Tmuis je drevni grad Donjega Egipta, prema Ptolemeju u 4. knjizi djela Geographia, poglavlje 5, glavno mjesto prefekture odnosno mendesijskoga noma, kojemu je susjedno mendesijsko ušće Nila ili dalo ime, ili ga od njega mora smatrati primljenim. Taj je grad u kasnijim vremenima ubrojen u Prvu Augustamniku pod metropolom Peluzijem, o kojemu i o ovom području govorimo niže uz Život sv. Izidora Peluziota. Uostalom, je li Tmuis propao ili se nalazio na mjestu gdje se sada vidi Migni, nije poznato. Crkvom Tmuita upravljao je biskup Fileja
A za vladavine Dioklecijana, za kojega smo češće rekli da je na carsko prijestolje uzdignut godine kršćanske ere 284., otprilike u mjesecu rujnu, od kojega Egipćani počinju eru mučenika, te da je on izdao pogubni edikt protiv kršćana u one dane kada se slavila sveta uspomena Muke Gospodnje, 18. godine njegove vladavine, 302. godine Kristove, za koju Euzebije u 8. knjizi djela Historia Ecclesiastica, poglavlje 3, piše da je bila 19. godina njegove vladavine, budući da je običavao pojedine godine brojiti od vazmenoga mjeseca. Kad je ubrzo po cijelom Carstvu, a osobito u Egiptu, buknuo najteži progon, sv. Fileja odveden je od svojih Tmuita i duže vrijeme zatvoren u tamnici u Aleksandriji, kao što će se niže reći. Neko trajanje zatočeništva pretpostavljaju i pismo sv. Petra, aleksandrijskoga biskupa, tada prognanika, koje ćemo niže donijeti, upućeno sv. Fileji, Hezihiju, Teodoru i ostalim ispovjedaocima zatvorenima u tamnici, a ponajviše poslanica samoga Fileje svojim Tmuitima o slavnoj borbi koju su prije toga dovršili vrlo mnogi mučenici, sadržana u Djelima pod brojem 3. Stoga njegovo mučeništvo smještamo u 20. godinu Dioklecijana, 304. godinu Kristovu, u kojoj smatramo da je Fileja podnio mučeništvo u mjesecu veljači, jer je sljedećega travnja Dioklecijan, obuzet zamorom zbog kršćanske stvari, kojoj nije bio dorastao da je uguši, odložio carsku vlast kako bi vodio privatni život.
2 O povijesti mučeništva sv. Fileje ovako piše Rufin, akvilejski prezbiter, u 8. knjizi djela Historia Ecclesiastica, poglavlje 10, prema izdanjima koja su godine 1479. priredili Ivan Schallus i godine 1526. Gotfrid Boussard: Muku ovoga mučenika Fileje pronašao sam izvrsno opisanu u povijesnim spisima kod Grgura, te kako je čudesno pred bezbožnicima raspravljao o božanskoj vjeri, tako da im je kao svjedočanstvo naveo i nasilnu smrt filozofa Sokrata, koju je u Ateni podnio za istinu. Ta dosad neobjavljena Djela dobili smo iz triju rukopisnih kodeksa: jedan je pripadao Nikoli Belfortu, regularnom kanoniku u samostanu sv. Ivana Krstitelja de Vinea kod Soissonsa; drugi smo dugo imali, a ustupili su nam ga najpobožniji muževi drevnoga samostana sv. Maksimina pokraj Triera; iz trećega, koji se nalazi kod regularnih kanonika samostana Böddeken u Vestfaliji u biskupiji Paderborn, ista nam je Djela prepisao Ivan Gamans iz naše Družbe. U posljednja dva kodeksa sadržano je samo ono što donosimo u drugom poglavlju. Iz Belfortova sveska dopunjuje se ono što donosimo u prvom poglavlju, a gotovo se sve to istim riječima čita u Rufinovoj crkvenoj povijesti, možda ponajviše dodano pri njezinoj obradi. Ta ista Djela potvrđuje sv. Jeronim u djelu de illustribus Ecclesiæ Scriptoribus, poglavlje 78, ovim riječima: Fileja iz egipatskoga grada koji se zove Tmuis, plemenita roda i ne maloga bogatstva, preuzevši biskupstvo napisao je vrlo otmjenu knjigu o pohvali mučenika, a nakon održane sudske rasprave protiv suca koji ga je prisiljavao da prinese žrtvu, za Krista mu je odrubljena glava. Sve je to sadržano u ovim Djelima, odakle iz predgovora zaključujemo da je njihov pisac Grgur bio suvremenik samoga Fileje i da je osobno pratio raspravu, kao što upućuju ove riječi: događaji koji su se zbili u naše vrijeme i u našoj prisutnosti.
3 A ta knjiga o pohvali mučenika jest njegova poslanica napisana svojim Tmuitima, navedena niže pod brojem 3, koju su u svoju crkvenu povijest uvrstili i Euzebije i Nicefor, onaj u 8. knjizi, poglavlje 11, ovaj u 7. knjizi, poglavlje 9. Nju spominje Honorije u djelu de Scriptoribus Ecclesiasticis, poglavlje 79, gotovo istim riječima sv. Jeronima. O njemu Tritemije u djelu de scriptoribus ecclesiasticis piše ovo: Fileja, biskup grada Tebaide u Egiptu, muž plemenit i vrlo učen, ništa manje istaknut ćudoređem nego poznavanjem Svetoga pisma, nakon mnogih napora i raznih rasprava objavljenih na korist vjernika, naposljetku je pod carem Maksimijanom postao mučenik za Kristovu vjeru i uzletio k nebesnicima. Od njegovih spisa postoji rasprava održana protiv nepravednoga suca u jednoj knjizi te jedna knjiga o pohvali mučenika.
Ostalo što je napisao nama je nepoznato, premda D oci navode mnogo toga. Djelovao je pod vladarom Maksimijanom, godine Gospodnje 240. Tako Tritemije. U njegov broj, napisan arapskim znamenkama, nagađamo da se uvukla tiskarska pogreška, zbog koje umjesto godine 240. treba čitati godinu 304. Rasprava sv. Fileje protiv suca sadržana je u Djelima koja je napisao Grgur zajedno s njegovom poslanicom. A car kojega Tritemije navodi jest Maksimijan Herkulije, kojega je Dioklecijan uzeo za suvladara, najprije ga imenovavši cezarom godine 285., zatim sljedeće godine augustom, a naposljetku je, potaknut njegovim autoritetom, odložio purpuru i na iste kalende travanjske spomenute godine 304. zajedno s njim postao privatna osoba.
