Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 6. veljače

O bl. Anđelu iz Furcia, reda pustinjaka sv. Augustina, u Vastu u Abruzzu

DE B. ANGELO A FURCIOORD. EREMITAR. S. AUGUSTINI, GUASTI AMONII IN APRUTIO,Commentarius prævius

Sadržaj (6)
  1. Vita iz napuljskoga rukopisa.
  2. Bl. Anđeo neplodnim roditeljima nebeski obećan.
  3. Odgoj bl. Anđela, učenje znanosti.
  4. Blaženi Anđeo i njegova želja da prigrli redovnički život.
  5. Novicijat redovničkoga života. Teološki studiji.
  6. Službe obnašane u Redu. Odbijeno biskupstvo.

Histonium je bio grad Frentana, spomenut kod Plinija u 3. knjizi, 12. poglavlje, u četvrtoj regiji Italije, te kod drugih pisaca. Sada ga nazivaju Guastum Amonium ili Vastum Aymonis, u puku Guasto d'Amone, između Asinelle i Trigna, rijeka bližega Abruzza: gdje, kako piše Leandro, preostaju tragovi drevnih djela, a osobito raskošna pretorija i prelijepa kazališta. Da se ovdje 6. veljače slavi blagdan bl. Anđela iz Furcia, posvjedočio nam je naš Antun Beatillo, učen i svet čovjek, pismom poslanim godine 1428. iz Napulja. Njega također navodi Filip Ferrari u općemu katalogu svetih na 6. veljače ovim riječima: U Furciju, selu Teatinske biskupije, bl. Anđela Reda pustinjaka.

2 Njega ovom pohvalom hvali Cezar Eugenije Caracciolo u Napoli sacra, govoreći o samostanu sv. Augustina: Na ovome je mjestu također boravio bl. Anđeo iz Furcia (to je malen kaštel bližega Abruzza), vrstan teolog, kojega je bl. Klement iz Osima, general Reda, postavio za prvoga profesora javnoga učilišta u ovome samostanu, te je nakon dugotrajnih napora, slavan po mnogim čudesima i svetosti života, ovdje ispustio blaženu dušu, koja će uživati u gledanju svoga Stvoritelja. Sada počiva njegovo tijelo pod žrtvenikom kapelice zvane Jaslice. Gleda se pak mramor njegova razbijena groba, na oltaru, pokraj manjih vrata kojima se ide u samostan, s ovim natpisom. OVDJE LEŽI BL. ANĐEO IZ FURCIA, REDA SV. AUGUSTINA, LEKTOR.

3 Tako Eugenije, koji na rubu dodaje ovo: Vita bl. Anđela nalazi se kod pisca. Tu smo Vita mi po prije navedenome Antunu Beatillu primili iz kodeksa napuljskoga svetišta sv. Augustina. Iz njega se spoznaje dob blaženoga muža, koju u Alphabetum Augustinianum ne razjašnjava dovoljno Toma Herrera, koji piše da su neki predali da je bio redovnik godine 1356., drugi 1400., a napokon neki godine 1359. Ali iz Vita je pouzdano da je u Parizu živio s Egidijem Rimskim, a u Napulju bio pridružen poučavanju teologije od bl. Klementa iz Osima: za ovoga Nikola Crusenius u Monasticum Augustinianum, 3. dio, 4. poglavlje, piše da je godine 1270. proglašen generalom, zatim da je godine 1285. dragovoljno odstupio sa službe, ali je prisiljen godine 1282. ponovno je preuzeti i da je preminuo godine 1411. Tome se pridružuje Herrera: a Klementu tvrde da je isti bio zamijenjen Egidijem Rimskim godine 1292., te da je četiri godine poslije postao nadbiskupom Bourgesa. F Da je pak blaženi Anđeo preminuo godine 1417., prenosi pisac Vita. Ferrari kaže da je živio 91 godinu. Nekoje od toga razmotreno je niže u Bilješkama.

4 Dvije molitve i dva himna dodani su u Beatillovu rukopisu, koje će biti vrijedno truda ovdje priložiti. Prva molitva: Molitva, o njemu: Molimo te, svemogući Bože, pogledaj na zavjete poniznih i, umilostivljen zagovorom bl. Anđela, svoga ispovjedaoca, koji je anđeoskim dahom sretno podražavao život i običaje vrsnoga naučitelja Augustina, daj da mi srcem preziremo sve zemaljsko i uvijek se radujemo dioništvu u nebeskome. Po Kristu. Druga: Bože, koji si po bl. Anđelu iz Furcia oslobodio mnoge pritisnute slabostima i po njemu uklonio razne bolesti, udijeli, molimo te, da i mi njegovim pokroviteljstvom možemo oplakati sve svoje prijestupe i napokon zavrijediti doći u njegovo zajedništvo. Po Gospodinu našemu.

