Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 6. veljače

O bl. Anđelu iz Furcia, reda pustinjaka sv. Augustina, u Vastu u Abruzzu

DE B. ANGELO A FURCIOORD. EREMITAR. S. AUGUSTINI, GUASTI AMONII IN APRUTIO,Commentarius prævius

Histonium je bio grad Frentana, spomenut kod Plinija u 3. knjizi, 12. poglavlje, u četvrtoj regiji Italije, te kod drugih pisaca. Sada ga nazivaju Guastum Amonium ili Vastum Aymonis, u puku Guasto d'Amone, između Asinelle i Trigna, rijeka bližega Abruzza: gdje, kako piše Leandro, preostaju tragovi drevnih djela, a osobito raskošna pretorija i prelijepa kazališta. Da se ovdje 6. veljače slavi blagdan bl. Anđela iz Furcia, posvjedočio nam je naš Antun Beatillo, učen i svet čovjek, pismom poslanim godine 1428. iz Napulja. Njega također navodi Filip Ferrari u općemu katalogu svetih na 6. veljače ovim riječima: U Furciju, selu Teatinske biskupije, bl. Anđela Reda pustinjaka.

H istonium Frentanorum oppidum fuit, Plinio memoratum lib. 3 cap. 12 in regione quarta Italiae, atque aliis scriptoribus. Guastum Amonium nunc vocant, aut Vastum Aymonis, vulgo Guasto d'Amone, inter Asinellam Triniumque citerioris Aprutii amnes; ubi antiquorum operum vestigia superesse, maximeque sumptuosi prætorii ac perpulchri theatri Leander scribit. Hic vi Februarii festum celebrari B. Angeli de Furcio, nobis testatus est Antonius Beatillus noster, doctus vir ac sanctus, litteris anno CICCCCXXVIII Neapoli datis. Eum quoque recenset Philippus Ferrarius in generali catalogo SS. viii Id. Febr. his verbis: Furci, pago Teatinæ diocesis, B. Angeli Ordinis Eremitarum.

2 Njega ovom pohvalom hvali Cezar Eugenije Caracciolo u Napoli sacra, govoreći o samostanu sv. Augustina: Na ovome je mjestu također boravio bl. Anđeo iz Furcia (to je malen kaštel bližega Abruzza), vrstan teolog, kojega je bl. Klement iz Osima, general Reda, postavio za prvoga profesora javnoga učilišta u ovome samostanu, te je nakon dugotrajnih napora, slavan po mnogim čudesima i svetosti života, ovdje ispustio blaženu dušu, koja će uživati u gledanju svoga Stvoritelja. Sada počiva njegovo tijelo pod žrtvenikom kapelice zvane Jaslice. Gleda se pak mramor njegova razbijena groba, na oltaru, pokraj manjih vrata kojima se ide u samostan, s ovim natpisom. OVDJE LEŽI BL. ANĐEO IZ FURCIA, REDA SV. AUGUSTINA, LEKTOR.

2 Eum hoc encomio prædicat Cæsar Eugenius Caracciolus in Neapoli sacra, de S. Augustini monasterio loquens: In hoc quoque loco habitavit B. Angelus de Furcio, (id castellum est exiguum Aprutii citerioris) eximius Theologus, qui a B. Clemente Auximano, Ordinis Generali, professor primarius constitutus studii publici hoc in cenobio, post diuturnos labores, multis miraculis vitæque sanctitate clarus, hic beatam animam exhalavit, conspectu fruituram sui Creatoris. Quiescit nunc ejus corpus sub ara sacelli, Præsepis dicti. Cernitur autem marmor diffracti ejus sepulchri, in altari, juxta minorem januam, qua ad claustrum itur, cum hac epigraphe. HIC IACET B. ANGELVS DE FURCIO ORDIN. S. AVG. LECTOR..

3 Tako Eugenije, koji na rubu dodaje ovo: Vita bl. Anđela nalazi se kod pisca. Tu smo Vita mi po prije navedenome Antunu Beatillu primili iz kodeksa napuljskoga svetišta sv. Augustina. Iz njega se spoznaje dob blaženoga muža, koju u Alphabetum Augustinianum ne razjašnjava dovoljno Toma Herrera, koji piše da su neki predali da je bio redovnik godine 1356., drugi 1400., a napokon neki godine 1359. Ali iz Vita je pouzdano da je u Parizu živio s Egidijem Rimskim, a u Napulju bio pridružen poučavanju teologije od bl. Klementa iz Osima: za ovoga Nikola Crusenius u Monasticum Augustinianum, 3. dio, 4. poglavlje, piše da je godine 1270. proglašen generalom, zatim da je godine 1285. dragovoljno odstupio sa službe, ali je prisiljen godine 1282. ponovno je preuzeti i da je preminuo godine 1411. Tome se pridružuje Herrera: a Klementu tvrde da je isti bio zamijenjen Egidijem Rimskim godine 1292., te da je četiri godine poslije postao nadbiskupom Bourgesa. F Da je pak blaženi Anđeo preminuo godine 1417., prenosi pisac Vita. Ferrari kaže da je živio 91 godinu. Nekoje od toga razmotreno je niže u Bilješkama.

3 Hæc Eñgenius, qui in margine ista adjicit: Vita B. Angeli est penes auctorem. Eam nos Vitam per Antonium Beatillum ante citatum accepimus ex codicibus sanctuarii Neapolitani S. Augustini. Ex qua ætas beati viri cognoscitur, quam non satis in Alphabeto Augustiniano expedit Thomas Herrera, qui ab nonnullis traditum scribit, monachum fuisse anno CICCCCLVI, ab aliis CICCCC, ac demum a quibusdam an. CICCCLIX. At constat e Vita, Parisiis vixisse cum Ægidio Romano, Neapoli docendæ Theologiæ admotum a B. Clemente Auximano: quorum hunc Nicolaus Crusenius in Monastico Augustiniano, parte 3 cap. 4 scribit an. CICCCLXX Generalem renuntiatum, anno deinde CICCCLXXXV magistratu volentem abiisse, sed coactum anno CICCCLXXXII denuo eum capessere, e vita excessisse anno CICCCCXI. Cui subscribit Herrera: Clementi autem subrogatum iidem asserunt Ægidium Romanum an. MCCXCII, quadriennio post Bituricensem Archiepiscopum esse factum. F Beatum vero Angelum anno MCCCCXVII decessisse Vitæ auctor tradit. Ferrarius ait LXXXXI annos vixisse. Quædam horum infra in Notis expensa.

4 Dvije molitve i dva himna dodani su u Beatillovu rukopisu, koje će biti vrijedno truda ovdje priložiti. Prva molitva: Molitva, o njemu: Molimo te, svemogući Bože, pogledaj na zavjete poniznih i, umilostivljen zagovorom bl. Anđela, svoga ispovjedaoca, koji je anđeoskim dahom sretno podražavao život i običaje vrsnoga naučitelja Augustina, daj da mi srcem preziremo sve zemaljsko i uvijek se radujemo dioništvu u nebeskome. Po Kristu. Druga: Bože, koji si po bl. Anđelu iz Furcia oslobodio mnoge pritisnute slabostima i po njemu uklonio razne bolesti, udijeli, molimo te, da i mi njegovim pokroviteljstvom možemo oplakati sve svoje prijestupe i napokon zavrijediti doći u njegovo zajedništvo. Po Gospodinu našemu.

4 Binæ Orationes et Hymni bini adduntur in Beatilli MS. quæ operæ fuerit hic attexere. Oratio prior: Oratio, de eo: Quæsumus, omnipotens Deus, vota humilium respice, et B. Angeli Confessoris tui, vitam et mores eximii Doctoris Augustini Angelico spiramine feliciter imitantis, interventione placatus, concede, nos corde terrena cuncta despicere, et cælestium semper participatione gaudere. Per Christum. Altera: Deus qui per B. Angelum de Furcio multos ab infirmitatibus oppressos liberasti, et varios per eum morbos abstulisti, tribue, quæsumus, ut et nos ejus patrocinio omnia nostra delicta plangere valeamus, et tandem ad ejus consortium pervenire mereamur. Per Dominum nostrum.

3 Himan na jutarnjoj. himan, Nakon što si, neizmjeran drugi Krstitelju, čovječe nebeski, anđele zemaljski, slobodan od božanskih stvari zatražio pustinju Reda. Ti koji podražavajući život slavnoga oca Augustina i čuvajući Pravilo,

A Prezreo si sve tjelesno ovoga svijeta, PISAC G. II. tražeći nebesko. Tebe molimo mi, tvoji sugrađani, da nas, pune radosti, izbaviš od neprijatelja, da po tebi budemo spašeni i od protivnika te vođeni. Po istomu Isusu, koji će zauvijek sa Svetim Duhom živjeti u vijeke vjekova. Amen. Himan na večernjoj. Anđele iz Furcia, anđele ti mira, rođen od Adalipta, začet od Albacie, duhom čist, djelom uzvišen, podigni pritisnute. Spomenuti porode svetoga Augustina, po svojim zaslugama nad Tužnom rijekom, da ne budemo tužni, nego tvoji sugrađani, molimo svi. Neka te časte svi, ali tvoja domovina suznih očiju neka moli, neka izlijeva molitve i tebi uvijek pjevajući hvale moli pobožne. Ti koji si oslobodio mnoge bolesne, oslobodi ti Furcio i sve narode, i nama daruj vrelo suza, da plačemo Bogu. Ujutro tražimo i tebe uvečer, na šesti i deveti čas uvijek moleći, učini nas nebeskima, Kristu pobožne, svojim molitvama. Po tebi predajmo od smrti svoje duše Kristu, Bogu, najvišemu Ocu, Duhu Svetomu, koji u vječnoj vlada časti. Amen.

