Deseti biskup Crkve u Troyesu bio je sv. Vincencije: bezuvjetnim ga naime naslovom sveca časte Antun Demochares u djelu De sacrificio Missae, pogl. 19, Ivan Chenu, Klaudije Robert, Nikola Camusat, Nikola Desguerrois; Petar Pithou i Chenu smatraju da je godine Kristove 535. bio uzdignut na biskupsku stolicu, a preminuo 546. Camusat, Des-Guerrois i Robert vjerojatnijim drže da je godine 525. ili 526. naslijedio sv. Kamelijana i stolovao više od 20 godina.
2 Budući da se u gradu Troyesu ne slavi njegov rođendan za nebo niti kakva druga svečanost, ovdje ga pridružujemo sv. Aventinu, u čiju je čast (kako se kaže u njegovu Životu, pogl. 3, br. 12) sveti muž biskup Vincencije zapovjedio da se podno grada Troyesa pomno utemelji bazilika, u kojoj zajedno uz njega počiva. Ta je bazilika sada unutar grada, kako je prije napisano, jer su zidine bile šire pomaknute. Camusat prenosi da u njoj još uvijek postoji kameni grob, uzdignut tri ili četiri stope od zemlje, u koji je bilo položeno tijelo sv. Vincencija:
B za koje neki kažu da se sada čuva u glavnoj crkvi u Troyesu: ipak se ne slave nikakvi blagdani, nikakva svečana i godišnja proslava posvećena njegovoj uspomeni, niti je u starim povijestima ostao ikakav trag njegovih djela i sjajno proživljena života. Toliko on.
3 Protivi se Des-Guerrois i niječe da se čini kako je odatle preneseno tijelo sv. Vincencija, zbog toga što se njegovo ime nigdje ne čita upisano u kalendarima, nije sigurno. niti se u lekcionarima katedralne crkve, iz kojih se u nedjelju nakon blagdana Uzašašća, posvećenu svečanosti svetih relikvija, čitaju čitanja o njima za jutarnju službu, čini ikakav spomen sv. Vincencija. Smatra dakle da je unutar drevnoga groba sadržano njegovo tijelo. Taj se grob posjećuje pred korom one bazilike s desne strane, uzdignut pola stope od tla, pokriven kamenom pločom na koju su postavljena četiri stupića, a na njima počiva drugi kamen, cijela gromada visoka tri ili četiri stope, kako bi se iskazalo poštovanje svetome pologu i kako se ne bi moglo gaziti nogama po onome čega se po drevnoj pobožnosti običavalo čuvati. Isti pisac moli Boga da se udostoji potaknuti duh nekoga biskupa da iskopa i časno pohrani to blago. Njegov grob.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.