§ XII. Catanensium argumenta ex PP. Et scriptoribus ante annum Chr. Cm.
Sada kod Katanjana nisu toliko važni svjedoci koliko gotovo čitav bojni red koji treba promatrati i svaka vrsta sprava kojima napadaju protivnike. To ćemo mi pregledati, kao prije kod Palermitana, u najboljoj vjeri, ali ponešto kraće, da nas sama masa ne bi zatrpala preko mjere.
96 I Argument iz najstarijih i najprovjerenijih latinskih Acta, s kojima se ipak slažu i sva ostala u ovome. U njima se, naime, u qu. 3 num. 13 čita ovo: Dok se aromatskim mirisima
A mirisima balzamiralo njezino tijelo i dok su ga s prevelikom pomnjom polagali, dođe neki mladić, odjeven u svilene haljine, a pratilo ga je više od stotinu dječaka, svi lijepo uređeni i krasni... Taj je, dakle, došavši ušao na mjesto gdje se balzamiralo njezino tijelo i položio joj uz glavu kratku pločicu od mramora, na kojoj je bilo napisano: Mentem sanctam, spontaneum honorem Deo, et PATRIE LIBERATIONEM. Kako su pak to tumačili oni koji su to gledali? Jasno je to iz sljedećih riječi pod br. 15: Da se pak očito potvrdi taj natpis koji je bio položio Anđeo Gospodnji, nakon godišnjega kruga, oko dana njezina rođenja za vječni život, planina Etna izbacila je oganj... Tada je mnoštvo pogana bježeći sišlo s gore i došlo do njezina groba te uzevši veo kojim je bio pokriven njezin grob, postavilo ga je prema ognju koji je dolazio na njih, i u isti čas oganj je stao razdijeljen... da potvrdi Gospodin naš Isus Krist da ih je od pogibli smrti i ognja oslobodio zaslugama i molitvama sv. Agate. Ako je Palermo njoj bio domovina i ako se u tom natpisu obećavalo oslobođenje toga grada, zašto je onda, da se očito potvrdi taj natpis koji je bio položio Anđeo Gospodnji, oslobođena Katana? Ili ako je Ticiju božanski dodijeljena vrhovna vlast u njegovu gradu, hoće li se proročanstvo potvrditi ako se ona preda Gaju?
B ako se ona preda Gaju?
C IV priznaju da se Katana naziva njezinom domovinom jer je ondje dugo imala prebivalište: i to je doista nešto, jer se čini da onaj tko dobije građansko pravo, a rođen je drugdje, usvaja taj grad kao svoju domovinu i kao neku majku, kada biva uvršten među građane, osobito ako je ondje odgojen, što o Agati priznaju Palermitani. Tako je o. Julije Cezar Koturije meni nekoć običavao govoriti da mu je grad T-ajectum domovina ne po naravi, nego po milosti, jer je, rođen u Bruxellesu, u Trajectu bio prožet pobožnošću i znanošću te je ondje pristupio Družbi Isusovoj. V žele Palermitani da se u ovom natpisu sv. Agate pod imenom domovine razumije sva Sicilija. VI te riječi tumače ovako: Agata je imala svet duh, dragovoljno je iskazala čast Bogu, vama, o Katanjani, isprosila je oslobođenje vaše domovine, ili VII na ovaj način: Imat ćete, o Katanjani, svet duh, dragovoljno ćete Bogu uzvratiti čast i postići ćete oslobođenje domovine. Katanjani pak kažu da tim domišljatim tumačenjima nema nikakve potrebe, kada je smisao tih riječi, koji je svima pred očima, posve jasan i lak te istinit, i potvrđen tolikim čudesima, ne samo u godini neposredno nakon mučeništva, nego u svim kasnijim vremenima, kao što će se ispripovijedati niže.
98 II Menaia, premda u Čitanju, koje ponajčešće preuzimaju od Metafrasta, navode da je rođena u Palermu, ipak u pridodanim odarijima, koji su većinom preuzeti iz spisa starih Otaca, idu u prilog Katani. Mole, naime, Sveticu da izbavi domovinu u burnim prilikama, kao što je nekoć izbavila od propasti kojom je prijetio oganj. Koji je to grad prije izbavila? Onaj koji čuva njezine relikvije. Nije li, dakle, to domovina? Evo samih riječi Menaia: 'Ορμημα ἀχάθεκτον πυρὸς αίτναιον (perperam excusum ἐνθαίου) ἀνέστειλας σαίς ἐυχαίς, ἀγαθώνυμε, καὶ πόλιν διέσωσας, τὸ σεπτὸν σου, μάρτυς, λείψανον τιμῶσαν. Neobuzdani navale etnskoga ognja suzbila si svojim molitvama, ti u dobru imenovana, i spasila si grad koji časti tvoje svete relikvije, mučenice. Kasnije pak u drugoj pjesmi: Νικητικοίς ἐν στεφάνοις κοσμηθείσα, θεόφρον 'Αγάθη, δεξιᾶ ζωαρχική νῶν λυτρωθήναι δυσώπησον τὴν πατρίδα σου ζάλης, ως πρίν πυρὸς ἀνέστειλας όρμεν 'Ινα ὑμοις σε πέντες ἀπαύστως μεγαλύνωμεν. Pobjedničkim vijencima urešena, bogomudra Agato, zamoli životvorne desnice da se izbavi tvoja domovina od oluje, kao što si prije suzbila navalu ognja, da te svi neprestano hvalospjevima veličamo.
99 III iznose Katanjani ono što je sv. Lucija rekla sv. Agati u viđenju. To će se opširnije navesti niže u Sylloge miscellaneorum miraculorum, pogl. 1. Ono što ovamo spada jest ovo: Kao što se po meni uzvisuje grad Katanjana od Krista, tako će se po tebi uresiti sirakuški grad od Gospodina. Tu čast Palermitani smještaju u to da je svaka od njih, u onom gradu u kojem je preminula mučeništvom, preuzela zaštitu i čudesima povećala dostojanstvo. Sigebert iz Gemblouxa, koji je pisao prije 1011 godina, izjednačuje same Djevice u tome što je svaka svoj grad proslavila sjajem vjere i sada ga štiti na nebesima. Ovako, naime, uvodi sv. Agatu kako govori.
Zemlja koja će biti obilježena našom smrću, Tu ćemo štititi dodijeljenim udjelom: Raduju se pod mojom zaštitom Katane, Neka tvoja bude tebi Sirakuza. Po meni se Katanama otkriva prava vjera: Da budu dakle Katanama u vjeri jednake Ti Sirakuzu učini vjernom: Pod ovom ljubavlju postat će drugarice.
Ali Katanjani tvrde da se ne obećava da će gradovi biti jednaki samo po vjeri i zaštiti svoje Zaštitnice, nego posve dionici iste časti, budući da se to riječima Svetice nipošto ne ograničuje. A poznato je da je Sirakuza uzdignuta rođenjem Lucije, primjerima vjere i pobožnosti te drugim dobročinstvima, i napokon mučeništvom, javnim štovanjem njezinih relikvija, slavom čudesa i zagovorom kod Boga. Ako to isto ne bi primila Katana od sv. Agate, uistinu bi se činilo da je ona rekla neistinu, ako ne i ispraznost: Kao što se po meni... tako po tebi... Dok je morala reći prečedna Djevica: Koliko se po meni uzvisuje grad Katanjana od Krista, još više će se po tebi uresiti sirakuški grad od Gospodina.
100 IV očito je mišljenje grčkih Acta, za koje smo prije rekli da ih smatramo starima i ozbiljno napisanima: Velikodušna Djevica Agata, kojoj je domovina doduše Katana, a roditelji glasoviti i ugledni. Zatim kažu da je izvan Katane boravila u Palermu i daju naslutiti da se iz Katane onamo povukla kako bi izbjegla Kvintijanovu pohotu. Naposljetku pokazuju da je imala i dobra u Palermu, budući da je, pošao prema Palermu da ih zauzme, Kvintijan poginuo u rijeci Simetu.