B

3 Hymnus ad Matutinum. hymnus, Postquam immensus alter Baptista, Homo cælestis, Angelus terrestris, Vacans divinis eremum petisti Religionem. Tu qui præclari Patris Augustini Vitam imitans, Regulamque servans,

A Cuneta cadnei mundi despexisti, AUCTORE G. II. Celica quærens. Te deprecamur nos tui concives, Gaudio plenos detegas ex hoste, Per te salvemur etiam ex adverso Ac gubernemur. Per eumdem Jesum, qui in perpetuum Cum sancto Spiritu vivetinseculaseculorum Amen. Hymnus ad Vesperas. Angele de Furcio, Angelus tu pacis, Natus Adalipti, genitus Albatia, Mente te album, opere te celsum, Erige pressos. Præfata proles sacri Augustini, Meritis nos tuis super Flumen triste, Tristes ne simus, sed tui concives, Deprecamur omnes. Te colant omnes, patria sed tua Lacrymanter oret. preces effundat, Et tibi semper concinendo laudes Rogat devotas. Qui liberasti multos infirmos, Libera tu Furcium populosque omnes, Et nobis dones fontem lacrymarum, Deo plangamus. Mane quæramus, vesperi te quoque, Sexta et Nona semper orando, Celícos nos reddas, Christos devotos, Precibus tuis. Per te reddamus nostras a morte Animas Christo, Deo summo Patri, Spiritui sancto, qui in perpetuo Regnat honore, Amen.

B

6 I ovi su himni stari, jer su daleko udaljeni od kićenosti ovoga i prošloga stoljeća; i sastavljeni su za Furcijsku Crkvu. Jer i u prvome, u trećoj kitici, i u drugome, u drugoj kitici, nazivaju ga sugrađaninom; a u trećoj kitici imenuju njegovu domovinu, kao i u drugoj Tužnu rijeku, kojim se imenom sada naziva Furcio, kako se kaže na početku Vita. Furcio, ili Tužna rijeka, kako je gore Eugenije, kaštel je, ili, kako rukopisna Vita, grad: Furcas ga naziva Herrera i čini ga gradićem, Ferrari Furcum, selo Grofovije Monteodorisio. A kako svjedoči Leandro Alberti, pokraj rijeke Asinelle, na njezinoj desnoj strani, jest malen kaštel Monteodorisio, ipak znamenit naslovom Grofovije.

C

6 Atque hi quidem hymni et antiqui sunt, quippe ab hujus et superioris seculi cleyantia longe remoti; et pro Furciensi Ecclesia compositi. Nam et in primo, stropha tertia, et in secundo stropha secunda, concivem appellant; et stropha tertia patriam ejus nominant, uti et secunda Flumen triste, quo nunc vocabulo Furcium nuncupari principio Vitæ dicitur. Est Furcium, sive Flumen triste, ut supra Engenius, castellum, sive, ut Vita MS. castrum: Furcas vocat Herrera, et opidulum facit, Ferrarius Furcum, pagum Comitatus Montis Oderisii. Est autem Leandro Alberto teste, juxta flumen Asinellam, ejus in dextera, modicum castellum Mons Dorisius, insigne tamen nomine Comitatus.

C

7 Osim dakle onoga što smo gore rekli, napuljskoga spomenika i staroga naslova Blaženika urezana u mramor; osim glasovita štovanja u gradu Vastu; i u Furciju mu je ponovno sagrađena kapelica, po svjedočanstvu Ferrarija, u kojoj se čuvaju njegove relikvije. Bl. Anđela iz Furcia spominje (kako piše) Filip Eissius u Encomiasticon Augustinianum, gdje navodi i druge.

7 Prater ergo, quod supra diximus, monumentum Neapolitanum, vetustumque Beati titulum, marmori insculptum; prater celebrem in oppido Guasti Amonii venerationem; Furcii quoque ei sacellum redificatum est, Ferrario teste, in quo ejus reliquiæ servantur. Meminit B. Angeli de Fursis (ut scribit) Philippus Eissius in Encomiastico Augustiniano, ubi et alios citat.

Vita iz napuljskoga rukopisa.

Vita ex ms. neapolit.

PISAC NEPOZNAT.

AUCTORE ANONYMO.

Bl. Anđeo neplodnim roditeljima nebeski obećan.

B. Angelus sterilibus parentibus cælitus promissus.

U pokrajini Abruzzo Kraljevstva Sicilije, u Teatinskoj biskupiji, jest grad koji se nekoć zvao Furcio, a sada se zove Tužna rijeka: u njemu je bio neki čovjek imenom Adalipt sa svojom ženom imenom Albacia. Oboje su pak bili, prema dostojanstvu domovine i svijeta, ne najniži, poduprti zemaljskim imutkom i obiljem dobara, okruženi mnoštvom i moći srodnika po rodu, ali ponajviše urešeni strahom Božjim, zapaljeni ognjem ljubavi prema Bogu i ljudima, sjajeći čestitošću ćudoređa, ustrajni u molitvama, milosrđu prema siromasima i potrebnima, pohađajući pragove crkava, izmučujući same sebe postovima, bdijenjima i hodočašćima, slobodni za sve čine pobožnosti i ne promišljajući unaprijed ništa drugo osim kako bi zaslužili svidjeti se Bogu.

In regni a Siciliæ provinciab Aprutina, inc Teatina diœcesi, castrum est quod quondam Furcium dictum, nunc Flumen-triste vocatur: in quo quidam vir fuit, nomine Adaliptus, cum sua uxore, nomine Albatia. Ambo autem fuerunt secundum patriæ et seculi dignitatem non infimi, mundi substantia rerumque abundantia fulti, copia et potentia genere conjuctorum vallati, sed maxime Dei timore ornati, caritatis erga Deum et homines igne succensi, morum honestate fulgentes, orationibus, pauperum inopumque misericordiis insistentes, ecclesiarum limina visitantes, jejuniis, vigiliis et peregrinationibus semetipsos macerantes, devotionis cunctis actibus vacantes, et nihil aliud præmeditantes, nisi qualiter Deo placere mererentur.

2 Ali kada su već iz srca prezreli svijet, dok je uvenjivao cvijet njihove mladosti, počeli su po božanskome nadahnuću razmišljati da ne bi bili zapovjeđeni da se posijeku kao neplodna stabla ili da se osuše poput smokve koju je Bog prokleo. U tome su dakle smatrali da će postići Božju milost i milosrđe ako bi iz njihovih tijela, kao iz zelenih stabala koja u svoje vrijeme sjaje plodovima, izišla mladica na presladak plod Bogu. Moleći to, govorili su: Prigni, Bože, uši svoje i usliši molitve slugu svojih, koji pouzdano i svim srcem viču; i otvori riznicu svoga milosrđa. Proslavi, molimo te, ime svoje nad nama dajući plod naših tijela. Ukloni, molimo, od nas sramotu neplodnosti. Niti to želimo da se udijeli tvojim slugama radi oholosti duha, niti radi imetka nasljednika; nego samo da sam on sjaji kod tebe kao naš plod i da nikada ne odstupi od tvoje službe. Pohodi nas, molimo te, svojim spasenjem, kao što si se dostojao pohoditi Anu, Elkaninu neplodnu ženu, koja je rodila Samuela, tvoga najvjernijega proroka.

2 Verum cum jam mundum ex corde sprevissent, eorum flore juventutis arescente, Divino spiramine cogitare coeperunt, ne tamquam infructifere arbores præcidi mandarentur vel arescerent, sicut ficulnea, cui maledixit Deus. In hoc ergo se Dei gratiam et misericordiam assecuturos putabant, si ex eorum corporibus, velut ex arboribus virentibus, suisque temporibus fructibus rutilantibus, surculus prodiret in fructum suavissimum Deo. Hoc ergo orantes dicebant: Inclina Deus aures tuas, et audi preces servorum tuorum, confidenter totoque corde clamantium; et aperi thesaurum misericordiæ tuæ. Magnifica, quæsumus, nomen tuum super nos, nostrorum corporum fructum concedendo. Aufer, oramus, a nobis sterilitatis opprobrium. Neque hoc ad animi jactantiam, nec pro successorum substantia, servis tuis concedi optamus; sed solum ut ipse apud te fructus noster fulgeat, et a tuo famulatu numquam discedat. Visita nos, quæsumus, in salutari tuo, sicut es dignatus visitare Annam Elcanæ uxorem sterilem quæ genuit Samuelem tuum Prophetam fidelissimum.

