Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · 5. veljače

O sv. Agati, djevici i mučenici, u Katanii na Siciliji

DE S. AGATHA VIRG. MART. CATANÆ IN SICILIA,

Sadržaj (39)
  1. Uvodni komentar uz Djela.
  2. § II. Slava sv. Agate iz spisa svetih otaca.
  3. § IV. Latinska Acta sv. Agate, daleko pretpostavljiva onima koja se nalaze u Metafrastu i Menejima. Odakle su ovdje izdana?
  4. A § V. Grčka Acta sv. Agate, starija od Metafrasta.
  5. § VI. Acta sv. Agate po Šimunu Metafrastu.
  6. § VII. Govor sv. Metodija, patrijarha carigradskog, o sv. Agati.
  7. A § VIII. Drugi spisi kasnijih pisaca o sv. Agati:
  8. § IV. Je li sv. Agata iz Palerma ili iz Katanije, o tome se sami gradovi međusobno raspravljaju.
  9. A § X. Glavni dokaz Palermitanaca, iz autoriteta Šimuna Metafrasta.
  10. § XI. Drugi dokazi Palermitanaca.
  11. § XII. Catanensium argumenta ex PP. Et scriptoribus ante annum Chr. Cm.
  12. Djela sv. Agate
  13. Sv. Agata, mučena na spravi za mučenje i odsijecanjem dojke, čudesno se liječi.
  14. Sv. Agata, ponovno mučena, izdiše, pokapa se, čuva Kataniju.
  15. Druga djela
  16. Postojanost sv. Agate, kušana laskanjima i mučenjima.
  17. Posljednja borba sv. Agate. Njezina smrt i smrt tiranina. Katanija spašena njezinom pomoći.
  18. S. Methodii archiepisc. Cp.
  19. Oratio in s. Agatham
  20. Žar sv. Agate koja hita u mučeništvo, ojačan zazivanjem Božanske pomoći i čudesima, u prvoj borbi s niskom svodnicom.
  21. C poglavlje III.
  22. O moćima i crkvama
  23. Sv. Agate
  24. Povijesni komentar.
  25. § I. Crkva i moći sv. Agate u Rimu u Suburi.
  26. § II. Druge crkve sv. Agate, groblje, moći u Rimu.
  27. § IV. Ploča položena na grob sv. Agate, prenesena u Cremonu.
  28. POVIJEST PRIJENOSA TIJELA SV. AGATE DJ. I M. IZ CARIGRADA U CATANIJU po autoru Mauriciju biskupu Catanije. Odrješenje gospodina Mauricija, poglavara Katanjana.
  29. Pčinje poslanica Mauricija, biskupa Catanije, o prijenosu sv. Agate djevice.
  30. Tijelo sv. Agate odneseno u Carigrad, odatle vraćeno u Italiju ne bez čudesa.
  31. Tijelo sv. Agate preneseno u Kataniju, čudesa učinjena toga dana.
  32. Okupljanje uz tijelo sv. Agate, neki na putu obranjeni, ozdravljeni.
  33. A poglavlje IV.
  34. Čudesa sv. Agate
  35. Opsjednute čudesno izliječene kod tijela sv. Agate.
  36. Sylloge miscellaneorum miraculorum s. Agathæ.
  37. Etnini ognjevi god. Kr. 252. suzbijeni velom sv. Agate; kakav je to veo?
  38. Etnini ognjevi suzbijeni po sv. Agati u XII., XIV. I XV. Stoljeću.
  39. Etnini ognjevi u 16. stoljeću više puta obuzdani po sv. Agati.

Pčinje poslanica Mauricija, biskupa Catanije, o prijenosu sv. Agate djevice.

Mauricije, po imenu, ne po zasluzi, biskup Catanije, svim sinovima povjerenima njegovoj skrbi, i svim bratima unutar Sicilije pod ispovijedanjem kršćanskoga zakona, pozdrav.

Po proglašenoj odredbi Božanskih riječi naučili smo da je tajnu Kraljevu dobro skriti, a djela Božja otkriti častan je čin. I stoga, najdraži, zbog tromosti ljudskoga uma nikako ne smije ostati skriveno ono što besplatnom dobrotom svojom, za opće spasenje sviju, svemogući Gospodin želi da postane očito. Sam on naime, ostajući u svojoj naravi nepromjenjiv, nastoji izliječiti promjenljivosti ljudskoga roda, koji se đavolskom obmanom uvijek i na različite i mnogostruke načine ranjava strijelama poroka, i učvrstiti ga u dobru. I čas opominjući slatkim riječima Svetoga pisma, čas odvraćajući žestinom svojih prijetnji, čas blago privlačeći primjerima i čudesima svojih svetaca, i tako oblikujući one koji su predodređeni za vječni život, od zlih čini dobre, a zbog darovanih im dobročinstava čini ih spremnijima da ga hvale i slave. Stoga i mi za neprocjenjivo dobročinstvo nedavno nama, ne po našim zaslugama, nego po njegovoj dobroti, darovano, njemu uzvraćamo pobožna zahvaljivanja, i da vi suveseleći se s nama činite to isto, kucamo na vaše uši ovim pismom naše malenkosti. Vratio nam je naime Agate, preblažene djevice i mučenice, presveto tijelo, zalog cijele Sicilije i ljupko pokroviteljstvo. A kojim redom, i po kojim poslužiteljima je to izvedeno, i kojim je znakovima čudesa očitovano, svima koji to žele znati očitujemo na stranici ovoga spisa, težeći kratkoći i posve izbjegavajući zamršenosti riječi. Stoga sve marljive čitatelje, koji nisu smatrali nedostojnim pročitati ovaj bilo kakav sastav, blago opominjemo da u nama ne traže sjaj jezika ni urešenost riječi, nego da ono što je jednostavno i istinito izneseno prihvate jednostavnim i istinitim umom, znajući bez sumnje da Boga ne treba uvijek tražiti filozofskom rječitošću, nego u jednostavnosti i istini.

Tijelo sv. Agate odneseno u Carigrad, odatle vraćeno u Italiju ne bez čudesa.

Kao što se nalazi u vjerodostojnim knjigama starih pisaca; dok je Decije nametao progonstvo štovateljima Krista, preblažena djevica i mučenica Agata okrunjena je mučeništvom u pokrajini Siciliji, kod grada Catanije, za prokonzula Kvincijana i ondje pokopana dugo je počivalab vremena, dok je Gospodin po njoj činio istaknuta čudesa. Ali nakon protoka mnogih godina kršćanski je narod, zasluživši to svojim grijesima, dok je kažnjavala Božanska pravda, predan za osvetu u ruke barbara. Oni, rušeći crkve i gradove, podložili su robovski svemu naokolo pokrajinu svojoj vlasti.

3 A po volji Gospodnjoj, čijom se vlašću sve upravlja, vraćeno je na ovakav način: Godine njegova Utjelovljenja tisuću stote dvadeset šeste, četvrte indikcije, dok je na Apostolskoj Stolici nakon Kalistad predsjedao Honorije, dvojica nekih Latina boravili su u gradu Carigradu, od kojih se jedan zvao Gislebert, a drugie Goselin, prvi doduše rodom Gal, a sljedeći Kalabrac. Tomu naime Gislebertu, koji je na kraljevu dvoru obavljao vojnu službu, kao što je on sam pred nama ustvrdio, ukazujući mu se u noćnom viđenju jednom i drugi put i treći put preblažena djevica i mučenica Agata zapovjedila je da je, potajno odnesenu iz crkve u kojoj je ležala, vrati u Cataniju, gdje je za Krista bila okrunjena mučeništvom. To viđenje, budući da se nekima čini nevjerojatnim, mi nismo trebali raspravljati na vagi ljudskoga razuma, nego ga prepustiti sudu Boga koji sve F zna. Ovo ipak možemo istinito potvrditi, jer da Bog nije htio, preblažena se djevica ne bi vratila k nama. Uostalom, mi slijedeći zakon povijesti, nastavimo s ostalim po redu.

