Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 4. veljače

O sv. Gelaziju dječaku, u Piacenzi u Italiji

DE S. GELASIO PUERO, PLACENTIÆ IN ITALIA

U Piacenzi u Cisalpinskoj Galiji slavi se crkvenim oficijem, kako ga zovu, polusvečanim sv. Gelazije ispovjedalac 4. veljače; na taj dan Ferarije u općem popisu svetaca: u Piacenzi u Togatskoj Galiji sv. Gelazija ispovjedaoca, a više toga ima u popisu svetaca Italije, kako ćemo uskoro reći. Kad je živio sv. Gelazije, odatle postaje očito što se spominje da je njegov stariji brat Opilije, koji se slavi 12. listopada, još kao akolit sudjelovao u prijenosu sv. Antuna mučenika koji je obavio biskup sv. Sabin; a sv. Sabin je, kao što smo rekli 17. siječnja, bio suvremenik sv. Ambrozija i umro je potkraj četvrtoga stoljeća od Kristova rođenja, godine (kako neki kod Ferarija računaju) 395; čini se da Ferdinand Ugheli u 2. svesku djela Italia sacra njegovu smrt pomiče na godinu 419. Njega je naslijedio sv. Mauro, za kojega se kaže da je stolovao do godine 399. ili prema Ughelijevu proračunu do 450., a njegov se spomendan slavi 15. rujna. Njega je pak i sv. Gelazije ukopao, a sv. Domnin i Viktor zaređeni su za đakone, za koje se pripovijeda da su zatim zajedno sa samim Gelazijem prionuli propovijedanju riječi i drugim pobožnim djelima, a osobito oko bogoslužja. Ali ne čini se da je Gelazije mogao prionuti propovijedanju drukčije nego poslužujući onima koji propovijedaju ili vrše sveta otajstva, ako je (kao što će se niže reći prema redovniku Rufinu) još bio dječak kad je preminuo.

2 Sažetak njegovih djela sadrže oficiji Piacenzanske Crkve, koje je Kongregacija za obrede u Rimu odobrila 31. ožujka i 15. travnja, a koje su tiskane po nalogu Klaudija Rangonija, biskupa iste Crkve, godine 1635. U njima 4. čitanje četvrtoga dana veljače, koje je posvećeno sv. Gelaziju, glasi ovako: Gelazije, rođen u Piacenzi od plemenitih i kršćanskih roditelja, od rane dobi znamenit darom osobitoga božanskog milosrđa, imao je sjajan znak nebeskoga kraljevstva koje mu je pripravljeno. Kad je, naime, još kao dječak jednom našao brata Opilija kako moli u ložnici, smatran je dostojnim da očima vidi mnoštvo anđela kako s njim razgovara i da ujedno čuje glas: pustite malene da dolaze k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko. Nadalje, kad je isti cvjetao u dobi i ujedno u svetosti života i poput rodne masline u Božjem domu donosio obilne plodove dobrih djela, preselio se u nebesku domovinu. Njegovo je sveto tijelo najprije sv. Mauro, biskup Piacenze, položio u crkvi bl. Savina izvan gradskih zidina, a zatim ga je biskup Everard prenio u novu baziliku samoga sv. Savina; Fabricije, biskup istoga grada, godine spasenja 1481. svečanim je obredom prenio na prikladnije mjesto spomenute Crkve, zajedno s tijelima sv. Peregrina, Viktora i Domnina, koja su u istoj crkvi počivala.

3 To u spomenutim oficijima. Gotovo isto ima Ferarije u popisu svetaca Italije. Slave se, pak, sveci čija je tijela prenio biskup Fabricije: Peregrin 10. veljače, Viktor đakon 6. ožujka, jer je drugi bio sv. Viktor, prvi biskup Piacenze, predšasnik sv. Savina, o kojemu 7. prosinca, a Domnin ispovjedalac 15. svibnja. O svakomu ćemo govoriti na njihovim mjestima.

