Sv. Agata, mučena na spravi za mučenje i odsijecanjem dojke, čudesno se liječi.
Sljedećega dakle dana najbezbožniji Kvintijan naredi da je privedu pred njegov pogled i reče joj: Što si odlučila glede svoga spasenja? Agata odgovori: Moje je spasenje Krist. Kvintijan reče: Dokle ćeš, nesretnice, odugovlačiti ispraznu namjeru? Zataji Krista i počni štovati bogove te se pobrini za svoju mladost da ne pogineš gorkom smrću. Sv. Agata reče: Ti zataji svoje bogove, koji su kamenje i drva, i klanjaj se svome Stvoritelju, koji te je stvorio, pravom Bogu: ako njega prezreš, podlijegat ćeš najljućim kaznama i vječnom ognjenom mučenju. Tada rasrđeni Kvintijan naredi da je objese na golemua spravu za mučenje ib muče. Dok su je mučili, reče joj Kvintijan: Napusti namjeru svoga duha, da bi se moglo pobrinuti za tvoj život. Sv. Agata odgovori: Ja se u ovim mukama radujem kao onaj tko čuje dobru vijest, ili kao onaj tko vidi onoga koga je dugo želio, ili kao onaj tko nađe mnoga blaga: tako se i ja radujem postavljena u ove vremenite muke.c Jer ne može se žito staviti u žitnicu ako njegova ljuska ne bude snažno zgnječena i pretvorena u pljevu: tako ni moja duša ne može ući u žitnicu Gospodinovu s palmom mučeništva ako ne učiniš da mučitelji pomno obrade moje tijelo.
8d Tada rasrđeni Kvintijan naredi da jee muče na dojci i da je, pošto je dulje vrijeme mučena,f odsijeku. Blažena Agata reče: Bezbožni, okrutni, strašni tiranine, zar se ne stidiš odrezati na ženi ono što si sam posisao na majci? Ali ja imam zdrave dojke iznutra u svojoj duši,g iz kojih hranim sve svoje osjećaje,h koje sam od djetinjstva posvetila Kristu Gospodinu. Tada Kvintijan naredi da je ponovno bace u tamnicu i naredi da nikomu od liječnika ne bude dopušteno ući k njoj, ii da joj se ne daje ni kruh ni voda.
9 Kad je bila zatvorena, gle, oko ponoćij dođe neki starac (pred kojim je išao dječak nositelj svjetla) noseći u svojoj ruci razne lijekove, koji, navodeći da je liječnik, poče joj se obraćati ovim riječima: Premda te je teškim tjelesnim mukama ožalostio ludi konzular, ali ti si iz njega svojim odgovorima iznudila teže patnje: i premda je dao da ti se dojke muče i odsijeku,k ali će se njegova obilnost pretvoriti u žuč i u gorčini će biti duša njegova zauvijek. Ipak, jer sam bio ondje onoga časa kada si ovo trpjela, razmotrio sam i vidio da tvoja dojka može primiti lijek svoga ozdravljenja. Tada mu sv. Agata reče: Tjelesni lijek nikada nisam primijenila na svome tijelu, i sramotno je da sada izgubim ono što sam tako dugo od rane svoje dobi čuvala. Kaže joj onaj starac: I ja sam kršćanin i poznajem lijek: neću da me se bojiš. Kaže mu Agata: I kakva može biti moja stidljivost pred tobom, kad si ti stariji i poodmaklije dobi?l Ja pak, premda sam djevojka, tako mi je čitavo tijelo rastrgano da same rane ne dopuštaju da se išta podbada u mome umu, odakle bi sem mogla pobuditi stidljivost. Ali zahvaljujem ti, Gospodine Oče, jer si se udostojao iskazati mi svoju brigu: ipak znaj da mojemu tijelu nikada neće pristupiti lijekovi što ih je načinio čovjek. Reče joj onaj stariji: A zašto ne dopuštaš da te izliječim? Agata odgovori: Jer imam Spasitelja Gospodina Isusa Krista, koji riječju liječi sve, i njegova riječ jedina obnavlja sve: on, ako hoće, može me učiniti zdravom. Tada se starac blago nasmiješi i reče: I sam me on poslao k tebi, jer i ja sam njegov apostol: i u njegovo ime znaj da ćeš biti spašena. I kad je to rekao, iznenada je nestao ispred njezinih očiju.
10 Tada se bacivši na molitvu, sv. Agata reče: Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, jer me se spominješ i poslao si k meni svoga apostola, koji me je okrijepio i osvježio moju nutrinu. I kad je dovršila svoju molitvu, pogledavši na sve rane svoga tijela, spoznala je da su ozdravljeni svi njezini udovi: jer je bila obnovljena i njezina dojka. Toliko je pak cijele noći sjala svjetlost u tamnici da su od straha pobjegli tamnički čuvari i ostavili tamnicu otvorenu. Tada su osobe koje su ondje bile zatvorene govorile sv. Agati da ode. Ona je pak rekla: Neka mi bude daleko da izgubim svoj vijenac i da one koji su čuvari predam nevoljama. Jer ja, potpomognuta od svoga Gospodina Isusa Krista, ustrajat ću u ispovijedanju njega, koji me je učinio zdravomn i utješio me.a O obliku sprave za mučenje na široko raspravlja Inveges. Metafrast ima samo obješena., b Vrstu mučenja ovako označuje Breviarium Rom.: Prinesavši užarene ploče, muči se na spravi za mučenje. Metafrast kaže da je rasijecana spatulama. Metodije niže br. 17.: Razvijaju se snopovi šiba, bičevima se otupljuje djevičansko tijelo, zatim se željeznim kandžama i spravama za natezanje brazdaju bokovi. Također i Santorije piše da je udarana šibama i opečena gorućim pločama., c Beauvaiski: Jer znam da treba ovršiti žito prije nego što se spremi u žitnicu. Sv. Antonin: da se ovrši., d Neki žele da joj je dojka mučena i odsječena dok je još bila nategnuta na spravi za mučenje: drugi prenose da je najprije skinuta sa sprave za mučenje, ponovno svučena iz haljina, vezana rukama na leđima uz stup, izudrana goveđim žilama i mučena na dojci. Carrera navodi staru sliku, preuzetu iz Vatikanske knjižnice, koja prikazuje sv. Agatu privezanu uz stup, dvojicu ili trojicu mučitelja, od kojih prvi prinosi goruću baklju rani već odsječene i na tlu ležeće dojke, drugi odsijeca drugu željeznim nožem kakvim se obično služe obućari za drugu kožu. Drugi nagađaju da su za to barbarsko djelo bila upotrijebljena tri mučitelja iz ovih