4 Gislebert je dakle, bojeći se da sam započne tako velike pothvate, pozvavši druga vjernošću povezanoga s njim Goselina, u mirno doba noći zajedno s njim, podmetnuvši ljestve, ušao u crkvu u kojoj je ležalo tijelo djevice, i pronašavši gaf u pohvalnoj krađi su ga ugrabili, i s poštovanjem ga položili u košaru sa svih strana ispunjenu mirisnim ružama. I odmah se vrativši u Goselinovu kuću, s blagom koje im je božanski dodijeljeno, brzim korakom, časnu glavu djevice pohranili su u dvjema zdjelicama, s koliko su god mogli počasti. A ostale udove, da ne bi mogli biti otkriveni bilo kakvim znakom, donijeli su u dva tobolca, koja u pučkom govoru nazivajug Turcasias.

5 U međuvremenu, glas o tako velikom događaju odmah se proširivši posvuda, uz narodno komešanje doletio je sve do ušijuh vladara, govoreći da se njemu i njegovu carstvu dogodio tužan predznak, naime da je izgubljeno Agatino tijelo. I ne trpi odgađanja, te pošto su posvuda poslani glasnici, po cijelom gradu i po obalama susjednoga mora objavljuju se carski

A objavljuju se proglasi da nitko ne odlazi iz grada neupitan. Ali što vrijedi ljudski nadzor protiv domišljatosti Božanskoga uređenja? Nema, kaže premudri Salomon, mudrosti, nema savjeta protiv Gospodina. Jer spomenuti muževi, dok ih nitko nije uznemiravao niti se raspitivao o tom pothvatu, izišavši iz carskoga grada pod Božjom zaštitom, dolaze u morsku luku, i ondje se ukrcavši na lađu, uz povoljan vjetar i brzo veslanje stižu sve do Smirne.
Izr 21, 30 Pristaje uz Smirnu: i ondje hrabri druga potresom uznemirena, k i plovi u Korint:
B Tako nimalo nije smetala zabrana zemaljskoga kralja onome komu se suprotstavlja moć nebeskoga Cara; nije izostala nijedna moćna pomoć.
Tko bi, Kriste Bože, dostojno ispripovjedio tvoja velika djela, koja daruješ nedostojnim slugama milostivim božanstvom? Koji bi ti jezik, ili um, koji naposljetku osjećaj mogao barem na čas uzvratiti dostojne hvale? Jezik šuti, strepi um, svaki osjećaj zamire, dok žele govoriti o tvojim čudesima i ispovjediti darove.
7 Stoga stigavši u Korint, kao što smo rekli, ondje su se zadržali više iz nužde nego po volji četiri dana, želeći pronaći brod koji bi ih vozeći mogao dovesti na Siciliju. Ali kad je želji nedostajalo ostvarenje, nakon napora dnevnoga vremena kad su ih pritisnuli noćni snovi, kao što je poslije pripovjedio Gislebert gore spomenuti, ukazao mu se lik preblažene djevice čudesne ljepote, raspuštene kose, i mnogo se potuživši na njegovu sporost, opomenula ga je da plovi dok ga prati drug: i ujedno mu je u viđenju pokazala lađu koja je već podizala sidro i žurila upraviti svoj kurs. On, odmah se probudivši, i stoga prezrevši štetnu tromost te pohitavši, prema onome:
noću isplovljava Odgodi odgađanja, uvijek je štetilo odgađati spremnima...
C stigao je u luku, gdje u svemu postigavši ono što je htio i dugo priželjkivao, pošto je podijeljena uobičajena vozarina, ušao je na lađu, i bez ikakve pogibelji koja bi prijetila ni njemu ni mornarima, po posredovanju djevice, zajedno s Goselinom, drugom u trudu i savjetu, l pristao je uz obalu Metone.
i dolazi u Metonu: l odatle u Tarent, gdje slučajno ostavljaju dojku svetice:
iz nje mlijeko siše djevojčica: po Božanskom čudu dogodilo se, koja stavivši je u usta poče je sisati, a iz nje je teklo mlijeko čudesne slatkoće.

9 Stoga, dok je djevojčica s najvećom slašću sisala, ukazala se majci slavna djevica govoreći: Ustani i pođi, jer tvoja kći drži u ustima moju dojku; ona ustavši dođe k kćeri, i vidje onu dojku, kao što je bila vidjela u snu, da je drži u ustima. Ostavivši je ondje, žurno je otrčala gradskom biskupu, i po redu mu je sve razjasnila. Kad je to isti saznao, pošto je sazvao sav gradski kler i okupio narod na jedno mjesto, došli su u ophodu na mjesto gdje je već bila ostavljena djevojčica. Svi su zajedno došli, želeći izvući spomenutu dojku iz usta djevojčice, ali ni milovanjem ni silom nisu je mogli izvući. Tada je biskup zapovjedio da se svi svećenici ispovjede s pobožnošću i poštovanjem, i da svatko ponaosob treba pristupiti djevojčici, ne bi li možda među njima bio tko hvalevrijedan po glasu i životu, kojemu bi spomenuta dojka bila božanski darovana. Kad je i to izvršeno, ni tako nikako nisu mogli dobiti spomenutu dojku.

10 Tada neki svećenik dobra života, urešen čestitošću običaja, kaže biskupu: Neka bude ophod u crkvu m sv. Katalda. Tada je po biskupovoj zapovijedi učinjen spomenuti ophod. Dok su pjevali litanije i došli do blažene djevice Agate, pjevajući: SV. AGATO, MOLI ZA NAS, djevojčica, koju je svećenik nosio u naručju, izbaci dojku iz usta u krilo samoga svećenika, a svećenik, zadržavši je, s poštovanjem ju je predao biskupu, i tako su shvatili da je to bila dojka slavne djevice Agate. Tada je onaj svećenik, uz biskupovo dopuštenje, dao da se od njegove kuće izgradi crkva u čast djevice Agate, i ondje služeći pod redovničkim odijelom najsvetije je dovršio svoj život.
m poslije u ophodu dragovoljno predaje svećeniku, E koji svoju kuću posvećuje svetici.
a Rekli smo gore u latinskim Aktima u 1. ispitivanju u 1. broju u bilješcic. da je za trećega konzulata Decija mučeništvom okrunjena sv. Agata, godine Kr 251., b Proteklo je od mučeništva sv. Agate do prodora Saracena 377 godina, to jest od godine 281. do 828. S.d tek nakon 212 godina preneseno je u Carigrad njezino tijelo: premda su neke njezine moći bile i prije prenesene i u Italiju, i u Carigrad također, odakle ih je u Capuu prenio biskup sv. German, kao što je prije rečeno., e Ovo je bio Mihajlo IV. ili Paflagonac, kao što je prije rečeno, muž Zoje, kćeri Konstantina VIII., i po njoj je zadobio Carstvo. Prije toga je ipak, kao što smo gore iz Kedrena naveli, car Bazilije, otac te iste carice Zoje, pripravio rat protiv sicilskih Saracena i unaprijed poslao protospatara Oresta. Možda su i drugi smišljali takav pothvat: prvi ga je po Manijaku dovršio Mihajlo., d Kalistu 2. naslijedio je Honorije 2. god. 1124. 28. prosinca, a umro je 14. veljače 1130., e Pirro ga naziva Goselmom., I Isto. djelo., g Isti Tharcassios, i poslije Tarchasios., h Kalojovana, ili cara Ivana Komnena., i Pirro, plovidbom sve do Armenije., k Pir. kad je svanuo dan, poravnavši lađu, odatle itd., 1 Metona, grad na Peloponezu, o kojemu je 31. siječnja kod Životopisa biskupa sv. Atanazija i drugdje bilo govora., m Sv. Katald, biskup i zaštitnik Tarenta, štovan je 8. ožujka, po svjedočanstvu Ferrarija.
GOD. 1580. PAP. 80.
F

Tijelo sv. Agate preneseno u Kataniju, čudesa učinjena toga dana.

