Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 3. veljače

O sv. Filipu, biskupu Vienne u Galiji

DE S. PHILIPPO EPISCOPO VIENNENSI IN GALLIA

Mnogi su biskupi ukrasili stolicu Vienne sjajem svoje slavne svetosti. Trojica su upisana u kalendar upravo na ovaj dan: sv. Simplicije, o kojem smo već govorili, sv. Filip i njegov nasljednik Evancije. Filip se spominje kod Ivana Chenua, Klaudija Roberta, Ivana Bosciusa, Ivana Lieuræusa kao XXV. biskup, a kod Democharesa kao XXIV.

C

2 Njegova djela ovako ukratko sažima Adon u djelu Chronicon za vremena cara Tiberija Konstantina: Cvao je slavni Filip, biskup Vienne. U njegovo je vrijeme osnovan donji samostan sv. Andrije u Vienni od Remile Eugenije, kćeri vojvode Ansemunda, i oporučno predan Majci Crkvi. Naime, drugi gornji samostan sv. Andrije, smješten na brežuljku grada, već je postojao. Utemeljio ga je naime preblaženi Leonijan u doba sv. Avita, biskupa istoga grada: gdje je ta ista Remila bila odgojena pod redovničkom stegom. O sv. Avitu govorit ćemo 5. veljače. O sv. Leonijanu 16. studenoga, a spominje se i 1. siječnja u djelu Vita S. Eugendi, pogl. 2. Saussay piše da je Filip pobožnim nagovorima potaknuo Remilu da osnuje taj samostan; te je naziva Remilla, drugdje Romelia, a Boscius Remilia. Njezina pak oca Saussay i Lieuræus nazivaju Ansalmund.

3 U VI. godini kraljevanja Guntrama i braće, 566. Kristovoj, održan je II. sabor u Lyonu, kojemu je Filip prisustvovao i na prvom ga mjestu potpisao. Baronije u 7. svesku pod 370. godinom, br. 23, piše da je to bio prvi sabor u Lyonu, jer nije bio vidio raniji, održan u vrijeme kralja Sigismunda, koji je dakako prvi poslije objavio Sirmond. Filip i taj sabor spominju se uc. Prima adnotatio, dist. 16, gdje se nabrajaju najvažnije sinode; a o ovoj stoji sljedeće: Dvadeset treća je u Lyonu, na kojoj su oci 18. veljače, sv. I., donijeli kanone, čiji je glavni autor bio Filip, biskup Vienne. No sačuvano je samo šest kanona te sinode. Nedostaje naime sve ono što je bilo određeno o biskupima Saloniju i Sagitariju, premda je Guntram bio naredio da se ta sinoda sazove ponajprije radi njihovih parnica, kako svjedoči Grgur iz Toursa, knj. 3., pogl. 20.

4 Kad je zatim nastao spor između kraljeva Guntrama i Sigeberta, kaže Grgur iz Toursa u knj. 4. Historia Francorum, pogl. 42., kralj Guntram okuplja u Parizu sve biskupe svoga kraljevstva kako bi između obojice izrekli što je istina. To je IV. pariška sinoda, održana u XII. godini kraljeva Hilperika i braće, naime 582. godine Kristove. Što je učinjeno za pomirenje kraljeva, nije jasno. Biskupi u odredbi upućenoj Egidiju, biskupu Reimsa, koju je na prvom mjestu potpisao isti Filip iz Vienne, priznaju da su u Pariz pozvani radi javnih poslova i pritužbi privatnih osoba. Ishod sinode navodi Turonski u navedenom poglavlju 4. knjige: Ali da bi građanski rat rastao u većoj pogubnosti, zbog grijeha su odgodili saslušati ih.

5 Dok su biskupi boravili u Parizu, požalio se pred njima Papol, biskup Chartresa, da je u Châteaudunu, gradiću njegove biskupije, Egidije, biskup Reimsa, protiv kanona zaredio za biskupa nekoga Promota. Oni su Egidiju poslali sinodalnu odredbu da pozove Promota k sebi i zadrži ga kod sebe, kako ubuduće ne bi nanosio nikakvu nepravdu svome biskupu ili Crkvi. Uputili su pismo i samome Sigebertu, kralju Austrazije, u kojem stoji ovo: Nedavno smo, ne bez prešutnog odobravanja vaše slave, kako vjerujemo, došavši u Pariz na poziv, doznali da je u Châteaudunu, dakle u župi Chartresa, obavljeno novo i nečuveno ređenje. Premda jedva možemo vjerovati da se to moglo dogoditi uz pristanak vaše slave, ipak, ako ste predusretnuti nečijim zlim nagovorom pristali na ove tako sramotne i općoj Crkvi protivne čine, očistite savjest svoje iskrenosti od obrane takve sablazni itd. Potpisao je Filip, nakon Sapauda iz Arlesa, ovim riječima: Vaš ponizni Filip usuđujem se s poštovanjem pozdraviti. Tada su Châteaudun i Tours pripadali Sigebertovu kraljevstvu, kako navodi Grgur iz Toursa, knj. 4., pogl. 45. A doista je isti kralj bio naredio da se Promot ondje zaredi. Tako Turonski, knj. 7., pogl. 17.: Promot, koji je u Châteaudunu po naredbi kralja Sigeberta bio postavljen za biskupa, a nakon kraljeve smrti bio uklonjen jer je taj gradić pripadao biskupiji Chartres, protiv kojega je donesena takva presuda da obnaša samo svećeničku službu, pristupio je kralju (Guntramu) moleći da u spomenutom gradiću ponovno primi biskupsko ređenje. Ali kako se usprotivio Papol, biskup grada Chartresa, govoreći: „Jer pripada mojoj biskupiji”, i osobito pokazujući presudu biskupa, nije kod kralja mogao postići ništa drugo osim da dobije natrag ono što je u granicama samoga gradića imao kao svoje vlasništvo, gdje bi boravio s majkom koja je još bila na životu.

6 Kada je Filip preminuo, nigdje ne čitamo; koje godine i kojega dana je umro? Nije mogao ostati na životu nakon XXI. godine Hilperika i Guntrama, 581. Kristove, budući da je u mjesecu studenome iste godine sabor u Mâconu potpisao njegov nasljednik Evancije, kako ćemo niže reći. A dan Filipove smrti Boscius, Lieuræus, Klaudije Robert i Chenu stavljaju na 3. veljače, na koji ga je dan u opći katalog svetaca upisao Ferrari, a u djelo Martyrologium Gallicanum Saussay: bezuvjetno ga svecem proglašavaju Boscius, Lieuræus i Chenu.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

3. veljače Kalendar godine