4 Nadalje, to što Tritemije piše da je Fileja bio biskup grada Tebaide, čini se da je preuzeo iz nekih rukopisnih kodeksa sv. Jeronima. Naime, Suffrid Petar, prema svjedočanstvu Antuna Possevina u djelu Apparatus sacer o sv. Fileji, zabilježio je da u rukopisnom kodeksu iz Saint-Martina umjesto THMVIS stoji TUEBAIS, kao i u rukopisnom kodeksu iz Siegburga. Possevino dodaje da je to bio razlog zašto su ti heretici, koji su skrpali radije zbrke nego knjižnice, stvorili dvojicu Fileja: jednoga biskupa Tebaide, a drugoga tmuiskoga biskupa. Na tome mjestu Possevino prešutno kudi Gesnera i Simlera. Da i ne spominjemo kako Tebaida nije grad, nego pokrajina, koju smo točno opisali 17. siječnja u § 1 uz Život sv. Antuna. Svima njima povod za pogrešku možda je dalo nedovoljno pažljivo čitanje Euzebija i Nicefora. Budući da je naime onaj neposredno prije u 8. knjizi, poglavlje 9, govorio o mučenicima Tebaide koji su stradali u spomenutom Dioklecijanovu progonu, bez prethodne naznake razlike mjesta opisuje razne borbe koje je sam tada boraveći u Egiptu vidio, te dodaje samo mučeništvo sv. Fileje i Filoroma: o tome se govori niže pod brojem 6 u Djelima. Drago nam je dodati Euzebijeve riječi iz spomenute 8. knjige, u grčkom tekstu u istom 9. poglavlju, u latinskom u 10. poglavlju, gdje donosi ovo što je od njega prepisao Nicefor.
3 I ti su mučenici doduše bili dostojni divljenja, ali su se iznad ostalih činili iznimno divljenja dostojnima oni koji su, premda slavni po bogatstvu, plemenitosti, slavi, rječitosti i poznavanju filozofije, sve to ipak smatrali ništavnim u usporedbi s pravom pobožnošću i vjerom u Spasitelja i Gospodina našega Isusa Krista. Takav je bio Filorom, čovjek koji nije postigao neku običnu državnu službu, nego je bio izabran za upravljanje carevim poslovima u Aleksandriji, te je ne bez velike slave i časti (kako je rimski običaj), okružen pratnjom, svakoga dana donosio presude o sporovima koji su mu bili izneseni. Takav je bio i Fileja, biskup tmuiske Crkve, muž doista izvanredan kako u građanskim ustanovama domovine i crkvenim službama, tako i izvrstan u filozofskim znanostima. Ta dvojica, iako su ih zaklinjali mnogi rođaci i drugi prijatelji, iako su ih štoviše molili ugledni muževi koji su obnašali vlast, i iako ih je naposljetku sam sudac poticao da se smiluju sami sebi te da se pobrinu za djecu i žene, nikako se nisu dali nagovoriti molbama takvih ljudi da bi se u bilo kojem dijelu naslađivali željom za životom i potpuno prezreli božanske zakone o priznavanju i nijekanju našega Spasitelja, nego su se muževnim duhom i umom dostojnim filozofa, štoviše pobožnim i dostojnim Boga, hrabro suprotstavili svim prijetnjama suca i svim pogrdama, te obojica otišla iz života odsječene glave. Tako Euzebije. Sve se to čita niže u Djelima, pripisano gotovo samo Fileji. A budući da je sv. Filorom upravljao carevim poslovima u Aleksandriji, ondje se tada pridružio sv. Fileji nakon što je preuzeo njegovu zaštitu pred sucem. Nadalje, dok Fileja u pismu napisanom svojim Tmuitima pripovijeda o mučeništvima koja su se prema Euzebiju dogodila u Aleksandriji, jasno pokazuje da je bio u tamničkom pritvoru u Aleksandriji, gdje je prije konačne presude izrečene nad njim na sudu napisao tu
A poslanicu, nakon čijeg navođenja u jedanaestom poglavlju Euzebije u 12. i 13. poglavlju nastavlja pripovijedati o nekoliko slavnih palestinskih mučenika, i naposljetku ovako zaključuje: U isto to vrijeme (nakon što je naveo nekoliko mučenika pogubljenih sjekirom devetoga dana prije kalenda travanjskih) dvojica od careva, od kojih je jedan, Dioklecijan, držao prvi i najviši stupanj carske vlasti, a drugi, Maksimijan Herkulije, drugi nakon njega, povukli su se u stanoviti privatni način života. Rekli smo da se to dogodilo 1. travnja.
6 Euzebije ponovno spominje sv. Fileju u istoj 8. knjizi, poglavlje 25, koje nosi ovaj naslov: O crkvenim predstojnicima koji su prolivenom krvlju pokazali pravu pobožnost koju su ispovijedali. I ovako započinje: U ta dakle vremena slavni i izvrsni mučenici, po cijelom svijetu ukrašeni velikom slavom, kako su veličinom i snagom svojega duha posvuda ne bez razloga zadivili gledatelje, tako su i svojim ispravnim djelima pred oči sviju postavili očite znakove uistinu božanske i neizrecive moći našega Spasitelja. No poimence povijesno prikazati svakoga čini se koliko dugotrajnim, toliko i jedva mogućim. Ipak, među crkvenim predstojnicima koji su u glasovitim gradovima podnijeli mučeništvo, kao prvoga od svih, poput natpisa na stupovima podignutima na spomen pobožnih, upišimo svjedoka Kristova kraljevstva Antima, biskupa grada Nikomedijaca, koji je kažnjen smrtnom kaznom i podnio smrt. A od mučenika u Antiohiji Lucijana, prezbitera one Crkve, bez sumnje najizvrsnijega po pobožnom načinu života, koji je i u Nikomediji, u carevoj prisutnosti, nebesko Kristovo kraljevstvo najprije riječju putem obrane, a zatim djelima javno navijestio... Od onih pak koji su u Aleksandriji te u ostalom Egiptu i Tebaidi izvrsno i slavno pali, neka se na ovome mjestu prvi navede Petar, biskup same Aleksandrije, božanski ures onih koji su bili učitelji i predvodnici prave vjere u Krista, te prezbiteri zajedno s njim Faust, Didije i Amonije, savršeni Kristovi mučenici. Isto tako Fileja, Hezihije, Pahomije i Teodor, biskupi crkava koje su u Egiptu, i drugi izvrsni muževi osim njih, gotovo bezbrojni, koje u crkvama svake pokrajine i mjesta gdje su živjeli mnogi slave u svojim govorima. Dotle Euzebije; osvrćući se na njega, sv. Jeronim na gore spomenutom mjestu o crkvenim piscima tvrdi da je Fileji za Krista odrubljena glava u Egiptu pod istim začetnikom progona pod kojim i Lucijanu u Nikomediji, za kojega je u prethodnom poglavlju prenio da je stradao u progonu Maksimina, koji je bio Maksimijanov. O sv. Lucijanu raspravljali smo 7. siječnja, o sv. Antimu raspravljat ćemo 27. travnja, za kojega je isti Euzebije ranije u 6. poglavlju prenio da je u istom Dioklecijanovu progonu umro nakon što mu je zbog svjedočanstva za Krista odrubljena glava, po smrtnoj presudi koju je izrekao Dioklecijanov suvladar Maksimijan, čija Djela spominju. Odakle je jasno da u spomenutom 35. poglavlju Euzebije nekom vrstom sažetka nabraja uglednije crkvene poglavare koji su podnijeli mučeništvo u onom progonu koji je Dioklecijan započeo i predao suvladarima i nasljednicima da ga drže gotovo kao nasljedni posjed zajedno s Carstvom, te da, nakon što je prema Baroniju uz godinu 310., broj 23, zbog povlastice izvrsnosti ostalim egipatskim biskupima pretpostavio Petra Aleksandrijskoga s prezbiterima iste Crkve, dodaje ostale koji su prije Petra dovršili mučeništvo: Fileju, Hezihija, Teodora i Pahomija, o čijem ćemo rođendanu za nebo govoriti niže.