riječi staroga himna, koji pripisuju sv. Izidoru Seviljskom: Razgnjevljeni sudac kliče okrutan, trojicu svojih potiče, na dojkama zapovijeda da se muči nježno tijelo svete Djevice. Ali isti himan u rukopisu koji nam je poslan, ovako donosi prva dva stiha: Razgnjevljeni sudac šiša okrutan, svoje mučitelje potiče, na dojkama itd., e Smatra Inveges da je uhvaćena kliještima, okrutno stegnuta i uvrnuta. I nije bila mala muka za čednu Djevicu da nečistim rukama bude dirana dojka posvećena Kristu, a ni da do tada bude oskvrnjena čak ni pogledom smrtnika: možda su čak zarezi napravljeni kandžama ili spatulama. Santorije kaže da su dojke ostale netaknute od udaraca bičeva usred ostaloga razdiranja udova., f Vjeruje se da su obje odsječene, kao što je već naznačeno iz stare slike. I doista, kao što će se niže reći, dvije se čuvaju na različitim mjestima. Rukopis Santa Maria Maggiore govoreći o njezinu izliječenju po sv. Petru ima: Jer su bile obnovljene i njezine dojke., g Smatra se da se to mučenje zbilo ondje gdje se sada pohodi kapelica sv. Berglija u predvorju crkve stare sv. Agate: ondje je u zid ugrađen mramor na kojem se čitaju ove riječi: D. O. M. Ovdje je Kvintijanova bezbožnost, što je na majci blago posisao, na Agati okrutno odsjekla, g. Gospodnje 260., h Sv. Antonin, naime razum i volju., i Drugi koje, naime osjećaje. Iz ovoga mjesta neki zaključuju da sv. Agata nije zavjetovala djevičanstvo u 10. godini života, kao što ima Rukopis Palermski, nego mnogo prije: i doista i u ovim krajevima (što onda kod najbistriijih Sicilanaca?) ponekad Duh Božji tako prožme duše dječaka i djevojčica da u šestoj ili sedmoj godini života ispovijedaju da žele služiti Bogu, da se ne žele udati itd., i gnušaju se onoga što je protivno ovoj nevinoj pobožnosti. Koliko je svetaca i svetica u toj dobi ušlo u redovnički život? Ipak je i značenje riječi djetinjstvo široko. Jer sv. Ambrozije, kao što smo izvijestili 21. siječnja, o sv. Janji trinaestogodišnjakinji govori: Djetinjstvo se računalo u godinama, ali je bila neizmjerna starost duha., j Stoga loše kaže Santorije da je dodijeljen malo kruha za uzdržavanje života., k Rok Pirro u Notitia Ecclesiae Catanensis br. 6. piše da još postoji prozor kroz koji je, po predaji, ušao apostol k Agati. Ako to razumije o vratima, istina je, premda su ona sada zazidana; ako pak o kakvu drugom prozoru koji bi od drugdje propuštao svjetlost, Carrera kod Invegesa poriče da je ikada postojao, budući da je to posve podzemna špilja, nego da je apostol sišao niz stube i ušao kroz vrata., l Rukopis Ulimerijev i drugi: njezine dojke (Rukopis Bonifacijev i dva naša, ubera) pretvorit će se u žuč i gorčinu, i u prevelikom će mučenju biti duša njegova zauvijek., m Beauvaiski: Ja pak, premda sam djevojka, tako sam sramotno rastrgana da, čak i kad ne bih bila kršćanka, nitko ne bi mogao na meni naći užitka. Neki rukopisi da same rane ne dopuštaju da ti išta podbada u moj um. Drugi rukopisi da ti išta podbada u mome tijelu., n Neki pišu da je i hranu donio anđeo: drugi smatraju da je bila ojačana božanskom snagom da je nakon toliko i tako okrutnih mučenja mogla podnijeti četverodnevni post.
Sv. Agata, ponovno mučena, izdiše, pokapa se, čuva Kataniju.
Dogodilo se pak da je nakona četiri dana Kvintijan ponovno naredio da ona stane pred njegovu sudačku stolicu, i rekao joj je: Dokle bjesniš protiv odredaba nepobjedivih vladara? Prinesi žrtvu bogovima: inače znaj da ćeš biti namještena na ljuća mučenja. Agata odgovori: Sve su tvoje riječi lude i isprazne i nepravedne, tvoje odredbe onečišćuju sam zrak. Stoga si bijednik i bez razuma i bez shvaćanja. Jer tko želi u pomoć zazvati kamen, a ne svevišnjega i pravoga Boga, koji se udostojao izliječiti me od svake rane koju si na meni izvršio, tako da je čak i moju dojku posve zdravu vratio mome tijelu? Reče joj Kvintijan: A tko je taj koji te izliječio? Agata odgovori: Krist, Sin Božji. Kvintijan reče: Ponovno moraš spomenutib Krista? Agata odgovori: Ja ispovijedam Krista usnama, i u srcu ga ne prestajem zazivati.
12 Kvintijan reče: Sada ću vidjeti hoće li te tvoj Kristc izliječiti. Tada naredid da se prosiju oštri crjepovi, i da se pod crjepove ubaci živo ugljevlje, i da se ona po njimae valja golim tijelom. Dok se to događalo, iznenada se potreslo mjestof na kojem se valjalo sveto tijelo, i dio zida pao je i pritisnuo suca savjetnika, imenomg Silvana, i njegova prijatelja, imenomh Falkonija, po čijem je savjetu činio zločine. Ali i sav grad Katanijanai potresen je silinom potresa. Napokon, svi su potrčali k tajnoj vijećnici suca i počeli praviti veliku buku jer je mučio svetu službenicu Božju bezbožnim mukama, i zato su svi trpjeli pogibelj. Tada Kvintijan bježeći, s jedne je strane strahovao od potresa, a s druge se pak strane bojao pobune naroda. Ponovno je daklej naredio da je prime u tamnicu: a on sam,k bježeći na sporedna vrata tajne vijećnice, ostavio je narod na vratima. A sveta Agata, ušavši ponovno u tamnicu, raširi svoje ruke k Bogu i reče: Gospodine, koji si me stvorio i čuvao od moga djetinjstva, i učinio da u mladosti hrabro postupam: koji si od mene uklonio ljubav prema svijetu, koji si moje tijelo odvojio od onečišćenja: koji si učinio da pobijedim mučenja mučitelja, željezo, oganj i okove: koji si mi usredl mučenja podario snagu strpljivosti: molim te da sada primiš moj duh: jer je vrijeme da mi zapovjediš da ostavim ovaj svijet i dođem do tvoga milosrđa. Kad je to rekla pred mnogima snažnim glasom, ispustila je duh.
