Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 6. veljače

O sv. Antolijanu, mučeniku, u Clermontu u Galiji

DE S. ANTHOLIANO MARTYRE, CLAROMONTE IN GALLIA,

Sadržaj (1)
  1. Povijesni komentar.

Povijesni komentar.

U Clermontu u Galiji da se slavi pobjeda sv. Antolijana, mučenika, 7. veljače prenose Rimski martirologij, Beda, Adon, Usuard, Notker, Bellin, Maurolico, Galesini, Petar de Natalibus u knj. 2., pogl. 130., br. 51., i sam najstariji Rimski martirologij koji nazivamo sv. Jeronimova. Uobičajeni Beda i rukopis Adona iz samostana sv. Lovre u Liègeu nazivaju ga Anatolijem, neki rukopisi Antolijem, Kanizije Anatolijanom, naš Labbe iz rukopisa samostana sv. Lovre u Bourgesu Ankolijanom, rukopisni Florarij Antolijanom ili Anatolijem, rukopis samostana sv. Maksimina u Trieru Amilijanom. Galesini ga slavi ovom pohvalom: U Clermontu, sv. Antolijana, mučenika, koji je u tome gradu, prolivši krv za Krista, dao sjajno svjedočanstvo vjere. U Bilješkama (ako nije pogreška zbog nemara tiskara) piše da se posvuda u kodeksima, ispravno napisanima, čita Anthoenus. Mi zasigurno ni u jednom napisanom kodeksu, kakvih imamo više, nismo našli tako napisano. Niti se naziva biskupom, osim u jedinom rukopisu samostana Saint-Riquier koji nosi Bedino ime, u kojem stoji ovo: U Clermontu sv. Antolijana, biskupa i mučenika. Na margini je ipak Usuardova martirologija koji je izdao Molanus dopisao, ne znam iz kojega primjerka, naš Andrija Scottus: U Clermontu sv. Antolina, biskupa i mučenika.

2 Djela sv. Antolijana napisao je sv. Prejekt, biskup Clermonta. Tako pisac ovoga drugoga Života 25. siječnja, pogl. 1., br. 9. Muke mučenika Kasija, Viktorina, Anatolijana i Astrebodija te ostalih svetaca koji su u istome gradu prolili krv za Krista, razradio je slavnim stilom. Njih još nije bilo dano vidjeti. Ako nisu propale, iznijet će ih i protumačiti Ignacije Josip od Isusa Marije, učen i pobožan muž iz Reda bosonogih karmelićana, koji već dugo namjerava napisati svetu povijest Clermonta.

3 Pisac ranijega Života sv. Prejekta, suvremenik, u pogl. 1., br. 3. o sv. Antolijanu i drugovima prenosi ono: Istinitim se mišljenjem drži da je u istome gradu, za poganskih vladara,

A stradala sveta legija svetaca koji su ondje za Kristovo ime prolili vlastitu krv. Da su predvodnici te legije bili Kasije i Viktorin, a također Anatolijan, potvrđuje starina. Ako pisac govori o vojnoj legiji, zasigurno se pobija, što se tiče Kasija i Viktorina, riječima sv. Grgura Tourskoga koje ćemo uskoro iznijeti, a ako mu je govor o četi kršćana koja je istodobno zadobila palmu, čini se da govori najistinitije.

4 Neka je pak dopušteno ne nepromišljeno posumnjati da sv. Antolijana i drugove nisu ubili rimski namjesnici Galija, nego Krok, kralj Alemana. Jer sv. Grgur iz Toursa u knj. 1., Histor. Francor., pogl. 30. piše ovako: Na dvadeset i sedmome mjestu Valerijan i Galijen zadobili su Rimsko carstvo, koji su u svoje vrijeme pokrenuli težak progon protiv kršćana. Tada su Rim Kornelije, a Kartagu Ciprijan proslavili sretnom krvlju. U njihovo je vrijeme i onaj Krok, kralj Alemana, pokrenuvši vojsku, prokrstario Galijama. Ovaj je pak Krok, prenosi se, bio velike oholosti. Kad je učinio mnoga nepravedna djela, po savjetu (kako kažu) nepravedne majke, skupivši (kako rekosmo) narod Alemana, obilazi sve Galije i sve građevine koje su u davnini bile sagrađene ruši od temelja. Došavši pak u Clermont, ono svetište koje na galskome jeziku zovu Vasso Galatae, zapalio je, razorio i srušio...

5 Uz ovaj grad počivaju mučenici Liminije i Antolijan. Ondje su Kasije i Viktorin, združeni u Kristovoj ljubavi bratskom naklonošću, prolijevanjem vlastite krvi podjednako zadobili kraljevstva nebeska. Jer prenosi starina da je Viktorin bio sluga svećenika prije spomenutoga hrama. Dok je on često odlazio u zaselak koji zovu kršćanskim da progoni kršćane, naišao je na Kasija kao kršćanina. Potaknut njegovim propovijedima i čudesima, povjerovao je Kristu, te ostavivši pogansku prljavštinu i posvećen krštenjem, zasjao je velikim djelovanjem kreposti. I nedugo zatim po mučeništvu, kako rekosmo, združeni na zemlji, prešli su podjednako u nebeska kraljevstva.