7 Sv. Petar je prema Euzebiju, 7. knjiga, posljednje poglavlje pred kraj, u aleksandrijskom biskupstvu cvjetao dvanaest neprekidnih godina s najvećim dostojanstvom. Nakon što je gotovo tri godine prije vremena progona proveo upravljajući onom Crkvom, preostalo je vrijeme provodio život u težoj pokori i strožoj stezi, sa svom se brigom i marom skrbio za korist crkava, te ga je stoga devete godine progona, nakon što mu je odrubljena glava, Bog obdario slavnom krunom mučeništva. Njegova Djela kod Baronija uz godinu 306., broj 52, iz njegova i drugoga vatikanskog rukopisnog kodeksa prenose da se sv. Petar dragovoljno povukao iz Aleksandrije kada su ga tražili da ga pogube, kako se zbog njega grad Aleksandrija ne bi uzbunio nemirom dok su se protivili kršćanima; tada se dugo skrivao kako u Palestini, tako i na susjednim otocima, jačajući u međuvremenu svoje pismima, a osobito Fileju, Hezihija i Teodora, koje naziva stjegonošama i učiteljima svih ispovjedaoca koji su se držali u tamnici, njih više od šest stotina i šezdeset, te svjedoči da ga je obuzela silna radost kad je čuo da su dovršili mučeništvo, jer je za njihovu borbu uvijek molitvama zazivao Boga. To je iz rukopisnih Djela koja su dosad bila nepotpuno objavljena.
§ II. Spomen sv. Fileje i Filoroma u svetim kalendarima i domovina drugova mučenika.
Kao što je grad Tmuis Europljanima nepoznato ime i odstupa od uobičajenoga sklapanja latinskih slogova, tako je bio izloženiji većim pogreškama i zabludama prepisivača, osobito u martirolozima i drugim rukopisnim knjigama. Otuda se iskrivljeno čita Thimus, Thymus, Thynnis, Thynuis, Thynius, Thymnis, Thannis, Taphnis, Thumois, Thmois, Theonis, Chanai i tako dalje. O riječi Tebaida već smo govorili. U mnogim se kodeksima također piše Fileas i Filoromus. I ponajprije se u najstarijem Rimskom martirologiju, koji nosi ime sv. Jeronima, čita ovako: Biskupa Timuja Fileje s njegovom kćeri. Rukopis iz Reichenaua: Biskupa Timue s njegovom kćeri. Ovdje ostajemo u nedoumici, budući da se u Djelima spominju žena i djeca sv. Fileje, je li neka kći zajedno sa svojim ocem stekla krunu mučeništva. Ipak sklonije, uz šutnju drugih izvora, i sigurnije nagađamo da je riječ o pogrešci i da treba čitati: Biskupa Fileje s Filoromom. Druga je pogreška u starom trierskom rukopisu sv. Martina: U Egiptu Fileje, biskupa i ispovjedaoca, za kojega je pouzdano utvrđeno da je pogubljen odrubljivanjem glave. U drugom također starom rukopisu samostana sv. Rikarija, koji se pripisuje Bedi: U gradu Thymnis muka blaženoga Fileje, biskupa istoga grada, i Filoroma, tribuna rimskih vojnika.
9 Gotovo se isto to, ali ispravnije i opširnije čita u starom Rimskom martirologiju koji je objavio Rosweyde: U egipatskom gradu Tmuisu blaženoga Fileje, biskupa istoga grada, i Filoroma tribuna, te bezbrojnih mučenika. Isto se čita u kölnskom rukopisu kod Stuba sv. Marije. No praški, utrechtski sv. Marije, lieški sv. Lamberta, antwerpenski profesne kuće Družbe Isusove i drugi rukopisi gotovo se podudaraju s tiskanim Bedom ovim riječima: U egipatskom gradu koji se zove Tmuis muka blaženoga Fileje, biskupa istoga grada, i Filoroma, tribuna rimskih vojnika, s kojima je i bezbrojno mnoštvo vjernika iz istoga grada, slijedeći stope svoga pastira, u Dioklecijanovu progonu okrunjeno mučeništvom. Notker iz Djela umeće ovih nekoliko riječi o sv. Filoromu: Koji je, zadivljen postojanošću biskupa i obasuvši je pohvalama, zajedno s njim pogubljen odrubljivanjem glave. Izostavivši to, na kraju ovo dodaju Usuard, Bellini i drugi: Kao što govori osma knjiga crkvene povijesti. U kölnskom rukopisu karmelićana nazivaju se biskup Filipej i tribun Filom. U drugom starom rukopisu donesenom iz Italije, zatim u Lotaringiju, spominje se samo blaženi mučenik Florijan, pri čemu je ime možda iskrivljeno od oba imena. U oba se martirologija dodaje bezbrojno mnoštvo vjernika. No ono što se gore naziva Dioklecijanovim progonom neki izostavljaju, a drugi nazivaju Decijevim progonom, što je velika pogreška, budući da je progon koji je pokrenuo Decije prethodio ovome Dioklecijanovu pedeset godina.
