Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 3. veljače

O sv. Ljevdagu, biskupu i mučeniku u ribe u Danskoj

DE S. LIAFDAGO EPISC. MART.RIPÆ IN DANIA

Ribe, drevno sjedište Cimbra, i danas je grad u Jutlandu, odnosno Jütlandu, ondje gdje rijeka Ribe (Nibsa) utječe u Zapadni ocean, odnosno Njemačko-britansko more. U tom je mjestu crkvu sagradio sv. Ansgar uz dopuštenje koje mu je dao Horik Mlađi, kralj Danske, koji je naslijedio ubijenoga Horika Starijega godine Kristove 865; vjeruje se da ju je povjerio nekomu svećeniku Rembertu, kako piše Adam Bremenski u 1. knjizi djela Historiæ Ecclesiasticæ, pogl. 28. No budući da je Rorik, brat kralja Heriolta krštenoga u Mainzu godine Kristove 826., od godine 866. posjedovao ovaj dio kraljevstva Danske sa svojim drugovima Godefridom, Sigefridom i drugima koji su, kao kraljevi ili vojvode Normana, opustošili preostale dijelove Galije, Belgije i Njemačke kao zakleti neprijatelji naše vjere, kako smo opširnije izložili prije djela Vita S. Anscharii, započeti temelji kršćanske vjere nisu mogli biti dovršeni. Stoga Vidukind Korvejski u 3. knjizi djela Annales priznaje da su Danci u davnini, odnosno u devetom stoljeću, bili kršćani, ali da su unatoč tomu služili idolima po poganskom obredu. A Krantz u 3. knjizi djela Metropolis, pogl. 26, kaže da je zloćom vremena bilo srušeno ono što su Ansgar i Rembert zasadili.

2 Zatim se ukazala nova prigoda za usađivanje kršćanske vjere kad je u sljedećem stoljeću danski kralj Harald, pobijeđen od cara Otona Prvoga, prihvatio Kristovu vjeru; u to je vrijeme, kaže Adam u 2. knjizi, pogl. 2, prekomorska Danska, koju stanovnici zovu Jutlant, podijeljena na tri biskupije i podvrgnuta Hamburškoj nadbiskupiji: tada je preblaženi nadbiskup Adaldag prvi od svih zaredio biskupe za Dansku, Haralda za Schleswig, Ljevdaga za Ribe, Reinbranda za Aarhus. Njima je također povjerio one crkve koje su s one strane mora na Fynu, Zelandu i u Skaniji, te u Švedskoj. To se dogodilo dvanaeste godine nadbiskupstva, a Kristove 948. Naime, nadbiskupa Unnona, koji je preminuo godine 936. sredinom rujna, naslijedio je Adaldag. Pod tom godinom isto iz Adama prepisuje u djelu Chronicon Albert Stadenski. Te iste biskupije spominje i Helmold u 1. knjizi djela Chronicon Slavorum, pogl. 9. Nastavlja Adam: I te je početke nebeskoga milosrđa slijedio C takav porast, uz Božju suradnju, da se od onoga vremena sve do današnjega dana čini kako crkve Danaca obiluju mnogostrukim plodom sjevernih naroda. Sve je to iz Adama istim riječima prepisao Albert Krantz u 3. knjizi djela Metropolis, pogl. 17.

3 O Ljevdagovoj revnosti govori isti Adam u pogl. 16: Biskupi koji su zaređeni u Danskoj jesu Inhored, Ljevdag, Reinbrand, a nakon njih Harig, Stercolf, Folcbrecht, Metha i drugi; i niže: Od ostalih pak biskupa starina jedva kojeg ističe tako slavnoga (kao Odinkara Starijega) osim Ljevdaga iz Ribe, koji je bio slavan i po čudesima te je propovijedao prekomorskim narodima, to jest Šveđanima i Normanima. Isto donose Krantz u 3. knjizi djela Metropolis, pogl. 40, i Albert Stadenski pod godinom 984., u koju ne smješta njegovu smrt, premda to tvrdi Ivan Vastovije u djelu Vitis Aquilonia, gdje ga ubraja među svece Švedske ovim pohvalnim zapisom: Lifdaga, podrijetlom iz Frizije, među ostalim muževima apostolskoga dostojanstva Adaldag je zaredio za biskupa, postavio ga nad Šveđane, Dance i Normane te mu povjerio pokrajinu za propovijedanje. A budući da zbog progona koji su posvuda navaljivali biskupima još nisu bila određena stalna sjedišta niti sigurna mjesta za stanovanje, svatko se, idući dalje iz revnosti za širenjem kršćanstva, natjecao propovijedati riječ Božju kako svojima tako i tuđincima. Tako je doista sveti muž, goreći božanskom revnošću, brižljivo obilazio povjerene mu pokrajine i, sijući spasonosnu riječ Božju na njivi ljudskoga srca, mnoge pribrojio Kristovoj Crkvi; i dok je iz dana u dan umnažao narod potporom nebeskoga nauka te i sam svetošću života pokazivao put nebeskoga kraljevstva, napokon je, prolivši krv za Kristovu vjeru, predao duh, ubijen od nevjernika u gradu Ribe godine ljudskoga spasenja devetsto pedesete, proslavivši se nakon smrti mnogim čudesima. Pod Normanima, slijedeći Adama, razumijeva Norvežane, jer su se nekoć ponajprije Danci nazivali Normanima. Odakle je Vastovije uzeo mučeništvo i njegovu godinu, nama nije poznato. Slijedeći njega, naš Rader u djelu Catalogus Sanctorum, koje kod nas još nije tiskano, piše za njega da je mučenik. Dan obojica ne znaju: stoga ga ovoga 3. veljače dodajemo djelu Acta S. Anscharii, u kojem se pod brojem 50 govori o crkvi ustupljenoj u Ribe, o čemu je bilo riječi i u djelu Prolegomena, § 10. Godina mučeništva prije bi bila ista ona u kojoj je ubijen kralj Harald, koji se ubraja među mučenike, u posljednjim vremenima nadbiskupa Adaldaga, kad je kršćanstvo u Danskoj bilo uzdrmano i kad je zavidni neprijatelj pokušao posijati kukolj po lijepim počecima božanske vjere: kad su Danci, sklopivši iznenada urotu, odbacili kršćanstvo, postavili Svena za kralja i navijestili rat Haraldu, kako prenosi Adam u 2. knjizi, pogl. 18, i drugi poslije njega; to će trebati pomnije istražiti 1. studenoga, kada je umro kralj Harald godine 980., kako pokazuju stihovi njegova drevnoga nadgrobnog natpisa:

Kad nakon Kristova rođenja napisasmo devetsto osamdeset, zaslužio je uzići na nebesa.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

3. veljače Kalendar godine