101 V iznose se dva himna iz mozarapskoga Breviarium, za koje se smatra da ih je napisao ili preradio sv. Izidor, biskup Hispalisa, a koje smo donijeli i gore. O domovini Djevice u prvom se himnu nalazi ovo:
Jer ubrzo sjajni mladić, Donoseći napisanu pločicu, Svetim duhom navješćuje Obranu domovine: Jer oganj gore Etne Dok se najbržim trkom A Nagnut prema gradu okreće, Sjaji zasluga djevojke. Jer čemu bi nakon spomenute obrane domovine bilo dodano ono Jer?, osim da se obećano potvrdi ishodom koji je uslijedio? I malo poslije: Koja si nekoć svoje sugrađane izbavila od velikoga ognja. Uobičajeni štit suprotstavljaju protivnici: domovinu mučeništva i sugrađane, u čijem je gradu živjela i umrla, ako nije njime i obdarena. 102 VI Sv. Aldelma, biskupa u Sherborneu u Engleskoj, koji je preminuo 1079. godine Kristove, Katanjani smatraju braniteljem svoje stvari, ali ne i ja. Jer on obara tumačenje riječi sv. Agate koje smo već naveli prema njihovu mišljenju, kao da je prorekla da će Sirakuza i Katana biti jednake samo po slavi mučeništva, a ne i po svome rođenju. Ovako, naime, piše: Jer kao što se katanenska općina ispred ostalih gradova Trinakrije sretno ovjenčava Agatinim mučeništvom, tako se po povlastici najčuvenije Kristove novakinje Lucije grad Sirakuza na Siciliji uzvisuje sretnim uspjesima. Ali, kažu, isti Svetac tvrdi da su te dvije Djevice rođene od srodnoga plemena na Siciliji: bilo da je srodnim narodima nazvao one koji su plaćali isti porez, bilo one koji su potekli iz istoga naroda, to se ne tiče Palerma, koji nije plaćao porez, nego desetinu, niti istome kvestoru kojemu Sirakuza, a i Sirakuza i Katana osnovali su Grci, dok su Palermo osnovali Feničani, pa ni po tome nije srodan nijednom od njih. Previše je to suptilno smišljeno. Sv. Aldelmu je bliska riječ contribulis, koja mu ne znači samo isto što i latinska tribulis, to jest iz istoga plemena, nego i iz istoga naroda ili nacije. Ako bi pak tko tvrdio da je on doista mislio na podrijetlo tih gradova, ne bih se htio žešće opirati. Jer i u naslovu knjige De laudibus virginitatis neke Djevice naziva povezanim vezama srodstva sebi contribulibus, jer su potekle iz istoga zapadnosaskoga naroda, a ubrzo u 1. poglavlju govoreći o Olimpijskim igrama ovako piše: Drugi jašući na okićenom konju s četom srodnika, gdje žele da se pod contribules razumiju ljudi iz istoga grada ili pokrajine.
103 VII nesporno je svjedočanstvo sv. Metodija u prilog Katanjanima, u Govoru o kojem smo govorili u § 7 i koji ćemo donijeti niže. Sama Agata se uvodi kako govori u 2. poglavlju, br. 10: Dok sam ovdje (u Palermu, kako drugi tumače, on sam ne navodi mjesto) ostavila da mirno živim i da se uzdržavam daleko od domovine i očinskoga doma. I pod br. 11: Kada se pak približavala Katani, izišao joj je u susret velik broj njezinih građana, a žene su pak... među sobom hvalama uzdizale postojanost Djevice, jer se nije udostojala ni čuti za bezbožnu ženidbu s prokonzulom i zato je mudro odlučila promijeniti zavičaj. Pod br. 13: Napokon si postala dobro domovine i građana, kojima si u najvećim nevoljama bila postojanost itd. I u 4. poglavlju, br. 20: Tek što je, dakle, Agata dotaknula ognjeve, kad gle, rodna zemlja, sažalivši se nad svojom kćeri, iz temelja je zadrhtala, i kao da je bila obdarena majčinskim osjećajem itd. I pod br. 27: Danas se, dakle, neka ukrasi kršćanska Crkva... i neka proglasi domovinu Katanu dostojnom hvale, te zatim: Budući da je bila rođena od najplemenitijega roda u gradu Katanjana. Napokon u 5. poglavlju, br. 28: Uzbudili su se, doduše, njezini građani protiv Kvintijana. Br. 31: U tako tjeskobnoj prilici, po volji Božjoj, palo im je na pamet anđeosko proročanstvo položeno uz Agatinu glavu, kojim im je obećano oslobođenje domovine. I mnogo se toga u tom poglavlju skuplja u istom smislu: Također našu sugrađanku Agatu. Zar će se ovi nadirući ognjevi usuditi zatrpati rodno tlo, grad i građane, te palaču njezina rođenja i presvete spomenike Mučenice? Što tome suprotstavljaju Palermitani, naveli smo gore.
§ XIII. Drugi dokaz Katanjana, iz govora (kako se čini) sv. Petra Čudotvorca, biskupa Arga.
Osmi i uistinu snažan argument crpi se iz Vita sv. Atanazija, biskupa Metone, ili iz posmrtne pohvale njemu koju je održao Petar, biskup Arga. Nju smo uz 21. siječnja objavili iz grčkih rukopisnih kodeksa velikoga samostana sv. Spasitelja Reda sv. Bazilija u Messini, u latinskom prijevodu našega Franje Blandicija. Poslije smo saznali da su se time uvrijedili neki Palermitani, jer se nismo radije priklonili našem Oktaviju Kajetanu i Filipu Ferrariju te to smjestili uz 22. srpnja. Nisu ni skrivali da misle da je to učinjeno s tom namjerom da bi postojala neka prejudikacija one stvari o kojoj se sada raspravlja. Ali kad bi u njima, kao što je u nama, u toj stvari bio jednostavan i iskren duh, suzdržali bi se, mislim, od toga prijekora. Što je, naime? Zar kad nam je pobožan i učen čovjek javio da se u Katani u njegovoj domovini na taj dan slavi spomen Sveca koji je odatle rodom, nismo morali radije njemu pokloniti vjeru nego strancu koji ne navodi nikakva autora za ono što tvrdi? I ne pokazuju ni oni sami da to ne pripada onome danu u koji sam smjestio. Ako bi pak u danu bila kakva pogreška, moja sigurno nije, niti se na mene mogu s pravom ljutiti. Niti bi zbog toga težina argumenta bila nikakva, jer je malo važno je li uzet iz već objavljene knjige ili samo rukom napisane, samo ako je oboje provjereno. Priznaju pak da je taj govor i učen i da postoji u Messini, ali kažu da argument koji se iz njega uzima nije takav da ga oni ne bi mogli oslabiti.
103 Troje ovdje moram izložiti: Tko je bio taj Petar, biskup Arga? Što je napisao o domovini sv. Agate? Je li njegovo mišljenje tumačitelj ispravno razjasnio? Naveli smo u našem predgovoru uz taj govor da smo od tumačitelja bili upozoreni da se čini da je taj pisac Petar Sicilac, koji je godine Bazilija Makedonca, Kristove 1378. poslan u Timbriku, grad u Armeniji, radi razmjene zarobljenika, i ondje boravio devet mjeseci, napisao knjigu o zabludama manihejaca, koje je ondje upoznao, a koja se u latinskom prijevodu našega Matije Radera nalazi u IX. knjizi Bibliotheca veterum Patrum. Tu smo pretpostavku ondje naveli i nazvali ga Petrom Sicilskim, jer smo poslije vidjeli da je to dodao tumačitelj, dok grčki kodeks donosi samo ovaj naslov: Πέτρου ἐλαχίστου ἐπισκόπου λεγίων ἐπιτάφιος εἰς τὸν μαχάριον 'Αθανέσιον ἐπισκοπον Μεθώνης. Posmrtni govor najponiznijega Petra, biskupa Arga (jer se u grčkom podrazumijeva λόγος), u čast bl. Atanazija, biskupa Metone.
106 Uostalom, osim zajedničkoga imena i vremena u kojem se čini da su obojica živjela, ne navodi se nikakav razlog zbog kojega bi se morali smatrati jednim te istim. Učeni ljudi kažu da je stil u spisima obojice različit. Ja ih prije nisam mogao usporediti, a ni sada nije potrebno, jer mi se ponudila druga, daleko vjerojatnija pretpostavka, tako da sam odlučio promijeniti mišljenje, ili radije (jer ondje ništa nisam bio definirao) odstupiti od mišljenja tumačitelja, čak i prije nego što sam vidio knjigu kod Invegesa, kako zbog drugih razloga po kojima se ne slaže s Blandicijem, tako i zato što ni ovdje ne dokazuje nikakvim argumentom ono što pretpostavlja. Ipak Inveges priznaje da je taj govor djelo Petra, biskupa Arga, i da postoji na grčkom ondje gdje smo rekli.
