab extremis unguibus acutæ arundines inflxæ: aliis terga æris liquefacti bulliente et ignita materia perfusa, et quæ necessitati serviunt corporis partes adustæ. Alii iis quæ nominari fas non est, membris ac visceribus fœdos acerbosque, et quos exprimere reformidat oratio, sustinuere cruciatus: quos generosi illi et æqui scilicet judices suam ostentaturi solertiam, velut eximium quoddam sapientiæ specimen, excogitabant; inque novis inveniendis suppliciorum generibus, velut in certamine præmia reportaturi, superare invicem nitebantur. finus lib. 8 cap. 13. In regionibus vero Ponti, ait, crudeliora gerebantur. Arundines acutæ quibusdam sub unguibus digitorum infigebantur. Aliis plumbum igni liquefactum et dorso defusum usque ad loca pudenda, quibus naturalis egestio procurari solet, infundebatur. Fœminis quoque ærei candentes fustes, absque ullo humanitatis miserationisque respectu, ingerebantur per pudenda viscerum et naturalium secreta membrorum. Sed quid faciam, quod appellationes ipsæ mihi in admissis facinoribus desunt, et gestorum scelerum nec vocabula, quibus enumerari queant, inveniri possunt? Sustinebant tamen omnia fortissimi et piissimi Martyres, cum optimi et præclari Judices in eo solo sapientiam suam omnibus futuram in admirationem censerent, si aliquod novæ crudelitatis supplicium novique generis invenissent.
3 Ovo malo drukčije ili tumači ili objašnjava Rufin, 8. knjiga, 13. poglavlje. U krajevima Ponta, kaže, događala su se okrutnija djela. Oštre trske nekima su zabijane pod nokte prstiju. Drugima je olovo rastaljeno na vatri i izlijevano na leđa sve do stidnih mjesta kojima se obavlja prirodno pražnjenje. Ženama su također užarene mjedene šipke, bez ikakva obzira na čovječnost i sažaljenje, gurane kroz stidna mjesta utrobe i skrovitih tjelesnih udova. Ali što da učinim što mi nedostaju sami nazivi za počinjena zlodjela, i za počinjena nedjela ne mogu se naći ni riječi kojima bi se mogla nabrojiti? Podnosili su ipak sve najhrabriji i najpobožniji mučenici, dok su najbolji i najslavniji suci smatrali da će jedino u tome njihova mudrost svima biti na divljenje ako izmisle kakvu muku nove okrutnosti i nove vrste.
4 Latent nos fortissimorum pugilum nomina, quæ scripta sunt in libro vitæ. Baronius contigisse hæc certamina ait anno nono persecutionis Diocletiani et Maximiani Impp. qui nempe Constantini quintus fuit, Galerio Maximiano viii et Licinio Aug. Coss. Æræ vulgaris cccxi. Sed quamvis nonnulla Sanctorum martyria, quæ eo libro commemorat, certis annis adscribat E'usebius, pleraque tamen ita percurrit, ut quæ a xix Diocletiani, quem primum persecutionis statuit, in variis provinciis gesta, summatim colligat.
4 Skrivena su nam imena najhrabrijih boraca, koja su zapisana u knjizi života. Baronije kaže da su se te borbe dogodile devete godine progonstva careva Dioklecijana i Maksimijana, što je dakako bila peta Konstantinova godina, kad su bili konzuli Galerije Maksimijan VIII. i Licinije August, godine uobičajene ere 311. Ali premda Euzebije neka mučeništva svetaca, koja spominje u toj knjizi, pripisuje određenim godinama, većinu ipak prelazi tako da sažeto skuplja ono što je od 19. godine Dioklecijana, koju je postavio kao prvu godinu progonstva, učinjeno u raznim pokrajinama.
3 Ea aliter paullo vel interpretatur vel explicat Ruf-
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.