A Autor rukopisnog djela Florarium i Adon imaju deseti progon, kako ga nazivaju Augustin u 18. knjizi djela de Civitate Dei, poglavlje 32, Orozije u 7. knjizi, poglavlje 27, i drugi. Riječi djela Florarium glase ovako: U egipatskom gradu koji se zove Thymnis muka blaženoga Fileje biskupa i Filoroma tribuna, u vrijeme rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana, godine spasenja 305., za desetoga progona, prve njegove godine. Tada su također u spomenutom gradu, kao i njihov spomenuti pastir Fileja, svi kršćani na polju uz gradske zidine pogubljeni odrubljivanjem glave.
10 Adon o pridruženom mnoštvu iz Rufina, 8. knjiga,
8 poglavlje, 9, opširnije prenosi ovo: U egipatskom gradu, kaže, koji se zove Tmuis muka blaženoga Fileje, biskupa istoga grada, i Filoroma, tribuna vojnika, s kojima je i bezbrojno mnoštvo vjernika iz istoga grada, slijedeći stope svoga pastira, u Dioklecijanovu progonu okrunjeno mučeništvom. Dok je naime pred sudištem sjedio najokrutniji upravitelj, dovode mu se bezbrojni vjerni puci. Njih on redom jednog po jednog, nakon što su priznali da su kršćani, zapovijeda pogubiti odrubljivanjem glave; i kad su se oni natječući se i dragovoljno, nakon prethodnog priznanja, podlagali maču, onaj nečovječni i okrutni upravitelj, nimalo ganut ni gledanjem mnoštva ni velikodušnošću njihove kreposti, ipak zapovijeda da se svi odvedu i pogube mačem. No oni su postojano i hrabro, s radošću i klicanjem, prihvaćali sadašnju smrt kao početak vječnoga života. Naposljetku, dok su prvi bivajući klani umirali, ostali nisu prepuštali duše lijenosti ni obamrlosti, nego je svaki, pjevajući psalme i hvalospjeve Bogu, iščekivao mjesto svojega mučeništva, kako bi tako čineći i posljednji dah ispustili u hvalama Bogu. O doista divljenja i svakoga štovanja dostojno stado blaženika, četo hrabrih muževa, kruno sjaja slave Kristove! Tu je krunu uistinu krasio dragocjeniji kamen od svih i plemenitiji dragulj, toj je četi prethodio slavniji vođa, to je stado resio plemenitiji pastir: ime mu je Fileja, a bio je biskup samoga grada. On je plemenitost prvoga roda prema kreposti duše vukao s nebesa, a po zemaljskom podrijetlu, što se tiče ovoga svijeta, obnašao je prve časti u rimskoj državi. Bio je također izvanredno upućen u poznavanje slobodnih umijeća i u sve vježbe koje pripadaju kreposti duše. Kada je imao vrlo mnogo rođaka i srodnika, plemenitih muževa, u istome gradu, često je bio dovođen pred upravitelja te su ga, dok su ga toliki i tako ugledni rođaci preklinjali, nagovarali da se pokori njegovim opomenama, da ima obzira prema ženi i da povede brigu o djeci, te da ne ustraje u započetoj drskosti. Ali on je, kao da se val razbija o nepomičnu stijenu, odbacivao riječi brbljavaca, uzdizao dušu k nebu, imao Boga pred očima, a roditeljima i rođacima smatrao svete mučenike i apostole.
C Bio je tada nazočan neki muž koji je zapovijedao četom rimskih vojnika, imenom Filorom; kad je vidio kako je Fileja okružen suzama rođaka i kako ga iscrpljuje upraviteljeva lukavost, a da se ipak nimalo ne može saviti niti slomiti, uzviknu: Zašto uzalud i suvišno kušate postojanost ovoga čovjeka? Zašto onoga koji čuva vjeru Bogu želite učiniti nevjernim? Zašto ga prisiljavate da zaniječe Boga kako bi ugodio ljudima? Zar ne vidite da njegove uši ne čuju vaše riječi i da njegove oči ne vide vaše suze? Kako se zemaljskim suzama može ganuti onaj čije oči gledaju nebesku slavu? Nakon tih riječi gnjev se sviju okrenuo protiv Filoroma te su zatražili da podnese jednu te istu presudu zajedno s Filejom. Rado im udovoljivši, sudac zapovijedi da obojici bude odrubljena glava. Ovi su blaženi mučenici stradali pod desetim progonom. Sve to donosi Adon: prvi dio iz Usuarda, a ostalo iz Rufina. Na kraju smo dopisali deseti progon iz rukopisnih kodeksa iz Lobbesa i sv. Lovre u Liègeu, umjesto čega se u kodeksu iz Thérouannea i drugom kod Rosweydea čitalo Decijev progon, za što je Rosweyde zamijenio riječ Dioklecijanov, koja je tada manje prikladno po drugi put ponovljena.
11 Ono što Adon na početku pripovijeda iz Rufina, isto smo to donijeli 5. siječnja na rođendan za nebo mučenika ubijenih u Tebaidi pod Dioklecijanom. No sam Rufin, slijedeći Euzebija, nakon što je ranije govorio o mučenicima Tebaide, kao da ih želi razlikovati od ovih, umeće ove riječi: No i mi smo sami u isto to vrijeme, dok smo putovali krajevima Egipta, vlastitim očima vidjeli kako su pred sudištem na kojem je sjedio najokrutniji upravitelj i tako dalje. Odakle Adon nastavlja svoju pohvalu, misleći da su Fileja i Filorom podnijeli smrt kod Tmuita zbog toga što je grad Tmuis u martirolozima stavljen na prvo mjesto. Oni često ne označavaju toliko mjesto muke koliko ili to da su ondje pohranjene svete relikvije mučenika, ili da su ondje crkve osobito posvećene njihovu štovanju, ili naposljetku da su se mučenici ondje istaknuli u nekoj crkvenoj ili građanskoj časti. Ponovno je Adon otprilike u sredini nakon ovih riječi o Fileji, koji je bio biskup samoga grada, izostavio ove riječi koje je dodao Rufin i koje se niže ponavljaju u Djelima: koji se zove Tmuis, čime ovdje naznačuje da se podrazumijeva drugi grad u kojem je stradao, a Euzebije jasno imenuje E da je to bila Aleksandrija. Štoviše, drugo mjesto mučenja osim Tmuisa zahtijevaju ove sučeve riječi upućene Fileji niže pod brojem 8: Sjeti se da sam te štedio; u tvome bih te naime gradu mogao osramotiti, što je Fileja zahvalivši priznao.