107 Ja pretpostavljam da ga je sastavio sv. Petar Čudotvorac, ili tvorac čudesa, biskup Arga, koji se časti 3. svibnja i živio je u ono doba da je mogao poznavati sv. Atanazija, budući da je njegov brat Pavao, kad je on sam otklanjao taj teret, bio postavljen za biskupa Korinćana od Nikole Mistika, carigradskoga patrijarha. Naslijedio je pak na patrijarhatu Nikola sv. Antuna Kauleja, o kojem ćemo govoriti 12. veljače, oko godine Kristove 1891., a umro je, kako svjedoči Kedren, u indikciji godine Kristove 1920., 15. svibnja. Da je radije taj Nikola uzdigao na korintsku katedru Pavla, Petrova brata, nego drugi Nikola zvan Hrisoberg, koji je živio devet godina poslije, smatra najučeniji o. Jakov Goar iz Reda propovjednika, koji je iz rukopisnoga Sinaksarija najučenijega čovjeka Gabrijela Naudea opisao za nas kratak životopis ovoga sv. Petra, koji ćemo ovdje navesti i zatim prevesti na latinski.
A
108 Τῇ γ' τοῦ Μαΐου, τοῦ όσιου paτρὸς ἡμῶν Πέτρου τοῦ Θαυματουργοῦ ἐπισκόπου "Αργους.
109. III Maii, S.P.N. Petri Thaumaturgi Episcopi Argivi.
Ovaj je doduše imao za domovinu Carigrad, a rodio se od pobožnih roditelja, koji su sa svom obitelji postali redovnici. Po njihovu primjeru i sam Petar postao je redovnik te je vježbanjem, bdjenjem i razmatranjem božanskih stvari nadmašivao sve. Stoga ga je Nikola, carigradski patrijarh, želio potaknuti da preuzme vrhovnu svećeničku službu u Korintu. Ali kako je otklanjao taj teret, umjesto njega zaredio je njegova brata Pavla. Ipak je došao s bratom u Korint. Ali nasilnim nagovaranjem Argiovljana i ujedno molbom Naupljana i sam je od brata posvećen za biskupa Arga. I toliko je težio za dobročinstvom da mu svakoga dana ništa nije preostalo u smočnici, odakle se obogatio i darom čudesa. Kad je jednom, dok je rasla glad, hranio mnoge tisuće ljudi i u jednoj jedinoj posudi ostalo nešto malo brašna, ishodio je usrdnim molitvama Bogu da se ona napuni do vrha. Nije lako reći koliko je zarobljenika oslobodio. Također je iznenada izliječio djevojku opsjednutu zlim duhom. Prorekao je buduće stvari i unaprijed znao svoju smrt. Napokon je u dobi od sedamdeset godina u miru prešao Gospodinu.
110 Nauplia (čija se molba stanovnika kaže da je bila združena s nagovaranjem Argiovljana) τὸ τῶν 'Αργείων νάυσταθμον, τὸ δ' ετυμον ἀπὸ τοῦ ταίς ναυσι προσπλείσθαι, kako ima Strabon u 8. knjizi Geograph. Argiovljansko brodogradilište, tako nazvano jer se ispunja lađama. Stjepan pak: Ναυπλία πόλις "Αργους. Nauplia grada Arga, ili argivske oblasti. Jer ni sam Arg ne leži uz more. Oni koji se pak ovdje nazivaju Ναύπλιοι, kod Stjepana su Ναυπλείς.
111 Stoga pretpostavljamo da je ovaj Petar bio glasovit ne samo svetošću života nego i učenošću, budući da je rođen u carskom gradu, gdje su tada po slavi učenosti cvali Metafrast i drugi osobito iz Studijskoga samostana, a na proučavanje slobodnih umijeća poticao je sve sam car Leon svojim primjerom, koji je nazvan Mudrim i Filozofom. Je li pak Petar napisao što drugo, ne znamo, a ako tko ovu našu pretpostavku o tome govoru obori sigurnijim autoritetom, rado ćemo je povući i bit ćemo mu zahvalni.
112 Sada poslušajmo što je Petar napisao o domovini sv. Agate. U onoj posmrtnoj pohvali Atanaziju, koju smo spomenuli, ima ovo: Πατρίς τοίννν τοῦ νῶν ἐνωχμουμένου πατρὸς πρώτη μὲν καὶ ἀληθής, ἡ οὐράνιος, εἰς ἡν μετὰ τῶν ἀπ' αίωνος ἀγίων, ἐξ ἀπαλῶν τῶν όνυχων ἀπογραψάμενος, τῆς προθέσεως οὐ διήμαρτε. Δευτέρα δὲ, καχείνης τοσοῦτον ἀποδέουσα, όσον ἀληθείας σκιὰ καὶ ινδάλματα, Κατάνη μεν, προσεχής Σικελία, πόρβω περίπυστος. Ων εἰ βουληθείην νῶν ἐπαινεῖν τὰ ἐξαίρετα, θέσιν καὶ κάλλος καὶ μέγεθος, ἀέρων ἐυχρασίαν, καὶ ὑδάτων τὸ ποτιμώτατον, δενδρων ἐνκάρπων τε καὶ ἀκόρπων πλήθος, ἀνδρῶν ἐπι σοφίατε καὶ ἀνδρία καὶ δικαισούνη λαμψάντων πληθῶν, ως καὶ τὴν ἐξάκουστον 'Αγάθην τὴν μάρτυρα, ἐν τάυτη καὶ γεννηθείσαν καὶ τραφείσαν καὶ μαρτυρήσασαν διὰ Χριστὸν, καὶ τὸ ἄγιον αὐτῆς κατάκεισθαι λείψανον ἐυδοχήσασαν, ὸ καὶ ρύακες πυρὸς τῆς ὑπερκειμένης αῖτηνε ἡδείσθσαν κατερχόμενοι, τὸ παραδοξότατον, etc. Ono što je tako naš Franjo Blandicije preveo na latinski, a mi objavili: Domovina je, dakle, blaženoga oca Atanazija, kojega sada moram pohvaliti, prva doduše i prava ona nebeska, gdje je zajedno sa Svetima od vječnosti bio upisan i od najnježnije dobi nije promašio izabranje, a druga domovina, toliko udaljena od prve koliko je od svjetla istine tama i isprazne slike stvari, Katana doduše, znamenit grad na Siciliji, ponajviše izvrstan. Stoga, ako bih u ovom trenutku htio nabrojiti sve iznimne stvari, položaj, ljepotu, veličinu, blagost zraka, najzdraviju narav voda, velike šume plodnih i neplodnih stabala, veliko mnoštvo ljudi glasovitih po mudrosti, razboritosti, jakosti i pravednosti, od započetoga bih na neprikladan način skrenuo: kao što je preglasovita Djevica mučenica Agata, koja je u tom gradu i rođena i odgojena i podnijela muke zbog Krista, i kojoj je bilo drago i ugodno da presvete relikvije njezina tijela ondje počivaju, koje su pak ognjeni bujični tokovi spuštajući se s Etne koja se nadvisuje, protiv svačijega očekivanja, sa strahopoštovanjem poštovali.
113 Ovo tumačenje na mnoge načine pobija Inveges i drugi koje on navodi. Pojedinosti koje on prigovara razmotrit ćemo. Najprije one riječi, Κατάνη μὲν προσεχής Σικελία πόρβω περίπυστος, ovako razdvaja interpunkcijom i objašnjava: Κατάνη μὲν προσεχής, Σικελία πόρβω, περίπυστος. Katana doduše bliska, a daleka Sicilija, najglasovitija. Jer da je u izvorniku Σικελία u nominativu, a ne Σικελία u dativu, i da nije umetnuto ev da bi se značilo na Siciliji. Ali tumač prevodi προσεχής Σικελία kao na Siciliji, ispravno: kao da kaže da je prirasla, prianjajuća, nagnuta uz Siciliju i kao da je od Sicilije zadržana kod sebe. Kad bi πόρβω bilo stavljeno umjesto udaljena, morala bi ovo biti barem konstrukcija da se može razumjeti ἡ δὲ πόρβω Σικελία, a daleka Sicilija. Ali pisac ne pripisuje nego dvostruku domovinu, nebesku i zemaljsku, te ne pokazuje da ovu opet želi podijeliti na udaljenu i blisku. Niti vidim (iako se sjećam da neki tako govore) zašto bi onome tko je rođen u Katani bila bliža Katana nego Sicilija. Ako tko želi navesti kraj ili pokrajinu za pohvalu onoga o kojem se radi, može zacijelo prema pravilima govornika, koja navodi i Inveges, reći da je rođen na Siciliji, i kad nabroji ono što općenito spada na pohvalu Sicilije, tada će dodati da se među svim gradovima Sicilije Katana ili Palermo osobito ističe ovom pohvalom, i napokon da se ponosi i rođenjem takva čovjeka. Ali zašto bi se jedno moralo nazvati bližim, a drugo udaljenijim, ne vidim. Sama je doduše pokrajina prva i starija nego što su narodi, sela i gradovi koji su u njoj, ali ne udaljenija. Tako se, dakle, čini da Petrove riječi treba podijeliti interpunkcijom i protumačiti: Κατάνη προσεχής Σικελία, πόρβω περίπυστος. Katana koja je na Siciliji, nadaleko najglasovitija. Ono o nominativu i dativu spada u onu vrstu pogrešaka koje u velikom broju čine nepažljivi prepisivači, kao što se može vidjeti i u našem
A grčkom prijepisu. Drugi smo pak dobili od našega Pavla Bellija u Messini iz knjižnice bazilijanskih redovnika sv. Spasitelja, u kojem je izričito napisano Συζελία.