3 Himan na jutarnjoj. himan, Nakon što si, neizmjeran drugi Krstitelju, čovječe nebeski, anđele zemaljski, slobodan od božanskih stvari zatražio pustinju Reda. Ti koji podražavajući život slavnoga oca Augustina i čuvajući Pravilo,

A Prezreo si sve tjelesno ovoga svijeta, PISAC G. II. tražeći nebesko. Tebe molimo mi, tvoji sugrađani, da nas, pune radosti, izbaviš od neprijatelja, da po tebi budemo spašeni i od protivnika te vođeni. Po istomu Isusu, koji će zauvijek sa Svetim Duhom živjeti u vijeke vjekova. Amen. Himan na večernjoj. Anđele iz Furcia, anđele ti mira, rođen od Adalipta, začet od Albacie, duhom čist, djelom uzvišen, podigni pritisnute. Spomenuti porode svetoga Augustina, po svojim zaslugama nad Tužnom rijekom, da ne budemo tužni, nego tvoji sugrađani, molimo svi. Neka te časte svi, ali tvoja domovina suznih očiju neka moli, neka izlijeva molitve i tebi uvijek pjevajući hvale moli pobožne. Ti koji si oslobodio mnoge bolesne, oslobodi ti Furcio i sve narode, i nama daruj vrelo suza, da plačemo Bogu. Ujutro tražimo i tebe uvečer, na šesti i deveti čas uvijek moleći, učini nas nebeskima, Kristu pobožne, svojim molitvama. Po tebi predajmo od smrti svoje duše Kristu, Bogu, najvišemu Ocu, Duhu Svetomu, koji u vječnoj vlada časti. Amen.

B

6 I ovi su himni stari, jer su daleko udaljeni od kićenosti ovoga i prošloga stoljeća; i sastavljeni su za Furcijsku Crkvu. Jer i u prvome, u trećoj kitici, i u drugome, u drugoj kitici, nazivaju ga sugrađaninom; a u trećoj kitici imenuju njegovu domovinu, kao i u drugoj Tužnu rijeku, kojim se imenom sada naziva Furcio, kako se kaže na početku Vita. Furcio, ili Tužna rijeka, kako je gore Eugenije, kaštel je, ili, kako rukopisna Vita, grad: Furcas ga naziva Herrera i čini ga gradićem, Ferrari Furcum, selo Grofovije Monteodorisio. A kako svjedoči Leandro Alberti, pokraj rijeke Asinelle, na njezinoj desnoj strani, jest malen kaštel Monteodorisio, ipak znamenit naslovom Grofovije.

C

7 Osim dakle onoga što smo gore rekli, napuljskoga spomenika i staroga naslova Blaženika urezana u mramor; osim glasovita štovanja u gradu Vastu; i u Furciju mu je ponovno sagrađena kapelica, po svjedočanstvu Ferrarija, u kojoj se čuvaju njegove relikvije. Bl. Anđela iz Furcia spominje (kako piše) Filip Eissius u Encomiasticon Augustinianum, gdje navodi i druge.

Vita iz napuljskoga rukopisa.

PISAC NEPOZNAT.

Bl. Anđeo neplodnim roditeljima nebeski obećan.

U pokrajini Abruzzo Kraljevstva Sicilije, u Teatinskoj biskupiji, jest grad koji se nekoć zvao Furcio, a sada se zove Tužna rijeka: u njemu je bio neki čovjek imenom Adalipt sa svojom ženom imenom Albacia. Oboje su pak bili, prema dostojanstvu domovine i svijeta, ne najniži, poduprti zemaljskim imutkom i obiljem dobara, okruženi mnoštvom i moći srodnika po rodu, ali ponajviše urešeni strahom Božjim, zapaljeni ognjem ljubavi prema Bogu i ljudima, sjajeći čestitošću ćudoređa, ustrajni u molitvama, milosrđu prema siromasima i potrebnima, pohađajući pragove crkava, izmučujući same sebe postovima, bdijenjima i hodočašćima, slobodni za sve čine pobožnosti i ne promišljajući unaprijed ništa drugo osim kako bi zaslužili svidjeti se Bogu.

2 Ali kada su već iz srca prezreli svijet, dok je uvenjivao cvijet njihove mladosti, počeli su po božanskome nadahnuću razmišljati da ne bi bili zapovjeđeni da se posijeku kao neplodna stabla ili da se osuše poput smokve koju je Bog prokleo. U tome su dakle smatrali da će postići Božju milost i milosrđe ako bi iz njihovih tijela, kao iz zelenih stabala koja u svoje vrijeme sjaje plodovima, izišla mladica na presladak plod Bogu. Moleći to, govorili su: Prigni, Bože, uši svoje i usliši molitve slugu svojih, koji pouzdano i svim srcem viču; i otvori riznicu svoga milosrđa. Proslavi, molimo te, ime svoje nad nama dajući plod naših tijela. Ukloni, molimo, od nas sramotu neplodnosti. Niti to želimo da se udijeli tvojim slugama radi oholosti duha, niti radi imetka nasljednika; nego samo da sam on sjaji kod tebe kao naš plod i da nikada ne odstupi od tvoje službe. Pohodi nas, molimo te, svojim spasenjem, kao što si se dostojao pohoditi Anu, Elkaninu neplodnu ženu, koja je rodila Samuela, tvoga najvjernijega proroka.