3 Tako su oboje molili: ipak, budući da su smatrali da nisu dostojni da ih Bog usliši, odlučili su zazvati svoga glavnoga zaštitnika arkanđela Mihovila za taj zatraženi dar svim zanosom duha. Stoga prinose zavjete i kreću k njegovim pragovima na gorud Gargano: posvuda izlijevaju molitve i prolijevaju mnoge suze te iz dubine srži provaljuju u jecaje i uzdahe, to razmatrajući u srcu i izgovarajući jezikom: O sveti Mihovile, pogledaj zavjete onih koji plaču i nemoj prezreti molitve onih koji traže tvoju zaštitu, pružene tebi s velikim žarom srca na ovome mjestu glasovitu po tvojemu časnom spomenu. Izmoli za nas plod našega potomstva, koji se ima zauvijek predati božanskim službama: njega naime već od sada pred tobom i tvojim svetim žrtvenikom obećajemo posvetiti Bogu. Neka uđe pred tvoje lice naša molitva i po tebi neka dopru do božanskih ušiju naše suze. Ojačani stoga i pouzdani da će biti uslišani naklonošću tako velika zaštitnika, radosni su se vraćali svojim domovima.

3 Sic ambo orabant: verumtamen quia se putabant indignos a Deo audiri, decreverunt suum præcipuum Patronum Michaelem Archangelum super hoc postulatum donum invocare toto mentis affectu. Ergo vota offerunt, ac ad ejus limina ad montemd Garganum pergunt: ubique preces fundunt, ac lacrymas multas emittunt, atque in singultus et suspiria medullitus prorumpunt, hoc meditantes in corde et lingua pronuntiantes: Ah Michael sancte, suspice vota flentium, et noli despicere preces tuum poscentium patrocinium, in hoc loco celebri venerabilis tuæ memoriæ, tibi magno cordis fervore porrectas. Posce pro nobis nostrae posteritatis fructum, Divinis semper obsequiis mancipandum: ipsum enim ex nunc coram te et tuo sancto altari spondemus Deo dicandum. Intret in conspectu tuo oratio nostra, et per te aures Divinas nostrae lacrymæ subeant. Confortati itaque et confisi se exaudiendos tanti patrocinii favore, ad propria remeabant gaudentes.

4 Sljedeće se noći, dok nisu bili posve budni ni posve usnuli, gle, pokraj njih staje anđeo Gospodnji, obasut prevelikim sjajem, blag u izgledu, ugodan u riječi i milostiv u utjesi: njemu zdesna stajaše netko častan, urešen biskupskim znakovljem, ispod čijega se biskupskoga ogrtača jasno vidio habit Reda braće pustinjaka sv. Augustina. Dok su oni bili zapanjeni tako novim viđenjem, sam anđeo reče ovako: Ne bojte se; jer ja sam vaš zaštitnik arkanđeo Mihovil, koji uvijek stojim pred Bogom. Ja sam uistinu, dok ste me molili, prinio vaše suze pred Boga: i sada sam poslan da vam navijestim da su vaše molitve uslišane. Jer rodit će vam se sin i zvat će se Anđeo. On će biti velik pred Gospodinom: jer će po njemu Svevišnji učiniti velika djela. I u svojim mladim godinama bit će posvećen znanosti i božanskoj stezi. Naposljetku ću ja biti njegov brižan čuvar i zaštitnik. On će prezreti svijet i prianjat će uz ovoga moga druga. A ovaj, za kojega sam rekao da mi je drug u ovoj službi, jeste Augustin, biskup i vrstan naučitelj, pod čijim će Pravilom vojevati vaš budući sin. I sada smo odavde došli k vama zajedno, jer je Svevišnji njegovu brigu povjerio nama. Od samoga će dakle Oca, kao od vrela svjetala, iscrpsti vodu svih znanosti i mudrosti, kojom će natapati srca onih koji mole i učiniti da cvjetaju na božanskome polju. Pošto su završili te govore,

4 Nocte igitur sequenti, cum nec ex toto vigilarent, nec ex toto dormirent; ecce Angelus Domini assistit juxta eos, nimia claritate perfusus, blandus in aspectu, jucundus in verbo et gratiosus solatio: ad cujus dexteram adstabat quidam venerabilis Episcopalibus insigniis insignitus, sub cujus Episcopali chlamyde habitus Ordinis Fratrum Eremitarum S. Augustini aperte patebat. Quibus stupentibus visione tam nova, Angelus ipse sic ait: Nolite timere; ego enim sum protector vester Michael Archangelus, qui adsto ante Deum semper. Ego siquidem, cum me deprecaremini, lacrymas vestras obtuli ante Deum: et nunc missus sum nuntiare vobis, vestras preces esse exauditas. Nascetur namque vobis filius, et vocabitur Angelus. Hic erit magnus coram Domino: per ipsum enim Altissimus magnalia operabitur. In suis etiam tenellis annis scientiæ Divinæque disciplinæ vacabit. Ego denique ejus custos et protector ero sollicitus. Mundum ipse despiciet, et huic meo comiti adhærebit. Hic autem, de quo dixi, meus comes in hoc ministerio, est e Augustinus Episcopus et Doctor eximius, cujus sub Regula militabit vester futurus filius. Et nunc ex hoc ad vos simul venimus, quoniam ipsius curam nobis commisit Altissimus. Ab ipso itaque Patre veluti fonte luminum, scientiarum omnium et sapientiæ aquam exhauriet, qua irrigabit orantium corda et florere faciet in agro Divino. His autem finitis sermonibus,

A s neizmjernim svjetlom obojica su od njihova pogleda podjednako iščezli, uputivši se u nebo. Odatle su otišli razveseljeni više nego što se može iskazati zbog tako velika viđena i čuvena otajstva. Ustaju i, prostirući se po tlu u dubokoj pobožnosti i poniznu duhu, iskazuju hvale Bogu, bl. arkanđelu Mihovilu i bl. Augustinu, čvrstim obećanjem zavjetujući da će se još više posvetiti božanskim djelima. a Tako se u puku uspostavljaju dvije Sicilije, s ovu i s one strane Farosa, odnosno tjesnaca koji odvaja Siciliju od Italije: i to zato što su prije nekoliko stoljeća sicilski kraljevi držali, kao što i sada drže Španjolci, osim Sicilije, i u Italiji pokrajine koje se u puku obuhvaćaju imenom Napuljskoga Kraljevstva., b Abruzzo, koji je kod starih bio Samnij, odakle je dobio to novo ime, raspravlja Leandro Alberti u dvanaestoj regiji Italije., c Chieti, koji Grci zovu Tætræ, Talijani Tieti, a uobičajenije Chieti, bio je drevni grad Marrucinâ, zauzet i spaljen godine 1331. od Pipina, sina Karla Velikoga, poslije obnovljen; smješten je na rijeci Alerno, odnosno Pescari., c O ukazanju sv. Mihovila na gori Garganu i ondje sagrađenoj crkvi govorit ćemo 7. veljače uz Vita sv. Lovre, biskupa Siponta., c Časti se najsvetiji Naučitelj 28. kolovoza.

A cum lumine immenso ab eorum aspectibus ambo pariter evanuerunt, cœlum petentes. Unde venerunt exhilarati ultra quam exprimi valeat de tanto viso et audito mysterio. Surgunt et se prosternentes in solo devotione profunda atque humili mente Deo, B. Michaeli Archangelo, et B. Augustino laudes referunt, firma sponsione voventes peramplius vacare operibus Divinis. a Ita vulgo duæ Siciliæ statuuntur, cis et ultra Pharum, sive fretum, quod Siciliam ab Italia dirimit: idque quia ante secula aliquot tenuere Siculi Reges, uli et nunc tenent Hispani, præter Siciliam, etiam in Italia provincias quæ vulgo regni Neapolitani nomine comprehenduntur. — b Aprutium, quod veteribus Samnium fuit, unde novum illud nomen acceperit, disputat Leander Albertus in Italiae regione duodecima. — c Teate, quæ Græci Tætræ, Italias Tieti, et usitatius Chieti, urbs fuit antiqua Marrucinorum, capta et incensa an. 133cci a Pipino Caroli Magni filio, post restaurata; sita est ad Alernum flumen, sive Piscariam. — c De apparitione S. Michuelis in monte Gargano, ibique ædificata ecclesia agemus 7 Februar. ad Vitam S. Laurentii Ep. Sipontini. — c Colitur sanctissimus Doclor 28 Augusti.

Odgoj bl. Anđela, učenje znanosti.