4 Ferdinand Ugheli u 2. svesku djela Italia sacra, u popisu biskupa Piacenze iz rukopisa napisanoga godine 1253. od Rufina, redovnika samostana sv. Savina, o mjestu ukopa sv. Gelazija i drugih prenosi ovo, samim Rufinovim riječima: našao sam u nekome vrlo starom martirologiju da su dva muža, glasovita mudrošću i dobrotom, urešena svetošću i pobožnošću, iz grada Rima (jedan se zvao Konstantin, a drugi Opinijan) najprije osnovala neku crkvu na piacentinskom području u čast Bogu i dvanaestorici apostola. I malo prije, kad govori o biskupu sv. Mauru: a tu crkvu Moxiarum sagradili su Konstantin i Opinijan, koji su bili iz Rima, u čast jedanaestorici apostola, a posvetio ju je najblaženiji biskup Sabin; njegovo tijelo ovdje počiva s pet tijela svetaca. Uz njegov bok počiva sv. Viktorija djevica, njegova sestra, koja je bila opatica samostana sv. Mihovila arkanđela u gradu Piacenzi, koji je bio od svega njezina roda. Kod nogu bl. Sabina je oltar sv. Martina ispovjedaoca i sv. Euzebija redovnika, čiji je blagdan o začeću sv. Ivana Krstitelja. U drugoj niši prema istoku je grob sv. Viktora, Domnina đakona i djeteta Gelazija, koji je bio brat bl. Opilija, čije tijelo počiva u bazilici sv. Antuna mučenika. Uz njihove bokove drugi grob opata Viktorina iz te crkve i drugih. Ja, Mauro, posljednji biskup... 4. veljače ukopao sam sv. Gelazija, 6. ožujka ukopao sam tijelo sv. Viktora đakona, 15. svibnja ponovno sam položio tijelo sv. Domnina. Desetoga dana prije kalenda siječnja preselila se iz ovoga svijeta najblaženija Viktorija. Nije to, međutim, napisao sv. Mauro, kako ćemo pokazati na svomu mjestu, nego (kako se ondje nalazi) opat Efrem.

§ Kad su zatim Mađari opustošili Lombardiju godine 110403., kako piše Reginon i drugi, spaljen je onaj hram sv. Savina dok je Piacentinskom Crkvom upravljao dvadeset i deveti biskup Everard, koji se kod drugih naziva Hevrard i Envard i za kojega se kaže da je izabran godine 110403., a umro 904. O njemu već navedeni redovnik Rufin kod Ughelija piše ovako: u vrijeme kad je tekla godina 903., provalili su pogani i neprijatelji Kristova križa te su razorili i spalili sve što su našli izvan zidina grada Piacenze, tiranskom bjesnoćom neprijateljskim mačem ubijajući ljudska tijela, i tada su spalili i razorili posve crkvu sv. Savina, koja je bila najprije posvećena u čast jedanaestorici apostola. I spomenute se pripovijesti nalaze po gospodinu Envardu, vrsnom piacentinskom biskupu, koji se svim silama trudio da taj samostan, u kojem jesmo, iznova sagradi. Dok sam, dakle, pomnim istraživanjem tražio isprave koje bi sadržavale utemeljenje ovoga samostana, našao sam neku ispravu gospodina Envvarda, biskupa Piacenze, sastavljenu u vrijeme kralja Berengara godine 903., u kojoj je ispravi bilo sadržano da je spomenuti gospodin Envard, sazvavši vijeće klerika, odredio da ponovno sagradi crkvu bl. Savina, te je predvidio mjesto izvan zidina grada Piacenze, na nekome svom imanju pravedno i zakonito stečenom, na kojem je iznova sagradio samostan bl. Savina s prostorijama sagrađenima za redovnički život. I zbog toga je razloga spomenuti biskup premjestio rečenu crkvu blizu grada Piacenze, zbog bezobzirnosti pogana, da je ponovno ne spale.

6 U taj su, dakle, novi samostan prenesena po biskupu Envardu tijela sv. Gelazija, Viktora, Domnina i Peregrina godine 903., kako ima Ugheli, koji svjedoči o ovom natpisu postavljenom u onoj novoj crkvi sv. Savina: BISKUP KONRAD U OVOM GROBU POHRANI TIJELA SV. VIKTORA, DOMNINA, GELAZIJA I PEREGRINA, GODINE GOSPODNJE 1104033. Sam upozorava da treba ispraviti godinu u 110403., budući da je godine 110404. preminuo Envard, za kojega piše da ga Huberto Locato pogrešno naziva Konradom i da se kaže da je došao do godine 1104017. i prenio tijela svetaca godine 911. O sv. Sabinu, kojemu je posvećena i ona prijašnja crkva i ovaj samostan, govorili smo (kao što je prije napisano) 17. siječnja, ali još nije bio izašao ovaj Ughelijev svezak iz kojega bismo mogli crpsti nešto više svjetla.

7 Kasniji prijenos svetih tijela, o kojemu govori Ferarije, priređen je brigom Fabricija Maclianija iz Milana, sedamdeset i osmoga biskupa Piacenze. On je godine 1567. prešao s Tortonske stolice na Piacentinsku, po svjedočanstvu Ughelija, i držao ju je zatim trideset i dvije godine te ju je uresio glasovitim građevinama, povećanim posjedima, održavši mnoge sinode, a ponajviše ovim prijenosom svetih zaloga i drugih, kao što je sv. Opilije 10. svibnja.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

4. veljače Kalendar godine