3 Tako su oboje molili: ipak, budući da su smatrali da nisu dostojni da ih Bog usliši, odlučili su zazvati svoga glavnoga zaštitnika arkanđela Mihovila za taj zatraženi dar svim zanosom duha. Stoga prinose zavjete i kreću k njegovim pragovima na gorud Gargano: posvuda izlijevaju molitve i prolijevaju mnoge suze te iz dubine srži provaljuju u jecaje i uzdahe, to razmatrajući u srcu i izgovarajući jezikom: O sveti Mihovile, pogledaj zavjete onih koji plaču i nemoj prezreti molitve onih koji traže tvoju zaštitu, pružene tebi s velikim žarom srca na ovome mjestu glasovitu po tvojemu časnom spomenu. Izmoli za nas plod našega potomstva, koji se ima zauvijek predati božanskim službama: njega naime već od sada pred tobom i tvojim svetim žrtvenikom obećajemo posvetiti Bogu. Neka uđe pred tvoje lice naša molitva i po tebi neka dopru do božanskih ušiju naše suze. Ojačani stoga i pouzdani da će biti uslišani naklonošću tako velika zaštitnika, radosni su se vraćali svojim domovima.

4 Sljedeće se noći, dok nisu bili posve budni ni posve usnuli, gle, pokraj njih staje anđeo Gospodnji, obasut prevelikim sjajem, blag u izgledu, ugodan u riječi i milostiv u utjesi: njemu zdesna stajaše netko častan, urešen biskupskim znakovljem, ispod čijega se biskupskoga ogrtača jasno vidio habit Reda braće pustinjaka sv. Augustina. Dok su oni bili zapanjeni tako novim viđenjem, sam anđeo reče ovako: Ne bojte se; jer ja sam vaš zaštitnik arkanđeo Mihovil, koji uvijek stojim pred Bogom. Ja sam uistinu, dok ste me molili, prinio vaše suze pred Boga: i sada sam poslan da vam navijestim da su vaše molitve uslišane. Jer rodit će vam se sin i zvat će se Anđeo. On će biti velik pred Gospodinom: jer će po njemu Svevišnji učiniti velika djela. I u svojim mladim godinama bit će posvećen znanosti i božanskoj stezi. Naposljetku ću ja biti njegov brižan čuvar i zaštitnik. On će prezreti svijet i prianjat će uz ovoga moga druga. A ovaj, za kojega sam rekao da mi je drug u ovoj službi, jeste Augustin, biskup i vrstan naučitelj, pod čijim će Pravilom vojevati vaš budući sin. I sada smo odavde došli k vama zajedno, jer je Svevišnji njegovu brigu povjerio nama. Od samoga će dakle Oca, kao od vrela svjetala, iscrpsti vodu svih znanosti i mudrosti, kojom će natapati srca onih koji mole i učiniti da cvjetaju na božanskome polju. Pošto su završili te govore,

A s neizmjernim svjetlom obojica su od njihova pogleda podjednako iščezli, uputivši se u nebo. Odatle su otišli razveseljeni više nego što se može iskazati zbog tako velika viđena i čuvena otajstva. Ustaju i, prostirući se po tlu u dubokoj pobožnosti i poniznu duhu, iskazuju hvale Bogu, bl. arkanđelu Mihovilu i bl. Augustinu, čvrstim obećanjem zavjetujući da će se još više posvetiti božanskim djelima. a Tako se u puku uspostavljaju dvije Sicilije, s ovu i s one strane Farosa, odnosno tjesnaca koji odvaja Siciliju od Italije: i to zato što su prije nekoliko stoljeća sicilski kraljevi držali, kao što i sada drže Španjolci, osim Sicilije, i u Italiji pokrajine koje se u puku obuhvaćaju imenom Napuljskoga Kraljevstva., b Abruzzo, koji je kod starih bio Samnij, odakle je dobio to novo ime, raspravlja Leandro Alberti u dvanaestoj regiji Italije., c Chieti, koji Grci zovu Tætræ, Talijani Tieti, a uobičajenije Chieti, bio je drevni grad Marrucinâ, zauzet i spaljen godine 1331. od Pipina, sina Karla Velikoga, poslije obnovljen; smješten je na rijeci Alerno, odnosno Pescari., c O ukazanju sv. Mihovila na gori Garganu i ondje sagrađenoj crkvi govorit ćemo 7. veljače uz Vita sv. Lovre, biskupa Siponta., c Časti se najsvetiji Naučitelj 28. kolovoza.