B. Angeli educatio, studia litterarum.

Začela je dakle Albacia, veoma čista duha, združena u braku s Adaliptom, dotad lišena utjehe plodnosti, i svim se duhom radovala što se obogaćuje božanskim darom: začela je majka i rodila. Anđeo izlazi na rođenje. Kažu da ovo nije ljudsko, nego božansko otajstvo. Jer u onaj isti sat u koji je izišao iz majčine utrobe, označio ga je svojim imenom arkanđeo, i nazvan je Anđeo, kao što je arkanđeo Mihovil prorekao. Nad tim se čude roditelji, dive se nazočni, i raduju se čuvši to susjedi, čestitaju rođaci i provaljuju u hvale Bogu. Doji dječaka majka, dok dječak ne prestane sisati mlijeko, i tada neka ga prinesu Bogu.

Concepit ergo Albatia, mente peralbissima, Adelipti copulata conjugio, tunc usque fœcunditatis privata solatio, totaque mente gaudebat, munere se ditari divino: concepit mater et peperit. Angelus procedit ad ortum. Dicunt hoc non humanum, sed Divinum esse mysterium. Etenim ipsa hora, qua ex matris prodiit alvo, suo ab Archangelo insignitus est nomine, et vocatus est Angelus, sicut Michael Archangelus prædixerat. Super quod stupent parentes, mirantur adstantes, et lætantur hoc audientes vicini, congratulantur cognati, et in laudes Dei prorumpunt. Lactat puerum mater, donec puer expers fiat lactis, et tunc offerant illum Deo.

7 Toliko je također volio nauke da je, preko ljudskoga običaja i sposobnosti takva uma, po običaju svoga budućega oca Augustina, od samoga svoga strica i iz knjiga koje je mogao čitati, žedno upijao mudrost i svako znanje i krepost te ih čuvao u postojanu srcu. O divne li i neizrecive sposobnosti ljudskoga uma! Još nije bio navršio 18 godina, a krepostima i znanjem zaslužio je postići klerički red u Crkvi. Jer nije samo dosegnuo međe i granice učenja gramatike i logike, i nije bio nepoznat u središtima duboke filozofije, nego je posjedovao i međe i granice svih prirodnih znanosti, kao učen filozof. A kada je navršio 18 godina, žarko je želio prionuti uz druge slobodne umijeće. Njegovoj želji nije odmah udovoljio njegov najsvetiji učitelj stric, želeći oprezno iskušati odakle u tako mladu dječaku tolika ozbiljnost ponašanja, gorljivost u učenju, ustrajnost u molitvama, umjerenost u jelu i piću, nikakva ljubav prema svijetu, naklonost prema božanskim stvarima, suosjećanje s potrebnima, gađenje nad manama i ljubav prema krepostima, toliko da je u njemu cvala svaka savršenost redovništva. A kada je sve to često premještao u skrovitostima svojih prsa sam njegov stric, odlučio je da se posve ima posvetiti božanskim službama i Bogu pod redovničkim životom i Pravilom koje izabere, kako bi se slobodnije mogao posvetiti Bogu i prionuti uz znanosti. U to je vrijeme približio se dan svršetka života samoga toga najsvetijega oca opata, koji je, pun kreposti, prešao Kristu. A mladić Anđeo, dok je njegov stric, umiješavši se smrt, ispunjao dug čovječnosti, vratio se u roditeljski dom. a Tako je zapisano kod Beatilla. Comaclum na drugome mjestu, ali daleko od toga kraja, oko Ferrare. Koja su u Samniju Cornacla ili Comacla, ne sjećam se.

7 Tantum etiam litterarum studia diligebat, quod ultra humanam consuetudinem, et talis ingenii capacitatem, futuri sui Patris Augustini more, ab ipso suo patruo et libris quos legere poterat, sapientiam et omnem scientiam et virtutem sitibunde sugebat, et tenaci corde servabat. O mira et inexplicabilis humani ingenii capacitas! Nondum xvm annos peregerat. et virtutibus et scientia Clericalem in Ecclesia ordinem meruit obtinere. Non tantum enim Grammaticæ doctrinae atque Logicæ fines et metas attigit, profundæque philosophiæ mediis extitit non ignarus; sed etiam naturalium omnium fines et metas possedit, ut doctus philosophus. Cum autem xvm annos complevisset, enixe desiderabat aliis liberalibus artibus insudare. Cujus desiderio non statim annuit ejus sanctissimus magister patruus, volens cautius experiri, unde esset in etiam tenello puero tanta morum gravitas, in litterarum studiis anxietas, orationum assiduitas, cibi potusque parcitas, nullus mundi amor, affectus divinorum, compassio egenorum, vitiorum detestatio, et virtutum dilectio, intantum ut religionis omnis perfectio vigeret in eo. Hæc autem cuncta cum infra sui pectoris claustra crebro revolveret suus ipse patruus, decrevit omnino Divinis fore obsequiis et Deo sub regulari vita, et Regula quam eligeret, dedicandum, ut Deo vacare et scientiis insudare valeret liberius. Juxta quod tempus appropinquavit dies finis vitæ ipsius sanctissimi Patris Abbatis, qui plenus virtutibus migravit ad Christum. Adolescens autem Angelus, patruo suo humanitatis, morte interveniente, debitum exolvente, parentum domum repetiit. a Ita Beatilli scriptum. Comaclum alibi, sed procul ab eo tractu, circa Ferrariam. Quæ in Samnio Cornacla aut Comacla, non memini.

Blaženi Anđeo i njegova želja da prigrli redovnički život.

B. Angeli desiderium religiosæ vitæ capessendæ.

Proširio se pak glas o njegovu znanju i iznimnoj kreposti, te se nadaleko i naširoko po domovini njegovo ime pronosilo na pohvalu ispred svih njegovih drugova: bio je naime u riječi blag, u djelu pravedan, prema potrebitima i ubogima pobožan, svima dobrotvoran; sve je pretpostavljao sebi, nikoga nije stavljao ispred sebe, tražio je časno, prezirao je razuzdano, grozio se trgova, pohodio je crkve, svima ponizan, svima susretljiv, sve je častio i nikoga nije prezirao.

Diffusa est autem ejus fama scientiæ et virtutis eximiae, ac longe lateque per patriam nomen ejus præ cunctis ejus sodalibus vulgabatur in laudem: erat enim in verbo blandus, in opere rectus, egenis et inopibus pius, cunctis benignus; omnes sibi præferebat, nemini se præponebat, honesta quærebat, lasciva spernebat, plateas horrebat, ecclesias visitabat, cunctis humilis, cunctis affabilis, omnes honorabat et neminem despicebat.

9 Dok su sve te kreposti u njemu sjale, mnogi i brojni nisu prestajali kucati na uši roditelja, želeći ga sa sobom povezati tazbinom posredovanjem bračne veze. Njima se davao ovakav, a ne drugi odgovor: Bit će ono što je Bog odredio i što će se svidjeti našemu sinu.

9 Omnibus his virtutibus in ipso fulgentibus, multi et plures parentum aures pulsare non desierunt, ipsum sibi affinitate sociare cupientes, interveniente copula conjugali. Quibus tale, non aliud, præstabatur responsum: Id fiet quod Deus disposuit, et filio nostro placebit.

10 Kad se pak približavao kraj ljudskoga stanja za ispunjenje duga Adelipta, oca Anđelova, pade u postelju: i sam bolesni Adelipt pozva k sebi svoga sina Anđela, pošto je bila pozvana supruga, rekavši mu: Evo, moj najslađi sine, svjetlosti očiju naših, i štape starosti, te stupu kuće naše, znam i prepoznajem da sjajiš razumom i svakim zalaganjem u kreposti. Po navršenoj dvadesetoj godini života, došlo je vrijeme u kojem više ne priliči da budeš skriven. Upitani smo želimo li te povezati bračnom vezom, na što je naš odgovor bio da želimo učiniti ono što je Bog odredio i što će se svidjeti našemu sinu. A to smo, moj najslađi sine, rekli utoliko više jer smo te po velikom otajstvu, posredovanjem arkanđela Mihaela, zavrijedili isprositi od Boga: i od tada smo te posvetili Bogu i blaženom Augustinu. Od istoga smo Mihaela poučeni kako ti u Redu samoga blaženoga Augustina, koji se nama ukazao zajedno s arkanđelom Mihaelom, trebaš vojevati za Boga. Sada dakle, moj najslađi sine, izaberi od dvoga ono što ti je drago. Teške prisile svakako se klonimo, a savjetovati mislimo. Boga stavljamo ispred tebe, sine. Naše je bilo izliti zavjete, tvoje je ispuniti obećanja. Čuj, sine, i ispuni zavjete svojih roditelja, da se doda milost tvojoj glavi.

