U Rimski martirologij sv. Eutihije je vraćen iz drevnih spomenika, kako svjedoči Baronije u bilješkama uz martirologij. Dodana je pohvala: U Rimu sv. Eutihija mučenika, koji je dovršio slavno mučeništvo i pokopan je na Kalistovu groblju, čiji je grob papa sv. Damaz ukrasio stihovima. Oni se nalaze u crkvi sv. Sebastijana, uz Kalistovo groblje, na Apijevoj cesti, uklesani u mramornu ploču, a ovdje ih donosimo prema Baroniju.
Eutihije mučenik okrutne zapovijedi tiranina i tisuću putova krvnika kako da naude podjednako je tada mogao pobijediti, jer mu je slava Kristova pokazivala put. Prljavštinu tamnice slijedi nova muka po udovima: pripremaju krhotine posuda da mu san ne bi došao. Prošlo je dvanaest dana, uskraćuje mu se hrana. Bacaju sveca u bezdan: krv ispire sve rane koje je zadala strašna sila smrti. U uspavljujućoj noći snovi uznemiruju duh. Otkrivaju skrovište koje je držalo udove nevinoga. Traže ga, pronađenoga časte, on zakriljuje, sve pruža. Ispjevao je Damaz: štuj zaslužni grob. Isto je to slobodnim stilom izrazio Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ, gdje bezdan tumači kao zdenac pun krvi mučenika.
2 Budući da su njegova Djela propala, možda se može posumnjati nije li ovo sv. Eutihije prezbiter, koji se spominje u Djelima sv. Sekunda mučenika 1. lipnja. Kad su naime krvnici, koji su sv. Sekunda vezana za kamen bacili u Tiber kod Amerije, vraćajući se u Spoleto naišli na divljeg medvjeda, osmoricu je od njih ubio, a ostali su jedva umakli vičući: Doista je ovaj čovjek štovatelj velikoga Boga. I govoreći to, dođoše k blaženom Eutihiju prezbiteru, gdje se bio sakrio, i bacivši mu se pred noge, sa suzama su ga molili da se udostoji krstiti ih. Njima on odgovori: Vi samo vjerujte u Krista Gospodina našega, i sve što ste ikada zla učinili oprostit će vam se po vjeri njegova krštenja. Kad je dakle donesena voda, blaženi Eutihije prezbiter krstio ih je istoga časa, njih dvanaestero obaju spolova, koji su odlazeći svojim kućama zahvaljivali Bogu s velikom radošću. Tako ondje stoji. No u martirolozima nigdje nema spomena o tome blaženom Eutihiju. Možda se bio povukao u okolinu Spoleta da se sakrije, pa je odande ili odvučen u Rim na muke, ili se dragovoljno vratio i našao priliku za mučeništvo pod Maksimijanom, pod kojim je, kako se kaže, i sv. Sekund okrunjen mučeništvom.
3 Tijelo sv. Eutihija, kaže Baronije, preneseno je sa spomenutoga Kalistova groblja u baziliku sv. Lovre, nazvanu u Damazu, kod Pompejeva kazališta. Ondje se čuva pod glavnim oltarom, kako piše Oktavije Panciroli u djelu Tesori nascosti dell'alma città di Roma, 12. četvrt, 3. crkva. U popisu relikvija svjedoči da se jedna njegova ruka nalazi u crkvi sv. Lucije in Silice, odnosno in Orphea.
Na različit se način u martirolozima navode imena ovih svetaca i mjesto njihova boja. Neki ih ne pripisuju nijednom određenom mjestu. Tako rukopis samostana sv. Cirijaka u Rimu: Rođendan za nebo Gemina, Galazija, Manije, Donata, Akvilina. Vrlo kratak rukopisni martirologij iz samostana sv. Maksimina u Trieru: Gemina, Zelazija, Donate, Akviline. Drevni rukopis iz Laxa: Rođendan za nebo sv. Gemina, Gelazija i Magna. Wandelbert
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.