Odgoj bl. Anđela, učenje znanosti.

Začela je dakle Albacia, veoma čista duha, združena u braku s Adaliptom, dotad lišena utjehe plodnosti, i svim se duhom radovala što se obogaćuje božanskim darom: začela je majka i rodila. Anđeo izlazi na rođenje. Kažu da ovo nije ljudsko, nego božansko otajstvo. Jer u onaj isti sat u koji je izišao iz majčine utrobe, označio ga je svojim imenom arkanđeo, i nazvan je Anđeo, kao što je arkanđeo Mihovil prorekao. Nad tim se čude roditelji, dive se nazočni, i raduju se čuvši to susjedi, čestitaju rođaci i provaljuju u hvale Bogu. Doji dječaka majka, dok dječak ne prestane sisati mlijeko, i tada neka ga prinesu Bogu.

7 Toliko je također volio nauke da je, preko ljudskoga običaja i sposobnosti takva uma, po običaju svoga budućega oca Augustina, od samoga svoga strica i iz knjiga koje je mogao čitati, žedno upijao mudrost i svako znanje i krepost te ih čuvao u postojanu srcu. O divne li i neizrecive sposobnosti ljudskoga uma! Još nije bio navršio 18 godina, a krepostima i znanjem zaslužio je postići klerički red u Crkvi. Jer nije samo dosegnuo međe i granice učenja gramatike i logike, i nije bio nepoznat u središtima duboke filozofije, nego je posjedovao i međe i granice svih prirodnih znanosti, kao učen filozof. A kada je navršio 18 godina, žarko je želio prionuti uz druge slobodne umijeće. Njegovoj želji nije odmah udovoljio njegov najsvetiji učitelj stric, želeći oprezno iskušati odakle u tako mladu dječaku tolika ozbiljnost ponašanja, gorljivost u učenju, ustrajnost u molitvama, umjerenost u jelu i piću, nikakva ljubav prema svijetu, naklonost prema božanskim stvarima, suosjećanje s potrebnima, gađenje nad manama i ljubav prema krepostima, toliko da je u njemu cvala svaka savršenost redovništva. A kada je sve to često premještao u skrovitostima svojih prsa sam njegov stric, odlučio je da se posve ima posvetiti božanskim službama i Bogu pod redovničkim životom i Pravilom koje izabere, kako bi se slobodnije mogao posvetiti Bogu i prionuti uz znanosti. U to je vrijeme približio se dan svršetka života samoga toga najsvetijega oca opata, koji je, pun kreposti, prešao Kristu. A mladić Anđeo, dok je njegov stric, umiješavši se smrt, ispunjao dug čovječnosti, vratio se u roditeljski dom. a Tako je zapisano kod Beatilla. Comaclum na drugome mjestu, ali daleko od toga kraja, oko Ferrare. Koja su u Samniju Cornacla ili Comacla, ne sjećam se.

Blaženi Anđeo i njegova želja da prigrli redovnički život.

Proširio se pak glas o njegovu znanju i iznimnoj kreposti, te se nadaleko i naširoko po domovini njegovo ime pronosilo na pohvalu ispred svih njegovih drugova: bio je naime u riječi blag, u djelu pravedan, prema potrebitima i ubogima pobožan, svima dobrotvoran; sve je pretpostavljao sebi, nikoga nije stavljao ispred sebe, tražio je časno, prezirao je razuzdano, grozio se trgova, pohodio je crkve, svima ponizan, svima susretljiv, sve je častio i nikoga nije prezirao.

9 Dok su sve te kreposti u njemu sjale, mnogi i brojni nisu prestajali kucati na uši roditelja, želeći ga sa sobom povezati tazbinom posredovanjem bračne veze. Njima se davao ovakav, a ne drugi odgovor: Bit će ono što je Bog odredio i što će se svidjeti našemu sinu.

10 Kad se pak približavao kraj ljudskoga stanja za ispunjenje duga Adelipta, oca Anđelova, pade u postelju: i sam bolesni Adelipt pozva k sebi svoga sina Anđela, pošto je bila pozvana supruga, rekavši mu: Evo, moj najslađi sine, svjetlosti očiju naših, i štape starosti, te stupu kuće naše, znam i prepoznajem da sjajiš razumom i svakim zalaganjem u kreposti. Po navršenoj dvadesetoj godini života, došlo je vrijeme u kojem više ne priliči da budeš skriven. Upitani smo želimo li te povezati bračnom vezom, na što je naš odgovor bio da želimo učiniti ono što je Bog odredio i što će se svidjeti našemu sinu. A to smo, moj najslađi sine, rekli utoliko više jer smo te po velikom otajstvu, posredovanjem arkanđela Mihaela, zavrijedili isprositi od Boga: i od tada smo te posvetili Bogu i blaženom Augustinu. Od istoga smo Mihaela poučeni kako ti u Redu samoga blaženoga Augustina, koji se nama ukazao zajedno s arkanđelom Mihaelom, trebaš vojevati za Boga. Sada dakle, moj najslađi sine, izaberi od dvoga ono što ti je drago. Teške prisile svakako se klonimo, a savjetovati mislimo. Boga stavljamo ispred tebe, sine. Naše je bilo izliti zavjete, tvoje je ispuniti obećanja. Čuj, sine, i ispuni zavjete svojih roditelja, da se doda milost tvojoj glavi.