10 Appropinquante autem termino humanæ conditionis debiti persolvendi Adelipti genitoris Angeli, decidit in lectum: ipseque Adeliptus ægrotans vocavit ad se Angelum filium suum, accersita uxore, dicens ei: Ecce, mi fili dulcissime, lumen oculorum nostrorum, et baculus senectutis, atque columna domus nostræ, scio et cognosco, te sensu et omni industria virtutis fulgere. Viginti annorum ætate completa, tempus advenit, quo te latere non decet ulterius. Requisiti sumus, si te volumus conjugali copula sociare, ad quod nostrum fuit responsum, quod id facere volumus, quod Deus ordinavit, et filio nostro placebit. Et hoc pro tanto, mi fili dulcissime, diximus, quoniam grandi mysterio, Michaele mediante Archangelo, a Deo te impetrare meruimus: et ex tunc te dedicavimus Deo, et B. Augustino. Ab eodem Michaele sumus edocti, qualiter in Religione ipsius B. Augustini, nobis simul cum Archangelo Michaele apparentis, Deo tu debeas militare. Nunc ergo, mi fili dulcissime, elige de duobus unum quod placet. Te certe violentare recusamus, consulere autem cogitamus. Deum tibi, fili, præponimus. Nostrum fuit fundere vota, tuum est implere promissa. Audi, fili, et solve vota parentum tuorum, ut addatur gratia capiti tuo.

11 Čuvši te riječi, najpobožniji Anđeo proslavi Boga i poljubi noge svojih roditelja, te im radosna lica progovori blagim govorom i radosnim srcem: Neka zna vaše poštovanje i očinstvo vrijedno časti da sam se, kao onaj tko nalazi veliko blago i kao onaj tko drži ono što je dugo žudio, tako i ja obradovao onome što ste mi ispripovjedili. Neka vam dakle bude jasno i znajte moje srce da sam, otkako sam dosegnuo međe razboritosti, posve odlučio posvetiti se božanskim stvarima, marljivo raditi na znanostima i svidjeti se Bogu svim nastojanjem. Stoga vas svim osjećajima molim i preklinjem ponizno, ako sam našao milost u vašim očima, da me u ovome

11 Auditis his verbis, devotissimus Angelus Deum glorificavit, et osculatus est pedes suorum parentum, hilarique vultu locutus est ad eos blando sermone et animo gaudente: Sciat reverentia vestra et paternitas honoranda, quoniam sicut qui invenit magnum thesaurum, et sicut qui tenet quod diu concupivit, sic et ego lætatus sum in his quæ mihi narrastis. Clareat ergo vobis et scitote cor meum, quoniam ex quo discretionis fines attigi, penitus decrevi vacare divinis, insudare scientiis, et Deo placere toto conatu. Ergo vos totis affectibus precor et oro suppliciter, si gratiam inveni in oculis vestris, in his mihi

A savjetujete, na ovo me potaknete, moju lijenost prijekorom ispravite i malodušnost odagnate: a ubuduće neka mi se brak i ne spominje. U ovome pak vidim da sam teško uvrijedio Boga jer mi od mojih prvih nježnih godina niste otkrili takvo proročanstvo. O mene jadnika! Kakvo i kako dugo vrijeme sam izgubio! Ah, Bože! Kako ću nadoknaditi izgubljeno? O kako sam nesretan što sam lišen tolikih dobara! O kako ste okrutni roditelji bili, lišivši me tako najboljeg dijela! Ah, Bože, kad bih zavrijedio da budem učinjen dostojnim krila tako velikoga Reda! O kad bi Bog učinio uspješnim moj put i kad bih zavrijedio da budem pridružen tako velikom društvu! Ne želim druge zaručnice niti tražim išta drugo od onoga što je na svijetu: jer prolazi svijet i požuda njegova.

A consulite, ad hoc me animate, meam arguite pigritiam, et pusillanimitatem repellite: ac de cetero conjugium mihi non nominetur. In hoc autem me graviter Deum offendisse conspicio, quoniam a primis meis tenellis annis tale mihi oraculum non reserastis. O me miserum! quale et quam longum tempus amisi! Ah Deus! quomodo restaurabo deperditum? O quam infelix sum tantis bonis privatus! O quam crudeles parentes fuistis, me privantes tam optima parte! Ah Deus, si merear tantæ Religionis gremio effici dignus! O si prosperum faciat Deus iter meum, et in tanto consortio merear aggregari! Non aliam cupio uxorem, nec aliud eorum quæ sunt in mundo quæro: transit enim mundus et concupiscentia ejus.

12 Čuvši to, njegovi roditelji jednako proslaviše Boga i arkanđela Mihaela, a naučitelju Augustinu iskazuju neizmjerne zahvale i hvale. I ljubeći sina, Adelipt, svukavši okove tijela, radosno prijeđe k Kristu, koji neka se vazda smiluje nama. Napokon, nakon smrti svoga oca Adelipta, ostade Anđeo sa svojom majkom i svojom braćom i sestrama kroz cijelu godinu, da se brine o majčinu imanju, kako bi se s njim savjetovala o stanju svojih već odraslih sinova, te da upravlja njome i cijelom kućom.

12 Quibus auditis, pariter parentes ejus glorificaverunt Deum et Michaelem Archangelum, Doctorique Augustino immensas referunt gratias et laudes. Et osculans filium Adeliptus, vinculis carnis exutus, gaudens migravit ad Christum, qui semper misereatur nobis. Post mortem denique Adelipti sui patris, remansit Angelus cum sua matre et fratribus suis et sororibus per integrum annum, ad matris curandam substantiam, ut cum eo consiliaretur de suorum filiorum statu jam adultorum, ipsamque et domum totam gubernaret.

13 Nakon toga vremenskoga kruga, da ne bi uz Božju pomoć dulje bio prikraćen za ispunjenje svoje želje, govoraše majci: Pusti me, najslađa majko, da mi na ovom putu kojim hodim neprijatelj ne postavi skrivenu zamku. Vrijeme je naime da pođem onome koji tebi me je darovao i da se, nedostojan, pridružim drugom narodu, i u službi Svevišnjemu Bogu. Gle, mene Bog očekuje, arkanđeo Mihael zove, Otac Augustin poziva. Nije pravedno dalje prikrivati: bilo bi bezbožno dalje oklijevati, najopakije samoga sebe zadržavati. Poći ću dakle i vidjet ću tako veliko viđenje. Bilo naime da jedem, bilo da pijem, bilo da spavam, uvijek u mojim ušima odjekuje strašna truba glasa koji govori sa mnom: Ustani ti koji spavaš; ustani od mrtvih: i rasvijetlit će te Krist. Ustat ću dakle i poći ću k svome Ocu Augustinu i reći ću: Oče, sagriješio sam nebu i pred tobom: tako dugo odugovlačenje sam skrivio. Molim te, smiluj mi se, jer si veći i milosrdan. Izvršit ću i ispuniti ono što si zapovjedio tako čudesnim proročanstvom.

13 Post quem temporis circulum, ne Deo favente diutius sui desiderii fraudaretur effectu, dicebat matri: Dimitte me, dulcissima mater, ne in via hac per quam ambulo, superabscondat inimicus laqueum mihi. Tempus est enim ut vadam ad eum qui me concessit tibi, et congreger indignus ad populum alterum, et in Dei famulatu altissimi. En me Deus expectat, Archangelus Michael vocat, Pater Augustinus invitat. Non est aequum ultra dissimulare: impium esset ultra tardare, nequissimum me ipsum retrahere. Vadam ergo et videbo visionem tam grandem. Sive enim comedam, sive bibam, sive dormiam, semper meis auribus insonat tuba terribilis vocis mecum loquentis: Surge qui dormis; exurge a mortuis: et illuminabit te Christus. Surgam ergo et vadam ad Patrem meum Augustinum, et dicam: Pater, peccavi in coelum et coram te: tam longam moram contraxi. Te quæso, miserere mei, quoniam plus es et misericors. Perficiam et complebo, quod præcepisti oraculo tam mirando.

14 I sazvavši sestre, rođenu braću te sve svoga roda, provali anđeoskim glasom u ove riječi: Gle, braćo moja, otkrit ću vam tajnu svoga srca. Odlučio sam i odlučujem da se tijelom odvojim od vas, idući kamo me upućuje Bog, kojemu nakanjujem služiti. Vi svaku brigu za mene odložite: samo me utoliko spominjite da uvijek za mene molite. Jer jest i bit će neprestano s vama Bog: njega se uvijek bojte i ljubite Gospodina, zajedničku Majku, kako priliči, štujte: jedni druge ljubite, mir i ljubav sa svima imajte, ustrajte u djelima ljubavi i posvetite se svim božanskim djelima.

14 Et convocans sorores, uterinos fratres, atque sui generis cunctos, in hæc Angelica voce verba prorupit: En, fratres mei, vobis secretum aperiam cordis mei. Decrevi et decerno a vobis corpore separari, iturus quo me dirigit Deus, cui dispono servire. Vos de me omnem sollicitudinem deponatis: intantum solum mei mementote, ut pro me semper preces fundatis. Est enim et erit continue vobiscum Deus: ipsum semper timete et diligite Dominum, Matrem communem, ut convenit, honorate: alterutrum diligite, pacem et dilectionem cum omnibus habete, caritatis operibus insistite, et cunctis divinis operibus vacate.