Ovo smo već ispripovijedali da bi bila jasna neizmjerna čudesa kojima je vrhovna Blagost proslavila svoju Djevicu. Vratimo se stoga slijedu povijesti. Položivši dakle udove u tobolce slavne Djevice, odatle su spomenuti Gislibert i Goselin otišavši lađom ubrzo stigli na Siciliju. a Ali prije nego što nastavimo dalje, recimo ponešto o položaju mjesta prema predaji starijih. Sicilija, nazvana po Sikulu, Herkulovu sinu, opisuje se kao jedna od pokrajina Italije, od koje je odvojena prilično uskim tjesnacem, ali pogibeljnim razdvajanjem, a pruža se trima rtovima zdesna i slijeva, Pelorom, Pahinom i Lilibejem. Taj tjesnac kojim se, kako rekosmo, odvaja od Italije, ima Haribdu i Scilu, za koju se po basni kaže da je opasana psima i da laje na brodolome pomoraca. Uz njega je smještena Mesina, grad znamenit po građevinama, veoma bogat dobrima, koji po dostojanstvu mjesta s pravom stoji na čelu cijele pokrajine. K njoj su spomenuti muževi, nositelji relikvija

A relikvija blaženije Djevice Agate, dovršivši plovidbu, stigli, i ostavši ondje već sigurni, odmorili se kroz tri dana.

12 Gislibert pak, želeći ispuniti ono što je namjeravao u umu, primivši spasonosni savjet, ostavi u Mesini druga, nimalo ne sumnjajući u njegovo poštenje, s tijelom Bogu posvećene Djevice u nekoj kući, i žurno je dolazio u Kataniju. A ja, Mauricije, koji nezasluženo vršim biskupsku službu istoga grada, u ono sam vrijeme boravio u nekoj utvrdi naše Crkve, koja se zoveb Jacij: kad je onaj isti čovjek onamo stigavši izjavio da želi sa mnom razgovarati u tajnosti, te nakon izrečenog pozdravnog oslovljavanja, uklonivši sve ostale, razgovarao sam sa samim, pošto je zapazio da svim naporom i svim čuvstvom duha težim za relikvijama preblaženoga tijela i da sam, po uzoru onoga evanđeoskog trgovca koji je našavši dragocjeni biser prodao sve i kupio ga, posve spreman za tako veliko blago dati sve što mi je povjereno prema mjestu i vremenu, redom je izložio događaje. I pobožno je zatražio da se pobrinem poslati s njim dvojicu od naše braće radi prijenosa svetih relikvija.

13 Smatrajući dakle da nije neprikladno ono što je rekao, poslao sam s njim u Mesinu što je moguće brže dvojicu vrlo poštovanih monaha, Holdomana i Luku, koje sam smatrao prikladnima da vjerno izvrše tako važan pothvat, kako bi tako veliko blago, nama darovano Božjom velikodušnošću, prenijeli s dužnom čašću. Oni, ne ispunjavajući naloge mlako, uz svu hitrost donesoše najsvetije tijelo, pred kojim sam ja, radostan na pogled, pao ničice na zemlju pred svima koji su bili sa mnom i ponizno se poklonio Bogu. Zatim sam pobožno izvadio relikvije iz Turkasa, i odmah je potekla čudesna ugodnost mirisa, tako da se,d prema onoj evanđeoskoj riječi, sva kuća ispunila najugodnijim nektarom. Položivši ih brižljivom skrbi u novu škrinju, dostojnu tako velike stvari, u istoj utvrdi, radosno sam pohitao u Kataniju i svima od braće okupljenima na jedno mjesto priopćio što se dogodilo. Oni, slaveći Boga, začetnika svake dobrote, sa mnom su zajedničkom odredbom odlučili da ponizno i ujedno radosno iziđemo u susret istoj našoj Gospođi i da je s hvalospjevima i pohvalama vratimo u grad gdje je, svladavši neprijatelja, zaslužila palmu mučeništva i ujedno djevičanstva.

14 Na određeni dakle dan, to jest 17. kolovoza, nju su neka naša braća časno donijela iz utvrde koju smo spomenuli. Mi smo pak izišli njoj u susret, spasonosno pridružujući znak poniznosti svečanoj radosti, idući bosi i u bijelim haljinama. Na taj pak neobičan i uistinu izvanredan prizor došlo je do velikog okupljanja naroda oba spola, različita položaja, dobi i vjere, tako da su nam smetali idući i vraćajući se i sami sebe veoma pritiskali stiskom: ondje se dogodilo nešto posve dostojno pripovijedanja i što treba naviještati na hvalu blaženije Djevice. Od spomenute utvrde sve do Katanije, na prostoru kamenita puta od trideset i osam stadija,f dva su dječaka nosila upaljene voštane svijeće pred relikvijama svetoga tijela, koje nisu izgubile svjetlo ni od puhanja vjetrova ni odg dječačke, kako biva, nepostojane lakomislenosti, nego su ga uvijek sačuvale najsjajnijim. Takvim dakle dostojanstvom i tolikim trijumfom htjela se vratiti u baziliku svoga grada, koju joj je svemogući Bog dodijelio pravom trajne povlastice, gdje, položena na doličnom mjestu, golemih čudesa radi svuda pokazuje kolike je snage i slave kod Krista.

15 h Istoga pak dana, već kad se nagnulo prema večeri, neka djevojka, kako se govorilo, od rođenja slijepa, ujedno uzeta u ruku i u nogu, došla je pred sveto tijelo da zatraži lijek i vjerno se poklonila, te je, na naše i mnogih drugih gledanje, primila vid i po Djevičinu posredovanju zadobila zdravlje obaju udova.

16 Druga je također žena, rodom iz Cosenze, već od davno prošloga vremena bila mučena okrutnim zlim duhom; došavši pred blaženo tijelo, šištanjem i zavijanjem svjedočila je kako se njezino svratište drži za okrutnoga gosta. Priskočila je i ovoj najdraža Djevica, koja je i zlog duha otjerala i nju vratila prijašnjemu zdravlju; dok su je nazočni promatrali zdravu kako pobožno utiskuje na sebe znak životvorne Križa i dok su odjekivali napjevi hvala Bogu, braća koja su počivala na ležajima, odmah probuđena zvučnošću glasova, ustadoše i, pridruživši se narodu, počeše pjevati TE DEUM LAUDAMUS uz odjekivanje zvona.

17 Dok je pak još odjekivalo to čudo po ustima pjevača u radosnom klicanju, neka žena, imutkom siromašna, a vjerom najbogatija, prinese blaženoj Djevici Agati sa suzama i molitvama svoga sina, od rođenja nijema. Njemu je blažena Djevica podijelila novu, dotad neuobičajenu sposobnost govora, te je, obradovavši majku zdravljem sina, umirila njezinu dugotrajnu tugu. Vidjevši to, sve više i više se uzdiže klicanje naroda koji hvali Boga i blagoslivlja njegovo ime.

18 Ipak presveta Djevica nije prestala sa započetom dobrotom: jer neka djevojka, pet godina lišena vida, poče vikati: „Zahvaljujem Bogu jer sam bila lišena vida i sada najjasnije vidim.” Obavivši dakle svečano naviještanje tolikih i takvih čudesa, braća su po običaju obavila jutarnje bdjenje i tako se s velikom radošću vratila na svoje ležaje. a Pirro neposredno dodaje, izostavivši opis Sicilije: i pristadoše u Mesini, gradu znamenitu po građevinama., b Pir. Jacij., c Isti, odmah svečano., d Isti vrlo vjerno izostavlja ove riječi. Čini se da autor aludira na ono iz Iv 12, 3: I napuni se kuća od mirisa pomasti., e Pirro: okupivši kćeri na jedno mjesto; pogrešno, kao što je očito iz onoga što slijedi, gdje se nazivaju našom braćom, to jest klericima ili monasima Katanije, tijelo Svetice nosećie., f Pir. dok narod, g Radije bih, dječačke. Pirro ima: ni od pogibelji (kako biva) nepostojane lakomislenosti., h Sljedeće kod Pirra nedostaje.