11 Čuvši te riječi, najpobožniji Anđeo proslavi Boga i poljubi noge svojih roditelja, te im radosna lica progovori blagim govorom i radosnim srcem: Neka zna vaše poštovanje i očinstvo vrijedno časti da sam se, kao onaj tko nalazi veliko blago i kao onaj tko drži ono što je dugo žudio, tako i ja obradovao onome što ste mi ispripovjedili. Neka vam dakle bude jasno i znajte moje srce da sam, otkako sam dosegnuo međe razboritosti, posve odlučio posvetiti se božanskim stvarima, marljivo raditi na znanostima i svidjeti se Bogu svim nastojanjem. Stoga vas svim osjećajima molim i preklinjem ponizno, ako sam našao milost u vašim očima, da me u ovome

A savjetujete, na ovo me potaknete, moju lijenost prijekorom ispravite i malodušnost odagnate: a ubuduće neka mi se brak i ne spominje. U ovome pak vidim da sam teško uvrijedio Boga jer mi od mojih prvih nježnih godina niste otkrili takvo proročanstvo. O mene jadnika! Kakvo i kako dugo vrijeme sam izgubio! Ah, Bože! Kako ću nadoknaditi izgubljeno? O kako sam nesretan što sam lišen tolikih dobara! O kako ste okrutni roditelji bili, lišivši me tako najboljeg dijela! Ah, Bože, kad bih zavrijedio da budem učinjen dostojnim krila tako velikoga Reda! O kad bi Bog učinio uspješnim moj put i kad bih zavrijedio da budem pridružen tako velikom društvu! Ne želim druge zaručnice niti tražim išta drugo od onoga što je na svijetu: jer prolazi svijet i požuda njegova.

12 Čuvši to, njegovi roditelji jednako proslaviše Boga i arkanđela Mihaela, a naučitelju Augustinu iskazuju neizmjerne zahvale i hvale. I ljubeći sina, Adelipt, svukavši okove tijela, radosno prijeđe k Kristu, koji neka se vazda smiluje nama. Napokon, nakon smrti svoga oca Adelipta, ostade Anđeo sa svojom majkom i svojom braćom i sestrama kroz cijelu godinu, da se brine o majčinu imanju, kako bi se s njim savjetovala o stanju svojih već odraslih sinova, te da upravlja njome i cijelom kućom.

13 Nakon toga vremenskoga kruga, da ne bi uz Božju pomoć dulje bio prikraćen za ispunjenje svoje želje, govoraše majci: Pusti me, najslađa majko, da mi na ovom putu kojim hodim neprijatelj ne postavi skrivenu zamku. Vrijeme je naime da pođem onome koji tebi me je darovao i da se, nedostojan, pridružim drugom narodu, i u službi Svevišnjemu Bogu. Gle, mene Bog očekuje, arkanđeo Mihael zove, Otac Augustin poziva. Nije pravedno dalje prikrivati: bilo bi bezbožno dalje oklijevati, najopakije samoga sebe zadržavati. Poći ću dakle i vidjet ću tako veliko viđenje. Bilo naime da jedem, bilo da pijem, bilo da spavam, uvijek u mojim ušima odjekuje strašna truba glasa koji govori sa mnom: Ustani ti koji spavaš; ustani od mrtvih: i rasvijetlit će te Krist. Ustat ću dakle i poći ću k svome Ocu Augustinu i reći ću: Oče, sagriješio sam nebu i pred tobom: tako dugo odugovlačenje sam skrivio. Molim te, smiluj mi se, jer si veći i milosrdan. Izvršit ću i ispuniti ono što si zapovjedio tako čudesnim proročanstvom.

14 I sazvavši sestre, rođenu braću te sve svoga roda, provali anđeoskim glasom u ove riječi: Gle, braćo moja, otkrit ću vam tajnu svoga srca. Odlučio sam i odlučujem da se tijelom odvojim od vas, idući kamo me upućuje Bog, kojemu nakanjujem služiti. Vi svaku brigu za mene odložite: samo me utoliko spominjite da uvijek za mene molite. Jer jest i bit će neprestano s vama Bog: njega se uvijek bojte i ljubite Gospodina, zajedničku Majku, kako priliči, štujte: jedni druge ljubite, mir i ljubav sa svima imajte, ustrajte u djelima ljubavi i posvetite se svim božanskim djelima.