13 Čuvši to, pobožni puk dođe s velikomm žurbom i, uzevši njezino tijelo, položi ga u nov sarkofag. Dogodilo se pak dok se njezino tijelo balzamiralo mirisima i dok su ga s velikom pomnjom polagali, dođen neki mladić odjeven u svilene haljine, koga je slijedilo više od stotinuo dječaka, svip urešeni i lijepi, koga nitko nikada nije vidio prije u gradu Katanijana, niti ga je poslije itko vidio, niti je pronađen itko tko bi rekao da ga poznaje. Došavši dakle on, uđe na mjesto gdje seq balzamiralo njezino tijelo i položi uz njezinu glavu kratku ploču od mramora, na kojoj je napisano: MENTEM SANCTAM,r SPONTANEUM HONOREM DEO, ET PATRIÆ LIBERATIONEM. Položio je dakle ovaj natpis, kao što rekosmo, unutar njezina groba uz glavu, i ondje je stajao onoliko dugo koliko se pomno zatvarao. Kad je grob bio zatvoren, otiđe i, kao što rekosmo, nije više viđen ni čuvan u kraju ni u čitavoj pokrajinis Sicilijanaca. Stogat smo posumnjali da je bio njezin anđeo. A razglasivši ovaj natpis oni koji su vidjeli, učinili su sve Sicilijance zabrinutima: i kako Židovi tako i pogani, jednodušno s kršćanima, počeli su zajednički štovati njezin grob.
14 Tada Kvintijan pođe na put sa svojom službom da istraži njezin imetak i da zadrži sve iz njezine rodbine: i po sudu Božjem poginu nasred rijeke. Napokon, dok je prelazio rijeku lađom, dva konja, ispuštajući riku oko sebe i zadajući udarce kopitima, jedan ga napade ugrizom, a drugi ga, udarena kopitom, baci u rijekuu Simet: i nije pronađeno njegovo tijelo sve do današnjega dana. Odatle je porastao strah i poštovanje prema blaženoj Agati, i nitko nikada nije bio na smetnji njezinu rodu.
15 Da bi se pak očito potvrdio onaj natpis koji je bio položio anđeo Gospodnji, nakon otprilike godine dana, oko dana njezina rođenja za nebo, vulkan Etna izbaci oganj i, kao bujna rijeka, tako silovit oganj, rastapajući kamenje i zemlju, dolazio je prema gradu Katanijana. Tada mnoštvo pogana bježeći siđe s gore i dođoše k njezinu grobu: i uzevšix veo kojim je bio pokriven njezin grob, postaviše ga prema ognju koji je dolazio k njima: i u taj čas oganj stadey podijeljen. A oganj je započeo na danz kalenda veljače i prestao na dan nona istoga mjeseca, koji je dan njezina ukopa: da bi potvrdio Gospodin naš Isus Krist da ih je oslobodio od pogibli smrti i ognja po zaslugama i molitvama sv. Agate: kojemu jest čast i slava i moć u vijeke vjekova, Amen.a Kvintijanu, već otprije u nju uperena namjera, zapovijeda se da bude uhićena:b dok liktori savjetuju da ga poslušaju,c tako također mučitelji pržahu ognjem djevojku, pekući djevičanske udove crnim zubljama: ali brže od riječi gubio je plamen snagu, sažižući neškodljivim ognjima djevojku.d Veom sv. Agate suzbijen požar Etne.
Druga djela
koje je napisao anonimni Grk, iz rukopisa Senata u Messini,
U PRIJEVODU J. B.
Domovina sv. Agate, uhićenje, postojanost kušana laskanjima i bičevima.
Za vladavine cara Decija, dok je Sicilijom upravljao Kvintijan, donesen je proglas da tko god bi se rekao kršćaninom, bude predan gorkoj smrti.a Tada su se dakle i mnogi drugi pripravili da pođu u susret smrti, a ponajviše velikodušna Djevica sv. Agata, kojoj je domovina Katanija, a roditelji glasoviti i ugledni. Ona je, prezrevši sve ostale stvari, naoružavala sebe za borbe za Krista.
2 O njoj je, čuvši već prije namjesnik Kvintijan da daleko nadmašuje ostale ljepotom, bogatstvom i plemenitošću, vrebao svaku priliku da na Djevicu stavi ruke i postigne njezin pristanak. Našavši dakle izliku u bezbožnom proglasu, naredi liktorima da je kao kršćanku uhite, izvan Katanije, dok je boravila u Palermu. Kad su je oni pronašli, ovako ispituju atletu: Što kaže proglas našega cara? Zašto ne prinosiš žrtve našim bogovima? Ako prineseš žrtvu, sa slavom i čašćub dovest ćemo te namjesniku: ako li ne, nanijet će ti teške i gorke muke. Ali sveta Djevica, oslonjena na višnje oružje, stajaše zazivajući Boga. Dok su pak liktori čekali, ona uđe u svoju kuću i, upravivši oči u nebo, reče: Vladaru Gospodine Isuse Kriste, ti vidiš moj duh, ti vidiš čežnju za nama: ti vladaj u meni, čuvaj me protiv tiranina. Tvoja sam ovca: učini me dostojnom da pobijedim đavla.
3 Završivši molitvu, izlazi poput najčvršćega zida i s liktorima krene žurno na put: i usput razgovarajući sa sobom, govoraše: Najprije sam se borila za čednost i pobijedila začetnika zla, zloduha, koji potajno sije svakovrsna zla u ljudski rod. Zahvaljujem ti. I sada, imajući za gledatelja besmrtnoga Kralja Gospodina Isusa Krista, okružena nebrojenim anđelima, poći ću u susret smrti. Govoreći to i tome slično sa suzama, putovaše. I dok je išla, stavi nogu na neki kamen da priveže svoju odvezanu uzicu: i pogledavši natrag, ne vidje nikoga od građana koji su je ispratili da ide za njom. Tada pak sveta, obuzeta velikom žalošću, pomoli se govoreći: Svemogući Bože, zbog onih koji su izgubili pouzdanje u tvoju službenicu koja će preuzeti borbu za tvoje ime, pokaži čudo. I odmah izniče divlja maslina, opominjući umove onih nevjernika koji su otišli.