Okupljanje uz tijelo sv. Agate, neki na putu obranjeni, ozdravljeni.

A dok mi želimo redom pripovijedati druga čudesa koja su po njoj učinjena, da tko u to ne bi posumnjao, postavljamo za svjedoka i suca Gospodina, ljubitelja istine, po čijem svjedočanstvu neka vjeruje da mi ne govorimo ništa strano stazi istine po običaju onih koji hvale, nego da, da opširnost ne bi stvorila dosadu, mnogo toga izostavljamo. Što se naime čini nepravednijim od toga da se F hvala onih koji su istini uvijek ugađali vjerom i djelima boji bilo kakvim primjesama laži? Jer oni, da su htjeli dok su živjeli biti pokriveni lažima, nikako ne bi nakon smrti došli do zajedništva istine. Neka je pak daleko od umova vjernika, koji vjeruju da će i za isprazne riječi položiti račun na dan budućeg suda, da u ludoj drskosti naviještaju nešto izmišljeno kao na pohvalu svetih. To dakle nužno unaprijed kušajući, zazovimo istoga Gospodina da bude nazočan kao prethodnik naše nakane i, zadovoljni jedino plaćom buduće nagrade, ne mareći za uglađenost riječi, iznesimo ostalo što preostaje pučkim govorom.

20 Neka ugledna žena, u braku sjedinjena sa upraviteljem trpeze sirakuškoga upravitelja, nekoć opsjednuta ili okrutnim zlim duhom, dođe k Prijateljici Božjoj da bi njezinim molitvama zaslužila biti oslobođena od nasrtaja njezina neprijatelja; i nije bila iznevjerena u svojoj molbi, jer je i oslobođena od navale zloga duha i, primivši pričest Gospodnjega tijela, nama i svima koji su bili nazočni javno je pokazala znakove svoga spasenja. Njezin pak muž, čestitajući joj na zdravlju i ne zaboravljajući dobročinstvo koje mu je po Djevici bilo udijeljeno, dođe zajedno sa suprugom k njoj da zahvali, prinese dar i vrati se svomu domu blagoslivljajući Boga.

21 Glas o njezinoj dobroti, Odmah leteći po gradovima I odjekujući, poziva Kako daleke Tako i bliske, Opominjući sve Da trebaju pohoditi Svetu Božju I ono što im je potrebno Od iste tražiti,

Bolesnima jasno uvjeravajući Da traže zdravlje, A zdravima da ištu Oproštenje prijestupa.

Oni koji, ne znajući za uspavanu tromost U ovoj stvari I svjesni grijeha koji ih Mnogo pritiska, S jednakim zavjetom pohađahu Dvoranu svete Djevice I zahtijevali da im se otpusti Krivnja zločina:

Njima je uši priklanjala Presveta Djevica I pomagala im najmilostivijom Pomoću, Liječeći ih od svake tjelesne Bolesti I oslobađajući ih od čvorovita Sotonina veza.

22 Ne dugo zatim ista Djevica, naša Gospođa, brižna za naš mir, pohodi noću u snu nekoga od velikaša ove zemlje, istaknuta bogatstvom i najvišim plemstvom, imenom Henrika, te mu se obrati blagim glasom da što brže pođe pohoditi nju. On, odmah probuđen, dok neodlučan sjedi u postelji, nije htio otkriti supruzi koja je zapitkivala što je to, nego je, pritisnut težinom sna, ponovno predao udove počinku. Njemu se ukaza sveta Djevica uvjeravajući ga u to isto. Ubrzo on, čovjek oštroumna duha, shvativši Božju volju, otkri ženi što je vidio i dođe u crkvu Djevice. Ispunivši dugove svojih zavjeta, postade prijatelj katanijskoj braći, koje je nekoć zbog nekih razloga držao mrskima, te se tako s velikim dobitkom duhovnih probitaka vrati u svoju kuću. Kad bi se tako dogodilo onima koji napadaju tu kuću, a možda će se i dogoditi, jer prema onom pjesničkom:

C Doći će ugodan čas kojemu se nećeš nadati.

23 Da bismo pak ukrotili bezumlje onih koji drsko otvaraju usta protiv svetih, želimo ispripovijedati ono što je vrijedno spomena, kako bi se svatko tko to čuje prestrašio i iskazao doličnu čast svetima koje svemogući Bog časti. Neka je žena boravila u gradu Mesinjana, u čijoj su kući nositelji relikvija blaženije Djevice Agate, kojih smo se gore spomenuli, primili neko gostoprimstvo. Kad su joj susjedi prisno govorili: „Hajde, ne oklijevaj pohitati u dom blaženije Djevice i mučenice Agate, da kao što se ona udostojala ući u tvoju kuću, tako se za tebe udostoji moliti Božju blagost”, žena, naduta ohološću, reče da ona ne odlazi. Ali drsku riječ odmah je stigla teška osveta: jer njezino uho, koje je prezrelo poslušati najspasonosnije opomene, mučeno velikom boli, bilo je osuđeno na najpravedniju gluhoću. I budući da je teško praćati protiv bodljika, dođe prisiljena nuždom u Kataniju i pred najmilostivijom Djevicom poče sa suzama ispovijedati svoju krivnju; njezinim molitvama najblaža Djevica odazva se i izliječenoj od boli vrati prijašnje osjetilo sluha.

Tada žena, vičući: „Hvalu ću tebi, blažena Djevice, Uvijek”, reče, „prinositi, ja koja sam, udarena spasonosnim udarcem,

Osjetila brz lijek po tvom sućutnom suosjećanju. Sa mnom neka glasno kliču svi koji vide tvoja čudesa: U tebi neka se hvali Bog, u tebi neka se proslavi.”

Zatim tako kažnjena ulazi u svoj dom, pripovijedajući svima velika djela Boga koji udara i liječi.

24 U sljedeće pak vrijeme učinjeno je po blaženoj Djevici, uz Božju suradnju, drugo čudo. Neki tesar, imenom Mihael, bio je kroz dvije godine uzet od kljenuti, toliko da se bez tuđe pomoći nije mogao podići. Čuvši glas o čudesima učinjenima po relikvijama svete Djevice, sjedeći na magarčiću, dolazio je u gore spomenuti grad da potraži pomoć. Približavajući se pak onoj rijeci koja je udaljena dvije milje od grada, zamoli prolaznike da ga skinu sa životinje na kojoj je nošen. Kad su ga skinuli, učvrstivši se sklopu otečenih i uzetih udova (čudesno za reći), bez ičije potpore prijeđe rijeku i, idući pješice na vlastitim nogama, stiže sve do Katanije. I predstavljajući se svima, zahvaljujući Bogu i njegovoj službenici, vjerno je nastavio izlagati zbivanje svoga ozdravljenja, te je uz svjedočanstvo mnogih postalo jasno da je on i kroz tako dugo vrijeme bolovao od lošega zdravlja i da je po sv. Agati zaslužio potpuno zdravlje na način kako je rečeno. Zbog toga ponovno, uz radost klera i klicanje naroda, zvone zvona.

I svi Gospodinu prinose napjeve hvala, Premda, kad bi bilo stotinu jezika i stotinu usta, A glas stotinu puta ujedno zatim davao zvuke, Ne bi mogao izreći čudesa njezinih znamenja.

Tko bi naime nabrojio mnoštvo slabih koji boluju od raznih bolesti, od kojih se mnogi Božjim darom liječe, a drugi se, po njegovu skrivenu, ali uvijek pravednu sudu, ostavljaju u svojim nemoćima? Jer nije ljudski istraživati zašto se jednima daje zdravlje, a drugima neizlječiva bolest; a blažen je onaj koga opominje Gospodin.