6 Kada su pak Alemani provalili u Galije, sv. Privat, biskup Gévaudana, Mimat, biskup grada Gévaudana... o kojemu 21. kolovoza... ispustio je duh. A Krok je, uhvaćen kod galskoga grada Arlesa, podvrgnut različitim mukama i udaran mačem umro, ne bez razloga ispaštajući kazne koje je nanio svecima Božjim.
C

7 Zašto je u to pripovijedanje o Kroku umetnut spomen Antolijana i drugova, nego zato što su ih ubili on ili njegovi vojnici, jednako kao i sv. Privata iz Gévaudana? Jer premda je zbog onoga srušenoga svetišta u Clermontu, čijemu je svećeniku prije služio sv. Viktorin, mogao spomenuti njega i zajedno Kasija, ali ne Liminija i Antolijana. Zatim, budući da se kaže da je barbarin ispaštao kazne koje je nanio svecima Božjim, čini se da se označuju oni sveci koji su bili neposredno imenovani zajedno sa sv. Privatom. Naposljetku to svojim sudom potvrđuje najučeniji Andrija Saussay u Martyrol. Gallicano pišući ovako: U Clermontu u Auvergni, rođendan za nebo sv. Antolijana, mučenika, koji je zbog svjedočanstva vjere od bezbožnoga tiranina Kroka, pustošitelja Galija, osuđen na smrt, i ondje je, podigavši besmrtni pobjednički znak, sa sv. Liminijem, drugom u slavnoj borbi, pokopan blizu gradskih zidina, na mjestu gdje se sada vidi sagrađena crkva sv. Gala. Gotovo isto iznosi 29. ožujka o pogubljenju sv. Liminija. Više toga o ostalim drugovima Antolijanovim (ne spominjući nikako vrijeme kada su stradali) 15. svibnja: U Clermontu u Auvergni, veli, rođendan za nebo sv. Kasija i Viktorina, koji su, združeni u Kristovoj ljubavi bratskom naklonošću, prolijevanjem vlastite krvi podjednako zadobili kraljevstva nebeska. S kojima su Maksim, Anatolijan i Austremonije, te drugih šest tisuća i dva
Veljače sv. I.
u Clermontu podnio mučeništvo,
za Kroka, kralja Alemana, u vrijeme Galijena
opustošivši Galije,
B
pod kojim su i sv. Kasije i Viktorin,
sv. Privat, biskup Gévaudana, Mimat,
sv. Liminije
i drugi 6200 u Clermontu stradali, sto i tri šezdeset (kojih imena Bog zna) u tome okrutnom pokolju oboreni, u preslavnu natjecanju za Kristovu vjeru i slavu, nerazdvojeni ni duhom ni tijelom, stradali su itd. U kazalu na ovaj dan bilježi 6663 mučenika, tako očito protumačivši legiju za koju je pisac Života sv. Prejekta, gore navedenoga, ustvrdio da je ondje stradala. Austremonija zasigurno 1. studenoga daleko odvaja od ovih, i čini ga učenikom sv. Petra Apostola. U knj. 1., De Ecclesiis Claromont. kod Savarona, pogl. 10. kaže se da u crkvi sv. Veneranda počiva u tijelu šest tisuća i dvjesto, o kojima ćemo govoriti uz 12. svibnja.

8 Ipak ovdje ne treba prešutjeti da je drukčiji od ovoga Kroka onaj kralj Alemana, također Krok, s kojim je, prateći ga radi pomoći i osobito se trudeći, Konstantin, kako se prenosi u knj. 11., Histor. Miscellae, pogl. 2., preuzeo carstvo. A onoga starijega da je s narodom Vandala, kao i Sveva i Alana, opustošio Galije piše Aimoin u Histor. Franc., knj. 3., pogl. 1., te naposljetku, pošto je razorio razne gradove, pokušavši osvojiti Arles, da ga je zarobio neki vojnik imenom Marije, vodio kroz gradove koje je razorio, mučio kaznama i da je poginuo. Vojnik Marije možda je onaj koji se sedmi među XXX tirana spominje kod Trebelija Poliona, neustrašiv muž i vojnim stupnjevima uzdignut sve do carstva. Vojvovao je zasigurno on u Galijama, najprije pod Postumijem, zapovjednikom rajnske granice koji se sedam godina vladao kao car i obnovio Galije, uklonivši sva germanska plemena, te je već kad je posrtalo Galijenovo rasipništvo preoblikovao Rimsko carstvo u prijašnje stanje. Zatim, pošto je ubijen Lolijan, ubojica Postumijev, pod Viktorinom, mužem vojne vještine i braniteljem rimskoga imena, kojega je Postumije pozvao u sudjelovanje u carstvu, isti je Marije zaslužio, i od njegove majke Viktorine ili Viktorije, Auguste i Majke tabora, nakon Viktorina, i sam je doveden na vlast, ali je trećega dana ubijen od nekoga vojnika. Toliko o tiraninu Kroku i mučeništvu sv. Antolijana, o čemu bi se možda više i sigurnije moglo izvući iz Života sv. Kasija, koji rukom napisan navodi Savaro.