4 Kad je pak ušla u Kataniju, naredi namjesnik da se preda nekoj domaćici, imenomc Afroditi, koja je imala devet kćeri, na trideset dana, da bi je, okružujući je zlim riječima i djelima, promijenili njezin duh i namamili je da žrtvuje idolima. One su navaljivale na svetu Djevicu čas obećanjima, čas laskanjima, a drugom zgodom prijetnjama, ali su je našle čvršćom od dijamanta i posve neosvojivom.d Jedna sam, govoraše: pobjeđivala je samu sebe, i: Moj je um, govoraše, utemeljen na stijeni, a to je Krist, i zato je najčvršći i nepokolebljiv. Vidjevši to Afrodita, ode Kvintijanu i izvijesti ovo: Lakše je omekšati kamenje i pretvoriti željezo u olovo, nego odvratiti duh ove djevojke od kršćanstva. Zatim je jasno izložila, bez ikakva prikrivanja, što su ona i kćeri govorile i pokušavale, ali da nisu mogle nimalo uvjeriti onu koja se gnuša svega što se predlaže.
5 Kvintijan pak, sjednuvši na sudačku stolicu,e naredi da je dovedu u pretorij i ovako joj se obrati: Od kojega si roda? Sveta odgovori: Rođena sam ne samo od slobodnih po rođenju i plemenitih, nego i od najimućnijih roditelja. Kvintijan reče: Ako si slobodna po rođenju i glasovita, zašto nosiš na sebif ropski lik? Ponizujući se, Agata reče: Službenica sam doista Kristova, i zato, kao što pravo kažeš, smatram se poput robinje. Kvintijan reče: Čini mi se da si uistinu slobodna: ti pak, ono što nisi, zašto samu sebe činiš robinjom? A Agata: Naša, reče, sloboda po rođenju i slava sastoji se u onome čime se očituje služenje Kristu. Tada Kvintijan: Što mi? Nismo li slobodni, mi koji se gnušamo služenja Kristu? Agata odgovori: Vi ste došli do takvoga ropstva i sužanjstva da niste samo robovi opakih zloduhâ i grijeha, nego i tvorci odvratnih i osjeta lišenih idola, iskazujući čast koja pripada Bogu kamenju i drveću.g
6 Kvintijan reče: Ako budeš kako bjesnila i hulila, oštro ćemo te kazniti. Ali prije nego što se primijene mučenja, reci mi: Zašto se gnušaš štovanja bogova? A Agata: Nemoj reći bogova, nego zloduhâ. Reče Kvintijan: Izaberi sebi dobar i ispravan um i prinesi žrtvu bogovima: inače ćeš biti kažnjena i pretrpjet ćeš mnoga strašna zla i na kraju ćeš napokon žrtvovati. Agata odgovori: Neka bude žena tvoja kao tvoja božica Venera, a ti kao tvoj bog Jupiter. Ja se neću stidjeti vjere svoga Krista. Čuvši to, Kvintijan naredi da je udaraju šibama, kao onu koja je nanijela uvredu namjesniku. Sveta reče: Ne želiš doći u udes i broj bogova koje namećeš? Čudim ti se, ti koji ne želiš biti sličan svojim bogovima i uživati njihov život. Željela sam da ti se to dogodi: a ti, rasrđen, zapovjedio si da me udaraju. Kvintijan reče: Zašto je potrebno mnogo riječi? Ili žrtvuj, ili ću te mučiti različitim mukama. Sveta odgovori: Čak i ako na mene pustiš zvijeri, čuvši ime moga Boga ukrotit će se: ako primijeniš oganj, anđeli moga Krista pružit će rosu: ako naneseš udarce i bičeve, Duh istine istrgnut će me i iz tvojih ruku. Tada Kvintijan, klimajući glavom, naredi da je odvedu u mračnu tamnicu, govoreći: Razmisli, Agato, i čini pokoru da bi izbjegla vječne muke koje su ti pripravljene. Rasrđeni Kvintijan naredi da je odvuku i bace u tamnicu.a Σπαθήνεσθαι.
POGLAVLJE II.
Druga mučenja sv. Agate: odsječena dojka, izliječena po sv. Petru.
Sutradan pak reče onoj koja je bila dovedena pred njega: Jesi li razmislila o svome spasenju? Ona odgovori: Moje je spasenje Krist. A on: Zataji Krista, Agato, i štuj bogove da ne prekineš prerano život. A sveta: Ti zataji svoje bogove, koji su kamenje i drva, i pristupi Stvoritelju i pravom Bogu. Rasrđeni Kvintijan naredi da je objese ia rastrgaju spatulama. I dok je tako bila mučena sveta, reče: Tvoja mi mučenja donose radost i život: kličem od radosti dok ovo trpim od tebe. Rasrđeni Kvintijan zapovijeda da joj seb muči dojka i da se, pošto je dugo mučena, odsiječe. Tada sv. Agata reče: Bezbožni i okrutni tiranine, zar se nisi zastidio smisliti takvo što na dojci koju si sam posisao na svojoj majci? Ali premda si odrezao vanjsku dojku, imam drugu, nutarnju u duši, koju nećeš moći odsjeći. Tada rasrđeni naredi da je ponovno bace u tamnicu i zabrani da se dopusti ikojem liječniku da uđe k njoj, i da joj se pruži kruh ili voda ili ikakvo drugo liječenje.c
8 Kad je bila u tamnici, oko ponoćid pojavi joj se u liku starca apostol Petar (pred kojim je išao dječak noseći svjetiljku i mnoge lijekove), izjavljujući da je on sam liječnik. Zatim joj se obrativši reče: Okrutnim je bičevima na tebi bjesnio tiranin, ali si hrabrim podnošenjem njemu očitovala svoju plemenitiju narav: zbog čega je zapovjedio da se odsiječe tvoja dojka. I njegova će duša doduše biti u vječnoj boli, a ti ćeš sa svetima započeti kola. Ipak, dopusti mi da izliječim tvoju dojku. A sveta reče: Nikada na moje tijelo nije primijenjen lijek i sada smatram sramotnim da se ono pokvari. Odgovori joj starac: I ja sam kršćanin i, pouzdajući se da ću te izliječiti, došao sam ovamo: ti se nemoj stidjeti. A ona odgovori: Iz mnogih razloga, koji su posve sukladni razumu, nipošto neću dopustiti da na moje tijelo utrošiš liječenje. A zašto, reče starac, odbijaš lijek? A ona: Imam Gospodina Isusa Krista koji riječju obnavlja sve. Tada se onaj starac blago nasmiješi i reče: On me sam poslao k tebi, i ja sam njegov apostol. I gle, u njegovo si ime ozdravljena: i rekavši to, prestade biti viđen.e
9 Tada sveta poče moliti na ovaj način: Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, jer si se spomenuo mene i poslao k meni svoga apostola, koji je obnovio moje udove. I pogledavši samu sebe, nađe sebe zdravu i dojku kakva je bila prije. I kroz svu preostalu noć svjetlost je obasjavala tamnicu, tako da su čuvari pobjegli, ostavivši tamnicu otvorenu. Vidjevši što se dogodilo, oni koji su bili u tamnici ovako se obraćaju sv. Agati: Gle, vrata su otvorena i nema nikoga od čuvara: izađi i pobjegni. Sveta odgovori: Neka mi se to ne dogodi da budem lišena vijenca svojih borbi i da čuvare tamnice bacim u pogibelj: jer imam pomoćnika Gospodina našega Isusa Krista, Sina Boga živoga.f
POGLAVLJE III.
