O ovom svetom mučeniku nigdje drugdje ne čitamo ništa osim ove kratke pohvale koju donose grčki mineji: „Istoga dana sveti mučenik Karion, nakon što mu je odsječen jezik, završava život.”
De hoc sancto Martyre nil alibi legimus, præter breve hoc elogium, quod Græcorum Menwa exhibent: Eodem die sanctus Martyr Carion, excisa lingua, vitam finit.
Bit ćeš lišen glasa, osakaćena jezika, Karione; suzdržat ćeš se od ispraznoga govora lažljivih jezika. Drugi sv. Karion pojavljuje se 24. studenoga, ali, koliko se može zaključiti iz priloženoga dvostiha, bio je pustinjak, a ne mučenik.
Voce privaberis, lingua mutilatus, Carion: Fallacium linguarum inani abstinebis locutione. Alius xxiv Novembris S. Cario occurrit; sed, quantum ex subjecto disticho colligere licet, anachoreta, non Martyr.
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.