114 Zatim Inveges prigovara Blandiciju što je pročitao οὐν umjesto οὐν i preveo Igitur. Ništa nije bilo bliže nego da posumnjam da je stavljeno umjesto οὐσα, kad je bilo napisano περίπυστος οὐν. οὐν sam vratio, da bude kojih, naime Katane i Sicilije. Dopušta Inveges i ἡς, to jest čije, da se piše, ali uz zadržanu Συζελία nikad neće moći odnijeti nego na Katanu. Ono se također tuži da se pogrešno tumači Ἀέρων ἐνχρασίαν, blagost zraka: želi da se kaže aerum: što se nas tiče, može, ali nije nužno, jer se u množini jedva upotrebljava, a značenje je isto i u jednini. Jednako ćemo reći da su zraci različiti, pri različitim nevremenima u jednom gradu, a zrak u cijelom otoku blag i ugodan, da se ne bi mislilo da u toj riječi ima ikakva oslonca za uvjeravanje da se ono što je rečeno govori o čitavoj pokrajini, a ne o jednom gradu.
114 Osobito mu se ne sviđa što je ἐν τάυτη γεννηθείσαν, τραφείσαν, μαρτυρήσασαν Blandicije preveo: u tom gradu rođenu, odgojenu, preminulu mučeništvom, ili, kako stoji, pogođenu mukama. Jer da se u grčkom ne nalazi ta riječ grad, nego samo ἐν τάυτη, u ovoj, naime Siciliji. Ali uz zadržano čitanje koje smo utvrdili, Κατάνη προσεγής Συζελία, to se ne može reći, a ako je riječ o Katani, ljepše se ponavlja u ovom gradu.
i osobito gdje se kaže da je u gradu Katani rođena sv. Agata.
B Da je pak pisac htio da se o Katani razumije ovo, čemu je bilo potrebno navoditi Agatu radije nego Luciju ili bilo kojega drugoga sicilskoga Sveca? Čemu povezivati mjesto rođenja, odgoja i mučeništva? Čemu spominjati relikvije ondje položene? Štoviše, nije morao navesti samo jednu Agatu i njezine relikvije, nego napisati da se u njoj rađaju mnogi i drugi sveti ljudi i da se njihovim relikvijama ukrašuju i utvrđuju različiti gradovi. Htio je, dakle, katanenskomu Atanaziju dodati Agatu rođenu iz istoga grada. Tako niže, kad piše da su se Atanazijevi roditelji preselili u Patras, grad na Peloponezu, dodaje: u kojem je gradu Andrija, prvi pozvan u apostolat,... po križu postigao najblaženiji svršetak. Eiç τὰς ἐν Πελοποννήση παλαιὰς Πάτρας κατήραν, ἐν αίς καὶ ό πρῶτος ἐν ἀποστόλοις χληθείς Ανδρίας... τὸ διὰ σταυροῦ μαχαριώτατον τέλος ἐδιξατο. Jasno je i kod Grka da treba dodati u kojem gradu da bi se izbjegla dvosmislenost. Dakle, kao što ovdje kao radi ukrasa, kad govori o Ocu, dodaje da je sv. Andrija u tome gradu, a ne općenito na Peloponezu, raspet na križ, tako se, kad govoreći o Katani kao Atanazijevoj domovini dodaje ono drugo o sv. Agati, čini da se sve to odnosi upravo na Katanu.
C § XIV. Pro Catanensibus citati Pontifices. Reges, Episcopi, Sancti, scriptores varii, Breviaria, traditiones, etc.
A Izvode Katanjani i druge argumente, koji nisu posve bez snage.
IX je autoritet pape Urbana II. Posvećen je Urban u IV. idu ožujka, u nedjelju god. 1088. Umro je 29. srpnja 1089. Bio je pak, kako piše Platina, po učenosti i svetosti života dostojan svake velike službe... najsvetiji Papa, i ne samo djelom i primjerom, nego i spisima protiv krivovjernih nauka utvrdio je Crkvu Božju. Stoga se ne čini da bi, ako bi pisari pisama što u njih unijeli, pa makar samo radi ukrasa, što ne bi odgovaralo istini ili tada prihvaćenom mišljenju, to podnosio, premda to inače ne bi spadalo na nauk vjere i stegu ćudoređa. On, dakle, u povelji kojom je obnovio Katanensku biskupiju nakon protjerivanja Saracena (koju ćemo povelju, prepisanu u cijelosti iz zakonita prijepisa, donijeti niže) ovako govori: Poznato je da se katanenski grad (gdje se bl. Agata i rodila i podnijela muke) od davnine proslavio sjajem biskupskoga dostojanstva. Odgovaraju Palermitani da povelja odiše sicilijanskim izrazom, da se čini da je ono što je u zagradi (gdje je bl. Agata itd.) netko umetnuo, ili da treba čitati: gdje je bl. Agata mučena i podnijela muke, ili da je preuzeto iz molbe, kao i drugo. Svakako se čini očitim da je tada, to jest prije 1040 godina, bilo prihvaćeno mišljenje da je sv. Agata rođena u Katani.
117 X i XI iz dvostruke povelje pape Aleksandra II., od kojih obje imamo u autentičnom primjerku, a jedna je dana, kao što ćemo reći niže, godine 1068., a druga 1071. U objema se čitaju iste riječi, prepisane iz Urbanove povelje i kao potvrđene.
118 XII Gislebertu Galu, koji je u Carigradu u kraljevu dvoru vršio vojnu službu... sama sv. Agata, prikazujući se u noćnom viđenju jedanput, dvaput i treći put, zapovjedila je da se ona potajno odnese iz crkve u kojoj je ležala i vrati u Kataniju, gdje je za Krista bila okrunjena mučeništvom. Ali nije rekla da je ondje rođena, niti se to inače može zaključiti iz riječi.
119 XIII biskup Mauricije, u predgovoru povijesti Prijenosa, svjedoči da je tijelo preblažene Djevice i mučenice Agate preneseno njezinim vlastitim pitomcima. Vidio sam naveden himan koji je sastavio isti Mauricije, u kojem pjeva ovo, mnogo jasnije:
Defende tu Trinacriam O Rosa venerabilis, Et præsertim tuam patriam Cataniæ tam nobilis.
Ali Mauricijevu svjedočanstvu to manje daju težine Palermitani što je, premda rođen drugdje, ipak bio biskup Katane i morao je ići u prilog svojoj Crkvi. Čak i ako bi mislio da je to lažno, taj ozbiljan i pobožan čovjek? Da bi tko htio postati biskup zbog toga da bude prisiljen makar i lagano lagati za svoju Crkvu?
120 XIV dakle barem palermitanski nadbiskup ne može biti sumnjiv svojim sugrađanima. To je Nikola Tudesko, najupućeniji u kanonsko pravo, koji se u puku naziva Opatom Palermitanskim, zato, mislim, jer je, kad su se prije njegova djela navodila pod imenom Opata, budući da je bio opat samostana Maniace, ondje postao palermitanski nadbiskup, pa je združeno oboje ime da se navodi kao Opat Palermitanski, ili zato što je, prije opat, tada potpisivao A. Panormitanus, pa su čitatelji pomislili da se kaže Opat Palermitanski, dok je trebalo čitati Nadbiskup. Premda Pirro tvrdi da je i prije nazivan Opatom Palermitanskim i da je po domovini bio Palermitanac. Fazello u 1. dekadi, 3. knjizi, 1. poglavlju ovako piše: Nikola, nadimkom Todisko, bio je Katanjanin. Isto tvrdi Belarmin, Miraeus, Ciacconius, Ughellus i drugi koji su pisali o crkvenim piscima i kardinalima. Slavni Marije Arecije, sirakuški patricij, u Chorographia Siciliæ, objavljenoj godine 1564., ima ovo: Također Nikola Tudisko, nadimkom Opat, u nedavnim godinama najučeniji u pravu, koji je mnogo napisao, rođen od glasovita roda u Katani, palermitanski nadbiskup. I sam u 1. dijelu 2. knjige Decretal. u prooemiumu ovako govori o sebi: Ja, Nikola de Tudesco, Katanjanin, Sicilijanac... uzdajući se u zazvanu pomoć, na čast samoga onoga o čijoj se stvari radi, te u preblaženu i prepravednu Djevicu, njegovu majku Mariju najslavniju, i Agatu, moju zaštitnicu i sugrađanku, i Luciju, preglasovitu Sicilijanku, koje bdjenje danas slavimo, ne manje ni Benedikta, kojega od djetinjstva nosim redovničko odijelo, pouzdanijim i sretnijim duhom pristupam dovršenju namijenjenoga djela.