25 Na dva pak načina, kako znamo iz Svetoga pisma, Gospodin najpravednije kažnjava one koji čine zlo, to jest da ili oni sami prestanu griješiti skršeni strahom od kazni, ili da se drugi boje činiti slično, opomenuti njihovim primjerom. Zbog toga ne smijemo prešutjeti opakost nekoga svodnika i najbržu osvetu kojom je bio kažnjen, da bi njemu slični čuli i u strahu od nje prestrašili se da ne postanu oponašatelji; jer prema onoj Salomonovoj: tko hodi jednostavno, hodi pouzdano; a tko izopačuje svoje putove, očito luta. Među nebrojenim mnoštvom ljudi koji su sa svih strana hrlili k tijelu blaženije Djevice, dogodi se da je neka ženica dolazila radi molitve; dok se ona malo ukloni s puta radi tjelesnih potreba, a njezini suputnici malo poodmaknu, dođe neki svodnik i požudnim nagovaranjima ju je navarao da se s njim sjedini u zločinu. Žena pak, dršćući i uporno se bojeći tako opakoga djela: „Daleko bilo”, reče, „brate, daleko bilo; neću se oskvrnuti takvim zlodjelom, jer želim pohitati u dom svete Djevice Agate, naše Gospođe, i stoga je ne mogu tako opako uvrijediti. I ti odbaci od sebe takvu pogubu đavolskoga nagovaranja da ne navučeš na sebe srdžbu presvete Djevice i odmah pogineš zlom smrću.” Svodnik pak, posve gluh na to, pokušavao je nad ženom izvršiti nasilje; njoj koja se opirala i protivila koliko je mogla pritekla je u pomoć ona k čijoj je dvorani išla, koja je čudesnom snagom oslobodila svoju službenicu, a njega, strašno ga obuzdavši, lišila sposobnosti govora. Da to nekomu ne bi izgledalo nevjerojatno, nazočni su vrlo mnogi najpouzdaniji svjedoci koji istinito tvrde da su to vidjeli svojim očima. A mi, spominjući ovo strašno čudo radi obuzdavanja razvratnih i lakomislenih, vratimo se onomu što smo počeli govoriti.

A poglavlje IV.

Bolesnici i opsjednuti izliječeni po sv. Agati.

Ponekad svemogući Bog, čijega su sudovi velika bezdana, u čudesnom rasporedu svoje providnosti dopušta da neki od njegovih slugu na neko vrijeme obole, kako bi, ako u njima ima čega suvišnoga, bilo odrezano tjeskobom boli, da bi mu tim predanije služili što mu, kažnjeni očinskim udarcima, čišće pristupaju. Jer kako kaže blaženik, posuda izabranja, Apostol: koga ljubi Gospodin, ispravlja i kažnjava; a šiba svakoga sina koga prima. Zato se pravednik mora radovati u mukama, a opak se mora bojati u svojim napredovanjima. U ovome životu Bog mnogokrat prašta opakima, a ne prašta izabranima. U budućem pak životu zauvijek prašta pravednima, a nikada neće oprostiti opakima. Vrlo je dakle potrebno da se pravednik u ovome svijetu kažnjava Gospodnjim udarcima, da se ne bi isprazno uzoholio zbog svojih dobrih djela i izgubio plod vječne nagrade. To ćemo bolje pokazati ako na njezinu slavu ispripovijedamo iznenadan udarac nekoga brata i najbrže ozdravljenje po slavnoj Djevici i mučenici Agati. Neki je naime grčki opat, muž vrlo častan, doznavši za povratak blaženije Djevice i čuvši također čudesa koja je po njoj činio Gospodin, dolazio iz sicilskoga grada Traina u Kataniju sa sedmoricom monaha; od njih su neki jahali, a neki išli pješice na vlastitim nogama. Među njima je bio neki novak, imenom Opat, koji je brzo trčeći žurio u dom svete Djevice, ali, pogođen iznenadnim otokom i najvećom boli desne noge, nije se mogao pomaknuti s mjesta. Nije znao što da čini i kamo da se okrene. Opat pak, suosjećajući s boli brata, zapovjedi mu da koliko može pohita u ćeliju, koja nije bila daleko, i da ondje pričeka njegov dolazak i povratak, kako bi se zajedno vratili u svoje boravište. Kad je pak opat otišao s monasima, onaj bolesni monah, legavši na tlo, zaspa nasred puta. Njemu se blažena Djevica ukazavši u viđenju obrati: „Što radiš”, reče, „brate?” A on: „Htio sam, Gospođo, željno doći pred lice blaženije Djevice Agate, ali, presretnut svojim grijesima, pogođen sam nemoći iznenadne bolesti, i zato sam ostao ovdje na putu lišen svake utjehe.” Tada mu ona: „Ustani”, reče, „brate, i slijedi me, jer ja sam Agata za kojom se zamaraš u želji, da dođeš do viđenja njezina tijela.” Probudio se monah od tako velika i takva slatka viđenja, te je sebe doduše našao zdravim, ali Djevicu, s kojom je razgovarao, nije mogao vidljivo ugledati. I dok je mislio da ide prema ćeliji u kojoj mu je bilo naloženo da ostane, na prilično zapanjujući i divljenja vrijedan način pretekao je, a da nije znao, opata i monahe, koji su već bili otišli, i kao da je preletio sav onaj prostor puta, našao se nedaleko od zidina gore spomenutoga grada. Prepoznavši ga pak opat i vidjevši da ih je pretekao tolikom brzinom, ne znajući za stvar, znatiželjno raspituje kako je i odakle došao. A on, nipošto nezahvalan na svome zdravlju, ispripovijeda redom sve što mu je sveta Djevica učinila i rekla. Tada opat i monasi, jednakom voljom i radošću, glasno hvaleći Boga, uđoše u grad i, štujući prečisto tijelo žrtvom svoje hvale, kako su željeli, postigoše svoju želju. Pošto je to obavljeno, radosni se vratiše u svoj samostan. Uistinu je to ono što smo gore rekli: da se radi koristi, bilo svoje bilo drugih, oni koji služe Gospodinu sada kažnjavaju i tim spasonosnim bičem uzdižu s boljega na još bolje. Nitko, kad vidi da opsjednute muče nečisti duhovi, neka ih ne prezire kao da su ostavljeni od Gospodina, nego neka suosjeća s ljudskom D bijedom, koja mnogokrat ne dragovoljno, nego prisilno, sluša Božje zapovijedi, kako bi po tome, prema onoj Apostolovoj, ponekad bio predan Sotoni na propast tijela, da duh bude spašen u dan Gospodnji. Dakle, kad god vidimo da su neki u tijelu predani đavlu, vjerujmo da se to događa od Boga, pravednoga suca, iz dvaju razloga: to jest ili radi tjelesne kazne vremenito, ili radi osude zauvijek; ali komu god to bude na štetu, neka nama bude pouka za strah Gospodnji.

