Među apostolskim muževima koji su prvi došli u Švedsku radi naviještanja Evanđelja spominju se biskup Gaudbert, nazvan i Simon, pomoćnik poslanstva sv. Anschara, nadbiskupa Hamburga, te njegov suputnik i nećak sv. Nithard, prvomučenik toga kraljevstva, kojega, budući da ćemo uskoro govoriti o sv. Anschariju, navodimo na ovaj dan jer se njegov rođendan za nebo ne zna. O Gaudbertu smo govorili 2. veljače među mučenicima iz Ebbekestorpa, poglavlje 4., a ponovno ćemo govoriti niže u Djelima sv. Anscharija, poglavlje 6., gdje se u broju 21. pripovijeda da je došao u krajeve Šveđana, da ga je kralj i puk časno primio, da je javno naviještao Evanđelje vjere i ondje počeo graditi crkvu, ali se u broju 22. kaže da je puk Šveđana po đavolsku poticaju, raspaljen žarom revnosti, potajno progonio spomenutoga biskupa Gaudberta, zbog čega se dogodilo da je na kuću u kojoj je boravio jednodušnim dogovorom neki dio puka, radi pljačke, navalio i samoga njegova nećaka, imenom Nitharda, ubio mačem te ga, udarena iz mržnje prema kršćanskom imenu, učinio Božjim mučenikom. Samoga su pak s ostalim drugovima koji su ondje bili zajedno svezali i opljačkavši sve što su kod njih mogli naći, izvrgnuvši ih uvredama i porugama, protjerali iz svojih granica. Što se ipak nije dogodilo po kraljevoj zapovijedi, nego je počinjeno samo pučkom urotom. Tako u Djelima sv. Anscharija, koja također postoje odatle izvađena kod Du Chesnea u 3. svesku pisaca franačke povijesti, gdje je ipak napisano Hithardus.
2 Adam iz Bremena u 1. knjizi svoje Crkvene povijesti ovoga naziva Gaudbertovim kapelanom i smatra da su mnogi s njime ubijeni. Tada je također, kaže, u posljednjoj godini Ludovika starijega, biskup Gaudbert zbog revnosti pogana protjeran iz Švedske, a njegov kapelan Nithard okrunjen mučeništvom s drugima. Iste su to riječi kojima su to opisali Albert iz Stadea u Kronici pod 840. godinom i Krantz u 1. knjizi djela Metropolis, poglavlje 33., gdje se tiskarskom greškom kaže Vitardus. Johannes Magnus u djelu Metropolis Upsalensis, 1. knjiga, pogrešno je smatrao da je tada i Gaudbert bio podvrgnut mučeništvu. „Pošto je”, kaže, „učinio ova i mnoga druga čudesa u Švedskoj, Ansgar se vratio u hamburšku Crkvu, ostavivši na svome mjestu kod Birke presvetoga muža biskupa Simona i časnoga svećenika Nitharda, koji su, dok su marljivom pobožnošću i pobožnom marljivošću naviještali kršćanski nauk okorjelima i nevjernima, podnijeli najteža progonstva i naposljetku slavnim mučeništvom sretno dovršili svoj život.” I niže: „Pošto su ubijeni presveti biskup Simon i časni svećenik Nithard, velik dio Gothije vratio se u idolopoklonstvo.” Je li Gaudbert u starosti bio podvrgnut mučeništvu od Normana, raspravljano je 2. veljače. Nisu ovi bili u pratnji sv. Anscharija, nego ih je on poslao u Švedsku. Nakon smrti sv. Nitharda i progonstva Gaudberta, da je Švedska gotovo sedam godina bila bez svećenika, prenosi se u broju 23. u Djelima sv. Anscharija, od kojega je tada poslan pustinjak Ardgar. Kad se on vratio, sam Anscharije, pošto je već bremensko sjedište bilo sjedinjeno s hamburškom nadbiskupijom, pošao je onamo s Erimbertom, drugim Gaudbertovim nećakom, te je uz javno ovlaštenje kralja Olofa i pristanak puka podigao crkvu i povjerio je svećeniku Erimbertu. Johannes Magnus u djelu Vita Aquilonia piše da je mučenik Nithard, u vrijeme kralja Olofa, u okrutnoj oluji progonstva koju je podigao Amund, s još nekolicinom drugih kršćana okrunjen slavnim mučeništvom. Johannes Magnus gore smatra da je tada vladao Ingjald ili Ingell, od kojega se čini da je Amund ili Anund protjeran iz kraljevstva, po kojemu je također vjerojatno da je u jarosti puka podignuta ova oluja. O kraljevima Švedske, trgovačkom središtu Birci i apostolskim muževima poslanima u to kraljevstvo govorit ćemo u § II. prije Djela sv. Anscharija.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.