12 Drugove, osim Filoroma, ne dodaju stariji martirologiji, sv. Jeronima, trierski i onaj iz Saint-Riquiera gore spomenuti. No stari Rimski Rosweydeov i kölnski sv. Marije kod Stuba navode samo bezbrojne mučenike, možda zato da ostane neki spomen na one koje sv. Fileja spominje u svojoj poslanici Tmuitima umetnutoj u Djela, a čijim stjegonošama i učiteljima sv. Petar Aleksandrijski, ranije spomenuti, naziva Fileju i druge biskupe zatvorene u tamnici, štoviše Rufin, Adon i drugi nazivaju Fileju pastirom. Tako i Galesini u martirologiju kaže: U Tamni u Egiptu sv. Fileje biskupa i Filoroma tribuna, mučenika, s kojima je bezbrojno mnoštvo kršćana, za cara Maksimijana, postojano prihvativši borbu na slavu Kristovu, na različite načine poklano i okrunjeno. Konstancije Felicije ovo prenosi ovako: Tribun Filorom, vrlo učen muž, kojega je car Dioklecijan, kojemu je bio veoma drag, postavio u aleksandrijsku upravu kod Egipćana, i Egipćanin Fileja, muž obdaren velikom učenošću, biskup tmuiski, s mnogim drugima pogubljeni su odrubljivanjem glave zbog ispovijedanja Krista. Rimski martirologij s Bedom, Usuardom, Adonom i drugima čini to mnoštvo Tmuitima ovim riječima: U Tmuisu u Egiptu muka blaženoga Fileje, biskupa istoga grada, i Filoroma, tribuna vojnika, koji u Dioklecijanovu progonu, budući da ih rođaci i prijatelji nisu mogli nagovoriti da se poštede, obojica pruživši šije zaslužiše palme od Gospodina, s kojima je bezbrojno mnoštvo vjernika iz istoga grada, slijedeći primjer svoga pastira, okrunjeno mučeništvom. U Djelima prema kodeksu iz Böddekena sv. Fileja je s bezbrojnim mnoštvom vjernika svoga grada priveden pred Kulcijana, koji ih redom jednog po jednog, nakon što su priznali da su kršćani, zapovijeda pogubiti odrubljivanjem glave, te se naposljetku ovim riječima obraća biskupu: Fileja, prinesi žrtvu bogovima i tako dalje. Te riječi o priznavanju pojedinaca, koje je Adon gore preuzeo iz Rufina, ondje se odnose na različite Egipćane.
13 Crkvenim oficijem slave se sv. Fileja i Filorom u Rimskom brevijaru koji je pod Pavlom III. sastavio Franjo Quiñones, kardinal naslova sv. Križa, te u njegovu prerađenom izdanju, u kojima je treće čitanje na jutarnjoj
A vlastito i gotovo je skraćeno iz Rufina, a dodaje se da je Fileja zbog mnogih dokaza i silnoga glasa o svojoj svetosti, uz velik pristanak svojih sugrađana, postao biskup te da je tu službu najsvetije obnašao mnogo godina. U Utrechtskom brevijaru tiskanom u Leidenu godine 1518. sv. Fileja i drugovi časte se zajedničkim oficijem o mučenicima.
14 Slavan je spomen sv. Petra, aleksandrijskoga biskupa, za kojega smo gore rekli da je poslao pismo Fileji i ostalim biskupima zatvorenima u tamnici. Grci ga slave 24. studenoga, a svi stariji Latini sutradan, odnosno 25. studenoga, te dodaju da je zajedno s njim istodobno poklano i mnogo drugih biskupa iz Egipta, s gotovo šest stotina i šezdeset klerika i laika. Budući da je pak istoga dana slavlje bilo spriječeno svetkovinom sv. Katarine, kasniji su njegovo štovanje prenijeli na 26. studenoga, kao što čine Bellini, Maurolico, Galesini i drugi, a opširnije Rimski martirologij dodavši i ime sv. Fileje ovim riječima: U Aleksandriji rođendan za nebo sv. Petra, biskupa istoga grada, kojemu je, budući da je bio urešen svim krepostima, po zapovijedi Galerija Maksimijana odrubljena glava. U istom su progonu u Aleksandriji stradali i sveti mučenici Faust prezbiter, Didije i Amonije, kao i Fileja, Hezihije, B Pahomije i Teodor, egipatski biskupi, s drugih šest stotina i šezdesetoricom, koje je mač progona uzdigao na nebesa. Tako ondje stoji. Fileja se pridružuje ostalima ubijenima u Aleksandriji, koje je gore navedeno Euzebijevo mjesto povezalo, ponovljeno i kod Baronija s nekom vrstom sažetka.
Djela autora suvremenika grgura
pregledao svećenik Rufin, izdana prema tri rukopisa.
Dioklecijanov progon. Zarobljeništvo sv. Fileje i poslanica Tmuićanima.
Pišući o muci najslavnijeg mučenika Fileje, nismo smatrali neprikladnim da u pamćenje predamo barem ponešto od mnogoga što se zbilo u naše dane, a osobito ono što se dogodilo u našoj nazočnosti kad je i sam Blaženik podnio muku, kako bi čitatelj znao za kako teška vremena je Gospodin sačuvao mučeništvo tako postojanog čovjeka.b Naime, prije progona našega vremena, koliko je čudesno i kako veličanstveno po svemu svijetu napredovala riječ Kristova i nauk pobožnosti, i do koje je uzvišenosti uzrastao, nadilazi naše snage da ispripovijedimo. Ipak se i iz ovoga može spoznati da su neki od rimskih upravitelja našim vjernicima davali i ovlast upravljanja pokrajinama i dijeljenja pravde, te su ženama, službenicima i cijelomu svomu domu dopuštali ne samo da vjeruju u Gospodina Isusa Krista, nego i da u vjeri postupaju sa svim pouzdanjem i slobodom, tako da su one za koje su bili sigurni da u pogledu vjere u Krista ne smjeraju ništa nevjerno nazivali sebi bliskima, kao što je bio onaj glasovitic Dorotej u kraljevskoj ložnici, koji se zbog vjere u Krista u svemu smatrao najvjernijim. Zato je i zaslužio da se svima pretpostavi u časti i ljubavi, a s njim i Gorgonije te ostali koji su s njima bili vjerni u Gospodinu, bilo da su bili na najvišim častima u palači, bilo da su se zbog promatranja vjere smatrali dostojnima da se pretpostave drugima u upravljanju pokrajinama. A tko će moći dostojno opisati mnoštva naroda koji su se okupljali u crkvama, i osobito nebrojene čete koje su se na blagdane slijevale sa svih strana, kad ni sama stara zdanja nisu bila dovoljna, nego su se svakoga dana proširivale molitvene kuće, tako da se činilo da veličinaa može obuhvatiti gradove?