27 Pošto smo pak ono gore zabilježili radi opomene, iznesimo sljedećim stilom ozdravljenje nekoga opsjednutoga. Neki podrijetlom iz grčkoga naroda, imenom Spihije, boravio je u utvrdi koja se zove Geracio, pod monaškim zavjetom, u molitvenici sv. Prvomučenika Stjepana. Njega je već kroz deset godina mučio najopakiji zli duh, koji ga je, kad bi ga spopadao, zadržavao kroz razdoblja od sedam sati; njegova majka, imenom Ana, doznavši iz glasina koje su odjekivale na sve strane da je svemogući Bog već po zasluzi presvete Djevice oslobodio mnoge koji su trpjeli od nasrtaja zlih duhova, došavši u pratnji sina u dom iste presvete Djevice, molila ju je uzdasima, suzama i riječima da mu milostivo udijeli zdravlje. Zavjetovala se također Gospodinu da će, ako joj izliječi sina, ostaviti svijet i u monaškom načinu života trajno mu služiti. Sveta se pak Djevica, milosrdno se smilovavši nad jadnom bijedom, prihvaća vjeru majke koja moli za sina i udjeljuje pomoć koju je bila zamoljena; jer kad su oboje predali udove snu umorne od dugotrajna napora, učinilo se onomu opsjednutomu da najsjajnija zvijezda izlazi iz zdjelica, gdje je bila sveta glava, i lagano sjeda na njegovu glavu. On, smjesta ustavši, ispusti najstrašniji glas, tako da se prestrašiše svi koji su bili nazočni. Zatim mu se pak ukazala blaženija Djevica i mučenica i upitala želi li biti izliječen. Kad mu je ona odmah odgovorila: „Hoću, Gospođo moja, i zato sam pobožno utekao k tebi”, ona, udarivši opsjednutoga pljuskom, najmoćnije zapovjedi zlomu duhu da iziđe iz njega. Ostavivši ga, sasvim ga je odonda ostavila nepovrijeđena, a on, ustavši zdrav, priopći nazočnima da je vidio kako je neka zmija čudesne veličine, mrtva, ispala iz njegova vlastita usta. Njegova pak majka izvrši ono što se bila zavjetovala te se, završivši trodnevnice, zajedno sa sinom, radujući se i blagoslivljajući Svevišnjega, vrati u svoj dom.

C

Druga čudesa sv. Agate. Epilog povijesti.

Zaključak povijesti.

Ne samo nazočnima je najčuvenija Djevica, nego je i mnogokrat, otklonivši neke različite tjeskobe, udjeljivala mnoga dobročinstva odsutnima, kako bi se pokazalo da je onaj anđeoski epigram posve najistinitiji: Mentem sanctam spontaneam, honorem Deo, et Patriæ liberationem. Dakle, ne dugo vremena nakon tih primjera koje smo zapisali, neka žena iz Mesine, kršćanka i bogobojazna, pridružila se nekim mornarima koji su radi molitve plovili u Kataniju. Ona je, premda trudna, ipak bila bez vida na jedno oko i bez sluha na jedno uho, te je poduzela to tegobno putovanje kako bi po Bogu posvećenoj Djevici i mučenici Agati zaslužila biti vraćena prijašnjemu zdravlju. Ali izmorena morskim valovljem i zadahom kaljuže, od čega vrlo mnogi obično osjećaju mučninu, slaba žena, gotovo razderane utrobe od veoma učestala grcanja, počela je povraćati krv i toliko ju je pritisnula tjeskoba da su suputnici mislili da je posve izdahnula životni dah. Kad su je oni češće poticali i kad se činilo da ima više znakova smrti nego A nego života, odlučiše skrenuti k obali kako bi mrtvo tijelo, kako zahtijeva čovječnost, bilo predano ukopu. Ali ne nalazeći prikladno mjesto da bi se takva služba prikladnije ispunila, htjeli su baciti tijelo u more. Takav naime ukop u takvu pogibelji ponajviše prisiljava da se izvrši nužda smrti. Neki se pak vojnik vozio istom lađicom, koji je branio da se to učini prilično razumnim i skromnim govorom, govoreći da mu se čini da nju, bilo mrtvu bilo živu, moraju najpravednije prevesti na ono mjesto kamo je morala žuriti. I ujedno je pokrivajući s ostalima očekivao ishod stvari. Nakon razmaka od četiri sata ona žena, koja je tako ležala bez daha, zijevnu, otvori oči i, na čuđenje i radost svih, pokaza da uistinu živi, te, obrativši se mornarima, poče brižno raspitivati tko ju je stavio u tu lađu. Kad su joj oni naprotiv rekli: „Ti sama, ne po drugima, nego na svojim nogama ušla si ovamo”, žena, došavši k sebi, reče ovako: „Ja pouzdano znam da sam bila u zanosu odnesena iz tijela i da sam se nalazila izvan zidina nekoga grada u nekoj bazilici, gdje je bilo mnoštvo odjevenih u bijelo, koji su nekoj Djevici izvanredne ljupkosti pjevali napjev najugodnijega pjevanja i nazivali je njezinim vlastitim imenom sv. Agatom; upitana od nje što tražim, odgovorila sam da sam došla po njezinu pomoć kako bih od nje zaslužila postići dugo željeno zdravlje. A ona me, blagoslivljajući me desnom rukom znakom Križa, reče: ‚Idi u miru, jer si postigla ono što si vjerno zatražila; a pohiti u moj dom, jer ću ondje ispuniti svoja obećanja tebi.‘” Mornari pak, ohrabreni tim riječima, najbržim trkom stigoše sa ženom u Kataniju; dok je ona, ozdravljena, počivala pred najblažom Djevicom, kad je odjekivao početak noćnoga časa, zaslužila je ujedno vid i sluh po njezinu posredovanju i potaknula sve koji su to gledali C Da neizmjernim hvalama uzdižu djela Grmljavnika.

29 Istoga dana kada se to zbilo u Kataniji, neki starac, imenom Ivan, već dvije godine slijep, dolazio je u grad iz gore više puta spomenute Mesine. Kad je stigao do mjesta koje se naziva Tri samostana, prateći ga jedan psić, ne slučajno, nego, kako vjerujemo, po Božjem migu, onaj pas je na neobičan način pobjegao i ostavio starca, koji nije poznavao puta i bio je lišen svake utjehe. Starac je pak, obilno kvaseći lice suzama, tražio pomoć od Boga. Njemu je po molitvi Djevice sv. Agate vratio vid jednoga oka, a ona sama, spustivši se glasom odozgo, opomenula ga je da nastavi započeti put radi pohoda njezinim relikvijama. Poslušao je i, kad je došao u utočište presvete Djevice, pomolio se i primio, što mu je s neba bilo obećano, posve potpunu jasnoću obaju očiju. Zatim, opomenut po noćnom viđenju od iste, postao je propovjednik svoga ozdravljenja, glasom i ujedno ustima svima podjednako obznanjujući da je po sv. Agati zadobio Božje milosrđe.

30 Ovo što smo sada rekli o čudesima presvete Djevice Agate neka bude dostatno. Uostalom, potičemo čitatelje da, ako u ovome govoru nađu što neprikladno i suvišno, to pripišu našoj slabosti; a što je pak prikladno i korisno za probitak, neka povjere Bogu, darovatelju svih dobara. Završivši dakle razmatranje ovih čudesa, držimo se kraja i izrecimo i ove stihove na hvalu blaženije Djevice.

Radujmo se, braćo, i proslavimo Krista, Kojega darom imamo dar tolikih stvari. Koji nam je vratio štovanja vrijedno tijelo svete Agate, Štoviše dao, više od zemaljskih stvari ljubljeno. Kome se s pravom ništa zemaljsko ne može usporediti, Kojega je Bog na nebu htio da bude bez kraja blažen.