15 Tada, navalivši na njega Duh Gospodnji sveti, rekavši svima: Zbogom, poljubivši majčine noge, zaštićen znakom svetoga Križa, ode od sviju. Moleći pak u skrovištu svojih prsa, govoraše: Putove svoje, Gospodine, pokaži mi, i stazama svojim pouči me: upravi me, Gospodine, u istini svojoj, i nauči me svojim opravdanjima, jer sam se u tebe, Gospodine, uzdao. Ti si me naime, Gospodine, izvukao iz utrobe, i od prsiju majke moje u tebe sam položen. Daj dakle svjetiljku mojim nogama i svjetlo mojim stazama, da mnome ne zagospodari svaka nepravda.

Novicijat redovničkoga života. Teološki studiji.

Sam ga je pak Duh Gospodnji uputio i doveo u zemlju zvanu Vasto d'Aymone; gdje se prepoznaje da je ustanovljeno mjesto braće pustinjaka sv. Augustina, prikladno za Božansko bogoslužje; u kojem je bilo mnoštvo same braće, koja su sjala vladanjem, znanjem i čudesnom svetošću. Kad je ušao u samostanski sklop toga mjesta, pod vodstvom samoga Duha; potaknut Božanskim Duhom, prvi mu u susret dođe prior toga mjesta. Kad ga je prior, nakon uzajamnoga pozdrava, kako je običaj takva Reda i pobožnih vjernika, upitao odakle je, iz kojega je razloga onamo došao i kojim se imenom zove; on reče golubljom jednostavnošću i anđeoskim glasom, s dubokim poštovanjem, kako je bio poučen: Ja sam Anđeo, podrijetlom iz Furcija: ovamo me je poslao Bog, premda nedostojnoga, da bih po vašoj ljubavi u odijelu ovoga svetoga Reda dostojno služio Bogu i blaženom Augustinu. Zakleo sam se naime i odredio čuvati zapovijedi tako velikoga Oca i ne odstupati od njegovih ustanova. To je dakle ono što tražim, to je ono što svim srcem žudim. Zaklinjem te, Gospodine, usliši molitve sluge svoga i odobri moje molbe: molim, i nemoj prezreti mene koji molim: i učini da se ne vratim prazan, nego zadovoljan i utješen.

17 Kad je pak sam prior to čuo, hrabreći ga u ljubavi Božjoj i blaženoga Augustina; sazvavši samostansku zajednicu, progovorio je o tako čudesnoj pobožnosti ovoga mladića. Pošto su sve to čuli, dok su se sva braća uistinu čudila i radovala, tada je primljen za brata, naposljetku je predan učitelju novaka i braće, urešenu vladanjem, psalmodijom i naukom, da bude poučen crkvenom časoslovu prema običaju Reda. Već na samom ulasku u svoj Red htio je odbiti vrijeme kušnje i tada položiti zavjete. Tolikim je žarom božanskim plamtio i to je usrdno tražio. Njegovoj želji u tom dijelu nije udovoljio prior i spomenuta zajednica, kao protivnoj pravu iz ustanova njihovih svetih Otaca, te da se pouči u onom životu i vladanju, i da ga poslije, kad spoznaju da njegovo vladanje odgovara riječima, obilnije i pobožnije prime već zavjetovanoga. U samom pak vremenu novicijata postigao je toliku božansku naklonost da je nadmašivao svu ondje prisutnu braću i već se mogao ubrajati među zavjetovane. Pošto je pak ispunjen rok kušnje, naime godina i dan, najgorljivije ga je prior i zajednica primio za zavjetovanoga brata, dok se on tome veoma radovao.

18 U njemu je pak nakon položenih zavjeta Bog još obilnije učinio čudesnim svoje milosrđe, tako da se već među ljudima pojavljivao kao drugi Danijel, čovjek čežnja; i sjajeći, kao drugi Krstitelj, činio se zemaljskim anđelom i nebeskim čovjekom. Uvijek je naime, posvećen ili molitvi ili čitanju, slijedio ćeliju i škole, koje nije napuštao osim kad je u određene sate pohodio crkvu ili je valjalo uzeti hranu. Time je postigao tako veliko svjetlo znanosti da je unutar četverogodišta od svoga ulaska u Red, vremenskoga razdoblja, proniknuo međe svih sedam slobodnih umijeća i filozofije, te savršeno posjedovao znanosti i nije bio bez udjela u svetoj teologiji. Prema svim nevoljnicima bio je dobrotvoran, prema sebi jedino strog, iscrpljivao se postovima, kažnjavao bdjenjima i krotio pokorama. Porastao je dakle glas njegovih znanosti utoliko da se domovina ispunila radošću i klicala pokrajina njegova Reda: koja se mogla radovati, i ne bez razloga je trebala, jer se učvršćivala Anđelovom svetošću, a otprije je obilovala sjajem njegova znanosti.