Smrt sv. Agate, koja se valjala po ugljevlju, ukop: Katanija sačuvana njezinim velom.
Nakon četvrtoga pak dana naredi Kvintijan da je dovedu pred njegov sud i, zagledavši se u nju: Dokle, reče, ustraješ u preziru proglasa nepobjedivih careva? Ili žrtvuj bogovima, ili ćeš podnijeti mnoga mučenja. A sveta: Riječi su, reče, tvoje isprazne, a proglasi tvojih careva nepravedni, onečišćujući sam zrak. Lud je onaj tko štuje kamenje i drveće. Vidio si dojku odsječenu po tvojoj zapovijedi, gle, druge su umjesto nje ponovno izrasle. Pomahnitavši Kvintijan reče: Tko te izliječio? Odgovori Agata: Isus Krist, Sin Boga živoga. Kvintijan reče: Opet ispovijedaš Krista, koga se zgražam i čuti? Sveta reče: Neću prestati srcem i usnama slaviti njega.
11 Tada Kvintijan: Sada ću znati hoće li te Krist izliječiti. I odmah naredi da se prosiju oštri crjepovi, i da se među njih baci užareno ugljevlje, i da se po njima Djevica valja golim tijelom. Dok se ondje događalo to tako okrutno, mjesto iznenada zadrhta od potresa, i dio koji se srušio na pločnik pritisnu Silvana, Kvintijanova savjetnika, i njegova prijatelja Falkonija, po čijem su savjetu činili ta nepravedna djela. Također je sav grad Katanijana potresen silinom potresa, tako da su se svi građania okupili u dvoru i snažno uznemirili namjesnika. Tada Kvintijan, bilo od straha od potresa bilo od naroda, ponovno posla svetu u tamnicu. Ušavši u nju sveta, podigavši ruke k nebu, reče: Zahvaljujem ti, Gospodine, što si mi dao milost da se hrabro borim za tvoje ime, uklonivši od mene žudnju za sadašnjim životom i podarivši mome tijelu takvu snagu. Usliši me, Gospodine, i učini dostojnom svoju službenicu da, ostavivši ovaj isprazni svijet, postanem dionica tvoga obilnoga milosrđa. Završivši molitvu, odmah predade duh Gospodinu.b
12 Čuvši narod što se dogodilo, okupi se s velikom pomnjom i pobožno položi ostatke svete mučenice Agate. A neki mladić sa stotinu dječaka, sjajno odjeven, nepoznat svim Katanijanima, došavši na mjesto gdje je još ležalo sveto tijelo, položi u grob donesenu mramornu pločicu, na kojoj jec ovako napisao: Mens sancta spontanea, honor Dei, et patriæ liberatio. Položivši taj natpis unutra uz glavu Djevice i zapečativši spomenik, ode, i nikomu više nije viđen u gradu. Stoga su neki smatrali da je on uistinu bio anđeo Djevice.
13 Čuvši pak Kvintijan da je umrla sveta mučenica Božja, ode da prigrabi njezine stvari (jer je bila bogata) i, uzevši svu svoju pratnju, krenu prema Palermu. I jedva je stupio na put kad ga zadesi Božji sud. Želeći naime prijeći neku rijeku, imenom Psimet, ušavši u čamac sa svojim konjima, utopi se. Jer dvojica navalivši na njega, jedan ga je ustima gušio, a drugi ga udarajući kopitima baci u rijeku. I zatim, dugo traženo, njegovo zločinačko tijelo nije se moglo pronaći. Kad se to tako zbilo, porasla je čast i štovanje svete kod kršćana.
14 Nakon godinu dana pak, baš onoga dana kada je bila položena, vulkan Etna izbaci oganj koji je, istječući poput rijeke, sve spaljivao i, približavajući se, činio se da će spaliti sav grad Katanijana. A žitelji i građani, bojeći se ognja i polažući pouzdanje u Djevicu, utekoše k njezinu grobu i, uzevši veo položen oko toga groba, postaviše ga nasuprot ognju: i odmah, providnošću Božjom, po molitvama Djevice, zaustavi se oganj, koji je izbio doduše 1. veljače, a suzbijen je petoga dana istoga mjeseca: na koji dan slavimo njezinu najsvečaniju svetkovinu, hvaleći Gospodina našega Isusa Krista koji joj je udijelio tolika milosrđa, kojih da svi postanemo dostojni. Amen.
Druga djela
koja je napisao Šimun Metafrast, iz grčkoga rukopisa kralja Galije,
U PRIJEVODUa IVANA DAVIDA HENKTOVIJA.
POGLAVLJE I. Domovina sv. Agate. Putovanje iz Palerma u Kataniju.
Za vladavine cara Decija, dok je pak Kvintijan upravljao otokom Sicilijom, koji pripadab prefekturi Italije, proglašen je proglas da tko god bi vršio pobožno štovanje pravoga Boga, bude pogubljen gorkom smrću. Sveta dakle i velikodušna Agata,c rodom iz grada Palerma, a rođena od najplemenitijega roda, kad je čula da se objavljuje bezbožna odredba, smatrajući za ništa domovinu, rod, slavu i sve što se odnosi na ovaj vremeniti život,d odvažno se naoružava za borbe za Krista.