15 Tada, navalivši na njega Duh Gospodnji sveti, rekavši svima: Zbogom, poljubivši majčine noge, zaštićen znakom svetoga Križa, ode od sviju. Moleći pak u skrovištu svojih prsa, govoraše: Putove svoje, Gospodine, pokaži mi, i stazama svojim pouči me: upravi me, Gospodine, u istini svojoj, i nauči me svojim opravdanjima, jer sam se u tebe, Gospodine, uzdao. Ti si me naime, Gospodine, izvukao iz utrobe, i od prsiju majke moje u tebe sam položen. Daj dakle svjetiljku mojim nogama i svjetlo mojim stazama, da mnome ne zagospodari svaka nepravda.

15 Tunc irruens in eum Spiritus Domini sanctus, Valete, dicens omnibus, maternis pedibus osculatis, signaculo sanctæ Crucis munitus, discessit a cunctis. Orans autem in sui pectoris claustro, dicebat: Vias tuas, Domine, demonstra mihi, et semitas tuas edoce me: dirige me Domine in veritate tua, et doce me justificationes tuas, quoniam in te Domine speravi. Tu enim, Domine, abstraxisti me de ventre, et ab uberibus matris mee in te projectus sum. Da ergo lucernam pedibus meis, et lumen semitis meis, ne dominetur mei omnis injustitia.

Novicijat redovničkoga života. Teološki studiji.

Religiosæ vitæ tirocinium. Studia Theologica.

Sam ga je pak Duh Gospodnji uputio i doveo u zemlju zvanu Vasto d'Aymone; gdje se prepoznaje da je ustanovljeno mjesto braće pustinjaka sv. Augustina, prikladno za Božansko bogoslužje; u kojem je bilo mnoštvo same braće, koja su sjala vladanjem, znanjem i čudesnom svetošću. Kad je ušao u samostanski sklop toga mjesta, pod vodstvom samoga Duha; potaknut Božanskim Duhom, prvi mu u susret dođe prior toga mjesta. Kad ga je prior, nakon uzajamnoga pozdrava, kako je običaj takva Reda i pobožnih vjernika, upitao odakle je, iz kojega je razloga onamo došao i kojim se imenom zove; on reče golubljom jednostavnošću i anđeoskim glasom, s dubokim poštovanjem, kako je bio poučen: Ja sam Anđeo, podrijetlom iz Furcija: ovamo me je poslao Bog, premda nedostojnoga, da bih po vašoj ljubavi u odijelu ovoga svetoga Reda dostojno služio Bogu i blaženom Augustinu. Zakleo sam se naime i odredio čuvati zapovijedi tako velikoga Oca i ne odstupati od njegovih ustanova. To je dakle ono što tražim, to je ono što svim srcem žudim. Zaklinjem te, Gospodine, usliši molitve sluge svoga i odobri moje molbe: molim, i nemoj prezreti mene koji molim: i učini da se ne vratim prazan, nego zadovoljan i utješen.

Ipse autem Domini Spiritus eum direxit, et duxit ad terram, a Vasti Aymonis vocatam; ubib locus Fratrum Eremitarum S. Augustini constitutus dignoscitur, cultui Divino aptus; in quo copia Fratrum ipsorum erat, moribus, scientia, miraque sanctitate fulgentium. Cujus cum loci claustrum, ipsius ducatu Spiritus, intravit; divino instigante Spiritu, ipsius loci Prior occurrit primus. Quem cum Prior, post mutuam salutationem, ut moris Religionis talis est et devotorum fidelium, interrogaret, Unde esset, qua illuc ex causa venisset, et quo nomine vocaretur; columbina simplicitate et Angelica voce, profunda cum reverentia, ut doctus fuerat; Angelus ego, inquit, de Furciis sum origine: huc a Deo missus sum, licet indignus, ut vestra merear caritate in hujus sanctæ Religionis habitu Deo et B. Augustino digne deservire. Juravi enim et statui tanti Patris custodire mandata, et ab ejus non declinare institutis. Hoc itaque est quod quæro, hoc est quod totis visceribus concupisco. Obsecro, Domine, exaudi preces servi tui, et precibus meis annue: quæso, nec me precantem despicias: et fac ne redeam inanis, sed contentus et consolatus.

17 Kad je pak sam prior to čuo, hrabreći ga u ljubavi Božjoj i blaženoga Augustina; sazvavši samostansku zajednicu, progovorio je o tako čudesnoj pobožnosti ovoga mladića. Pošto su sve to čuli, dok su se sva braća uistinu čudila i radovala, tada je primljen za brata, naposljetku je predan učitelju novaka i braće, urešenu vladanjem, psalmodijom i naukom, da bude poučen crkvenom časoslovu prema običaju Reda. Već na samom ulasku u svoj Red htio je odbiti vrijeme kušnje i tada položiti zavjete. Tolikim je žarom božanskim plamtio i to je usrdno tražio. Njegovoj želji u tom dijelu nije udovoljio prior i spomenuta zajednica, kao protivnoj pravu iz ustanova njihovih svetih Otaca, te da se pouči u onom životu i vladanju, i da ga poslije, kad spoznaju da njegovo vladanje odgovara riječima, obilnije i pobožnije prime već zavjetovanoga. U samom pak vremenu novicijata postigao je toliku božansku naklonost da je nadmašivao svu ondje prisutnu braću i već se mogao ubrajati među zavjetovane. Pošto je pak ispunjen rok kušnje, naime godina i dan, najgorljivije ga je prior i zajednica primio za zavjetovanoga brata, dok se on tome veoma radovao.

17 Cum autem ipse Prior audiret, confortans eum in Dei et B. Augustini amore; convocato conventu, locutus est super devotionem hujus adolescentis tam miram. Quibus omnibus auditis, vere mirantibus Fratribus cunctis atque gaudentibus, in Fratrem tunc est receptus, traditus est denique novitiorum et Fratrum magistro, moribus, psalmodia et doctrina ornato, Ecclesiasticum officium more Religionis docendus. In ipso autem suæ Religionis introitu probationis tempus renuere voluit, ac tunc profiteri. Tanto vigebat divino servore, et hoc instanter petebat. Cujus in hac parte desiderio non annuit Prior ac dietus Conventus, utpote juri ex eorum sanctorum Patrum institutionibus repugnanti, ac ut in illa vita et moribus informaretur, et postea ubi comperissent ejus mores respondentes verbis, uberius atque devotius ipsum susciperent jam professum. In ipso itaque novitiatus tempore ad tantam pervenit complacentiam divinam, ut cunctos ibi Fratres existentes excederet, et inter professos jam numerari posset. Completo autem probationis termino, anno videlicet et die, avidissime a Priore et a Conventu in professum Fratrem, ipso de hoc plurimum gaudente, est susceptus.

18 U njemu je pak nakon položenih zavjeta Bog još obilnije učinio čudesnim svoje milosrđe, tako da se već među ljudima pojavljivao kao drugi Danijel, čovjek čežnja; i sjajeći, kao drugi Krstitelj, činio se zemaljskim anđelom i nebeskim čovjekom. Uvijek je naime, posvećen ili molitvi ili čitanju, slijedio ćeliju i škole, koje nije napuštao osim kad je u određene sate pohodio crkvu ili je valjalo uzeti hranu. Time je postigao tako veliko svjetlo znanosti da je unutar četverogodišta od svoga ulaska u Red, vremenskoga razdoblja, proniknuo međe svih sedam slobodnih umijeća i filozofije, te savršeno posjedovao znanosti i nije bio bez udjela u svetoj teologiji. Prema svim nevoljnicima bio je dobrotvoran, prema sebi jedino strog, iscrpljivao se postovima, kažnjavao bdjenjima i krotio pokorama. Porastao je dakle glas njegovih znanosti utoliko da se domovina ispunila radošću i klicala pokrajina njegova Reda: koja se mogla radovati, i ne bez razloga je trebala, jer se učvršćivala Anđelovom svetošću, a otprije je obilovala sjajem njegova znanosti.

18 In ipso vero post factam professionem peramplius suam misericordiam Deus mirificavit, ut jam inter homines, ut alter Daniel, vir desideriorum, appareret; micansque, ut alter Baptista, Angelus terrenus et homo videretur celestis. Semper enim aut orationi aut lectioni vacans, cellam et scholas sectabatur, quas non deserebat, nisi cum horis statutis ecclesiam visitabat, vel cibum sumere expediebat. Quo ad tantum scientiarum lumen pervenit, ut infra quadriennium a suo Religionis ingressu, temporis spatium, omnium septem artium liberalium ac philosophiæ fines penetraret, ac scientias possideret perfecte, ac sacræ existeret non expers Theologiæ. Cunctis autem miseris erat benignus, sibi solum austerus, macerabat se jejuniis, castigabat vigiliis et domabat disciplinis. Crevit ergo ejus fama scientiarum intantum, ut gaudio repleretur patria, et exultaret sue Religionis provincia: quæ gaudere poterat, et non immerito debebat, cum firmaretur Angeli sanctitate, et ejus prius polleret scientiæ claritate.