19 Nakon toga biva poslan na pariško učilište u dvadeset petoj godini svoje dobi. Tada je naime časnu službu učiteljstva vršio brat Egidije Rimski, najizvrsniji učitelj, kojemu su se svidjeli znanost, život i vladanje anđeoskoga brata; on ga je ubrzo uzeo sebi za druga i jednako tako u svoje svratište: jer je samostan toga Reda u samome gradu Parizu bio previše udaljen od četvrti ili dijela grada gdje se vodio studij; zbog toga su svi u ono vrijeme koji su dolazili radi studija boravili u unajmljenim svratištima na vlastiti trošak u svemu. Ostao je u Parizu sam blaženi Anđeo kroz cijelo petogodište, znatno poduprt u studijima troškovima i znanjem od istoga učitelja, ispred svih podučavan i jednako tako voljen. Veoma ga je također nosio u srcu, i nastojao je isti učitelj dovesti ga do ploda potpunoga poznavanja svake znanosti, videći ga puna straha Božjega i da svom oštrinom uma ljubi bavljenje studijem. Napokon je neprestano bio u svim školama toga učitelja izvanredan, kako je običaj učilišta, skupljač i najvjerniji pratitelj činā svih učenika.

B a O ovome mjestu rečeno je gore. Podrijetlo imena od germanskoga Gast izvodi Camillo Pellegrini u Historia Principum Longobardorum, knj. 2, dio 1, str. 87. Ono pak znači gosta ili stranca, odnosno tuđinca. Odatle Gastaldus, ili Castaldus, koji upravlja tuđinskom sudbenom upravom, odnosno onaj koji sudi tuđincima, a ne domaćima kneza. O toj riječi raspravlja Gerardus Joannes Vossius u De vitiis sermonis, knj. 2, pogl. 8, str. 211. I tako će Gastum Aimonis biti kao da kažeš sudnica Aymona. A Goderedus Wendelinus u Glossario Salico vocum Anoticorum hoće da je riječ Gasti isto što i gospodar ili toparh; i to dokazuje iz naslova Saljskoga zakona., b Ovo je samostan u Vastu u pokrajini Abruzzo kod Crasenija.

Službe obnašane u Redu. Odbijeno biskupstvo.

Pošto je pak navršeno cijelo petoljeće, slavni učitelj Egidije, uviđajući da on nije samo najdostojniji službe i časti lektora, nego da zaslužuje biti obdaren i vrhuncem učiteljskoga zvanja; sazvavši sve, uz poštovanje ustroja učilišta, uz njegovo ispitivanje, svečano ga je ovlastio za službu lektora. Nakon što je dakle preuzeo breme lektorata, upravio je svoje korake prema kraljevstvu i svojoj pokrajini: i, kao obdaren dobrotom i ispunjen strahom Božjim, naoružan svakom blagošću i pobožnošću, kako na odlasku tako i vraćajući se iz Pariza, uvijek je išao pješice.

21 Kad je pak došao, čim je saznao da je generalni prior istoga Reda svete uspomene blaženi Klement iz Napulja, iz najveće pobožnosti odmah je otišao k njemu: od njega je očinski primljen, i još više jer je bio svjestan njegova pohoda, života i glasa. U isto je pak vrijeme napuljsko učilište oskudijevalo učiteljem i profesorom teologije, a bilo je ispunjeno brojem studenata i krepostima. Neprestano su dakle svakoga dana zahtijevali da ne gube to vrijeme za stjecanje znanosti i kreposti, te je kao pravi štovatelj učilišta i znanosti gorljivo molio da se istima od strane istoga generalnog priora prikladno pribavi učitelj. Nakon što je prošlo nekoliko dana, sam blaženi generalni prior Klement, iskusivši da je istinito ono što je nekoć vidio na Anđelu u Parizu, te sada na svoje oči gledajući ono što je doznao o njegovu glasu, postavio ga je i imenovao na glavnome mjestu lektorom učitelja teologije napuljskoga samostana i učilišta, podjeljujući mu svako dostojanstvo, povlasticu i vlast kojima se obično rese učitelji naučitelji u teologiji.

