Povijesni komentar.
Učenik velikoga Amanda bio je bl. Andrija i revan nasljedovatelj njegovih kreposti, o kojemu Elnonski pisac u Epitome Translationis et Elevationis corporis S. Amandi gore objavljenom, kao i Surije zajedno sa Životom istoga što ga je tiskao Baudemund, u br. 6 piše ovako: Svakako, pošto je u prethodnome općenito spomenut spomen Svetaca koji su po bl. Amandu izabrali Gospodina za prisnoga prijatelja, preostaje sada navesti imena nekih na hvalu glavnoga Učitelja, da bi, ako tko poželi čitati njihova djela, iz njihovih kreposti mogao nekako prosuditi zasluge tolikoga Oca i stjegonoše prikladne čete. Dio te tako blažene družine i častan bijahu sveti Andrija, kojega je sam Biskup postavio za Opata u elnonskom samostanu. Dodaju se sv. Jonat, Florebert, Mauront, Humbert, Gertruda, Bava, Landoald. Amancije, svi uvršteni u popis Svetaca. Lippelous u Vita S. Amandi koju je objavio nabraja gotovo sve iste Svece i ovako započinje o bl. Andriji: Jedan od njih, sv. Andrija, kojega je sam Biskup postavio za Opata u elnonskom samostanu. Na isti način Antun Vincent Domeneccus u De Sanctis Catalaniæ 6. veljače, nabrajajući u životu sv. Amanda učenike ovoga Sveca, započinje od sv. Andrije, opata Senonskoga (treba čitati Elnonskoga), kao i drugi na raznim mjestima.
2 Da je Barisis u području Laona franački kralj Hilderik darovao sv. Amandu, rekli smo uz njegov Život, iznijevši u § 2 ispravu samoga Kralja, napisanu 1. kolovoza godine našega kraljevanja, uz potpis kraljice Innehilde, udovice sv. kralja Sigeberta. Ta je godina Kristova bila 666., kao što je ondje dokazano u § 14. Kraljevski dar sv. Amand (kako u njegovu Životu nastavlja opat Filip u br. 60), blagonaklono primivši uz zahvalu, prema pogodnosti mjesta i vremena ondje je prikladnim rasporedom smjestio samostan i, okupivši u njemu ljude koji se boje Boga i zavjetovane Kristovoj vojsci, providnim je upravljanjem postavio za poglavara svoga poštovanoga i Bogu dostojnoga učenika Andriju, koji će ubrzo postati njegovim nasljednikom u elnonskom samostanu. I u br. 68: Već je od tada blaženi Otac Amand osjećao slabosti svoga tijela, iscrpljen naporima i starošću, i tajnim je nadahnućem predosjetio da nije daleko dan njegova odlaska. Pozvavši stoga k sebi poštovanoga Andriju, kojega je prije postavio za Opata u Barisisu, postavio ga je nad svoju obitelj koju je uz Božju pomoć sabrao, da bi u njegovoj ruci krepost reda i strogost stege cvala providnim ublažavanjem, a njemu samome se otvorio skrovitiji i slobodniji ulaz da se posveti Bogu. Ipak je odlučio da se u trajno vlasništvo prava elnonskoga samostana vrati sve što je prije posjedovao u Barisisu od velikodušnosti kralja Hilderika, što se do današnjega dana, prema odredbi Božjega čovjeka, neokrnjeno čuva. To opat Filip u poglavlju 47 prema svojoj podjeli, kojemu je na početku Života stavio ovaj naslov: Kako je bl. Amand elnonskom samostanu postavio za poglavara sv. Andriju, svoga učenika, opata Barisisa: da se to dogodilo godine 683., rekli smo u § 15.
3 Isto se iz Elnonskoga kronika navodi u 8. svesku, 1. dijelu Rerum monasticarum koje je prikupio Franjo le Bar; i dodaje se na kraju: Taj Andrija (kojega je prije nazvao svetim čovjekom) sagradio je crkvu sv. Martina iznad Scarpa. On je pokopan usred Crkve sv. Amanda godine 670., to jest, prema njegovu računanju, devet godina nakon smrti sv. Amanda koja je smještena u godinu 661; stoga je prema našoj Kronologiji živio do godine 692. Navodi se u Galijskome martirologiju Saussaya; 5. veljače ovim riječima: U elnonskom samostanu u pokrajini Tournaiju, sv. Andrije, opata, učenika sv. Amanda, koji je, nakon što je upravljao svojim samostanom na Božje zadovoljstvo i zbog svojih zasluga stekao velik glas svetosti, mirno počinuo smrću dragocjenom u očima Božjim. Istoga dana to piše Ménard u Benediktinskome martirologiju: U Elnonu u Belgiji sv. Andrije, opata, učenika sv. Amanda. Ali 6. veljače navode drugi. Ferrari: U Hainautu bl. Andrije, opata Elnonskoga. Naš Willotius u Dodatku Rimskomu martirologiju koji je izdao na francuskom, pošto je govorio o sv.
A Amandu dodaje: Istoga dana u spomenutom gradu sv. Amanda štuje se sv. Andrija, opat i nasljednik spomenutoga Sveca, umro godine 670. Naime, i on je smrt sv. Amanda ondje bio smjestio u godinu 661. Ghinius u Natalibus sanctorum Canonicorum: Proslavio se također, kaže, u Elnonu bl. Andrija, najprije opat Barisisa u Cella Apostolorum, zatim Elnona, učenik istoga sv. Amanda, koji se ubraja među elnonske Svece, premda se njegov rođendan ne slavi; i o njemu ondje u grobnici postoji Epitaf.
4 Iste je riječi prije bio donio Molanus u Indiculo Sanctorum Belgii, a zatim u Natalibus Sanctorum Belgii sa samim Epitafom, koji je ovakav:
Ovomu grobu svi koji dolazite ne bez poštovanja, jer zatvara kovčeg i udove svetoga Andrije. Koji je bio pobožan i razborit, ponizan, i učenik poštovanoga Oca, ujedno i nasljednik, Amandov. Ovoga je Pastir stada, graditelj sadašnje dvorane Hugo, podigavši ga, očistivši vodom i pohranivši u škrinju, očistivši grob, svečano ovdje ponovno položio. Oni koji su klonuli od groznice ondje su često ozdravili.
Opata Hugona posvetio je Filip Vita S. Amandi, za kojega smo ondje zapazili da je preminuo godine 1169. Drugi pjesmotvor dodaje Franjo le Bar, koji i mi ovdje dodajemo:
Čim se dogodilo da je Amand, poštovan u ljudskim stvarima, bio pridružen zborovima Nebesnika, poziva se u Barisis, gdje se uzdižu samostanska zdanja, Hilderice, sagrađena tvojim troškovima. Hitro dolazi u Elnon Andrija, a posjedi nekoć stečeni u Barisisu darom kneza Hilderika vraćaju se u pravo Elnona: kako je Amand ustmeno zapovjedio i u pismima unaprijed odredio. Andriju ne zaokuplja toliko briga o imetku koliko ljubav prema božanskom bogoštovlju. Stoga svetom Martinu podiže pobožan hram, ondje gdje teče ugodni Scarp napojen vodama. Ni nakon smrti nije bio bez kreposti: kod njegovih kostiju kažu da su ozdravili oni koji su teško pogođeni groznicom.
O elnonskom samostanu opširno je raspravljeno uz Život sv. Amanda.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.