19 Nakon toga biva poslan na pariško učilište u dvadeset petoj godini svoje dobi. Tada je naime časnu službu učiteljstva vršio brat Egidije Rimski, najizvrsniji učitelj, kojemu su se svidjeli znanost, život i vladanje anđeoskoga brata; on ga je ubrzo uzeo sebi za druga i jednako tako u svoje svratište: jer je samostan toga Reda u samome gradu Parizu bio previše udaljen od četvrti ili dijela grada gdje se vodio studij; zbog toga su svi u ono vrijeme koji su dolazili radi studija boravili u unajmljenim svratištima na vlastiti trošak u svemu. Ostao je u Parizu sam blaženi Anđeo kroz cijelo petogodište, znatno poduprt u studijima troškovima i znanjem od istoga učitelja, ispred svih podučavan i jednako tako voljen. Veoma ga je također nosio u srcu, i nastojao je isti učitelj dovesti ga do ploda potpunoga poznavanja svake znanosti, videći ga puna straha Božjega i da svom oštrinom uma ljubi bavljenje studijem. Napokon je neprestano bio u svim školama toga učitelja izvanredan, kako je običaj učilišta, skupljač i najvjerniji pratitelj činā svih učenika.

B a O ovome mjestu rečeno je gore. Podrijetlo imena od germanskoga Gast izvodi Camillo Pellegrini u Historia Principum Longobardorum, knj. 2, dio 1, str. 87. Ono pak znači gosta ili stranca, odnosno tuđinca. Odatle Gastaldus, ili Castaldus, koji upravlja tuđinskom sudbenom upravom, odnosno onaj koji sudi tuđincima, a ne domaćima kneza. O toj riječi raspravlja Gerardus Joannes Vossius u De vitiis sermonis, knj. 2, pogl. 8, str. 211. I tako će Gastum Aimonis biti kao da kažeš sudnica Aymona. A Goderedus Wendelinus u Glossario Salico vocum Anoticorum hoće da je riječ Gasti isto što i gospodar ili toparh; i to dokazuje iz naslova Saljskoga zakona., b Ovo je samostan u Vastu u pokrajini Abruzzo kod Crasenija.

19 Post hæc ad Parisiense studium mittitur anno suæ ætatis xxv. Tunc enim temporis magistratus honore

Anore fungebatur F. Ægidius Romanus Doctor luculentissimus, cui complacuerant scientia, vita et mores Angelici Fratris; qui sibi mox eum recepit in socium, et in suum pariter hospitium: erat enim locus ipsius ordinis in ipsa Parisiensi civitate nimis distans a contrata seu parte civitatis ubi studium regebatur; qua de re cuncti tunc temporis pro studio accedentes, per conducta hospitia propriis in omnibus sumptibus permanebant. Permansit Parisiis ipse B. Angelus per integrum quinquennium notabiliter adjutus in studiis sumptibus et scientia ab eodem Doctore præ cunctis edoctus pariter et amatus. Valde etiam ipsum gerebat in corde, ac conabatur idem Doctor ad fructum plenæ notitiæ omnis scientiæ ipsum perducere, videns eumdem plenum Dei timore, et tota mentis acie studii cultum diligere. Extitit denique continue Doctoris ejusdem in scholis omnibus scholasticorum cunctorum actuum egregius, ut moris est studii, recollector et fidelissimus.

B a De hoc loco dictum supra. Nominis etymon a Teutonico Gast, deducit Camillus Peregrinius historiæ Principum Longobard. lib. 2 par 1 paq. 87. Id vero hospitem ou peregrinum, sive externum, significat. Unde Gastaldus, sue Castaldus, quæ præturam peregrinam administrat, sive qui externis, et non domesticis Principis, jus dicit. De qua voce agit Gerardus Joannes Vossius de vitiis sermonis lib. 2 cap. 8 paq. 211. Atque ita Gastum Aimonis, erit quasi dicas prætorium Aimonis. At Goderedus Wendelinus in Glossario Salio vocum Anoticorum vult Gastì vocabulum idem esse quod Dominum ou toparcham; probatque ex titulo legis Salice. — b Hic est Conventus Vastinus provinciæ Aprutinæ apud Crasenium.

Službe obnašane u Redu. Odbijeno biskupstvo.

Officia in Religione administrata. Recusatus Episcopatus.

Pošto je pak navršeno cijelo petoljeće, slavni učitelj Egidije, uviđajući da on nije samo najdostojniji službe i časti lektora, nego da zaslužuje biti obdaren i vrhuncem učiteljskoga zvanja; sazvavši sve, uz poštovanje ustroja učilišta, uz njegovo ispitivanje, svečano ga je ovlastio za službu lektora. Nakon što je dakle preuzeo breme lektorata, upravio je svoje korake prema kraljevstvu i svojoj pokrajini: i, kao obdaren dobrotom i ispunjen strahom Božjim, naoružan svakom blagošću i pobožnošću, kako na odlasku tako i vraćajući se iz Pariza, uvijek je išao pješice.

Completo vero integro lustro, Doctor præclarus Ægidius cernens ipsum nedum Lectoris officio et honore dignissimum, verum et magisterii culmine mereretur dotari; congregatis cunctis, servata studii forma, cum ipsins examinatione, solenne ad Lectoris officium licentiavit eumdem. Post itaque Lectoriæ onus susceptum, versus regnum et suam provinciam suos gressus direxit: et, ut præditus bonitate, et Dei timore repletus, omnique mansuetudine et devotione munitus, sicut in eundo, sic Parisiis rameando, pedester semper fuit.

21 Kad je pak došao, čim je saznao da je generalni prior istoga Reda svete uspomene blaženi Klement iz Napulja, iz najveće pobožnosti odmah je otišao k njemu: od njega je očinski primljen, i još više jer je bio svjestan njegova pohoda, života i glasa. U isto je pak vrijeme napuljsko učilište oskudijevalo učiteljem i profesorom teologije, a bilo je ispunjeno brojem studenata i krepostima. Neprestano su dakle svakoga dana zahtijevali da ne gube to vrijeme za stjecanje znanosti i kreposti, te je kao pravi štovatelj učilišta i znanosti gorljivo molio da se istima od strane istoga generalnog priora prikladno pribavi učitelj. Nakon što je prošlo nekoliko dana, sam blaženi generalni prior Klement, iskusivši da je istinito ono što je nekoć vidio na Anđelu u Parizu, te sada na svoje oči gledajući ono što je doznao o njegovu glasu, postavio ga je i imenovao na glavnome mjestu lektorom učitelja teologije napuljskoga samostana i učilišta, podjeljujući mu svako dostojanstvo, povlasticu i vlast kojima se obično rese učitelji naučitelji u teologiji.

21 Cum vero venisset, ut comperit Priorem Generalem ejusdem Ordinis sanctæ memoriæ B. Clementem esse a Neapoli, ex maxima devotione illico ad ipsum accessit: a quo est paterne susceptus, et peramplius cum ipsins visitationis vitæ et famæ esset conscius. Eodem autem tempore Neapolitanum studium magistro et Theologiæ Professore carebat, eratque studentium numero et virtute repletum. Importune igitur singulis diebus exposcebant, ne tempus illud ad scientias et virtutes capessendas amitterent, et ut vere cultor studii et scientiarum avide ab eodem Generale Priore opportune provideri iisdem de Doctore petebat. Aliquibus transactis diebus, beatus ipse Prior Generalis Clemens, expertus vera esse, quæ in Angelo dudum Parisiis viderat, et quæ de ejus fama didicerat tunc oculate conspiciens, eum in principali loco Magistri Theologiæ Lectorem Neapolitani Conventus et studii instituit et præfecit, conferens ipsi omnem dignitatem, immunitatem ac auctoritatem, quibus insigniri consueverunt in Theologia professi Doctores.

22 Zbog toga se raduju i vesele svi napuljski sugrađani, kliču studenti, naposljetku čestitaju svi rektorî škola, svi jednim glasom govoreći: Odlično, odlično, gle, Bog je pohodio svoj narod, jer je među nama ustao velik prorok, koji je dostojan uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate. On je pak istražio dubine rijeka i iznio na svjetlo skriveno: svjetlo je pak ne samo ožednjelim srcima napuljskoga učilišta, nego i cijelomu kraljevstvu Apulije te umovima sviju u cijeloj Italiji donijelo plodnu blagost i svjetlonosnu neizmjernost svoga znanja. I nije čudo, jer se on naziva onim anđelom o kojemu je u slici govorio Ivan u Otkrivenju, koji je imao veliku vlast, i zemlja je rasvijetljena njegovom slavom. On je i onaj anđeo o kojemub slijedi, koji silazi s neba ogrnut oblakom, i duga na glavi njegovoj; lice mu je bilo kao sunce, noge njegove kao ognjeni stup, i imao je u svojoj ruci otvorenu knjižicu i vječno evanđelje, da naviješta evanđelje onima koji sjede na zemlji.