22 Zbog toga se raduju i vesele svi napuljski sugrađani, kliču studenti, naposljetku čestitaju svi rektorî škola, svi jednim glasom govoreći: Odlično, odlično, gle, Bog je pohodio svoj narod, jer je među nama ustao velik prorok, koji je dostojan uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate. On je pak istražio dubine rijeka i iznio na svjetlo skriveno: svjetlo je pak ne samo ožednjelim srcima napuljskoga učilišta, nego i cijelomu kraljevstvu Apulije te umovima sviju u cijeloj Italiji donijelo plodnu blagost i svjetlonosnu neizmjernost svoga znanja. I nije čudo, jer se on naziva onim anđelom o kojemu je u slici govorio Ivan u Otkrivenju, koji je imao veliku vlast, i zemlja je rasvijetljena njegovom slavom. On je i onaj anđeo o kojemub slijedi, koji silazi s neba ogrnut oblakom, i duga na glavi njegovoj; lice mu je bilo kao sunce, noge njegove kao ognjeni stup, i imao je u svojoj ruci otvorenu knjižicu i vječno evanđelje, da naviješta evanđelje onima koji sjede na zemlji.

23 Rastao je pak i umnožio se pod njegovim naukom studij, i ispunjao se broj studenata: svatko, prosvijetljen plodom i svjetlom znanosti, žarče se rasplamsavao žudnjom za znanjem. I ne bez razloga: jer je on ona rijeka, kako je prorekao njegov Otac Augustin, u kojoj i slon pliva i jaganjac propovijeda, a sjaj toga presvetoga života ispunja sve krajeve Italije. Stoga ga najpobožnije moli pobožni napuljski kler, puk, zajedno sa svim njegovim učilištem, da se udostoji napisati tumačenje Evanđelja po Mateju, tvrdeći da, premda je samo Evanđelje na mnogo načina i dostatno protumačeno, ipak iz posebne pobožnosti koju su gajili prema njegovu nauku žele da se iz istoga Evanđelja, perom tako velikoga Oca, nasite hranom. Njihovu pobožnost i želju te pravedne molbe odlučio je ispuniti onim što se tražilo. Počeo je dakle i poduzeo tako uzvišeno djelo te ga, poduprt Božanskom pomoći, priveo kraju.

24 Treće pak godine svoga doktorskoga upravljanja, pošto je svaki brat njegova Reda spoznao njegovu svetost, revnost za pravednost, blagost duha, žar ljubavi i snagu svake kreposti, te da je poduprt sjajem savršenstva i zavjetovanja kršćanskoga redovništva, svi ga jednodušnim glasom biraju i traže za provincijalnoga priora pokrajine Kraljevstva na njihovu pokrajinskom kapitulu, na kojem je sudjelovao spomenuti generalnic prior, brat, štoviše svetac, Klement: po čijoj je zapovijedi, premda nevoljko, preuzeo breme provincijalata; ostajući mu i dalje, kao i prije, doktorska briga i upravljanje spomenutim učilištem.

23 Glas pak njegova nebeskoga života i ujedno znanost ispunili su kraljevstvo Apulije: i obdaren tolikom službom biva izabran na vrhunac biskupstva, i to dvostruked Crkve u Acerri i u Melfiju, koje je na svaki način izbjegao. F Naposljetku, dovršavajući broj života, sklopio je posljednji dan u Napulju, u samostanu svoga Oca Augustina, godine spasenja 1326., šestoga dana veljače: kojega je poslije sveti grob mnoga tijela bolesnika vratio u prijašnje zdravlje. a To se moralo dogoditi god. 1274. ili 1275. prije nego što je bl. Klement položio generalat; ako je naime 81 godinu živio bl. Anđeo i umro 1327., slijedi da je rođen god. 1246. ili radije 1245., 1270., u svojoj 25. godini, pošao u Pariz, a nakon petogodišta došao u Napulj., b Ne slijedi, nego prethodi, kao što je očito iz naznačenih mjesta., c Ako je istinita prije iznesena nego potvrđena kronologija, blaženi Klement je morao sudjelovati na ovom kapitulu kao privatna osoba. Neka vide oni koji su sastavili Anale Reda: premda Ferrari to što piše da je živio 81 godinu ne dokazuje. Što ako samo 71? Tada će pak ovo pasti u vrijeme drugoga generalata. Ali kako će biti istinito ono što se u br. 21 kaže, da je iskusio da je istinito ono što je nekoć vidio na Anđelu u Parizu? Osim ako tko kaže da je, napustivši učiteljstvo, otišao u Pariz i ondje vidio Anđela, d. Čini se da je izabran zasebno za svaku pojedinu; jer se ne vide ni razlozi ni način kako je Crkva u Acerri, smještena na rijeci Clanio, nedaleko od Napulja, bila spojena s onom u Melfiju preko rijeke Ofanto u Basilicati, odnosno Lukaniji. Niti Ferdinando Ughelli, kad govori o biskupima Melfija, spominje ovo spajanje: koji ipak piše da je drugu crkvu u trajno ujedinjenje s onom u Melfiju sjedinio Klement VII., naime onu u Rapolli, jedva tisuću koraka, kako kaže, udaljenu od Melfija.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

6. veljače Kalendar godine