Jakov Tirin iz Antwerpena iz Družbe Isusove, dok je živio obdaren čudesnom blagošću ćudi, dobrohotnošću prema svima i ujedno izvanrednom veličinom duha, ukrasio je Crkvu Božju vrlim komentarima na Sveto pismo, a domovinu pak dvama drugim posve iznimnim uresima. Jer crkvu, čiju je zamisao prema arhitektonskim propisima Vitruvija i drugih starih pisaca nacrtao Franjo Aguilonije, rektor kolegija Družbe
A cielatis Isusove u Antwerpenu, te postavio temelje: on sam, pošto je kolegij pretvoren u Zavjetnu kuću, kako kažemo, postavljen za poglavara iste Kuće, sagradio je od ligurskoga mramora, djelo ugledno i po građi i po umijeću. Zatim, godine Kristove 1622., druge nakon što je crkva dovršena i posvećena, poslan u Rim kao prokurator flandrijsko-belgijske pokrajine, isposlovao je mnoge relikvije svetaca, koje će istoj crkvi donijeti sveti sjaj, a gradu zaštitu.
2 Nalazi se među njima tijelo svetoga mučenika Fortunata, iskopano iz groblja sv. Kalista na Apijskoj cesti. Njegov rođendan slavimo 3. veljače. Naime, onoga Fortunata koji se u Rimskom martirologiju spominje 2. veljače možda je smatrao istim onim čije je tijelo zadobio, i budući da je taj dan spriječen slavljem Prikazanja, ustanovio je da se časti sutradan, vlašću tadašnjega antwerpenskoga biskupa Ivana Maldera. Dapače, Djela ovoga Fortunata, jednako kao i onoga drugoga o kojem smo govorili II. dana, posve su nam nepoznata. Priložit ćemo ovdje ispravu rimskoga javnog bilježnika, kojom očituje odakle su i kada iskopane njegove relikvije, te kada su darovane Tirinu.
B Dana 24. studenoga 1622. u Rimu. Dajem vjerodostojno svjedočanstvo ja dolje potpisani javni bilježnik kako su godine 1606., u mjesecu rujnu, na temelju nekih apostolskih pisama, koje je papa Pavao V. sretne uspomene dodijelio preuzvišenomu gospodinu Ivanu Fernandezu Pachecu, markizu od Villene, tada poslaniku za Katoličko Kraljevsko Veličanstvo kod istoga Prvosvećenika, pod nadnevkom u Rimu kod sv. Petra dana 5. rujna 1606; (kojih je pisama sadržaj bio upisan u ured g. Fulvija Passarinija, tada bilježnika presvijetloga i prečastoga gospodina kardinala Papina vikara, pod danom 10. rujna iste godine) izvađena iz više gradskih groblja, ili kripti, neka tijela svetaca, kao što proizlazi iz isprava sastavljenih po g. Jeronimu Marchettu, javnom bilježniku, i po meni dolje potpisanomu; koji smo rečenomu vađenju osobno prisustvovali: i neka od rečenih tijela i relikvija rečenih svetaca od rečenoga preuzvišenoga gospodina markiza bila su predana na dar raznim pobožnim i bogobojaznim osobama, prema ovlasti koju mu je gore spomenuti Prvosvećenik dodijelio u rečenim apostolskim pismima. Među koja tijela bila su izvađena i dolje navedena, u mojoj bilježničkoj nazočnosti, naime tijelo sv. Fortunata, tijelo sv. Inocencija podđakona, tijelo sv. Cirina i tijelo sv. Cerezala: koji su svi za vjeru Kristovu podnijeli mučeništvo. Koja su sva gore imenovana tijela izvađena iz groblja sv. Kalista izvan Grada: sada pak dana na dar po g. Antoniju Corbu, koji je bio jedan od rečenih izvaditelja, dospjela su u ruke velečasnoga oca Jakova Tirina iz Družbe Isusove. I stoga sam ja dolje potpisani bilježnik, zamoljen, sastavio ovo svjedočanstvo, potpisao se i označio svojim uobičajenim znakom.
Tako jest. Ja Matej Sorcius, javni kapitolski bilježnik.
Konzervatori blagoga Grada. Svjedočimo da je G. Matej Sorcije naš javni i pouzdani bilježnik te da se njegovim spisima uvijek i svugdje poklanja vjera: i stoga smo naložili da se sastavi ovo pismo, potvrđeno našim pečatom. Dano dana 24. studenoga 1622.
Fabrizio Vallato, tajnik.
4 Toliko ondje. Štitimo sv. Inocencija dvostrukim blagdanom, dana 9. kolovoza; sv. Cirina 12. lipnja, sv. Cerezala v. istoga. Svih relikvija koje se čuvaju u ovoj našoj crkvi dat ćemo na drugom mjestu katalog.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.