22 Gaudent ex hoc cuncti et lætantur Neapolitani concives, exultant studentes, congratulantur denique universi Scholarum Rectores, omnes pari voce dicentes: Euge, euge, en Deus visitavit plebem suam, quia Propheta magnus surrexit in nobis, qui dignus est accipere librum et solvere signacula ejus. Ipse autem profunda fluviorum scrutatus est, et abscondita produxit in lucem: lux autem nedum studii Neapolitani arentia corda, verum et totius Apuliæ regnum, ac totius Italiæ omnium mentes, patula suavitate, luciferaque immensitate suæ scientiæ fecundavit. Nec mirum, quia ipse Angelus ille dicitur, de quo in figura locutus est Joannes in Apocalypsi, qui habebat potestatem magnam, et terra illuminata est gloria ejus. Est et ille Angelus, de quob sequitur, qui descendit de coelo amictus nube, et Iris in capite ejus; facies ejus erat ut sol, pedes ejus tamquam columna ignis, et habebat in manu sua libellum apertum, et Evangelium æternum, ut evangelizaret sedentibus super terram.

23 Rastao je pak i umnožio se pod njegovim naukom studij, i ispunjao se broj studenata: svatko, prosvijetljen plodom i svjetlom znanosti, žarče se rasplamsavao žudnjom za znanjem. I ne bez razloga: jer je on ona rijeka, kako je prorekao njegov Otac Augustin, u kojoj i slon pliva i jaganjac propovijeda, a sjaj toga presvetoga života ispunja sve krajeve Italije. Stoga ga najpobožnije moli pobožni napuljski kler, puk, zajedno sa svim njegovim učilištem, da se udostoji napisati tumačenje Evanđelja po Mateju, tvrdeći da, premda je samo Evanđelje na mnogo načina i dostatno protumačeno, ipak iz posebne pobožnosti koju su gajili prema njegovu nauku žele da se iz istoga Evanđelja, perom tako velikoga Oca, nasite hranom. Njihovu pobožnost i želju te pravedne molbe odlučio je ispuniti onim što se tražilo. Počeo je dakle i poduzeo tako uzvišeno djelo te ga, poduprt Božanskom pomoći, priveo kraju.

23 Crescebat autem et multiplicatum est sub ejus doctrina studium, et studentium numerus replebatur: unusquisque scientiæ fructu ac lumine illustratus, ferventius accendebatur aviditate scientiæ. Nec immerito: quia ipse est ille fluvius, ut ejus Pater prædixerat Augustinus, in quo et elephas natat, et agnus prædicat, ac decus illius vitæ sanctissimæ partes cunctas replet Italiæ. Quapropter devotissime rogatur a devoto Neapolitano Clero, populo, simulque toto ejus studio, ut scribere dignaretur super Evangelium Matthæi asserentibus eis, quod licet Evangelium ipsum multifarie et sufficienter sit expositum, ex speciali tamen devotione, quam ad ejus gerebant doctrinam, cupiebant ex eodem Evangelio, stylo tanti Patris pabulo saginari. Quorum devotioni et desiderio justisque precibus quod poscebatur decrevit implere. Coepit ergo et aggressus est opus tam altum, et Divino fultus auxilio, ad finem perduxit.

24 Treće pak godine svoga doktorskoga upravljanja, pošto je svaki brat njegova Reda spoznao njegovu svetost, revnost za pravednost, blagost duha, žar ljubavi i snagu svake kreposti, te da je poduprt sjajem savršenstva i zavjetovanja kršćanskoga redovništva, svi ga jednodušnim glasom biraju i traže za provincijalnoga priora pokrajine Kraljevstva na njihovu pokrajinskom kapitulu, na kojem je sudjelovao spomenuti generalnic prior, brat, štoviše svetac, Klement: po čijoj je zapovijedi, premda nevoljko, preuzeo breme provincijalata; ostajući mu i dalje, kao i prije, doktorska briga i upravljanje spomenutim učilištem.

24 Tertio vero anno sui doctoralis regiminis, comperta ejus ab unoquoque Fratre suæ Religionis, ejus sanctitate, zelo justitiæ, animi mansuetudine, caritatis servore, et omnis virtutis vigore, perfectionis, Christianæque religionis professionis nitore eumdem esse fultum, pari voto omnes in Priorem Provincialem Regni provinciæ ipsum eligunt et exposcunt in eorum provinciali Capitulo, ubi interfuit dictus Priorc Generalis, Frater, imo Sanctus, Clemens: cujus præcepto licet invitus provincialatus onus suscepit; remanente eidem, sicut prius, studii sæpedicti doctorali cura et regimine.

23 Glas pak njegova nebeskoga života i ujedno znanost ispunili su kraljevstvo Apulije: i obdaren tolikom službom biva izabran na vrhunac biskupstva, i to dvostruked Crkve u Acerri i u Melfiju, koje je na svaki način izbjegao. F Naposljetku, dovršavajući broj života, sklopio je posljednji dan u Napulju, u samostanu svoga Oca Augustina, godine spasenja 1326., šestoga dana veljače: kojega je poslije sveti grob mnoga tijela bolesnika vratio u prijašnje zdravlje. a To se moralo dogoditi god. 1274. ili 1275. prije nego što je bl. Klement položio generalat; ako je naime 81 godinu živio bl. Anđeo i umro 1327., slijedi da je rođen god. 1246. ili radije 1245., 1270., u svojoj 25. godini, pošao u Pariz, a nakon petogodišta došao u Napulj., b Ne slijedi, nego prethodi, kao što je očito iz naznačenih mjesta., c Ako je istinita prije iznesena nego potvrđena kronologija, blaženi Klement je morao sudjelovati na ovom kapitulu kao privatna osoba. Neka vide oni koji su sastavili Anale Reda: premda Ferrari to što piše da je živio 81 godinu ne dokazuje. Što ako samo 71? Tada će pak ovo pasti u vrijeme drugoga generalata. Ali kako će biti istinito ono što se u br. 21 kaže, da je iskusio da je istinito ono što je nekoć vidio na Anđelu u Parizu? Osim ako tko kaže da je, napustivši učiteljstvo, otišao u Pariz i ondje vidio Anđela, d. Čini se da je izabran zasebno za svaku pojedinu; jer se ne vide ni razlozi ni način kako je Crkva u Acerri, smještena na rijeci Clanio, nedaleko od Napulja, bila spojena s onom u Melfiju preko rijeke Ofanto u Basilicati, odnosno Lukaniji. Niti Ferdinando Ughelli, kad govori o biskupima Melfija, spominje ovo spajanje: koji ipak piše da je drugu crkvu u trajno ujedinjenje s onom u Melfiju sjedinio Klement VII., naime onu u Rapolli, jedva tisuću koraka, kako kaže, udaljenu od Melfija.

23 Ejus autem vitæ coelicæ fama simul et scientia regnum implevit Apulia: tantoque munereditatus ad præsulatus apicem eligitur, et duplicemd Acerrarum et Melfiæ Ecclesiam, quas refugit omnimode. F Tandem vitæ numerum complens, diem clausit Neapoli ultimum, in conventu sui Patris Augustini, anno salutis MCCCXXVI, vi die Februarii: cujus postea sacrum sepulchrum multa languentium corpora ad sanitatem restituit pristinam. a Id contigisse opor'et an. 1274 vel 1275 priusquam Generalatum poneret B. Clemens; si enim 81 annos vixit B. Angelus, et 1327 decessit, sequitur an. 1246 vel potius 1245 natum esse, 1270, xtatis suæ 25, profectum Parisios post quinquennium venisse Neapolitim. — b Non sequitur, sed præcedit, ut patet ex locis indicatis. — c Si vera est relata potius quam assertin ante chronologia, debet privatus interfuisse huc Capitulo B. Clemens. Viderinti qui Annuals Ordinis contexuere: quamquam Ferrarus quod scribit 81 annos vicisse, non probat. Quid si solum 71? Tum vero huc in tempus secundi generalatus cadent. Sed quomodo verum erit quod num 21 dicitur, expertum vera esse quæ in Angelo dudum Parisiis viderat? Nisi quis dicat cum abidento magistrati, Parisios advisse, iquique Angelum vidisse, — d. Seorsim ad singulas electus videur; neque enim aut causas apparet aut modus, quo Acerrana ad Clanim amnem, haud Neapoli procul, sita Ecclesia, cum Melphiensi ultra Awidum in Basilicata, sive Lucania, conjuncta fuerit. Neque Ferdinandus Ujhellus, cum de Melphiensibus Episcopis agit, hujus conjunctionis memitat: qui tamen aliam Ecclesiam cum Melphiensi in perpetuum unitam a Clemente vii scribit, Rapollæ videlicet, vix mille passus, ut ait, a Melphita distantem.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

6. veljače Kalendar godine