121 XV redovnik Blandin, koji je živio prije 130 godina, u Miracula S. Agathæ, 1. pogl., br. 2 ima ovo: A to što su tako mimoilazili Katanu španjolski gusari, pripisuje se slavi one kojoj je vlastito oslobođenje domovine.
A 192 XVI caru Fridriku II., kad je bio nakanio da se pobiju svi Katanjani, kao što se opširnije pripovijeda niže u Sylloge Miscellaneorum miraculorum, pogl. 9, božanski je ubačeno u uši: Ne vrijeđaj domovinu Agate, jer je osvetnica nepravdi.
Belvacensis,
123 XVII Vincentije iz Beauvaisa, o kojem smo prije govorili u § 8, br. 54, o sv. Agati piše u II. knjizi Speculi historial; 52. pogl.: Koja je u gradu Katanjana, plemenita roda, prelijepa duhom i tijelom, uvijek štovala Boga u svakoj svetosti. Isto ima Klaudije Rota iz istoga Reda i neki brevijari. Ali iz toga se ne zaključuje da je ondje rođena, nego samo da je stanovala, što Palermitani ne niječu.
124 XVIII Ludovik, sin Petra II., kralj Sicilije, u povelji kojom Katanu, treću sestru, kako kaže, danu Palermu i Messini, resi mnogostrukim povlasticama, ovako govori: Božanski je, kako vjerujemo, začetnica našega rođenja bila blažena Agata u Katani, jer je kao i mi htjela roditi se u svojoj domovini.
S. Vincentii,
125 XIX sv. Vinko Fererski iz Reda propovjednika, apostolski čovjek, za kojega se prenosi da je preminuo godine 1419., ovo ima u propovijedi o sv. Agati: Budući da je bila plemenitijega roda, ljepša tijelom i glasovitija po dobroti, građanka grada Katane.
S. Antonini,
126 XX sv. Antonin, iz istoga Reda, firentinski nadbiskup, navodi se za podupiranje istih stranačkih tvrdnji, ali još manje ide u prilog nego dvojica već navedenih Vinkovaca. Piše, naime, u 1. dijelu Chron., 7. pogl., 7. naslovu, § 3: Podnijela je muke bl. Agata, Djevica plemenita roda, lijepa tijelom, ljepša po vjeri, u gradu Katani na Siciliji. Tko to poriče?
Jacobi de Voragine,
127 XXI stariji od sv. Antonina za 160 godina bio je Jakov iz Varaginea, đenoveški biskup, oblikovan istim ustanovama sv. Dominika, pisac Historia Lombardica ili Legenda Aurea, koju u Predgovoru stavljenom ispred siječnja, 1. pogl., § 4 branimo protiv neuke osude Jurja Wicela i poruga Ludovika Vivesa. On ima gotovo isto što i onaj iz Beauvaisa: Agata, Djevica plemenita duha, prelijepa tijelom, u gradu Katanjana uvijek je štovala Boga u svakoj svetosti. A poslije anđeosku pločicu, položenu u njezinu grobu, tumači ovako: Imala je svet duh, dragovoljno se prikazala, iskazala je čast Bogu i učinila oslobođenje domovine.
Pauli Regis Ep. Vicen. 128 XXII Pavao Regio, biskup Vica Equensea u Napuljskom kraljevstvu, u 1. dijelu Opera spiritualia posvećenom Klementu VIII. godine 1593., u kojem je obuhvatio životopise mnogih Svetaca, na str. 813 ovako piše o sv. Agati: Rođena od najplemenitijega roda u Katani, lijepa duhom i tijelom, ali mnogo ljepša slavom kršćanske vjere.
129 XXIII Pavao Emilije Santorio, prejasni pisac povijesti, kako se kaže u njegovu epitafu kod Ughella, koji je, nakon što je u Rimskoj kuriji sjajno obnašao mnoge službe, zatim postao nadbiskup Cosenze i naposljetku Urbina, gdje je preminuo u dubokoj starosti, u knjizi De XI Virginibus Martyribus, koju je posvetio istomu Papi, ovako započinje Život sv. Agate: Katana je smještena u podnožju gore Etne, nekoć naksijska naseobina... Iz toga je grada Agata povukla podrijetlo, rođena za konzulstva Ulpija i Prokula Ponzijana, u domovini pogubljena u kasnijim stoljećima na vječnu slavu i spomen.
Catanæ ei ecclesiæ dicatæ;
130 XXIV crkve njoj posvećene u gradu Katani, godišnje ophodne molitve i drugo iznose se, kao i od Palermitana gore. Dokazuju li one rodno tlo, neka procijene drugi.
ejus ibi palatium, domus alia,
131 XXV kaže se da postoji predaja u Katani da su ondje njezini roditelji imali palaču, a da je ona, napustivši je, stanovala u maloj kući, za koju predaja kaže da je postojala u ulici koja se zove Jacob, gdje je sada najstarija kapela sv. Marije od Milosti, o kojoj niže u Sylloge miraculorum, pogl. 9, br. 37. Ponovno navode svjedočanstvo sv. Vinka Fererskoga, koje glasi ovako: Nakon smrti roditelja ostala je baštinica one velike palače svoga oca, koja je, po primjeru začetnika Isusa Krista, ostavila očevu palaču, i ukrasne predmete, i zlatne i srebrne posude, te se ograničila na neku malu kuću, kao obična osoba.
132 XXVI o njezinim posjedima kod Katane navode ono iz rukopisnoga spomen-spisa o. Colnagija: Mi možemo nedaleko od našega grada prstom pokazati posjed koji puk danas naziva Bonvicinum, i dio baštine bl. Agate, predajom nejasnoga narodnoga glasa. Drugi dodaju da su se njezini posjedi prostirali od rijeke Simeta sve do grada Leontinija, te da se sam donji Simet, u puku la Giarretta di Sotto, sada i već od davnih vremena naziva la Giarretta di sv. Agate.
Breviarium Rom. Pii v 133 XXVII iznose Katanjani brevijare, a osobito Rimski Pija V., kojim se Crkva služila od godine 1568. do godine 1602., u njemu se nalazi ovo: Agata, Djevica, u Katani na Siciliji rođena od plemenitih roditelja. Ne smije se pak dopustiti da se Crkvi može prigovarati od krivovjeraca da je nekoć u javnim molitvama, po papinu autoritetu, molila neistine. Jer iako je u onoj reviziji Breviarium, koju je naredio da se učini Klement VIII., ponešto izmijenjeno, ipak prijašnjima nije oduzeta vjerodostojnost, nego je naznačeno samo protivno svjedočanstvo najplemenitijega grada. Tako oni, koji navode i druge starije vlastite brevijare različitih Crkava, kao Amienski tiskan godine 1550., koji ima ovo: U gradu Katanjana blažena Djevica Agata bila je rođena od plemenitih roditelja. Erfurtski izdan godine 1518.: Dok je bl. Agata u gradu Katanjana od rane mladosti čedno živeći cvala. Isto imaju Wormski godine 1576., Speyerski godine 1477. i 1507. Ali Mainški godine 1490. i 1507. te Passauski 1505.: Agata, Djevica, plemenita duha i prelijepa tijelom, u gradu Katanjana uvijek je štovala Boga u svakoj svetosti. Navode i druge, koje nismo vidjeli, niti se ovi mnogo protive Palermitanima, budući da oni priznaju da je od rane mladosti stanovala u Katani.
et alia, 134 XXVIII postoje objave nekih redovnica, Franjke Contarelle, Agate Bolane, Franjke Colnage, kojima se, bilo po samoj Svetici bilo na koji drugi način, prenosi da je božanski pokazano, kako prema Carreri piše Inveges, da je Agata rođena u Katani i gdje su stajali veličanstveni dvori njezinih roditelja. Izruguju Palermitani ta proročanstva ženica, kako ih nazivaju. Težinu u prosudbi svakako ne mogu imati, jer, premda bi bila uistinu dana odozgor (kakvih se mnogo sigurno otkriva za utjehu ili pouku pobožnih duša), ipak dokle god nisu odobrene od Crkve, ne postižu nikakav autoritet, niti bi se smjele objavljivati u knjigama niti spominjati s propovjedaonice kao prave objave.
non probatæ.