2 Namjesnik Kvintijan pak, čuvši da sveta i plemenita Agata po čestitosti i ljupkosti oblika daleko nadmašuje sve svoje vršnjakinje, smišljao je način kako bi uhitio Kristovu Djevicu i privukao je na svoje mišljenje. I u tom bezbožnom uzbuđenju duha nije prestajao svakodnevno smišljati i kušati sve, dok mu ne bi bilo dopušteno provesti u djelo žaoku svoje požude. Stoga zapovijeda da se glasovita i od ugledna roda službenica Kristova, pod izlikom da je kršćanka, uhiti i dovede pred njegovo lice. A bila je ona urešena izvanrednim ustrojem vladanja i ljupkošću govora, tako da je mogla lako podložiti sebi duhove onih koji su je gledali. Kvintijan pak, budući da je bio nečist i izopačen,e čim je ugledao lik Djevice, odmah je obuzet ljubavlju, a ujedno žudno vrebajući na njezino bogatstvo, samim je licem odao uzburkanost duha.
3 Na te dakle načine, kao što rekosmo, potaknut u jarost Kvintijan naređuje vojnicima da uhite sv. Agatu. Oni, izašavši iz Katanije, ovako joj se obraćaju: Protiv tebe je proglašena odredba cara i namjesnika, jer niti prinosiš žrtve bogovima koje štuje August niti ih častiš po otačkom obredu. Nego barem sada učini da privoliš duh žrtvovati bogovima, da te sa svom čašću i slavomf dovedemo konzulu. Sv. Agata, primivši odozgo štit, hrabro sprema oružje ne svjetovno nego nebesko protiv tiranina. A kad su je liktori požurivali da krene na put s njima, da bude izvedena pred tiranina, ušavši ug svoju kuću, podigavši oči k nebu, reče:h Gospodine Isuse Kriste, ti vidiš naš duh, ti pronikavaš nagnuće: ti sam budi moj vođa protiv tiranina. Jer gle, već je oboren, već sam ga zgazila. I sada, Gospodine, zbog svoga velikoga i uzvišenoga imena,i u kojem sam provela čist i čedan život, usrdno molim,j požuri i pobij đavla, primajući moje suze.
4 Pomolivši se tako, ode iz Palerma, slična čvrstu zidu i opkopu sa svih strana opkoljenu, te je čilo kročila sa stražarima, razmatrajući ljepotu kreposti: Najprije, reče, prihvatih borbu za uzdržljivost, i začetnika svake pokvarenosti, đavla, koji neprestano utiskuje sjeme naslada u ljudski rod, pobijedih i zgazih, milošću Gospodina našega Isusa Krista. Ali, o pokvareni i neprijatelju istine, ne vidiš li da je moje borilište besmrtno, u kojem se raduju pravednici jednako kao i anđeli, i koje sam gleda besmrtni Sin Božji Gospodin Isus Krist, okružen tisućama anđeoskih četa? I govoreći to samoj sebi, prolijevala je suze.
5 Dok je pak išla, odvezala se uzica njezine obuće,k koju je pritegnula stavivši nogu na kamen. I osvrnuvši se iza leđa, ne vidje nikoga da ide za njom od svega mnoštva građana, muškaraca i žena, koji su je ispraćali: jer su se svi, ostavivši nju, vratili kući. Ona, obuzeta velikim osjećajem boli, ovako se pomoli Bogu: Svemogući Bože, zbog onih koji su izgubili pouzdanje u tvoju službenicu koja će se boriti za tvoje ime, pokaži kakvo veliko znamenje. I iznenada izničel divlja maslina, označavajući narav i osjećaj Palermitana.a Dok su već naše Prolegomena uz Život sv. Agate bila u tisku, i napose § 6. gdje smo govorili o ovom plemenitom i učenom mladiću, on sam, kad je bio blizu cilja filozofije i spremao se javno braniti teze o svemu što joj pripada, posvećene Bogorodici Djevici, stiže do cilja života. 2. kolovoza, na blagdan sv. Marije od Anđela, godine 1752., umro od groznice i časno pokopan u bazilici regularnih kanonika sv. Gertruda., b Preveo je Hervet: Quintiano autem Praeside insulae Sicilae, Italorum provinciae, neispravno. Grčki smo tekst gore § 6. br. 42. izložili., c Dostatno je to gore objašnjeno., d Grčki primjerak ima: ἐξ χαλλ χαι ἐντρεπειτάτη τυχάνουσα πάας ὑπερβάγει τάς χατ' αὐτὴν αυνίας. Čini se da je prevoditelj umjesto αυνίας pročitao νεανίδας. Tako je izložio i Hervet: da je ljepotom oblika nadmašivala sve djevojke svoga vremena. Inače bi netko mogao posumnjatie da je Metafrast htio izraziti σχιδας pločicama kojima bi se prikazivao njezin oblik, kao da kaže da se nikakvom slikom nije mogla dovoljno dočarati njezina ljepota., f Grčki je: χραθείς τῆ βψεί τῆς παρθεῖου, τον βραλλόν αὐτῆ συνετάρατεν. Gencijan je preveo: captus amore Virginis, oculum suum perturbabat. Ali što znači ono τῆ βψεί? Kako je iz pogleda na Djevicu bio ugrabljen u ljubav? Je li je vidio usput prije nego što je ona pobjegla iz Katanije? Ili je samo saznao za njezinu ljepotu iz pripovijedanja drugih i slike, bilo izrađene crtama i bojama, bilo opisane riječima? Na isto se možda odnose σχιδες, o kojima je već rečeno., g Tako na grčkom: προσαγίγωμει σε τῶν υπάτων. Hervet: ad Praesidem. Prijašnja Djela imaju ανάξομεν, dovest ćemo., h Piše Augustin Inveges da su u Palermu dvije crkve posvećene u čast sv. Agate, za koje općeprihvaćeno mnijenje prenosi da su bile njezine dvije palače, ali je tada jedna bila u gradu, a druga u predgrađu: sada su obje unutar zidina., i Na grčkom: Διάποτα χύρει i odmah opet. Kao što se često na latinskom stavlja Dominator Dominus., j Grč. tv. δ εξεγα σεμόν βίον. Hervet: in quo vixi hucusque honestam et gloriosam vitam., k Isti Hervet, posluživši se možda opširnijim primjerom: sed festina, et vince diabolum et ejus ministrum Praesidem, ne dicat: Ubi est Deus ejus? tamquam sacrificium et et oblationem meas accipiens lacrymas in odore suavitatis: quoniam tu es Deus solus, et te decet gloria in secula, Amen., l Inveges piše da je Agata išla ispred, jer bi se činilo nepristojnim da djevojka pred vojnicima priteže uzicu obuće., m Na grčkom: ἐλαία ἀκαρπος, olea infructuosa. Pokazuje se još i sada u vrtu spomenute crkve, kao što smo prije naveli prema Invegesu.
