Već smo gore rekli da je bilo više Blaša. Najpoznatiji je onaj čija smo Djela sada iznijeli, biskup iz Sebastije. Drugoga iz iste Kapadocije slave Grci ovoga dana. Tko čuje da se naziva Kapadokijcem i govedarom, te da je uhvaćen u šumarku, možda bi pomislio da je to onaj isti biskup, uhvaćen na brdu Argeju (u čijemu se podnožju nalazi Cezareja) među krdom kao da je među zvijerima; kad ne bi obojici bio drukčiji svršetak života i kad ne bi bila nanesena drukčija mučenja. O ovome dakle ovo donose Meneji:
2 Nekoć su goveđi torovi imali Blaša:
Ali ga sada ima nebeski dvor.
Ovaj, rodom iz Cezareje u Kapadociji, imao je vrlo imućne roditelje, koji su bogatstvo uvećano obilnim stadima goveda rado dijelili siromasima. Kad je zatim izbio progon, Blaš se kao kršćanin tražio, ali se nije mogao pronaći, premda su progonitelji pretraživali same šumarke i pustoši. Kad je to shvatio plemeniti mladić, kao pozvan na kraljevsku gozbu, dragovoljno se ponudio progoniteljima i gostoljubivo ih primio kao one koji su ga zadužili.
3 Kad je pak stao pred sudačku stolicu suca, na upit je iznio svoje ime, vjeru i sav način života. Odmah je stoga bio podignut za ruke i noge te zategnut i dugo tučen sirovim žilama. Bog je pak i ublažio bol i iscijelio rane. Pripišući to čarobnjačkim opsjenama, sudac ga baci u najveći kotao, pun kipuće vode. Ali dogodi se čudo i prizor uistinu dostojan zaprepaštenja. Čovjek okružen vatrom kao odjećom iz nje je čak i pjevao. Što dalje? Svetac dobiva zapovijed da se pet dana zadrži u kotlu. Ali anđeli su mu zapovjedili da bude pouzdana duha i učinili da vatra ne nanese nikakvu štetu ili gubitak njegovu tijelu. Zato su vojnici, dobivši zapovijed da ga izvuku iz kotla, kad su čuli da je živ i da s anđelima zajedno pjeva hvale Bogu, i sami ispovjedili da su kršćani. Kad je to saznao upravitelj, poslao je druge vojnike: ali su i ovi, kad su pristupili, proglasili da su kršćani. Napokon je i sam upravitelj pristupio i, ugledavši sveca u kipućemu kotlu te misleći da se voda ohladila, zapovjedi da se njome poliju njegove oči: učinivši to, izgubi i oči i dušu.
4 Sveti pak Kristov mučenik, uzevši vodu iz istoga kotla i poškropivši vjernike, krstio ih je u ime Svetoga Trojstva. Zatim, približivši se staji svoje stoke, pošto je majci i ukućanima dao upute koje su dolikovale, predao je duh Bogu. A oni koji su bili nazočni njegovoj smrti ugledali su kao bijelu i sjajnu golubicu kako iz njegova usta uzlijeće u nebo. Tako je njegovo sveto tijelo pokopano na samome tome mjestu. A njegov je štap, proklijavši i olistavši pokraj žrtvenika, zasjenio žrtvenik.
5 To kažu Meneji. Ničega od toga nema u Djelima Blaša iz Sebastije. Da je on sam bio govedar pokazuje onaj štap, a Meneji to izričito navode: μνημη τοῦ άχιου μάρτυρου Blasiou bouxílou, Spomen svetoga mučenika Blaša govedara, D ili pastira goveda.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.