9 O crkvi u njegovu čast sagrađenoj početkom šestoga stoljeća prenosi ono sv. Grgur iz Toursa u knj. 1., Miracul; pogl. 63. Antolijan pak, mučenik, kod grada Clermonta dovršio je mučeništvo. U njegovu čast Alcima, sestra, i Placidina, supruga biskupa Apolinara, želeći sagraditi hram, uklonile su mnoga tijela svetaca dok su polagale temelje, ne znajući kolike su zasluge onih čije su grobove našle, pa kako ih nisu mogle pokopati pojedinačno zbog mnoštva drugih grobova koji su od davnine ispunili to mjesto, bacivši u jednu jamu skupljenu hrpu kostiju, pokrile su zemljom. I zato što to nije bilo ugodno Bogu ni svetom mučeniku, u viđenju se ukazao nekome i vidio je taj čovjek bl. Antolijana kako se tuži s ostalim svecima i govori: Jao meni, jer su zbog mene mnogi od moje braće povrijeđeni. Ipak kažem da oni koji su to započeli neće moći privesti kraju. Što se tako i zbilo. Podigavši ipak zidove iznad oltara toga hrama, podigle su kulu, od stupova, svjetionika i herakla prebačenih lukova, primijenivši čudesnu sliku svoda zamišljenu u raznolikostima boja. Jer je to djelo bilo tako otmjeno i tankoćutno da se, podijeljeno kroz dugo vrijeme učestalošću pukotina, činilo da gotovo visi u ruševini.

10 Videći tu pogibelj biskup Avit, predviđajući buduće rušenje stupova, zapovjedio je da se uklone grede, daske ili letve, pošto su one uklonjene i nisu postavljeni potpornji uz stupove, po Božjoj volji, kad su graditelji sišli sa skele da uzmu hranu i kad su se i ostali udaljili iz bazilike, srušivši se neizmjernom težinom stupova uz veliku buku na oltar

A i oko oltara, i ispunila se građevina oblakom prašine od zdrobljenoga vapna. A svećenik, bez kapi krvi, uzdišući zbog gubitka dviju nevolja, da ne bi i mramore polomili i da tko ne bi stradao iz puka, nije mogao znati kolika je šteta nastala. Nitko, naime, zbog oblaka prašine nije mogao onamo pristupiti. Nakon razdoblja od dva sata, kad se prašina povukla, ušli su bilo da pokupe tijela umrlih bilo da pretraže ulomke stupova. Saznaju da nijedan čovjek nije stradao, a dive se i oltaru neoštećenu, na koji stupovi, bačeni s tolikih visina, nisu nanijeli nikakvu ozljedu. Što više? Našli su sve cjelovito, sve promatraju da je sačuvano, slave mučenika, uočavaju Božju silu koja je tako sačuvala oltar i stupove neozlijeđenima.

11 Dotle Grgur prema rukopisu sv. Lovre u Liègeu, uspoređenom s Kölnskim izdanjem Materna Cholina. U ovome su se ipak neke stvari drukčije čitale. Štoviše, na oba su mjesta umjesto onih riječi Alcima sestra i Placidina supruga bile: po sestri i supruzi sv. Apolinara, biskupa, sagrađen je taj hram. sin, kao što pokazuje isti pisac, jednako kao i roditelj uvršten u popise svetaca, uz trideset i peti dan mjeseca rujna sin, a otac uz dvadeseti, kada se slavi i rođendan za nebo sv. Avita, biskupa, koji se ovdje pripovijeda da je htio poduprijeti ili obnoviti trošni hram sv. Antolijana. Ali ono što Grgur iz Toursa kaže (ako dobro shvaćam), lukove od stupova prebačene svjetionika i herakla, to ovako tumačim: da su lukovi bili oslonjeni na Telamone ili Atlante, koje naziva heraklima, kao da kaže Herkuli, ili zasigurno na veći vijenac stupova, i međusobno povezani poprečnicama ili gredama (ako su bili drveni) ili kamenjem koje se u vrhu svoda stječe χωωείδως i tako ukršta, te da su te grede nazvane svjetionicima jer se uzdižu na način svjetionika. Jasnije će to mjesto objasniti oni koji su vješti graditeljskom umijeću.

12 U knjižici De Ecclesiis Claromontanis koju je izdao Ivan Savaro, a napisana je, kako sam smatra, oko godine 100000, nema nikakva spomena hrama sv. Antolijana, kao da je on prije bio potpuno srušen. Ali u ranijoj knjižici, pogl. 3., kaže se da u crkvi sv. Gala, unutar oltara sv. Marije, počiva s drugima sv. Antolijan. Na drugom mjestu prenosi Savaro da su, kad je crkva sv. Gala bila srušena, relikvije sv. Antolijana prenesene u crkvu sv. Ilidija.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

6. veljače Kalendar godine