F § XV. Catanensibus favent recentiores multi scriptores.
Ono što je već navedeno jest srednji bojni red, koji je iznio rimske prvosvećenike, kraljeve, biskupe, svece, druge pisce preporučljive po starini i sprave brevijara i objava. U posljednji red ubacit ćemo čete nekih novijih pisaca, kojima je ipak njihova učenost pribavila ne malu vlast, a nekima i ne neznatnu svetost života. Ali da ne bismo pojedinačno mnoge druge pisce, navest ćemo ih, podijeljene radije kao u neke čete, smjestiti u pričuvu.
quidam nobis non lecti,
eius ibi palatium, domus alia,
136 XXIX prva je četa pisaca čija djela koja se navode mi sami nismo vidjeli, nego su nam svjedočanstva iz nekih od njih prenesena. Franjo Maurolyco, opat iz Messine, kojega imamo samo Martyrologium, u povijesti Sicilije naziva je Katanenskom Djevicom. Isto ima Petar Ricordatus, redovnik iz Monte Cassina, u samostanskoj povijesti, gdje nabraja znamenite ljude rođene u Katani.
Angelus A Anđeo Sangrinus, opat iz Monte Cassina, u nekom himnu naziva je katanenskom Djevicom, također mučenicom i katanenskom Djevicom, te mirisnim izdankom plodnoga katanenskoga polja. Ali Lovro iz Foligna u Hymnorum 3. knjizi, 19. himnu naziva je uzvišenom po podrijetlu katanenskoga grada. Matija Silvagius, Katanjanin iz Reda manje braće strožega obdržavanja, teolog, povjesničar i matematičar, koji je živio oko godine 1490., govoreći o Siciliji ovako kaže: Ondje je najsjajniji grad Katanjana, domovina preblažene Djevice i mučenice Agate. Benedikt ab Uva, redovnik iz Monte Cassina, u pučkom spjevu o pet mudrih Djevica kaže da je Agata rođena u Katani, a da su ono što se iznosi protiv toga bajke. Bartolomej iz Paternòna, redovnik iz iste obitelji, u nekom etruščanskom spjevu govoreći o Agati kaže: Rođena je u Katani, veli, ta djevojčica.
137 XXX druga je četa, onih koji je nazivaju samo Katanenskom, najveća: imenovat ćemo nekolicinu koje smo sami čitali. Slavni Marije Arecije, Sirakužanin, u Chorographia Siciliæ: Gdje je sada hram božanske Agate, Djevice Katanenske. I zatim: Gorjela je i druge godine nakon mučeništva sv. Agate Katanenske. Andrija iz Évore u knjizi Exemplorum memorabilium pod naslovom o čistoći naziva Agatu Katanenskom Djevicom, posve na isti način kao Luciju Sirakuškom Djevicom. Isto ima M. Marul Splićanin u 4. knjizi De religiose pieque vivendi institutione per exempla, 8. poglavlju o čistoći žena. M. Antun Kocije Sabelik u Exemplorum 5. knjizi, 8. poglavlju o strpljivosti u podnošenju boli: Agata, Katanenska Djevica. Mihael Redovnik, najučeniji čovjek, pisac Sanctuarii Capuani koji smo češće navodili, u rukopisnim himnima koje smo spomenuli gore u § 3, br. 16, ima ovo: Zdravo, Djevice Katanenska, i u drugom: Katanenska, zdravo, Ružo.
138 XXXI treća je četa sicilijanskih pisaca, koji izričitije govore o njezinoj domovini. Antun Filoteo iz Homodea u topografiji Etne ovako piše o bujici ognja koja teče prema Katani: Po zagovoru za domovinu Djevice Agate, sva ta hrpa ognja... se zaustavila. I poslije: Katanjani, još zahvaćeni praznovjerjem idola, zbog mučeništva svoga građanina Agate povjerovavši u Krista, postali su vjerni kršćani. Objavljeni su u Messini godine 1605. po Lovri Valli Hymni et epigrammata u čast božanske Agate, Djevice i mučenice Katanenske, uz prikriveno ime autora, koji je bio Bartolomej Petraccius Mamertinus iz Družbe Isusove. U prvom epigramu kaže se da je rođena ondje gdje je podnijela smrt. U 2. himnu:
Zahvalan pak građanin koji umire od ognja
C Vrlo brzo otimajući od golemoga. I to isto poslije ponavlja. I u 6. himnu: Sažalivši se nad udesom građana koji jecaju. Naposljetku, da ostavim drugo, u ovom epigramu dovoljno očituje svoj smisao, obraćajući se sv. Agati:
Ako si sestra i zaručnica Kristova, zašto dopuštaš da budu tako različite Želje o tebi u tvojim gradovima? Ne prisvaja sebi samo jedan grad tebe kao građanku, gradovi Te Katana kao građanku, a tebe Palermo ljube. Ona kaže: U etnskim je krajevima rođena, ova: Da se rađa naš je Oret vidio. Iako si starija kao kršćanka i zaručnica, otkud je Da posljednje tebi svetkovine slavi Palermo? Zašto Katanu naprotiv častiš prvom čašću, Sama primaš hram i sama primaš zavjete? Rođena si (želiš li da kažem?) u Katani, ali odrasla u Palermu, I postaješ u različitim mjestima zaručnica i sestra. Uskoro se vraćaš u Katanu i ostavljaš grudi koje nosiš: Tako ovdje opet postaješ sestra, gdje si rođena kao sestra.
Benedikt Salvago, doktor obaju prava, u Apologia pro pietate Messanensium, § 7, kratko i otmjeno gomila vrlo mnoge dokaze, ali naposljetku, s nekim drugim učenim čovjekom, kojega brani, smatrajući boljim da (kako kaže) duhom prigrli istinu nego da se svađa, priznaje da se moglo dogoditi da se rodila u Palermu te da svi građani imaju dvije domovine, jednu po naravi ili mjestu, a drugu po građanstvu ili pravu. Pavao Belli, iz Družbe Isusove, glasovit po učenosti, razboritosti i pobožnosti, u prije navedenoj Gloria Messanensium, govoreći o Konstantinu Laskarisu, nimalo nejasno očituje da stoji na strani Katanjana.
139 XXXII četvrta je četa Talijana. Jakov Filip iz Bergama iz Reda pustinjaka sv. Augustina, koji je preminuo godine 1518., u 85. godini života. On u Supplemento Chronicarum, uz 712. godinu prije Kristova dolaska, naziva Katanu domovinom i grobom presvete Agate. I u knjizi De claris mulieribus, 83. poglavlju, među ostalim ovako govori: Bila je djevojka i po rodu i neviđenoj ljepoti te po čuvenoj pameti i učenosti, među ženama Katanje ponajviše istaknuta itd. Leonard iz Udina, doktor svetoga bogoslovlja iz Reda propovjednika, u propovijedima o Svecima ponovno otisnutima u Nürnbergu godine 1478., o sv. Agati ovako govori: Jer budući da je bila rođena od najplemenitijega roda u gradu Katani, prezrevši ispraznost svijeta, postala je Kristova službenica. Rafael Maffei iz Volterre (kojega smo gore, kad smo govorili o sv. Kandidu, mučeniku, 3. veljače, str. 330., pohvalili kao daleko najglasovitijega po plemenitosti roda, mnoštvu i otmjenosti spisa, a osobito po uzdržljivosti, skromnosti, strogosti života i pobožnosti), u Geograph. 6. knjizi govoreći o Katani kaže: Sada mnogo glasovitija po rođenju Djevice Agate. Prema čemu treba razumjeti ono što u 1. knjizi Anthropologiæ ili u 13. knjizi Commentarior. urbanor. isti piše: Agata, Katanenska Djevica i mučenica. Baptista Mantuanus, general Karmelskoga reda, koji je preminuo godine 1516., u 78. godini života, u samoj borbi Djevice naziva je Katanenskom Agatom, ali u 2. knjizi Fastorum jasnije izlaže svoj smisao ovim stihovima: Božice, zdravo, i sjećajući se nas udostoj se svake godine Ne samo Katanu, domovinu, i sicilijanske kućne bogove, Nego i naše dolazeći pohoditi krajevi, I smiriti srca ljudi koji po svoj Italiji šalju okrutne ognjeve bjesnoga Marsa.
Marko Guazzo u Kronikama objavljenima godine 1553. ovako piše: Rodila se u gradu Kataniji na otoku Siciliji Agata, mučenica. Konštancije Felicije u Kalendariju: Agata, Djevica i mučenica, časti se od Crkve, ova je u gradu na Siciliji Katani, gdje se bila rodila, podnijela mnoge muke itd.