Na tom prijestolju sjedeći, sjedinjena s Kraljem nebesa, Kuca i moli njega, podižući posrnuća svojih. Nekoć ostavljajući nas otišla je u kraljevstva Istoka, Ali se, smilujući se svojima, sada vratila u svoje krovove. Nisi dobro sačuvala takvo blago, Grčka, Koje je ujedno uvećalo snage i carsko prijestolje. Nije ono bilo tvoga, nego napokon našega prava, Odneseno krađom, krađom bez krivnje kradljivca. Gdje god je kod Krista smještena na uzvišenu sjedištu, Kad god je moćna najčuvenija blažena Djevica, Čudesa koja se po njoj zbivaju pokazuju posvuda, Po kojima se vrlo mnogi spašavaju od Sotonina gnjeva. Oslijepljenima vraća vid, a nijemima govor Daje i bolesnicima ponavlja svaki lijek. Ti koji sumnjaš u vjerovanje, ako hoćeš, vidjet ćeš ta znamenja, Ni kad to vidiš nećeš moći šutjeti. Sretan i radostan raduj se, katanijski grade, Neće te više prekriti ni strašna glad ni okrutan mač. Sjećajući se svoga reda, monaški se rede raduj, Odgoneći tužne stvari, plješći zbog tako velike Djevice. I ti, kleriku, izreci Otkupitelju radosnu pjesmu, Potičući sve sa sobom na sveta djela. I puče, preporođen na svetom zdencu krštenja, Ostavi svoja stara djela i budi obnovljen. Novi Kralj vozi u višnje krajeve one koji se na pravi način obnavljaju, I gura u pakao one koji se ukoreni u prljavštini. Njegove goste prima bijela haljina, Prijateljstvo Kralja i svjedok vjere u svemu. Tko nema te haljine, svezanih ruku i nogu, Bačen u tamu, ispaštat će kazne opake zloće. Hvala neka je trajna kroz sve vjekove moćnomu, Kojega Djevičine molitve donose toliko povoljnih darova. Kome ćemo ujedno posvetiti svoje duše i tijela, Kojega darom imamo tako drag dar. A nas Djevica uvijek neka preporuči istomu, Koji se ne mijenja, nego ostaje jedan i isti.

Čudesa sv. Agate

koja je opisao monah Blandin.

Katanija sačuvana pomoću sv. Agate. Izliječeni bolesnici, osobito opsjednuti.

Dakle, dok glas o najizvrsnijoj Djevici i mučenici Agati obilazi mnoga zemaljska prostranstva, na mjesto na kojem se čuva njezina časna škrinja sa svih strana natječući hrle iz određenih razloga; jedni naime traže tjelesni lijek, drugi zaštitu sebe i svojih, drugi oproštenje zlodjela; ali za posljednje, premda se čini da su najmanje uslišani, ipak vjerujemo da su uslišani ako vjerno mole, štoviše još više, jer što dostojnije ištu, to brže postižu. Oni naime traže zdravlje koje će opet oslabjeti, a ovi ono koje nema kraja. Veće je naime uskladiti molitvama život izabranika od dostojnoga s dostojnim nego u sadašnji život pozvati mrtvaca koji će umrijeti. Da je oboje učinila ova sveta mučenica, ne sumnjamo.

2 Kad se dakle okrenula godina, nekoliko dana prije primanja slavne Djevice, provalivši iz Španjolske, gusari zauzeše otok Siciliju. Počinivši pak veoma mnoga zla, radosno prilaze Kataniji da je pogani zauzmu prijevarom; ali prijevara, po zaslugama Presvete, nije ostala nepoznata kršćanima. I premda se nikako nisu mogli oduprijeti tolikom mnoštvu, ipak se pokazuju spremnima i okretnima za borbu; vidjevši ih, narod mrzak Bogu, prestrašen Božjim strahom, odstupi podalje. Istoga pak dana sa Sirakužanima sklapaju saveze, zauzimaju grad, jedne kolju, druge ubijaju, a druge odvode sa sobom, ne ostavljajući ništa osim zidina, koje nisu mogli ponijeti sa sobom. A to što su tako zaobišli Kataniju pripisuje se

A pripisuje se slavi, koja je oslobođenje vlastite domovine.

3 Kad se pak približio dan svete svetkovine, dođe sa svih strana nebrojeni narod; među njima je bila nazočna neka ugledna žena, gotovo svima nama, da tako kažem, poznata, koja je bila posve izgubila službu obaju ušiju. Noću je dakle, posvećujući se molitvi, počela malo drijemati; pristupi Zagovornica, veoma lijepo odjevena u žensku odjeću, okružena sjajnim četama, stavljajući u nesretne uši ušne kapljice, i odmah nestade. Ona pak, ustavši, čudila se glasovima ljudi. A pošto je spoznala da je potpuno izliječena, povikala je i pokrenula sve koji su bili nazočni na hvalu svemogućemu Bogu. Druga pak, lišena vida, iste noći, odagnanih tmina, bi posve vraćena svjetlu.

B Kad se primicao peti tijek godina otkako je tijelo presvete Djevice i mučenice Agate iz Carigrada preneseno u Kataniju, dogodi se da je neka Sirakužanka, imenom Bonamfilia, devet godina opsjednuta okrutnim zlim duhom, Božjim migom na ovaj način bila oslobođena. Kad su se sa svih strana slijevale veoma mnoge čete kršćana na blagdan prijenosa svete Djevice, spomenuta žena, lišena razuma i zdravlja, pod vodstvom svoga muža, imenom Petar, rodom iz Pise, dođe među ostalima. Kad se ona približila svetoj bazilici, nepravedni posjednik poče je mučiti žešće nego obično i uznemirivati okrutnijim mukama. Kad je pak ušla u baziliku i približila se svetim relikvijama, isti okrutni mučitelj, popustivši uzde svoje zlobe, poče svim silama bjesnjeti na njoj i, kao posjed tuđega prava za koji je već osjećao da će mu biti otet, gotovo raskinuvši sklop udova, cijelu je rastrgati; dok je ona grmjela škrgutom zuba i gromoglasnim povicima do te mjere da je nadjačavala zvukove orgulja, koje su tada odjekivale radi svetkovine, i glasove onih koji su pjevali u zboru, poput najjačega groma kojemu je prethodila munja, toliko je uznemiravala cijelu crkvu da nikomu nije bilo dopušteno mirovati ni moliti, osim što je njezin najžešći krik svima koji su pobožno tražili Boga pružao građu za molitvu. Što više? Pošto je cijela ona noć i ne mali dio sljedećega dana protekao u tako velikim nevoljama, dođe čas u koji je valjalo slaviti svetu misnu svečanost. Uredivši dakle ophodnju, kad su svećenici koji su na svojim ramenima nosili sveta nosila došli pred opsjednutu, nazočnošću svetih relikvija toliko se uznemirio nečisti duh da si mogao vidjeti kako se bolesnica muči na zmijski način i biva mučena mnogo više nego obično, te također da jadnom kretnjom udova uistinu ispovijeda da nema nikakva zajedništva Krista s Belijarom ni udjela vjernika s nevjernikom. Kad je bilo pročitano sveto Evanđelje i održan govor egzorcizma puku, kako zahtijeva crkveni običaj, opomenuti su svi da mole Boga za najkršćanskijega cara, za kraljeve i za one koji su postavljeni na uzvišenom položaju, a ponajviše za ono jadno i žalosno Božje stvorenje koje je u sadašnjem slučaju bilo okrutno mučeno, da Bog, koji sve može, po molitvama i zaslugama presvete Djevice i mučenice Agate učini spasenje nad njom. Tada svi oni koji su prije bili u tišini, ganuti bratskom pobožnošću, od mnogih srdaca čine jednu zajednicu i kao zajedništvo protiv nečistoga stanara, upućujući suzne jecaje i srdačne molitve k prijestolju Suca. Ubrzo se moli zajednički, molitvama se kuca na nebo, ime svete Djevice Agate svi često zazivaju. Što mnogo?

Dok tako plamti plamen ljubavi, Oblikujući pobožne molitve jedinstva, Kuca na uši... Božanstva, Ubrzo donoseći darove pobožnosti. Jer dok je časni biskup Mauricije, koji je tada biskupstvo resio nevinim životom, svečano pjevao Predslovlje mise, iznenadnim Božjim migom, protjeravši stanara i očistivši Božje stvorenje, ona je legla gotovo postala bez daha, tako da si mogao pomisliti na onoga dječaka iz Evanđelja, koji je bio više mučen kad je izlazio zli duh nego kad ga je prije isti posjedovao. Vidjevši to, neki malodušni počeše drhtati i, premda uzalud, silno se bojati da ne bi možda zajedno s nečistim duhom izdahnula svoj dah. Ali kad je, povrativši dah, pokazala znakove svoga spasenja, zahvaljujući Bogu i svetoj Djevici i nastavljajući početak ispovijedi svojih grijeha, svi sigurni i radujući se zajedno zbog bratskoga spasenja, pretvoriše suze boli u radost i provališe u hvale darovatelju svih dobara.