2 d Ovu je krunu uistinu krasio najdragocjeniji od svih kamenja i najplemenitiji dragulj, ovu je četu predvodio najugledniji učitelj, ovo je stado resio najplemenitiji pastir. Fileja mu je ime, a bio je biskup samoga grada koji se zove Tmuis. On je plemenitost prvoga roda, prema vrlini duše, vukao iz nebeskih stvari, a od zemaljskih, koliko se tiče vremenitoga svijeta, obnašao je prve časti u Rimskoj državi. Također izvanredno upućen u izobrazbu slobodnih umijeća i u sva vježbanja koja pripadaju vrlini duše, ovu je najnoviju, a po Bogu svim stvarima prviju filozofiju prihvatio tako da je nadmašio sve koji su bili prije njega. Da bismo to potkrijepili, iako se čini da činimo digresiju, ne čini se neumjesnim ako u ovo djelo ukratko uvrstimo neke dijelove iz njegovih knjižica u kojima spominje muke mučenika. Pišući, dakle, Tmuićanima, to jest puku koji mu je povjeren, kaže među ostalim:
3 Primjere ovih dobara pružili su nam blaženi mučenici koji su, ustrajavajući zajedno s nama u borbama, prema onomu kako su bili poučeni iz božanskih Pisama, držeći oko svoga uma uprto u Boga, željeli smrt za pobožnost bez drhtanja. Neprestano su, naime, razmatrali da nas je Gospodin naš Isus Krist, koji je zbog nas postao čovjekom, poučio tome da se do smrti borimo protiv grijeha. Budući da on nije smatrao plijenom svoju jednakost s Bogom, nego je samoga sebe oplijenio uzevši lik sluge i postavši sličan ljudima, ponizio je samoga sebe sve do smrti, i to smrti na križu. Po njegovu primjeru blaženi su mučenici podnijeli sva mučenja i kazne da ne bi okaljali savjest vjere, jer je u njima savršena ljubav izgonila strah. Kad bih sada htio nabrojiti vrline njihove strpljivosti i izložiti snagu postojanosti, ni meni nema tolike rječitosti ni drugima, mislim, osim jedino onima koji su svojim očima gledali ono što se zbilo, ne bi se činilo vjerodostojnim. Bili su, naime, izloženi svima koji su htjeli nanositi muke prema svojoj ćudi, i ako bi tko u dokolici smislio i iznio kakvu novu vrstu muke, bilo je dopušteno da je nanese. Bili su, dakle, jedni šibani toljagama, drugi šibama, a neki i bičevima, dok su neki bili nategnuti remenjem ili obješeni na užad. I gotovo je kod svakoga pojedinog postojala težnja da pronađe novu vrstu muke. Drugima su ruke vezali na leđima, pa su ih istezali koloturima i trgali dio po dio. A da se kopa željeznim kandžama, smatralo se starim i lakim. Pa i ako je slučajno kome bila primijenjena ta vrsta muke, nisu se, kao što biva kod razbojnika i ubojica, kopali samo bokovi, nego je kandža dopirala do trbuha, bedara i goljenica, pa čak i do nokata. Ali ni samo lice, ni obraz, ni čelo nisu ostajali pošteđeni od mučenja. Tome se povrh svega dodavalo i to da su, nakon što su ljudska tijela bila rastrgana bez ikakve ljudskosti, izložena u javnosti i ogoljena ne samo od odjeće nego i od kože, postajala okrutnim prizorom svima koji su prolazili.
4 e Neke su ostavljali nategnute uz stupove i svezane ruku izvrnutih na leđima. A oni koji su bili ovješeni pred upraviteljem nisu provodili na mukama samo ono vrijeme dok ih je on ispitivao ili mučio, nego gotovo cijeli dan, dok su se vodili drugi postupci na spravi za mučenje, ne bi li tko zbog neprekidnog trajanja kazne otpao od postojanosti svoje odluke.f Tolika je, naime, u njima bila okrutnost i u tolikoj je mjeri od njih potpuno pobjegao svaki osjećaj ljudskosti da je, nakon što bi cijelo tijelo bilo iscrpljeno ili mučenjima ili udarcima, bilo naređivano da se golo ponovno vuče za noge u tamnicu, te su ih, s nogama stisnutim u spravu i još svježim ranama, bacali na tlo po kojem su bili prostrti ulomci crijepa. U međuvremenu su mnogi sve
A que do smrti postojano i hrabro ustrajavajući zadavali začetnicima zločina ne malu sramotu zbog uzalud iskazane okrutnosti. Drugi su, pak, pošto bi povratili tjelesno zdravlje, dragovoljno izazivali one koji su upravljali kaznama da ponovno obnove borbe. Njih su oni, postiđeni da ih ponovno pozovu na mučenja, prestrašeni samom njihovom odvažnošću, naređivali da se pogube mačem. a Rufin u 8. knjizi, 9. poglavlju, pod likom Euzebija piše: štoviše, i mi sami u isto ono vrijeme dok smo putovali krajevima Egipta svojim smo očima gledali kako se pred upraviteljem koji je sjedio na sudačkoj stolici privode nebrojena mnoštva vjernika itd., kao što smo gore naveli iz Adona., b Ovo se navodi u 1. poglavlju iste 8. knjige., c Sv. Dorotej i Gorgonije slave se 9. rujna.d Sljedeće se čita u 8. poglavlju., e Euzebije u prijevodu Kristoforsona ima ovako: drugi su visjeli uz trijem (Nikifor u 7. knjizi, 9. poglavlju: sa svoda) pričvršćeni jednom rukom i podnosili istegnuće zglobova i udova koje je nadilazilo svaku gorčinu boli. Drugi su, okrenuti licem jedan prema drugomu i obješeni uz stupove tako da im noge nisu doticale zemlju (Nikifor: uz stupove licem okrenutim prema njima), dok su se užad oštrije zatezala i dok su bili jače pritisnuti težinom i masom tijela., f Kod Euzebija se dodaje: povrh drugih vrsta mučenja naši su protivnici smislili i ono novo koje slijedi. Neki su, naime, nakon udaraca bili stavljeni u drvene klade, a noge su im, jedna od druge, bile rastegnute i razvučene do četvrte rupe, tako da su nužno ležali na leđima i nisu se zbog rana od udaraca svježe nanesenih po cijelom tijelu mogli ni na koji način pomaknuti., g Euzebije dodaje: da ih potakne da se čvrsto drže pobožnosti u Kristu nakon njegove smrti, koja će ga ubrzo zadesiti.
B Slavno ispovijedanje Krista usred mučenja. Mučeništvo sv. Fileje i Filoroma.
