Propala su, kao i bezbrojnih drugih, ili su barem još skrivena Djela ovih mučenika. Tako su ih spomenuli mnogi rukopisni martirologiji, većina naslovljena Usuardovim imenom, izuzev pariških primjeraka, a također tiskani, u Lübecku godine 1475. i u Kölnu 1490., zatim Bellin, Florarije, Maurolico i drugi: Istoga dana svetih mučenika Saturnina, Teofila i Revokate. Navodi ih također Petar de Natalibus u knj. 2., pogl. 130., br. 52. Ali Rimski martirologij, Molanus i Herman Greven u dodacima uz Usuarda, te Galesini, umjesto Revokate imaju Revokata, Maurolico ima Teofilu umjesto Teofila, rukopis samostana Albergenska ima Teofola. Rukopis sv. Jeronima navodi dvojicu Saturnina, ali sve zamršeno: U Ahiji (držim da treba čitati u Ahaji) Saturnina, na drugom mjestu Revokate, Doroteje, Teofila skolastika. U Sirakuzi muka sv. Lucije, djevice, na drugom mjestu Antolijana, Saturnina. Ahaji ga također pripisuje stari rukopis Crkve sv. Marije ad Gradus u Kölnu, ovim riječima: U Ahaji rođendan za nebo sv. Revokate, Teofila, a izostavlja Saturnina,
C kojega jedinoga spominje Aquisgranski martirologij, ali bez upisana mjesta. Galesini piše da su stradali u Rimu, ali je tome piscu uobičajeno da svece koje iz Grčkih meneja prenosi u svoj martirologij, ako nije upisano nikakvo mjesto, doda da su stradali u Grčkoj, a u Rimu ako je iz Rimskoga martirologija.
2 Hispanijska kronika objavljena pod imenom Fl. Dekstra navodi ih dvaput, ali na različitim mjestima i u različita vremena, jer uz godinu Kristovu 260., br. 2. donosi ono: U Viani u Galiciji blizu grada Tuy podnijeli su muku sveti mučenici Teofil, Saturnin i Revokata, djevica, za Julija Minervija, u progonu cara Valerijana, koji je sedmi, isti kao i onaj za Decija, a šesti je onaj za Maksimina Cezara, godine od rođenja Gospodnjega 239. Postoji doduše u Luzitaniji primorski grad Viana blizu ušća rijeke Lime, a pokraj njega, kako piše Franjo Bivarije, tumač Dekstra, prema sjeveru, na brdu, vide se ruševine stare Viane. Vjerojatnije je da pisac Kronike ovdje označuje tu Vianu nego drugu kod rijeke Bibej u Galiciji, koju spominje licencijat Molina, jer je i bliža primorskomu gradu Tuyu i nekoć je bila unutar Galicije, kojoj su sada granice uže. Prudencije Sandoval u knjizi De Epp. Tudensibus pripisuje spomenute mučenike toj istoj Viani, kao i naš Antun Vasconcellos u Descriptione regni Lusitan; str. 452., Ludovik dos Anjos u De foeminis sanctitate claris in Lusitania, Juraj Cardoso u Hagiologio Lusitaniae.
3 Ista Dekstrova kronika uz godinu Kr 300., Comment. 2., br. 20. donosi ono: U Argenteoli u Asturiji sveti Kristovi mučenici Saturnin, Teofil i Revokata podnijeli su muku za Krista. Upozorava Bivarije, jednako kao i uz gornje mjesto, te u Martyrol. Hispan. Ivan Tamayo de Salazar, da se o njima govori u Rimskom martirologiju i u Katalogu Petra de Natalibus, ali smatraju da se po razlici grada i vremena dokazuje da su ovi različiti od onih. Ni o jednima nemamo ono što bismo mogli pouzdano ustvrditi. Isti Bivarije kaže da se Argenteola sada zove Avilés, drugi kažu Medules, a Tamayo da nije jasno.
4 Slijedeći Dekstrov autoritet, naš Lahierije u Menologio Virginum naziva sv. Revokatu djevicom i mučenicom, kojoj prvu mučeničku krunu niti dodjeljuju niti oduzimaju prije navedeni martirologiji.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.