140 XXXIII posljednja je četa Belgijaca, od kojih ću izvesti samo dvojicu, prejasne i meni prisno poznate pisce. Prvi je Franjo Haræus iz Utrechta, od kojega sam kao vrlo starac nekoć u Leuvenu, kad sam se bavio bogoslovljem, mnogo naučio, budući da je proputovao gotovo svu Europu, a i samu je Moskoviju pohodio s našim Possevinom, stanovao u Rimu kod kardinala Belarmina, razgovarao s mnogim učenim ljudima svoga doba i pročitao vrlo mnogo: on, dakle, u Vitae SS. objavljenim godine 1603. ovako piše: Agata, Djevica, u Katani na Siciliji rođena od najplemenitijih roditelja. Drugi je Aubertus Miraeus iz Bruxellesa, dekan Katedralne crkve u Antwerpenu i generalni vikar biskupa, uistinu πολυμαθής i osobito neumoran istraživač svetih starina. Ovaj u Notitia Episcopatum Orbis ima ovo: Katana, stara biskupska crkva na Siciliji, pod nadbiskupijom Monreala, ponosi se građankom i mučenicom sv. Agatom, čije se tijelo ondje čuva u Katedrali.
§ XVI. Nostrum de tota controversia judicium.
Većina onih pisaca koje smo već izveli kao pristaše Katanjana, kad su nekoć bili navedeni u Rimu, prenosi se da je odgovorio Marijan Valguarnera ovim riječima: Što nam suprotstavljaju neke troobolske pisce, tko da se slušajući ovo ne zgrozi? Tko da mirna srca podnese? Tako bilježi Inveges u Annalium Panormi, 2. dijelu, str. 191. Čudim se da su učenomu čovjeku, čovjeku učenih, da ne dodam i glasovitih po zvanju svetijega života, tako bezvrijedne bile glave i spisi da je pojedine procjenjivao na tri obola. Veća je uljudnost i umjerenost Augustina Invegesa, koji i one koje pobija naziva čovječno i časno. Mi svakako više cijenimo, i to s pravom, one u čijem je sastavljanju knjiga, prikladnih za rasplamsavanje pobožnosti ili oblikovanje ćudoređa, marljivost uložila trud.
142 Ali smatram da neki već pitaju što mi naposljetku mislimo o cijeloj ovoj raspravi. Prvo poštujemo ono što je odredio rimski prvosvećenik, da se u Breviarium ovako prepravi: Koju Palermitani i Katanjani kažu da je njihova građanka. I to smatramo ne samo najistinitijim, nego i najmudrije izrečenim. Treba se, naime, čuvati ne samo da se u javna crkvena Čitanja i molitve ne ubaci što lažno, nego ni ono što bi se ikada ikakvim razlogom moglo optužiti za neistinitost, ili barem dovesti u sumnju.
Zatim otvoreno ispovijedamo da nismo obdareni onom oštroumnošću duha ili obiljem učenosti da bismo se usudili donijeti sud o stvari o kojoj se raspravljalo s tolikim nastojanjima i kroz toliko vremena, ili da bismo, ako ga donesemo, mogli dodati toliku težinu da bismo u svoje mišljenje privukli međusobno nesložne stranke. Pomnju smo, doduše, i trud mnogih mjeseci uložili da proučimo ono što su različiti pisci predali i da to s najvećom vjernošću pregledamo. Rekli smo ipak kakvu se snagu činilo da imaju pojedini argumenti, ili barem glavni, i u toj smo samoj stvari svakomu ostavili slobodnu mogućnost da misli drukčije, kao što smo osjećali da je nama ostavljena od onih koji su prije pisali.
143 Svjedočimo pak pred Sucem skrivenih stvari, Božanstvom, i samom presvetom Djevicom Agatom da nam je jednako stalo do toga koje stranke je pravo jače, to jest, velim, kojemu se gradu duguje slava rođenja Djevice: jer ona uistinu ne može pripadati objema, barem na jednak način, budući da nikomu ne može biti više od jednoga rodnoga mjesta. S tom vjernošću i iskrenošću ovdje postupamo da našem imenu ne može prianjati ni najtanja sumnja pristranosti prema ijednoj od dviju strana.
144 Premda je za čast svete Djevice malo važno, ili možda nimalo, u kojem je gradu rođena, ipak je (kako nam se čini) veoma važno da se sami gradovi međusobno natječu oko te stvari, samo bez mržnje i onih duševnih uzbuđenja koji se protive kršćanskom zajedništvu kojim moraju biti međusobno povezani, nego da se nastoje međusobno nadmašiti sjajem i veličanstvenošću crkava, svečanim ustrojem bogoslužja i ponajviše postojanim natjecanjem u samoj Svetici. I zacijelo će u tim gradovima cvjetati nastojanje i vježbanje u kreposti dokle god bude trajalo to natjecanje. Jer ako počnu to prezirati, malo će se zatim truditi da dokažu da je ona bila njihova, kojoj je sva slava potekla od kreposti, koja se tada prezire. Utoliko pak treba podupirati to natjecanje dokle god se jasno ne otkrije istina, kojoj je bezbožno htjeti se opirati. Ono pak što ljudi glasoviti po pobožnosti, neporočnosti života i učenosti za tu stvar smišljaju ili od drugdje iskopavaju kao argumente, treba pravodobno ispitati vode li putu otkrivanja istine, a ne da ih sami odmah napadamo ili gušimo javnim autoritetom. I to je razlog zašto mi, dok rasprave o rođenju Svetaca, ili čak o relikvijama, odobravamo kao plodonosne, ali umjerene i prijateljske, ipak vrlo nevoljko perom izvodimo, budući da se istini nikada i objema strankama u isto vrijeme, a često, i kad je ona sačuvana, nijednoj od njih ne može udovoljiti.
143 Napokon želimo da oba ova najplemenitija grada cvjetaju u miru, bogatstvima i slavi, ali ponajviše u pobožnosti i nastojanju oko svih kreposti, te da pokroviteljstvom svete Mučenice, za koju se najviše zauzimaju, i tim natjecanjem uvećavaju čast. Mi pak zazivamo naklonost i zaštitu iste preslavne Djevice.
Djela sv. Agate
prema Boninu Mombritiju i 16 latinskih rukopisa.
Sv. Agata različito iskušavana, udarana je po licu.
Prikazujemo povijest mučeništva preblažene Djevice i Mučenicea Agate, koja je podnijela muku u pokrajini Siciliji, u gradub Katanijana, za cara Decija, dok je sam Decijec bio treći put konzul, na dan nona veljače.
2 Kvintijan,d konzular pokrajine Sicilije, čuvši za sveti glas Djevice Bogu posvećene Agate, na razne je načine nastojao da dopre do nje. Jer prema pojedinim zločinima svoga uma raspirivao je u sebi nagnuća pojedinih poroka: tako je, žudeći proširiti svoj glas radi svjetovne slave, dao zatvoriti službenicu Božju rođenu od najplemenitijega roda, da bi se po tome razglasilo pred ušima puka kako je on toliko velik i moćan da može sebi podložiti čak i osobe ugledna staleža: kao bludnik pak, pri pogledu na prelijepu Djevicu, podbadao je pohotu svojih očiju: i kao lakomac, popuštao je uzde svoje pohlepe prema njezinu imetku: te kao idolopoklonik i sluga zloduha, rasplamsan žarom svoje bezbožnosti, nije mogao podnijeti čuti Kristovo ime.
3 Obuzet tim i takvim, kao što rekosmo, bijesovima, blaženoj Agatie dade odrediti da je stisnu šestorica slugu i dade da se preda nekoj gospođi, imenom Afrodisiji, koja je imalaf devet najpokvarenijih kćeri, kakva je bila i njihova majka. To je pak učinio da bi joj kroz trideset dana svakodnevno laskale i promijenileg njezin duh: te obećavajući čas radosne stvari, čash prijeteći teškima, nadale se da će njezin sveti um odvratiti od dobre nakane. Njima je sv. Agata govorila: Moj je um utvrđen i u Kristu utemeljen: riječi su vaše vjetrovi, obećanja su vaša kiše, prijetnje su vaše bujice: koliko god navaljivale na temelje moje kuće, ona neće moći pasti, jer je utemeljena na čvrstoj stijeni. Govoreći pak to,i svakodnevno je plakala i molila: i kao štok žedan na žegi sunca žudi za mlazovima vrela, tako je željela postići vijenac mučeništva i podnijeti različita mučenja za Kristovo ime.