Postojanost sv. Agate, kušana laskanjima i mučenjima.
B Kad je već ušla u grad Kataniju, upravitelj je naredio da se preda nekoj domaćici, po imenua Afroditiji, koja je imalab kćeri, kako bi je laskavim riječima i ponašanjem skrenule s pravoga puta, promijenile joj misli i navele je da prinosi žrtve idolima. I one su, obećavajući joj čas velike počasti, a čas prijeteći joj, se nadale da će sveta Djevica svojim zamamnostima biti odvučena u idolopoklonstvo.c A kad su ovim varavim laskanjima nastojale oduzeti joj razum i osjećaj, plemenita Kristova mučenica im je ovako odgovorila: „Moj je misao utemeljena na stijeni i nikada se neće moći odvojiti od Kristove ljubavi. Vaše su riječi iščezle poput vjetra: vaše je ponašanje pljusak, a prijetnje bujice. One su doduše udarile o našu kuću, ali je nikako nisu mogle uzdrmati, jer je utemeljena na stijeni, a to je Krist.” Dok je to govorila, nije prestajala obiljem suza natapati svoje krilo: jer kao što košuta uzdiše za izvorima voda, tako je njezina duša čeznula da izađe na borilište, žureći da s velikom spremnošću podnese svaku vrstu muka za Kristovu vjeru.
6 Afroditija je dakle, videći nepokolebljiv i nepomičan Agatin duh, pristupila Kvincijanu i rekla: „Lakše je omekšati kamenje ili pretvoriti željezo u olovo.d Jer i ja i moje kćeri danonoćno nismo činile ništa drugo nego čas utiskivale obećanja, čas grmjele prijetnjama. Ja sam joj pred oči stavila biserje, sjajne ukrase, dragocjenu odjeću, zlato, kuće, prigradska imanja i robove: ali ona sve to drži na onom mjestu na kojem je zemlja koju gazi nogama, i nimalo to ne cijeni.” Tada je razljućeni Kvincijan naredioe da se odvede u tajništvo, pa sjedeći na sudačkoj stolici ovako je oslovljava: „Iz kojeg si roda potekla?” Sv. Agata je rekla: „Nisam samo plemenita i ugledna roda, nego imam i rodbinu koja obiluje velikim bogatstvom.” Kvincijan je rekao: „Ako si plemenita i ugledna, zašto si ponašanjem navukla lik ropkinje?” Agata je rekla: „Dobro si ti to rekao, jer sam Kristova službenica, i zato se ispovijedam ropkinjom.” Kvincijan je rekao: „Ako si uistinu plemenita, kakof potvrđuješ da si ropkinja?” Agata je odgovorila: „Naše je plemstvo i slava u tome da se pokaže služenje Kristu.” Kvincijan je rekao: „Pa što onda? Mi nemamo slobode, mi koji se gnušamo služenja Kristu?” Agata je rekla: „Dovedeni ste u takvo ropstvo i sužanjstvo da niste samo postali sluge grijeha, nego i štovatelji bezosjećajnih i odvratnih kipova, iskazujući čast kamenju i drveću, koja pripada Bogu.”
7 Kvincijan je rekao: „Ako budeš bezumno hulila, moći će se nad tobom izvršiti kazna. Ali prije nego što padneš u moja mučenja, reci zbog kojeg si razloga odbacila štovanje bogova.” Agata je odgovorila: „Nemoj reći bogova, nego zlih duhova, čije likove pretvarate u mjedene predmete i kojima pozlaćujete lica oblikovana od mramora i gipsa.” Kvincijan je rekao: „Daj samoj sebi dobar savjet i prinesi žrtvu. Ako to ne učiniš, podnijet ćeš razna mučenja zajedno s mnoštvom zločinaca, i kad naneseš sramotnu ljagu svojoj najuglednijoj rodbini, naposljetku ćeš, prisiljena bolom, žrtvovati svemogućim bogovima.” Agata je rekla: „Neka tvoja žena bude kao tvoja božica Venera, a ti da postaneš sličan svom bogu Jupiteru.” Kad je to čuo Kvincijan,h zapovijeda da je udaraju šibama govoreći: „Nemoj upravitelju nanositi uvredu drskim ustima.” Agata je rekla: „Koje to svoje bogove ne bi htio da budu takvi?” Kvincijan je rekao: „Očito je da tražiš više mučenja, kad me tolikim uvredama potičeš da krenem na njih.” Agata je rekla: „Čudim se da si ti, inače razborit čovjek, došao do te mjere ludosti da ne želiš postati sličan svojim bogovima i uživati u zajedništvu njihova života. Jer ako su oni tvoji bogovi i ti ih štuješ, kad sam se pomolila da tvoj život bude onakav kakav je njihov, na temelju čega tumačiš da sam ti htjela nanijeti uvredu? A ako odbacuješ njihov položaj, onda ih i ti zajedno sa mnom nazivaš gnusnima.”