To su riječi pravoga u Gospodinu filozofa, blaženoga mučenika Fileje, koje je, okovan u lance i zatvoren u tamnicu, pisao Crkvi koja mu je bila povjerena, kojima je zajedno sa sobom činio dionicima njihovih mučenika i sudionicima nebeskih kruna. Ali već je vrijeme da dođemo do njegova otvorenog sraza sa sucem.
a Kad je, dakle, Fileja bio postavljen na povišeno mjesto, upravitelj Kulcijan mu je rekao: možeš li sada postati trijezan? Fileja je odgovorio: uvijek sam trijezan i živim trijezno. Kulcijan je rekao: žrtvuj bogovima. Fileja je odgovorio: ne žrtvujem. Kulcijan je rekao: zašto? Fileja je odgovorio: jer sveta i božanska Pisma kažu: tko žrtvuje bogovima, bit će iskorijenjen, osim jedino Gospodinu. Kulcijan je rekao: žrtvuj, dakle, jedino Gospodinu. Fileja je odgovorio: ne žrtvujem. Jer Bog ne želi takvih žrtava. Sveta, naime, i božanska Pisma kažu: čemu meni mnoštvo vaših žrtava? govori Gospodin. Sit sam: paljenica ovnujskih i pretiline janjećih i krvi jarčje neću, pa ni ako prinesete čistoga brašna. A jedan od odvjetnika je rekao: o čistom brašnu sada sudiš ili se sada boriš za svoj život? Upravitelj Kulcijan je rekao: kakvim se, dakle, žrtvama raduje tvoj Bog? Fileja je odgovorio: čistim srcem i iskrenim osjećajima i žrtvama istinitih riječi raduje se Bog. Kulcijan je rekao: žrtvuj sada. Fileja je odgovorio: ne žrtvujem,b jer nisam ni naučio. Kulcijan je rekao: zar Pavao nije žrtvovao? Fileja je odgovorio: nije, nikako. Kulcijan je rekao: zar Mojsije nije žrtvovao? Fileja je odgovorio: samo je Židovima bilo zapovjeđeno da žrtvuju u Jeruzalemu jedino Bogu. A sada griješe Židovi slaveći svoje blagdane na drugim mjestima. Kulcijan je rekao: neka prestanu te isprazne riječi i pa makar i sada žrtvuj. Fileja je odgovorio: neću okaljati svoje duše. Upravitelj je rekao: zar se ovdje brinemo za dušu? Fileja je odgovorio: za dušu i tijelo. Kulcijan je rekao: ali za čije tijelo? Fileja je odgovorio: za ovo tijelo. Kulcijan je rekao: zar će ovo tijelo uskrsnuti? Sv. Fileja je odgovorio: svakako. Kulcijan mu je ponovno rekao: zar Pavao nije zatajio Krista? Fileja je odgovorio: nije. Nikako! Kulcijan je rekao:c ovo mi zakuni. Fileja je odgovorio: nama nije zapovjeđeno da se kunemo. Sveta Pisma, naime, kažu: neka vaša riječ bude: da, da; ne, ne.
6 Kulcijan je rekao: zar Pavao nije bio progonitelj? Fileja je odgovorio: nije. Nikako. Kulcijan je rekao: zar Pavao nije bio neuk? Nije li bio Sirac? Nije li raspravljao na sirijskom? Fileja je odgovorio: bio je Hebrej, i raspravljao je na grčkom, i imao je najveću mudrost nad svima. Kulcijan je rekao: možda hoćeš reći da je nadmašivao i Platona. Fileja je odgovorio: ne samo da je bio mudriji od Platona, nego i od svih filozofa, jer je poučavao mudrace. I, ako želiš, reći ću ti njegove riječi. Kulcijan je rekao: sada žrtvuj. Fileja je odgovorio: ne žrtvujem.d Kulcijan je rekao: postoji li savjest? Fileja je odgovorio: da. Kulcijan je rekao: kako onda ne čuvaš savjest koja se tiče tvojih sinova i žene? Fileja je odgovorio: zato što je uzvišenija savjest koja se tiče Gospodina. Kaže, naime, sveto i božansko Pismo: ljubit ćeš Gospodina Boga svojega koji te stvorio. Kulcijan je rekao: kojega Boga? Fileja je pružio svoje ruke prema nebu i rekao: Boga koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, Stvoritelja ie tvorca svega vidljivoga i nevidljivoga i neizrecivoga, koji je jedini i ostaje u vijeke vjekova. Amen.
7 f Odvjetnici su sprječavali Fileju koji je mnogo govorio upravitelju, govoreći mu: zašto se opireš upravitelju? Fileja je odgovorio: na ono što me pita, odgovaram mu. Kulcijan je rekao: poštedi svoj jezik i žrtvuj. Fileja je odgovorio: ne žrtvujem. Jer štedim svoju dušu. A budući da ne štede svoje duše samo kršćani, nego i pogani, uzmi primjer Sokratov: kad su ga, naime, vodili u smrt, premda je uz njega stajala žena s njegovim sinovima, nije se vratio, nego je sasvim spremno sijede glave prihvatio smrt. Kulcijan je rekao: je li Krist bio Bog? Fileja je odgovorio: da. Kulcijan je rekao: kako si uvjeren u to da je bio Bog? Fileja je odgovorio: učinio je da slijepi vide, gluhi čuju, gubave je očistio, mrtve je uskrisio, nijemima je darovao da govore i izliječio je mnoge nemoći: žena koja je imala krvarenje dotakla je rub njegove haljine i ozdravila je; mrtav je uskrsnuo i učinio je mnoga druga znamenja i čudesa. Kulcijan je rekao: je li Bog raspet? Fileja je odgovorio: zbog našega je spasenja raspet. I uistinu je znao da ima biti raspet i da će podnijeti uvrede, te je predao samoga sebe da sve pretrpi zbog nas. Jer su sveta Pisma to o njemu prorekla, ona koja Židovi misle da drže, ali ih ne drže. Tko, dakle, hoće, neka dođe i pogleda nije li tako. Kulcijan je rekao: sjeti se da sam te iskazao čast, jer sam te u tvomu gradu mogao uvrijediti, ali želeći te počastiti, nisam to učinio. Fileja je odgovorio: zahvaljujem ti, i iskaži mi ovu potpunu milost. Kulcijan je rekao: što želiš? Fileja je odgovorio: upotrijebi svoju smionost: učini ono što ti je naređeno. Kulcijan je rekao: tako bez razloga želiš umrijeti? Fileja je odgovorio: ne bez razloga, nego za Boga i istinu. Kulcijan je rekao: je li Pavao bio Bog? Fileja je odgovorio: nije. Kulcijan je rekao: tko je, dakle, bio? Fileja je odgovorio: čovjek sličan nama, ali božanski Duh bio je u njemu, i u Duhu je činio čudesa, znamenja i čudesa.