4 Vidjevši dakle Afrodisija da njezin um ostaje nepokolebljiv, ode Kvintijanu i reče mu: Lakše se mogu omekšati stijene i željezo pretvoriti u mekoću olova, nego od kršćanske nakane odvratiti um ove djevojke. Jer ja i moje kćeri bez prestanka smo se izmjenjivale i danju i noću nismo činile ništa drugo nego nastojale kako bismo njezin duh priklonile pristanku na dobar savjet. Ja sam joj čak nudila i dragulje i sjajne ukrase i zlatom protkanu haljinu: ja sam joj unaprijed obećavala kuće i prigradska imanja: ja sam joj pokazivala raznovrsni ures kuće, ja sam joj izlagala čeljad različita spola i dobi: ali ona je sve to, kao zemlju koju gazi svojim nogama, smatrala za ništa. Tada rasrđeni Kvintijan naredi da je dovedu u njegovu tajnu vijećnicu i, sjednuvši na sudačku stolicu, započe govor ovim riječima: Kakva si roda? Blažena Agata odgovori: Ne samo slobodna po rođenju, nego i od ugledna roda, kao što svjedoči sva moja rodbina. Kvintijan konzular reče: I ako se pokaže da si slobodna po rođenju i plemenita, zašto ponašanjem pokazuješl ropski lik? Sv. Agata reče: Zato što sam službenica Kristova, stoga pokazujem ropski lik. Kvintijan reče: Svakako, ako si bila slobodna po rođenju i plemenita, kako spominješ da si sluškinja? Sv. Agata reče: Najviša je sloboda ona u kojoj se očituje služenje Kristu. Kvintijan reče: Što dakle? Mi nemamo slobode po rođenju, mi koji preziremo služenjem Kristu i slijedimo štovanje bogova? Sv. Agata odgovori: Vaša je sloboda po rođenju došla do tolikogan sužanjstva da vas ne čini samo robovima grijeha, nego vas čini podložnima i drvima i kamenju.
5 Kvintijan reče: Što god si mahnitim ustima pohulila, kazne će moći osvetiti. Reci ipak, prije nego što dođeš na muke, zašto prezireš svetinje bogova? Sv. Agata reče: Nemoj reći, bogova, nego reci, zloduhâ. Jer to su zlodusi, kojih likove pretvarate uo mjedeno posuđe, kojih mramorna i gipsana lica pozlaćujete. Kvintijan reče: Izaberi sebi jednu od dviju odluka, koju god hoćeš: ili da kao luda upadneš u različite kazne među osuđenike, ili da kao mudra i plemenita, kako ti je naložila narav, prineseš žrtvu svemogućim bogovima, za koje prava božanstvenost pokazuje da su pravi bogovi. Sv. Agata odgovori: Neka bude takva žena tvoja, kakva je bila tvoja božica Venera, i ti budi takav kakav je biop tvoj bog Jupiter. Čuvši to, Kvintijan naredi da je udareq po licu. Njoj je i rekao: Nemoj drskim ustima brbljati na uvredur suca. Sv. Agata odgovori: Rekao si da su tvoji bogovi oni za koje prava božanstvenost pokazuje da su pravi: neka dakle bude žena tvoja takva kao Venera, a ti kao Jupiter, da biste i vas dvoje mogli biti ubrojeni u broj vaših bogova. Kvintijan reče: Očito je da ti ovo biraš, da podneseš različita mučenja, ti koja me razdražuješ ponovljenim uvredama svojih riječi. Sv. Agata odgovori: Čudim se da si se ti, razborit muž, survao u toliku ludost da one svoje nazivaš bogovima, kojih život ne bi želio da oponaša tvoja supruga, i da kažeš da ti se nanosi uvreda ako živiš po njihovu primjeru. Jer ako su pravi bogovi, poželjela sam ti dobro, da tvoj život bude takav kakav se pripovijeda da je bio njihov. Ako pak proklinješ njihovo društvo, misliš isto što i ja. Reci dakle da su oni toliko najgori i toliko najprljaviji da onaj tko koga poželi prokleti, poželi da bude takav kakav je bio njihov prokleti život.
6 Kvintijan reče: Što će meni suvišan tijek riječi? Ili prinesi žrtvu bogovima, ili ću učiniti da pogineš različitim mukama. Sv. Agata odgovori: Ako mi obećaš zvijeri, čuvši Kristovo ime, ukrotit će se: ako primijeniš oganj, s neba će mi anđeli pružiti spasonosnu rosu: ako udarce i šibe, imam u sebi Duha Svetoga, po kojemu ću prezreti sva tvoja mučenja. Tada Kvintijan, klimajući glavom, naredi da je prime u mračnu tamnicu, govoreći joj: Razmisli u sebi i pokaj se, da bi mogla izbjeći strašna mučenja koja će te snažno rastrgati. Agata odgovori: Ti, slugo Sotonin, ti se pokaj, da bi mogao izbjećis vječna mučenja. Tada Kvintijan naredi da je brže odvuku u tamnicu, jer ga je javnim glasomt pobijala. A sveta Agata vrlo radosno i slavno uđe u tamnicu i, kao pozvana na gozbu, radosno je molitvama preporučivala Gospodinu svoju borbu.a Neki rukopisi imaju Agathes, kao i u daljnjem tijeku Djela., b U nekim se kodeksima čita Cathinensium, u drugima Catanensium i Cathaniensium., c Svjedoči Kuspinijan da se u općim fastima nalazi Decio et Grato Coff; a drugdje da je navedeno Decio II et Grato, kao da je Decije godine u kojoj je ubio Filipe bio i suffectus konzul: poslije da je umjesto Decio II et Rustico bilo Decio II et Decio Cæsare, zatim Decio II et Decio II, to jest one godine u kojoj su poginuli sa svojim stricom, godine po običajnom računanju 252., kada su u fastima kao konzuli upisani Gal i Voluzijan. Vidi što smo gore rekli § 1. br. 4. i 5., d Iz Notitia Imperii očito je da je jedan od 22 konzulara bio onaj koji je upravljao Sicilijom. Tako 13. kolovoza u Djelima sv. Eupla jest Kalvizijan konzular. Neki pisci, pripovijedajući Djela sv. Agate, umjesto konzulara stavljaju prokonzula, pretora, namjesnika., e Neki rukopisi imaju degener et ignotus. Kakva se dakle vjera može pokloniti kronici koja se izdaje pod imenom Fl. Dekstra? Jer u njoj se uz godinu Kristovu 300., Comment. 2. num. 13. čitaju ove riječi: Sori in Cantabria S. Centolla civis Toletana, Consulis L. Ragonis Quintiani filia, Catanæ passa sub hujus patre L. Quintiano fortissimo Virgo S. Agatha! passa cum Helena vidua, in persecutione Diocletiani. Ondje ovoga Kvintijana, konzulara Sicilije, Bivarije smatra onim koji je godine 283. bio konzul s L. Katilijem Severom, te da je isti bio otac ili djed sv. Centole, djevice i mučenice, o kojoj ćemo govoriti 13. kolovoza. Ne vidim zašto se ovdje napada njegova neplemenitost, ako je 17. ili 18. godina prije bio konzul u Rimu. Istogaf Bivarije smatra da je onaj Kvintijan pod kojim je u Ravenni mučeništvo podnijela sv. Fuska, djevica, s dadiljom Maurom, što ćemo razmotriti 13. veljače., g Beauvaiski lib. II. cap. 42. kaže da je Afrodisija bila bludnica i pripisuje joj pet kćeri, istoga, kako kaže, zanimanja. Rukopisi Baronija i Wilma te sv. Antonin navode sedam., h Rukopis Wilmov amictum. Je li možda pisac smatrao da je, budući da je bila odjevena skromnim ruhom, kakvim se odijevaju Djevice koje teže svetosti, pošto joj je ono skinuto, na nju bačeno meko i tašto?, i Rukopis Kapuanski minando aspera. Dva naša rukopisa modo terrendo aspera., j Da shvatiš, pobožni čitatelju, kolika je to bila muka za netaknutu Djevicu, boraviti toliko vremena usred onih neprestanih i nasilnih svodništava, potraži ono što se niže u Sylloge Miraculorum cap. I. num. 8. pripovijeda o redovniku Mihaelu., k Neki rukopisi dodaju cervus., l Dodaju neki rukopisi habere., m Rukopis Wilmov servitutem., n Drugi rukopisi aeramento, drugi aeramentum. Rukopis Santa Maria Maggiore in aere vertitis., o Mnogi rukopisi imaju Jovis., p Rukopis Scheckingov lapidibus., q Rukopis Baronijev. Knez Rebdorfski Ducis. Neki rukopisi Injuriam Judicis, bez in., r Rukopis Santa Maria Maggiore i neki drugi aeternam damnationem., s Neki rukopisi confundebat.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.