8 Kvincijan je rekao: „Zašto bacaš drske riječi? Ili prinesi žrtvu bogovima, ili ću te predati raznim mukama.” Agata je rekla: „Ako na mene pustiš zvijeri, čuvši Kristovo ime će se ukrotiti: ako primakneš vatru, anđeli će mi s neba pribaviti rosu: ako zadaš bičeve i udarce, imam Duha istine koji će me izbaviti iz tvojih ruku.” Tada je Kvincijan, klimajući glavom, naredio da se ona odvuče u i mračnu tamnicu govoreći: „Razmisli još i još u sebi, Agato, i pokaj se zbog sebe, da bi mogla izbjeći moja mučenja.” Agata je rekla: „Ti se sam pokaj za svoja djela, da bi izbjegao vječne muke.” Tada je Kvincijan, raspaljen gnjevom, naredio da je odvuku u pritvor. A sv. Agata, prožeta velikim osjećajem slasti i kao da treperi od radosti, preporučivala je svoju borbu Gospodinu u molitvama. k a Neki je, kako piše Inueges, nazivaju Venerom, i jedni je čine niskom i pučankom, drugi plemenitom, svi vrlo sramotna života. Smatra se da su njezina palača one ruševine koje se vide u Kalani, spojene sa zidinama javnog oružarničkog skladišta. Nesigurno nagađanje., b Kaže se da ih je u Lipomanovu izdanju bilo pet. Broj je nedostajao u našem grčkom primjerku. Latinska Djela, kao i grčka iz Mesinskog kodeksa, imaju ih devet., c Preuzet će iz Carrere Inueges da se priziva i u čaranjima i đavolskim obmanama, kojima je nadmoćnijim učinila božanstvo Duha Svetoga: otuda se priziva protiv uroka i čarolija, da odvrati um ove djevojke od Kristove ljubavi. Toga nije bilo u našem rukopisu., e U Latinskom životu stoji: ad secretarium, grčki: ἐν τῷ σεκρετῷ. Hervet: u tajništvo. Što je secretarium, tumači Vossius u 3. knjizi De vitiis sermonis, poglavlje 48, naime prostoriju u kojoj su suci razmatrali predmet optuženika, najčešće odvojenu zastorom od predvorja ili mjesta javnog suđenja, premda je, kao što se odavde vidi, i u samom tajništvu bilo sudište. O tom istom katanijskom tajništvu govori se 12. kolovoza u Djelima sv. Eupla. U gradu Katanijana, dok je blaženi Euplo bio izvan zastora tajništva, glasno je povikao govoreći: „Kršćanin sam i želim umrijeti za Kristovo ime.” Čuvši to, konzulski namjesnik Kalvizijan rekao je: „Neka uđe onaj koji je vikao.” I kad je blaženi Euplo ušao u sučevo tajništvo... i nakon mnogo toga: konzulski namjesnik Kalvizijan rekao je: „Kako je postalo poznato njegovo priznanje, neka se javno preda...” Kad je blaženi Euplo bio predan u sredinu itd. Sve to mnogo drugačije pripovijeda Metafrast, kao što smo gore naznačili., I Inueges želi da se služila zlatnim i srebrnim posudama te svakim ukrasom i sjajem koji je priličio njezinu plemstvu. Na koji je način dakle navukla lik ropkinje? Ili čemu je trebao taj ukras i raskoš, kad je odavno posvetila djevičanstvo Kristu i čuvala ga takvom revnošću da nije htjela ni lijek primijeniti na tijelo?, g Drugi niječu da je Kvincijan imao ženu: zašto bi inače, kažu, prosio Agatu, kad Rimljanima nije bilo dopušteno mnogoženstvo? Ali nije utvrđeno da je htio Agatu vezati zakonitim brakom, a kod Rimljana su bili uobičajeni razvodi., h Grčki: βείτειν αὐτὴν βαβείζεσθαι. Hervet: naredio je da joj se zada udarac šakom. Je li i ono iz 2. Korinćanima 11, 25 τρίς ἱραβδίσθην prevedeno: triput sam udaren šakom? Ipak Latinski život ima: naredio je da je udaraju po obrazima., i Ona još i sada postoji, kako piše Inueges prema Carreri, ali pretvorena u kapelicu, stara vrata koja su gledala na zapad zazidana su, a nova otvorena prema jugu,
A odakle se ide u crkvu, kojoj je pridružena kapelica. U njoj se svakodnevno prinosi žrtva mise: osobito je tu okupljanje pobožnih ljudi u srijedu, koja je u Kataniji posebno posvećena njezinoj časti: prve srijede svakoga mjeseca ondje se svečano izlaže časna Euharistija., k Gurnuta od okrutnih liktora da silovito padne na zemlju, Agata je udarila o dva kamena koji su poput voska primili utisnute noge i ublažili pad: i još se i sada na oba vide utisnuti tragovi obuvene noge. Ti se kameni uvijek drže u štovanju, ali budući da su, postavljeni na mračnom mjestu kod starih vrata koja su sada zazidana, mogli biti slabije vidljivi, godine 1610. postavljeni su uz bok novima: oba su pak crna i tvrda. Tako Inueges prema Carreri i drugima. Na dovratniku kod starih vrata bio je ovaj distih: „Ovdje je uprla noge kad je htjela pasti, potaknuta bijesnim bjesnilom krvnika, tražeći špilje tamnice.” ali kad je tijelo iscrpljeno mukama, zar da same rane potiču duh? Ipak se moram više stidjeti da nedolično razotkrijem same rane. Zato ti zahvaljujem, poštovani Oče, što si se udostojao doći ovamo da pružiš skrb i lijek mom tijelu. Ipak želim da znaš da ni na koji način nikada neću dopustiti da se na moje tijelo prinesu lijekovi pripravljeni ljudskim trudom. „Zašto mi onda, kaže starac, ne dopuštaš da te izliječim?” Sv. Agata je rekla: „Imam svoga Gospodina Isusa Krista koji jednim migom sve liječi i riječju podiže oborene. On će, ako htjedne, moći izliječiti i mene, nedostojnu službenicu svoju.” Smiješeći se, starac je rekao: „I mene je on sam poslao. Jer ja sam njegov apostol. Pogledaj sebe, kako si potpuno ozdravila.” Nakon tih riječi iznenada je nestao ispred njezina pogleda.
12 Tada je pak Agata, ničice pala na molitvu, rekla: „Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, što si me se sjetio i poslao svoga apostola koji me je okrijepio i obnovio moje udove.” Kad je završila molitvu, svrativši oči na tijelo, opazila je da su rane izliječene i dojka vraćena. A cijele je noći tamnicom sjala svjetlost, tako da su stražari, prestrašeni sjajem, pobjegli i ostavili vrata tamnice otvorenima. A oni koji su ondje bili optuženici, kad su vidjeli što se dogodilo, kažu sv. Agati: „Evo, vrata su otvorena i nitko ih ne čuva, izađi i daj se u bijeg.” „Daleko bilo”, rekla je Agata, „da se lišim krune svojih borbi i dovedem u pogibelj čuvare tamnice. Jer imajući kao pomoćnika svoga Gospodina i Boga Isusa Krista, Sina Boga živoga, ustrajat ću do kraja u ispovijedanju onoga koji me je izliječio i utješio.” a Grčki: ἐτέρωσε αὐτὴν κρεμασθῆναι, καὶ σπαδίζεσθαι. Hervet je preveo: naredio je da se obješena bičuje. Ne izražava način, koji je bio da joj se tijelo razdvaja pločicama ili mačićima., b Grčki: θησαυρίζει. Hervet je preveo: Tvoja mi mučenja pohranjuju blago radosti.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.