Tko je bila sv. Kalamanda, kojom je vrstom mučeništva završila, nikako nisam mogao pouzdano dokučiti: zbog čega sam prisiljen, kao često u ovoj povijesti, ponovno se potužiti na nemar predaka. Pouzdano je ipak da u Calaffu, gdje se čuvaju njezine relikvije, prema njoj vlada velika pobožnost i da Bog, njezinim zagovorom, smrtnicima udjeljuje mnoga dobročinstva. U župnoj i zbornoj crkvi toga gradića, posvećenoj sv. Jakovu, poseban je oltar posvećen sv. Kalamandi, i postavljen je njezin kip koji u ruci pruža palminu granu.
A postoji i drugi njezin lik, koji prikazuje samo glavu do ramena, vješto izrađen i tako staroga djela da ondje nema nikoga tko bi potvrdio da je ikada po čuvenju saznao odakle je ili na koji je način ondje donesen. Taj se lik nalazi u samome oltaru, unutar niše oblikovane poput svetišta: a u onome što je šupljina toga kipa, u njemu su pohranjene relikvije blažene Djevice.
2 Kad je fra Benedikt od Toca, biskup Vica, pohodio crkvu u Calaffu, raspitivao se kod Ivana Ferranda, kanonika te Crkve, odakle im je pouzdano poznato da su to relikvije sv. Kalamande. Odgovorio je Ferrando: Naši su nam oci javili. Odobrio je nadalje biskup odgovor i potaknuo ih da zadrže usađenu pobožnost prema blaženoj Djevici.
3 Dan koji je njoj posvećen, nona, velim, veljače, ima jednaku svečanost kao i nedjeljni dan u tome gradiću i okolnim mjestima. Pošto se veoma svečano obavi služba toga dana, priređuje se javna procesija uz svečanu spremu i povorku, te pobožno uokolo nose tijelo blažene položeno na nosilima: prate ih svećenici i ostali kler, odjeveni u kape (kako zovu) i noseći štapove, baš kao što se običava na blagdan Tijelova. Prate ih i prisegnuti vijećnici ili gradski poglavari, ureseni vlastitim odličjima. Naposljetku se slijevaju svi građani i iz drugih mjesta silno mnoštvo ljudi.
4 Ako nastupi kakva oskudica pravodobnih kiša, koja poljima prijeti neplodnošću, nakon što se obave neke uobičajene procesije na pobožna mjesta, ovo je posljednje utočište u gotovo beznadnim prilikama: da relikvije sv. Kalamande prenesu na mjesto udaljeno pola lige od gradića, koje se zove Soler Liedus. Ondje, pošto se s velikom svečanošću obave sveta otajstva, pa i kad se održi nagovor okupljenomu mnoštvu, lik i ostaci blažene ostavljaju se na tome mjestu kroz neko vrijeme, dok sa svih strana hrle mnogi, dijelom radi štovanja, dijelom radi čuvanja toga božanskoga blaga. Tolika je pak dobrota naklonjena Božanstva prema tim narodima, zadobivena zaslugama i molitvama blažene Djevice, da kažu da nikad nisu vidjeli da se sveta kosti vraćaju u Calaff a da ne bude obilno izlivenih voda.
5 Don Sebastijan Grau, svećenik u Katedralnoj crkvi u Barceloni, i Ivan Sagarra, obojica rodom iz gradića Calaffa, tvrde da su više puta sudjelovali u spomenutim procesijama za izmoljenje vode i da su se uvijek vratili kući dobro smočeni.
6 U Calaffu postoji bratovština posvećena časti sv. Kalamande, kojom upravljaju četvorica mladića iz toga gradića i obližnjih sela. Blagdan joj se slavi 5. veljače, i obavlja se dvostruki oficij, prema obredu i ceremonijama Rimske crkve, a njezino se ime izriče u zbornoj molitvi, kako u misi tako i u časoslovu. Filip Ferrari također je navodi u općemu Catalogo SS., ali je zove Calamandra. Ivan Tamayo de Salazar u Martyrol. Hispan donosi Djela sv. Kalamande prema Domeneccu: i dvoji nije li jedna od družbe sv. Uršule. Domenecc donosi u naslovu ove povijesti da je nekoć bio samostan regularnih kanonika. Tamayo ovako piše: Ovo i oltar nalaze se u svetištu neke kapelice, u čijim su zidovima pohranjeni sveti ostaci blažene Djevice i mučenice. Isti Tamayo: slijevaju se u crkvu gradića Solerons de Liedus.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.