8 Kulcijan je rekao: darujem te kao uslugu tvomu bratu. Fileja je odgovorio: i ti mi iskaži ovu potpunu milost: upotrijebi svoju smionost i učini ono što ti je naređeno. Kulcijan je rekao: kad bih znao da oskudijevaš i da si tako pao u ovo ludilo, ne bih te štedio. Ali budući da imaš velik imetak, tako da možeš hraniti ne samo sebe nego gotovo svu pokrajinu, zato te štedim i savjetujem ti da žrtvuješ. Fileja je odgovorio: time što ne žrtvujem, štedim samoga sebe. Odvjetnici su rekli upravitelju: već je žrtvovao ug učilištu. Fileja je rekao: sigurno nisam žrtvovao, nego da kažeš da sam uistinu žrtvovao: Kulcijan je rekao: jadna tvoja žena gleda na tebe. Fileja je odgovorio: Spasitelj svih naših duhovnih dobara, Gospodin Isus Krist, kojemu ja kao sužanj služim, moćan
A je sam, on koji me pozvao u baštinu svoje slave, i da nju pozove. Odvjetnici su rekli upravitelju: Fileja traži odgodu. Kulcijan je rekao Fileji: dajem ti odgodu da razmisliš sa sobom. Fileja je odgovorio: često sam razmišljao i izabrao sam trpjeti za Krista. i djece: odvjetnici i služba zajedno s upraviteljem imanja i sa svim njegovim rođacima (imao je, naime, vrlo mnogo rođaka i krvnih srodnika, plemenitih ljudi u istom gradu) grlili su mu noge moleći da ima obzira prema ženi i da preuzme brigu za djecu. On je, kao da se val razbija o nepomičnu hrid, odbijao riječi onih koji su brbljali, duhom težio prema nebu, imao Boga pred očima, a roditelje i rođake smatrao svetim mučenicima i apostolima.h
9 Bio je tada ondjeh neki čovjek ili zapovjednik čete rimskih vojnika, imenom Filorom. Kad je on vidio i Fileju okružena suzama rođaka i da ga zamara upraviteljeva lukavost, a ipak se ni na koji način ne može pokolebati ni slomiti, povikao je govoreći: i zašto uzalud i suvišno kušate postojanost čovjeka? Zašto želite učiniti nevjernim onoga koji je vjeran Bogu? Zašto ga silite da zaniječe Boga kako bi ugodio ljudima? Ne vidite li da oči njegove ne vide vaših suza, da uši njegove ne čuju vaših riječi? Da se ne da pokolebati zemaljskim suzama onaj čije oči promatraju nebesku slavu? Nakon ovih riječi srdžba se svih okrenula na Filoroma, te traže da podnese istu onu presudu kao i Fileja. Sudac je to rado odobrio i zapovijeda da obojica budu pogubljena mačem.
10 Kad su izašli i išli prema uobičajenom mjestu pogubljenja, Filejin brat, koji je bio jedan od odvjetnika, povikao je govoreći: Fileja traži k poništenje presude. Kulcijan ga je opozvavši rekao: l što si zatražio? Fileja je odgovorio: nisam zatražio, nikako. Na ovoga najnesretnijega nemoj obraćati pažnju. A ja zahvaljujem kraljevima i upraviteljskoj vlasti jer sam postao subaštinik Isusa Krista. Nakon toga izašao je Fileja. Kad su stigli na mjesto gdje su imali biti zaklani, Fileja je pružio svoje ruke prema istoku i povikao govoreći: dječice moja najdraža, svi koji štujete Boga, bdijte nad svojim srcima, jer naš protivnik kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Još nismo pretrpjeli, najdraži, već počinjemo trpjeti; sada smo počeli biti učenici Gospodina našega Isusa Krista; pazite na zapovijedi Gospodina našega Isusa Krista; zazovimo Bezgrešnoga, Neshvatljivoga, koji sjedi nad kerubinima, Stvoritelja svega, koji je početak i svršetak, kojemu slava u vijeke vjekova. Amen. Kad je to rekao, krvnici izvršavajući naloge suca, mačem posjekavši vratove, otjerali su neumorno duhove obojice, uz pomoć Gospodina našega Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje kao Bog u vijeke vjekova. Amen. a odavde počinju Djela u Rukopisu iz Triera bez ikakva proslova, a ovakav se stavlja ispred u Rukopisu iz Bodeca: postoji grad u Egiptu, koji se zove Timij, kojim je kao biskup upravljao neki čovjek, imenom Fileja, muž u svemu obdaren vrlinom duše, izvanredno upućen i u znanje slobodnih umijeća, koji je prije biskupstva obnašao prve časti u Rimskoj državi. On je u vrijeme Dioklecijana, kad je buktio progon kršćana, ponajviše uhvaćen, te je s nebrojenim mnoštvom vjernika svoga grada priveden upravitelju Kulcijanu, koji je, zapovijedivši da se oni koji su jedan za drugim po redu ispovjedili da su kršćani pogube mačem, naposljetku ovim riječima oslovio biskupa: Filejo, žrtvuj bogovima itd., b Rukopis iz Busdeca: žrtvovati bogovima nisam naučio, nego jedino Bogu., c Rukopis iz Triera i Belforta: ja sam se zakleo, zakuni se i ti., d Rukopis iz Bodeca umeće ovo: bili su ondje vrlo mnogi od Filejinih rođaka, zajedno sa ženom njegovom i onima, ljudi plemenita roda, ali izopačeni poganskim obredima; kad su oni sa suzama molili Božjega čovjeka da popusti upravitelju, on je, kao da se val razbija o nepomičnu hrid, odbijao riječi onih koji su brbljali, duhom težeći prema nebu. Gledajući njih upravitelj kaže Fileji: kako te ne ganu suze tvojih i žene da žrtvuješ? Fileja je odgovorio: jer svoga Boga ljubim više od njih. Upravitelj je rekao: kojega Boga itd. Neke od ovih stvari slijede niže, a gore su ih iz Rufina prenijeli i drugi., e Rukopis iz Belforta: Gospodara svega nevidljivoga bez zavođenja., f Rukopis iz Bodeca: pozvavši, dakle, roditelje bl. Fileju na stranu, rekoše mu:, g γρογιατεριον μοναστεριον, απὸ τοῦ γρογιατερια μειτιτανδο, rečeno po promatranju ili proučavanju., h Rukopis iz Triera: tribun., i Ovaj je govor gore prenesen iz Rufina., k Rukopis iz Belforta: priziv. Rukopis iz Bodeca: odgodu., l Isti rukopis: jesi li zatražio odgodu? Zatim: nisam zatražio.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.