U Galiji nema samo jedan grad ime Calvimons. Naime, da izostavim grofoviju Calvimontensis u Lotaringiji, čije je ime možda danas iščeznulo, postojala je zasigurno gotovo u onom predjelu gdje rijeka Meurthe utječe u Moselle, a čini se da se pod imenom Calvimons spominje u diobi Lotarova kraljevstva te se dodjeljuje Ludovikovu dijelu i povezuje s gornjom Sarachowom, smještenom oko rijeke Saar ili Sarave. No izostavivši taj Calvomons, središte pokrajine Bassigny u Šampanji jest grad Calvimons, nedaleko od rijeke Marne, smješten na visokoj stijeni, kako piše Papirius Massonus. Drugi je u Vexinu Calvomontium ili Calvimontium, veoma ljupki grad, kako piše Filip Brietius u djelu Parallelis Geograph; 2. dio, knj. 7, pogl. 3, § 3, a spominje ga i Ivo iz Chartresa u pismu 28. Treći naposljetku, koji se odnosi na ovo mjesto, jest Calvusmons udaljen oko tri milje od Château-Porciena, a ne mnogo dalje ni od Rethela, grada Retelijaca. Na toj je gori, u vrijeme sv. Remigija, nadbiskupa Reimsa, pustinjački život provodio Škot sv. Bertald sa svojim učenikom bl. Amandom, također Škotom, o kojima ćemo raspravljati 16. lipnja. Poslije je ondje osnovan samostan regularnih kanonika, a zatim je dan premonstratima. Njega spominju i Pagius u djelu Bibliotheca Præmonstratensi i Klaudije Robert u djelu Gallia Christiana.
2 U crkvi toga samostana obično se, osim relikvija sv. Bertalda, s velikim štovanjem čuvaju i relikvije svetih djevica Oliverije i Liberate. Ali po sjećanju naših roditelja na toj je gori sagrađena utvrda, samostan je podignut drugdje u blizini, a u njega su preneseni i ti isti sveti zalozi. Ovako ih spominje Molanus u djelu addit. ad Usuardum: „Na gori Calvus Mons svetih
A svetih sestara Oliverije i Liberate, djevica.” PISAC J. B. Navodi ih također Ferrari i drugi. Saussay pod 5. veljače ovako piše: „Na gori Calvus Mons preminuće sv. Liberate.” U dodatku pak pod 3. veljače: „Kod gore Calvus Mons sv. Olivarije, djevice, učenice sv. Bertalda, rođene u tom kraju,”
3 Izdavao je I. Lietautus, prior Chaumonta, godine 1634. djelo S. Berthaldi Vitam, u kojem spominje ove svete djevice, premda drugu naziva Oliva umjesto Oliverija. Narodno je mišljenje, kako kaže, primljeno od predaka, da ih je sv. Bertald poučio savršenstvu, a da su bile podrijetlom iz Hautvillersa, sela udaljenoga milju i pol od Chaumonta. Jedni tvrde da su im roditelji bili gospodari Hautvillersa, a drugi barem da su bili slavni po bogatstvu i kreposti. Kaže se da su često potajno od roditelja i znanaca dolazile k sv. Bertaldu i od njega crpile nebeski nauk, a osobito bile poticane na očuvanje neokaljanog cvijeta čistoće i traženje ložnice nebeskoga Zaručnika. Da bi se potpuno posvetile tome Zaručniku, prezrevši roditeljske posjede i slasti smrtnoga života, provodile su život u šumi Chaumonta.
4 Usred te šume izviru dva izvanredna izvora, označena njihovim imenima, međusobno udaljena za hitac iz puške. Mnogi, mučeni groznicama ili drugim bolestima, stječu se k izvoru sv. Oliverije ili Olive te u obližnjoj kapelici, koja je nedavno obnovljena marom opata Galmeta, upućuju molitve pred najstarijim kipom iste djevice, sačuvanim čak i kad je kapelica inače bila srušena. I gotovo ne prođe nedjelja ili blagdan a da neki ne dođu onamo radi pobožnosti. Toliko Lietavius.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.