5 Sljedeće godine ipak, također šestoga dana toga istog Prijenosa, druga je ženica, kako se govori, oslobođena od zloga duha. Dok se među svetim navještajima blistavih čudesa glas o blaženijoj Djevici Agati uzdizao na najčuvenije visine i dok su je ne samo narodi Sikulaca, nego i žitelji stranih pokrajina u gradu Katanijana u crkvi koja je sagrađena na čast Boga i iste Djevice štovali prilično doličnom pobožnošću, Božjom velikodušnošću i blagošću ondje su se pružala mnoga dobročinstva onima koji su molili; jer hromima se korak, a opsjednutima, slabima i onima koji boluju od raznih bolesti zdravlje uzvraćalo od Gospodina po njezinim pobožnim molitvama. Ali budući da opširnost govora rađa neuglednost i dosadu kod slušatelja, nastojali smo oko sažetosti riječi i jednostavnosti... Nismo se pobrinuli potomcima razjasniti samo ono što smo čuli, kako neki običavaju činiti, nego radije ono što smo odobravajući vidjeli i vidjevši odobrili. I da se naš govor ne bi dulje razvlačio zadržavajući se po poljima Pisama i da se ne bi činilo da pruža građu više za raspravu jednoga nad drugim, kako su mnogi običavali u svojim raspravama, nego za pripovijedanje učinjenoga djela, dok u svemu prethodi slava Isusa Krista, Gospodina našega, čudesa koja se po njegovoj službenici Agati, dok ih on daje, čine, uz pomoć njegove milosti, želimo kratko, ali istinito razlučitia... slavna. a Čini se da nešto nedostaje.

Uzet izliječen po sv. Agati.

Kad je dakle zemlja Sikanaca, pritisnuta pogubnom glađu, po zaslugama, udarena od Gospodina, veoma teško stradavala, neki čovjek u gradu Mesinjana, imenom Ivan, prije čašćen među svojim vršnjacima, poče kopnjeti u oskudici i neimaštini. I kad je vidio da mu osim dvaju magaraca ništa nije preostalo ni od kakva imetka, potaknut od žene, obilazio je na sve strane kraj iznajmljujući te iste magarce za plaću, kako bi barem tako mogli obraniti oskudni život. Dok je naime on to svakodnevno činio, veoma pogođen kljenuti, jedva pužući, izgubivši zdravlje svih udova, kretao se samo na koljenima i rukama. Pogođen dakle iznenadnim bičem, dok je u njoj kipjela srdžba prema njemu, bio je mučen dvostrukom mukom, primivši neočekivanu uzvratu od svoje drage supruge. Što više? Što da čini? Kamo da se okrene? Kad su sa svih strana prestala pomagala i sa svih strana jačala bolest, nije se poslužio pomoći liječnika, kako običava ljudska nevolja, nego, prianjajući svim umom uz nebo, neprestano padajući ničice na pragove svemogućega Boga i svetih, molio je milosrđe. Kad je to činio kroz dugo vrijeme, jedne noći, pošto je bio prenesen iz crkve sv. Nikole, gdje je dugo ležao, a koja je smještena na maloj udaljenosti od grada na otoku koji se u puku zove Lingua, dok je noćio u crkvi blažene Bogorodice i uvijek Djevice Marije, božanski mu je bilo pokazano ovakvo viđenje. Jer oko ponoći stala je uz njega Djevica ukrašena neizrecivom ljepotom, ogrnuta bijelom haljinom, i, dotaknuvši mu bok, pozvala ga je njegovim vlastitim imenom govoreći: „Zašto je u tebi, Ivane, tolika tromost da nipošto ne nakanjuješ poći u moj dom?” Zaprepašten dakle zbog veličine tako velika viđenja, u samome snu u kojem je bio, poče je brižno raspitivati od nje tko je, kakva je ili kakav je njezin dom, kako bi i tako bio poučen što je trebao učiniti. A ona mu je smjesta očitovala da je ona Agata, koja je za Kristovo ime podnijela mučeništvo u gradu Katanijana, i da je crkva istoga grada njezin dom, dodavši da, ako želi primiti zdravlje, pohita u tu istu crkvu. Postavši dakle radostan, probudivši se ubrzo iz sna, u svanuće dana dao se odmah prenijeti u morsku luku, primivši obećanje zdravlja, kako bi, našavši lađu, ispunio Dvičino viđenje i djelima. Kad je pak bila sredina dana, dok je sunce već trčalo opuštenih uzdi, dogodi se, po odluci, kako mi se čini, Božje volje, da u mesinsku luku pristane jedna lađa iz grada Katanijana; jer kad su mornari po običaju izlazili na kopno, vidjevši njega gdje leži na obali kamo se, kao što je gore rečeno, dao prenijeti, brižno raspitujući od njega razloge, on im je redom izložio i Dvičino viđenje i nepriliku svoje bolesti i zapovijed iste Djevice. Odmah pošto je to tako izneseno, smjesta ga radosni prime u svoju lađu i, predavši jedra vjetrovima, sretno stigoše u Kataniju nakon tri dana. U međuvremenu, pošto se stiglo u Kataniju, spušten je s lađe na kopno i, podupirući nemoćnu grudu tijela štapom, rukama i koljenima, jedva je stigao do kuće nekoga svoga znanca, koja je bila blizu obale; kad je ušao u nju, pretvorivši vosak koji je sa sobom donio iz Mesine u svijeće i puzeći cijelim tijelom, obavivši dužnost, pružajući prizor svima koji su ga gledali, tražio je crkvu svete i najslavnije Božje Djevice i mučenice Agate, želeći doista molitvama umilostiviti svjetlom svjetlo. Čudesna stvar: jer je išao ispunjen tolikim žarom duha i plamenom ljubavi da se, protiv ljudskoga običaja, nije sramio zubima ispuniti ono što ruke nisu mogle zbog službe podignutih nogu, noseći u ustima svijeće. Kad smo pak mi po običaju dolazili od izvršenja pohvala s Povečerja, pojavivši se iznenada u crkvi, pokazao se svima kao neko strašno čudovište i, ispustivši glas, žarko je molio da mu se otvori. Tada je jedan od braće, kojemu je bila povjerena briga za crkvu, otvorivši vrata i izišavši k njemu, zapovjedio šutnju, obećavši mu da će mu, pošto se završi služba i braća odu na počinak, ponovno otvoriti. Kad je to tako bilo učinjeno i kad je uputio molitvu Gospodinu prema vlastitoj želji, ležeći kroz cijelu noć pred vratima samostana, zadržan tminom mraka, kad je došao dan, povrativši snagu živaca i zdravlje cijeloga tijela, zdrav ulazi u crkvu. Kad su pak braća po običaju ulazila u crkvu, veličaju Boga himničkim glasovima, a s druge strane iznimnim glasovima zvončića potiče se narod cijeloga grada da pohita u crkvu. Tako je nastalo kod crkve ne malo mnoštvo kršćanskoga naroda, koje je suznim glasom, ali punim pobožnosti, blagoslivljalo Gospodina, koji se po zagovoru svoje najslavnije Djevice i mučenice Agate kao Stvoritelj udostojava sići stvorenjima. Ovo je čudo učinjeno godine od osnutka grada u pokrajini Sikulaca u gradu Kataniji godine D šesnaeste, u četvrtoj indikciji, 4. srpnja, dok je vladao Gospodin naš Isus Krist, koji s Bogom Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog kroz sve vjekove vjekova. Amen.

Najmanji od sve braće, ili njihov sluga, Blandin iznio je ovo pismo diktirajući, da bi bio spomena vrijedan naslov iznimne mučenice.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

5. veljače Kalendar godine